Istraga o Kristu

[EdgarFranjul]

Mladen Lojkić: Hrvati – osobiti sinovi svete rimske Crkve

Petak, 07 Ožujak 2014 15:26 .


Hrvati su još u apostolsko vrijeme primili kršćanstvo. Nisu se opirali pokrštavanju kao neki drugi narodi jer su većina njih već šest ili sedam stoljeća bili jednobošci, zarathuštrani sa vrlo sličnim vjerovanjem u jednoga pravoga Boga.



Naime u perzijskoj kraljevini Harawatiji rodio se jedan od najvećih svjetskih mislilaca, vjerskih reformatora, mistika i proroka Zarathuštra (Zarathustra, Zartušt, Zoroaster) koji je u drevnu perzijsku religiju uveo monoteizam i vjerovanje u Jedinoga stvoritelja – hranitelja svemira, Boga, koji se zove Ahura Mazda. Zarathuštra u svojim himnama Gathama navješćuje dolazak Spasitelja svijeta (sedam stoljeća prije rođena Isusa Krista) koji će osloboditi svijet od grješnika kako bi se ostvarilo Kraljevstvo voljenja. Njega će roditi Djevica kraljevske krvi. Spasitelj svijeta okupiti će oko sebe učenike koji će za Istinu i Pravdu biti zajedno s Njime ubijeni. Znakovito je da se u Starom zavjetu rijetko spominje dolazak Mesije kao Spasitelja svijeta. U njemu je Mesija isključivo vođa židovskog naroda, odnosno ovozemaljski židovski kralj.

Pored toga, poznato je da su Židovi, što svjedoči i Stari zavjet (sve do „sudara“ judaizma i zarathuštranizma /mazdeizma/ za vrijeme njihovog oslobađanja iz babilonskog sužanjstva 539. godine prije Krista koje im je omogućio perzijski kralj Kir Veliki kojega Židovu nazivaju Jahvinim pomazanikom), vjerovali da će mrtvi nastaviti postojati u obliku sjena, u donjem, tamnom dijelu zemlje. Židovi su tek pod utjecajem zarathuštranizma postupno usvajali eshatološki koncept božanskog plana spasenja čovjeka, koji se pojavljuje u kasnijim religijama, kršćanstvu i islamu. U kršćanstvu je posebice naglašena besmrtnost koja svoju tajnu ima u Smrti i Uskrsnuću Isusa Krista.

Zašto je sve to bitno za hrvatski narod? Otapanjem leda na sjeveru Europe, negdje tri tisućljeća prije Krista, migracija Dinarca – Prahrvata s prostora današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine otpočela je po cijeloj Europi. Jedan dio krenuo je prema današnjoj Turskoj, Kurdistanu, Armeniji, Iranu, pa čak i do Indije. Tu došljaci s hrvatskih prostora osnivaju svoje kraljevstvo Harawatiju (Harauvatiju, Harauvatiš) koje zajedno s još pet kraljevstva (Partha, Perzija, Medija, Baktrija i Elam) čine prvobitnu staroiransku državu. Za vrijeme Kralja Kraljeva Darija Velikog čije se Svekraljevstvo u 6. stoljeću prije Krista prostiralo na cijelom tada poznatom svijetu (Europa, Azija do Indije, Bliski istok i sjeverna Afrika) praktički Prahrvati žive u jednom državi. Tada većina njih prima zarathuštranizam (mazdeizam) kao svoju religiju. Daljnja migracija Iranohrvata od kraljevine Harawatije do stvaranja Velike Hrvatske ujedinjenjem Bijele Hrvatske (zakarpatske) i Crvene Hrvatske (ukrajinske) u 4. stoljeću poslije Krista manje – više je poznata za one povjesnike koji se oslanjaju na iranistički model podrijetla Hrvata, dok je ta teza za hrvatske panslaviste u najmanju ruku sporna. (O povijesti Prahrvata – Dinaraca autor ovog teksta pisao je u knjizi Kletva kralja Zvonimira).

Zapis s Rešetarice je nesumnjivo najveći materijalni dokaz prastare nazočnosti mazdeizma u hrvatskim zemljama. Fra Bono Vrdoljak našao je na mjestu starokršćanske bazilike u mjestu Rašetarici, u župi Podhum, u Livnu kamen s vrlo čudnim lapidarnim zapisom koje nitko nije mogao odgonetnuti. Akademik Mirko Vidović, kroatist specijalist za iranološko područje povijesti, etnologiju i lingvistiku, nakon tridesetogodišnjeg proučavanja pisma na tom kamenu (neka vrsta simbioze klinastog i aramejskog), uspio je pročitati i dokazati da su to stihovi iz Zarathuštrinih Gatha (Božjih slavopojki). Zapis je nastao negdje uoči pohoda Aleksandra Velikog na Darija III., tj., polovicom četvrtog stoljeća prije Krista. Kamen iz Rešetarice koji simbolizira mjesto obreda u spomen na mrtve je dokaz da je jednobožačka zarathuštranska vjera u našim krajevima bila prije dolaska rimske vlasti. Stoga nije slučajno da se u našim krajevima nije izgradio niti jedan poganski hram. Poganstvo su k nama donijeli rimski okupatori i oni su bili jedini pogani u našim krajevima. (pater Svetislav Stjepan Krnjak: Hrvatski zavjetni križ, Ekološki glasnik, D.Lomnica, Zagreb, 2005., str. 34. i 35.).

Poznato je da je sveti Petar apostol poslao apostola Tomu u Indiju da širi Radosnu vijest znajući da na dalekom istoku, sada već ostarjeli, u dvorcu Kuh –i- Khwaja u Harawatiji žive Sveta Tri Kralja. Na svom putu sveti Toma pokrštavao je Hrvate po Harawatiji. Koliko je vjerovati ili ne apokrifnim Djelima sv. Tome iz 4. stoljeća, ali u njima stoji kako su i Sveta Tri Kralja zajedno s apostolom Tomom širili Radosnu vijest u Perziji i Indiji?

Sveta Helena (Jelena), majka prvog kršćanskog vladara Rimskog Carstva Konstantina Velikog, 327. godine je na čudesni način otkrila Istiniti Križ Isusov u Jeruzalemu. Nakon što je ta vijest odjeknula cijelim svijetom, perzijski vladar Šapur II., iako neprijatelj Rimskog Carstva, poslao je carici Heleni zlatni kovčeg obavijen svilenom tkaninom na kojoj su bili izvezeni zlatni grifoni. U kovčegu su bili posmrtni ostaci Svetih Triju Kraljeva, a svilena tkanina bila je plašt kralja Gašpara. Ushićena carica darovala je veličanstveni dar stolnoj crkvi u Milanu – jer je ondje krštena. Godine 1162 njemački car Friedrich II. Baarbarosa, okrunivši se za kralja Lombardije u Milanu, odnio je svetu relikviju u Köln, gdje se u riznici najviše katedrale na svijetu čuva i danas – s čudesnim plaštem kralja Gašpara. (Antun Abramović: Sveta Tri Kralja i Hrvati- Korjeni europske Hrvatske, Večernji list, 20. prosinac 1998.)

Evanđelist Matej u izvješću o Kristovom rođenju donio je vijest o dolasku tajanstvenih kraljeva, mudraca, maga (svećenika) s Istoka koji prateći zvijezdu dođoše se pokloniti novorođenom kralju židovskom. I zvijezda im je na čudesan način pokazala put. Odakle su došli ti kraljevi, magi, zvjezdoznanci, proroci, i kako je moguće da su neki stranci, koji nisu niti Židovi, saznali tu veliku tajnu i objavili ju svemu židovskom narodu?

No, tko su Sveta Tri Kralja? Tek početkom 20. stoljeća njemački iranolog Ernst Herzfeld otkrio je jednog od Sveta Tri Kralja, Gaspara ili Gašpara. Na temelju tih otkrića danas posve sigurno možemo smatrati da je kralj pod imenom Gašpar (grč. Gondopharnes) vladao od 19. do 46. godine po Kristu jednim kraljevstvom u velikom Perzijskom carstvu, Harwatijom. Područje kojim je vladao nalazi se danas u jugoistočnom Afganistanu oko rijeke Hilmed koja se nakon 1200 kilometara slijeva u veliko jezero Hamun na granici s Iranom. Američka arheološka ekspedicija 1957. godine otkrila je i veličanstven Gašparov dvorac na lokalitetu Kuh- i –Khwaja usred spomenutog jezera, upravo onaj u kojemu su sva tri Sveta Kralja živjeli u starosti. Iz ovih otkrića postaje jasno kako Gašpar, koji je jako dobro poznavao tajnu svetih spisa Zarathuštre, otkrio gdje će se roditi Mesija. I donio mu je zlato kojim je oblikovao njegovo kraljevstvo, ali ne kao imutak, već kao „Kralju Kraljeva“ koji naslov su ponosno nosili svi perzijski vladari. Tim činom naviješten je značaj Mesijina poslanja – On će biti poslan svim narodima svijeta, te će njima vladati kao Kralj kraljeva. Tako je otkriveno da su i druga dva maga bili kraljevi – Baalshazar kralj Kaldeje, a Malik(ior) kralj Jemena, koji Mesiji doniješe tamjan kao Istinskome Bogu, i balzam kao simbol njegove smrti i Uskrsnuća. (Antun Abramović: Sveta Tri Kralja i Hrvati- Korjeni europske Hrvatske, Večernji list, 20. prosinac 1998.)

Je li tajanstveni kralj, prorok i svećenik Gašpar bio Hrvat? Ne znamo, ali vladao je kraljevstvom koje se zvalo Harawatia, a stanovnici Haravati. Od njih mi danas imamo ime, ali i zajedničke korijene. Tako Hrvati imaju svoje mjesto u čudesnoj predaji Svetog pisma i kršćanstva!

Sa sigurnošću se također može ustvrditi i da su sveti Pavao i njegov prijatelj sveti Luka evanđelist pokrštavali starosjedilački hrvatski (ilirski) puk u rimskim pokrajinama Dalmaciji i Panoniji. Dokaz tomu je zapis iz Druge poslanice Timoteju, iz čijeg se teksta vidi da je Pavao slao svoje učenike k Crkvama koje je na svojim putovanjima osnivao, da nadgledaju kršćanske nasade; Tihika u Efez, Krescenta u Galiciju, Tita u Dalmaciju, dok je Erasta ostavio u Korintu, a Trofina u Miletu. Pisanje svetog Epifanija iz 4. stoljeća nam također govori kako je sveti Luka misionario po Dalmaciji. Zato je i vjerodostojna usmena predaja o posmrtnim ostacima svetog Luke koji su pohranjeni u crkvi svete Marije u Jajcu. Toj predaji ide u prilog i posebita odluka pape Pia II. iz 1464. godine koji daje potpuni oprost svima onima koji će hodočastiti na grob svetog Luke u Jajcu. (Mirko Vidović: Uspon i pad Ilirije, Matica hrvatska Zagreb, Livno, 205., str. 307. i 308.)

U Djelima apostolskim prikazano je lutanje lađe na kojoj su sveti Pavao i sveti Luka plovili Jadranom prema Rimu. Zadesila ih je strašna oluja u kojoj se četrdeset dana nije vidjelo sunca ni zvijezda, te je lađa slomljena kormila u naletima vjetra pristigla na otok Melitu. Prema pisanju svetog Luke evanđelista, 60. godine u izraelskoj luci Cezariji su židovski prvaci optužili Pavla zbog propovijedanja Kristova naučavanja. Budući da je Pavao prozreo njihovu namjeru, da ga Židovi žele ubiti, kao rimski građanin, predao se rimskom stotniku Juliju s prizivom da mu se sudi u Rimu. Tako je Pavao, kao zatočenik, lađom iz Cezarije krenuo za Rim.

Tadašnji brodovi nisu imali kobilicu, niti čvrsto kormilo, te je opasno bilo ploviti pučinom, već se plovilo uz obalu. Zbog toga se i Pavlova lađa našla na Otrantu, odakle se na najužem dijelu Jadrana trebalo ploviti za Italiju. Budući da otok Melita ne postoji, sasvim je sigurno da se radilo o dubrovačkom otoku Mljetu. To su potvrđivali tijekom povijesti mnogi pisci, povjesnici i znanstvenici: Plinije Stariji (23.-79.), bizantski car Konstantin Porfirogenet (905.-959.), Serafino Razzi (1531.-1611.), Mljetski opat Ignjat Đurđević (1675.-1737.), Francesco Maria Appendini (1768.-1837.), splitski biskup Vicko Palunko (1842.-1921.) i mnogi drugi. Nažalost, danas u većini svjetskih povjesnica, kao i tiskanih Biblija, možemo pročitati kako je Malta ustvari biblijski otok Melita. Zanimljivo je, da su Malti, iz svojih razloga, prvi počeli pripisivati brodolom svetog Pavla i Luke bivši Vitezovi svetog Ivana Jeruzalemskog (danas Malteški vitezovi), pošto su se 1596. godine iz Rodosa povukli na Maltu. Međutim, evanđelist Luka jasno govori o brodolomu koji se dogodio upravo na Jadranu, a nikako na Sredozemlju u blizini Malte, kada kaže u Djelima: Biješe već četrdeseta noć što smo bili tamo-amo gonjeni po Jadranu...(27, 27).

Mljet je u apostolsko vrijeme bio vrlo naseljen otok, s više urbanih naselja. Na Mljetu se spasilo dvjesto sedamdeset šest brodolomaca. Došavši na otok, svetog Pavla je ugrizla otrovna zmija. (sa apsolutnom sigurnošću se može tvrditi da na Malti nikada nije bilo zmija otrovnica). Pavao je samo stresao zmiju u vatru i na opće iznenađenje starosjedilačkog pučanstva, umjesto da se srušio mrtav, ništa mu se nije dogodilo. Hrvatski (ilirski) puk Mljeta počeo je Pavla smatrati Bogom, poglavito nakon mnogobrojnih čudesnih Pavlovih ozdravljenja. Sve je to pridonijelo ustrojstvu prve kršćanske zajednice dubrovačkog područja. Boravak brodolomaca na Mljetu trajao je tri mjeseca. Iza svetog Pavla ostala je Pracrkva. Danas arheološki nalazi na Mljetu nedvojbeno potvrđuju postojanje sakralnih građevina iz doba svetog Pavla. (Miho Demović: Sveti Pavao bio na Mljetu i osnovao Pracrkvu?, Glas Koncila, broj 16., 20. travnja 2008.)

Dokaze ranog kršćanstva u Hrvata ima fra Bono Vrdoljak, kustos arheološke zbirke u samostanu Gorica u Livnu. Tamo se nalazi najstariji poznati lik Gospe izrađene u kamenu koji datira iz 2. stoljeća što nedvojbeno dokazuje da su starosjeditelji Hrvati u 2. stoljeću bili kršćani i štovali Djevicu Mariju. Zanimljivo je da je simbol svetosti Hrvata bio ljiljanov cvijet, simbol Darija Velikog, koji je kasnije bio simbol hrvatskih banova i kraljeva srednjovjekovne Bosne. Ipak, najbolje govori o nazočnosti Hrvata na današnjim hrvatskim prostorima u ranokršćansko vrijeme otkrivena Lištanska ploča iz 3. stoljeća. Taj zapis koji je također odgonetnuo akademik Mirko Vidović, pronađen je na arheološkom lokalitetu blizu sela Lištani u Donjem polju kod Livna. Pisan je alfabetom vrlo sličnom glagoljici iz kojega su kasnije i nastala hrvatska pisma, glagoljica, ćirilica i bosančica. Lištanska ploča je zapisana na „našem jeziku“, jeziku na kojemu je i pisana Gatha. Tekst na kamenoj ploči nedvojbeno dokazuje, ne samo o nazočnosti Hrvata kao starosjeditelja ovih prostora, već i njihovu kršćansku vjeru u ranokršćansko vrijeme, kao i potvrdu hrvatskog jezika kao jednog od najstarijih jezika u Europi, koji se tisućljećima razvijao u kontinuitetu, prethodeći današnjem književnom hrvatskom jeziku. To znaći da su Hrvati kao rijedak narod primili vjeru u ranokršćansko vrijeme na svome jeziku i svome pismu.

Najuzvišeniji mistik, teolog, znanstvenik, smatran najvećim crkvenim ocem ranokršćanskog vremena bio je sveti Jeronim, Sofranije Euzebije, koji je rođen 347. godine u rimskoj dijecezi Dalmaciji, u gradu Stridonu (pretpostavlja se da je Banja Luka). S obzirom na njegovo hrvatsko (ilirsko) podrijetlo, na to što je sam za sebe govorio da je Dalmatinac, a da su ga glagoljaši nazivali Hrvačaninom, smatramo ga hrvatskim svetcem. Radio je kao tajnik i savjetnik pape Damaza od 382. do 385. godine, a nakon smrti svoga zaštitnika postao je najozbiljniji kandidat za novog papu. Pošto je bio izabran za papu njegov protukandidat Siricije, koji mu nije bio odviše sklon, Jeronim odlazi u palestinsku pustinju gdje živi kao eremit (pustinjak) u spilji za koju je vjerovao da se u njoj rodio Isus Krist. Ondje je živio isposničkim životom prevodeći Sveto pismo s hebrejskog, aramejskog i grčkog jezika na latinski jezik. To je ujedno bio prvi vjerodostojan prijevod Biblije, a poznat je pod nazivom Vulgata (opće poznata), što je i danas službena verzija Crkve.
Sveti Petar samo je jednom u svom životu izrekao proročanstvo, prigodom svoje mučeničke smrti na križu u Rimu 64. godine za vrijeme cara Nerona. Starokršćanski pisac Tertulijan potvrdio je kako je sveti Petar, dok je naglavačke bio proboden na križ, u strašnim mukama i agoniji doživio viziju pobjedničke Crkve, te je spomenuo narode koji će proslaviti Sveti Križ. Je li među tim narodima i hrvatski narod, ne znamo, ali čini se da je papa Ivan IV. o tom proroštvu izvijestio Hrvate, te su i oni došljački Hrvati spremno prihvatili krštenje i novu crkvenu hijerarhiju iz Rima. Praktički, neposredno nakon povratka Hrvata iz Velike Hrvatske u svoju pradomovinu, na prostore Ilirika. Papa Ivan IV. je već 641. godine poslao opata Martina, više nadbiskupa, biskupa, svećenika i đakona da pokrste pridošle Hrvate koji nisu bili kršteni. Taj isti Martin, veli car Konstantin Porfirogenet VII., savjetovao je kao prorok, Hrvate, da do kraja svijeta, obdržavaju papinu odredbu (o nenapadanju) te ih je to i sam molio. (Antun Abramović: Prvi hrvatski diplomatski ugovor - Korjeni europske Hrvatske, Večernji list, 24. siječnja 1999.)

Zasigurno, da je među tim Hrvatima bilo već kršćana, kao i zarathuštrana, arijanaca, ali i pogana, te nije isključeno da su se neki Hrvati u tom razdoblju krstili i drugi puta. Ubrzo pošto je cijeli hrvatski puk (starosjedilački i došljački) postao jedna kršćanska obitelj, prvi pisani ugovor su Hrvati 679. godine potpisali s papom Agatonom i bizantskim carem Heraklijem. To je ujedno bio i prvi pisani ugovor Svete Stolice sa svjetovnim vladarima, presedan za buduću papinsku državu. Ovim jedinstvenim ugovorom Hrvatska je u papinskom Rimu imala posebit položaj, bila je dio Patrimonium Sanctri Petri. Konstantin VII. Porfirogenet komentirao je taj događaj: Kad su Hrvati primili Sveti Krst, obvezali su se posebnim ugovorima i prisegnuli su svetom Petru apostolu da nikada neće naoružani provaljivati u tuđe zemlje, već će njegovati mir sa svima koji žele mir. A za uzvrat su dobili od pape zalog da će im Bog biti osvetnik, ako katkad drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i uzmu je pustošiti. A pobjedu će im isprositi njihov zaštitnik sveti Petar.

Hrvatski vladari su tijekom cijele povijesti čvrsto stajali uz Svetu Stolicu i uz rimske pape. Kada se 878. godine hrvatski knez Zdeslav zbog političkog oportunizma stavio u okrilje Bizanta, ubrzo je izgubio prijestolje i život, a naslijedio ga je Branimir, uvjereni pristaša rimskog pape. Odmah nakon preuzimanja vlasti Branimir je obnovio savez sa Svetom Stolicom, a papa Ivan VIII. je na Spasovo 21. svibnja 879. godine odslužio Svetu misu u bazilici i na grobu svetog Petra i blagoslovio je kneza Branimira, hrvatsku zemlju i hrvatski narod. Tim blagoslovom je potvrdio zemaljsku vlast kneza Branimira u Hrvatskoj, a Hrvatsku neovisnu franačkog ili bizantskog uplitanja.

Papa je knezu Branimiru uputio pismo. Dio pisma kaže: „Tebe, koji se vraćaš u krilo svete apostolske Stolice, svoje majke, iz čijega su prečistoga krila tvoji pređi crpili slatku vodu svete nauke, primismo očinskom ljubavlju kao predragog sina... Štitit ćemo te apostolskom ljubaznošću da se na te izlije milost i blagoslov Božji te blagoslov svetog Petra i Pavla... Na dan uzašašća Gospodinova, služeći svetu misu na oltar blaženog Petra apostola, podigli smo ruke k nebu, blagosloviti tebe, cijeli tvoj narod i zemlju“.

Hrvatski jezik i glagoljica naglo se širio i u crkvenim bogoslužjima, poglavito u Istri i Dalmaciji, ali bez dozvole Svete Stolice. To je ustvari bio otpor hrvatskog etničkog bića eurolatinskoj hegemoniji. Za vrijeme najvećeg hrvatskog kralja Tomislava, kojemu papa Ivan X. pismom potvrđuje kako su Hrvati; osobiti sinovi svete rimske Crkve, a da; ...hrvatsko kraljevstvo spada među prvjence apostolske i sveopće Crkve..., prijepor između svećeničkog glagoljaškog klera na čelu s Grgurom Ninskim i latinskih svećenika došao je do točke usijanja.

Splitskim sinodama 925. i 927. godine, glagoljaši su doživjeli poraz, Ninska biskupija, prijestolnica glagoljaša, je ukinuta, a Splitska nadbiskupija, odnosno crkva svetog Dujma, gdje su se crkvena bogoslužja obnašala na latinskom jeziku, preuzela je vodeću ulogu u Hrvatskoj. Međutim, ipak je ostavljena mogućnost starim hrvatskim biskupijama, zadarskoj, rapskoj, krčkoj, osorskoj, stonskoj, dubrovačkoj i kotorskoj, da se mogu držati svojih starih običaja, što je neizravno značilo da im je dozvoljena liturgija na hrvatskom jeziku uz uporabu glagoljice.

Dva stoljeća kasnije, odnosno 1248. godine stigla je iz Vatikana i službena potvrda dozvole uporabe crkvenohrvatskog jezika i glagoljice u crkvenoj liturgiji. Odobrio ju je papa Inocent IV. To je praktički značilo da hrvatski jezik službeno postaje četvrti službeni liturgijski jezik u Crkvi, pored latinskog, grčkog i hebrejskog. Tako je sve do Drugog vatikanskog koncila 1962. godine, kada je svim narodima dopuštena uporaba narodnog jezika u crkvenim bogoslužjima, hrvatski jezik bio jedan od četiri ravnopravna sveta jezika.

Za vrijeme velikog zapadnog raskola, dvopapinstva, Hrvati nikada nisu stali uz avinjonske ili pizantske pape, već su ostajali vjerni i pokorni rimskom Papi. Sveta Stolica se znala odužiti i često je tijekom povijesti bila jedina u koju su se Hrvati mogli pouzdati. Kada je Hrvatska početkom 16. stoljeća ostala potpuno sama u obrani kršćanske Europe od Turaka slavni papa Lav X. svesrdno joj pomaže te vranskom prioru, hrvatskom banu i kardinalu Petru Berislaviću 1519. godine poručuje: „Glavar Katoličke Crkve ne će dopustiti da propadne Hrvatska, najčvršći štit i predziđe kršćanstva.“ Upravo zbog te međusobne odanosti, a ponajviše zahvaljujući isusovcima, protureformacija je u Hrvatskoj polučila najveći rezultat. „Luteranska kuga“, kako je protestantizam nazvao hrvatski ban Tomo Erdödy nikada nije ozbiljnije prešla Dravu, tako da je Hrvatska bila jedna od rijetkih zemalja Europe koja je bila pošteđena reformatorske hereze.

Teško bi bilo uopće nabrojiti sve one znamenite Hrvate koji su ostavili duboki trag pri Svetoj Stolici, kao i u samom Rimu. Među mnoštvom hrvatskih blaženika i svetaca te velikodostojnika pri Svetoj Stolici izdvojimo bar najveće darove što su Hrvati mogli dati Crkvi, pape hrvatskog podrijetla. Prvi Hrvat (Ilir) kao rimski papa bio je Dioklecijanov ujak, rođen u Solinu, sveti Kajo ili Gajo (283.-296.). Papa Kajo (latinski Silva) podnio je mučeničku smrt za Kristovu vjeru. U Solinu se također rodio knjižničar Rimske kurije, Anastazije, koji je postao papa Ivan IV. Dalmatinac (640.-642.), koji je, kao što je rečeno, obnovio odnose između nove vlasti u hrvatskim zemljama i Svete Stolice. Sljedeći je Tomo Parenić ili talijanski Tommaso Parentucelli, čiji preci potječu iz Biograda. Nosio je papinsko ime Nikola V. (1447.-1455.), govorio je hrvatskim jezikom, a poslao je svetog Ivana Kapistrana, franjevca, u Hrvatsku i Bosnu da spasi Europu od najezde Turaka. Godine 1453. papa Nikola V. na lijevoj obali Tibra obnavlja crkvu svete Marije i posvećuje je svetom Jeronimu. Iste godine u Rimu gradi gostinjac za hrvatske hodočasnike, bolesnike i siromahe što dokazuje činjenicu da je u to vrijeme u Rimu živjela velika skupina Hrvata.

Dvjesto dvadeset i peti papa bio je također Hrvat, Srećko Perić (Felice Peretti) podrijetlom iz Kruševice u Boki kotorskoj odakle su se njegovi roditelji preselili u Italiju. Bio je franjevac konventualac, kasnije poznat kao papa Siksto V. Prije nego što je postao papa, bio je kardinal hrvatske crkve svetog Jeronima u Rimu. Kao papa, Siksto V. gradi u Rimu novu crkvu svetog Jeronima. Bulom Sapientiam Sanctorum, 1. kolovoza 1589. god., papa pri crkvi ustanovljava Kaptol Svetog Jeronima i određuje da članovi mogu biti samo svećenici koji potječu iz ilirske zemlje (Hrvatske i Bosne i Hercegovine), koji su rodom Hrvati i koji govore hrvatski. Na Tridentskom koncilu uvjerio je saborske oce da je materinji jezik svetog Jeronima bio hrvatski, što je samo bilo definitivno priznanje hrvatskog jezika kao svetog jezika. Na istom Koncilu je Jeroninima Vulgata utvrđena kao službena katolička Biblija. (pater Svetislav Stjepan Krnjak: Hrvatski zavjetni križ, Ekološki glasnik, D.Lomnica, Zagreb, 2005., str. 104.-107.).

Katolička crkva je hrvatskom narodu prečesto bila jedina životna tješiteljica i duhovna uzdanica, jedina čvrsta uporišna točka u bremenitim vremenima tuđinskih zatirača svake hrvatske misli, a poglavito u Titovoj zločinačkoj Jugoslaviji. Iz te komunističke tvorevine spomenimo zločin protiv Boga i čovječnosti, montirani proces nadbiskupu Alojziju Stepincu u kojemu se iščitala podmukla sprega Titovih jurišnika i slobodnih zidara. Bila je to osveta ne samo blaženom Alojziju što nije htio odvojiti hrvatsku Crkvu od svog zaštitnika Vatikana, već iznad svega osveta hrvatskom narodu što je dva tisućljeća bio neraskidivo vezan uz Rimsku Crkvu. Sveta Stolica se uvijek znala odužiti. Prva je priznala suverenitet države Hrvatske napaćenom katoličkom puku i slijedom tog priznanja potvrdila najčvršću svezu s tim istim pukom.

Danas? Upravo u ovom vremenu beznađa i malodušja kada bezbožna manjina manipulira hrvatskim narodom, zašto ne vjerovati da su Hrvati, poput nekada Židova, narod misije i Božjeg poslanja. Zašto ne vjerovati da su i Hrvati, kao malo stado Blažene Djevice Marije, dobili mandat s Neba da budu mala, ali najčvršća, Kristova lađa u ovom sve više desakraliziranom i neopoganskom svijetu. Stoga, završimo s dijelom poruke koju je Gospa uputila hrvatskom narodu putem karizmatičnog don Gobija na Cenakulu u Zagrebu 20. rujna 1996. godine:

„… Ono što se dogodilo u ovoj Naciji postaje znak za sve. Zbog svoje vjernosti Isusu i vašoj nebeskoj Majci, Crkvi i Papi, Sotona je navalio na nju, u pokušaju da je uništi. Imajući na umu ovaj cilj, udružile su se sve sotonske i masonske sile. Međutim, Ja sam sama označila čas njihova poraza.

Tako će biti za cijelo čovječanstvo.

Zato vas pozivam na pouzdanje i nadu.

Ne boj se, malo stado. Vama je povjereno poslanje da ostvarite trijumf mog Bezgrešnog Srca u svijetu.“


Korišteni dijelovi iz knjiga: Kletva kralja Zvonimira i U klopci demona




Mladen Lojkić

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=348

[EdgarFranjul]

Svoju vječnost sutra biramo danas: Čovječe, kome želiš doći poslije ovog života?

Autor: Z. K.
Datum: subota, 15. ožujka 2014. u 11:33

1_235614.jpg (44.64 KiB) Viewed 3192 times

Dogodit će se ono što je prorokovano u Bibliji. Prema svemu sudeći, dolazi onaj koji će suditi, dolazi onaj koji će spašavati, a gdje ćeš ti, čovječe, tada biti?

Nitko ne može osporiti da danas živimo u vrlo čudnovatim i prevrtljivim vremenima. Sve se preokrenulo. Zlo se promovira kao dobro, a dobro kao da ne postoji. Svijet kroje mediji i ljudi čuju samo ono što moraju čuti. Ništa nije slučajno pa ni činjenica da ljudi danas sve više zaboravljaju na Boga. Školstvo, umjetnost, politika, glazba, ma sve što nas okružuje promovirano je kroz nevjerništvo, kroz ljude koji ne žele Boga, kroz ljude koji ne vide Boga, ljude zatvorenog srca i duše.

Postavlja se pitanje kada smo točno zaboravili na Boga? Kako i kada su, primjerice, Hrvati, kršćani od stoljeća 7. sebe doveli u poziciju da nam naciju vode ateist i agnostitk? Kako smo to dopustili. Kuda nas mogu odvesti oni koji ne poznaju Boga, onog Boga koji je uz nas od samoga postanka, onog Boga koji nas je vodio u bitke pod svojim svetim križem i onoga Boga s kojim smo pobjeđivali uvijek kada samo vjerovali? Što se dogodilo, tko nas je zaveo? Ta situacija u Hrvatskoj može se prenijeti na sve države svijeta? Bogu u politici, Bogu u znanosti, Bogu u kulturi i umjetnosti, Bogu u glazbi, danas je čovjek zabranio postojati i to se odvija na globalnoj razini.

Znakovi posljednjih vremena vrlo su vidljivi. Došlo je do velikog otpada od vjere, promoviranja i slavljenja zla. Okultne mise vode se na svakom koraku, sve je više ateista, a sve je manje onih koji se zaista uzdaju u Boga. Istina, sve je to planski. Onaj koga ne bi smjeli ni spominjati izuzetno je lukav. Njegovi planovi protiv čovječanstva bijesne i sustavno se prezentiraju javnosti, zazivaju se zle sile, i ubija se čovjek. Kultura smrti, ali i straha na vrhuncu je. Svi ti zli planovi o kojima smo toliko pisali su stvarni, no nisu i ne mogu biti stvarniji od Božje ljubavi. Onaj koga ne želimo niti spominjati raste svaki dan zbog zla koje se neumoljivo širi, i to je znak da će svijetu kakvog poznajemo uskoro doći kraj.

Dogodit će se ono što je prorokovano u Bibliji. Prema svemu sudeći, dolazi onaj koji će suditi, dolazi onaj koji će spašavati, a gdje ćeš ti, čovječe, tada biti? Biblija nas uči kako će drugi Kristov dolazak doći preko noći. Čovjek se neće niti snaći. Isus će doći odvojiti žito od kukolja. Odvojit će brata od sestra, majku od djeteta, svakome po zaslugama. Na kojoj ćeš se ti strani naći? Donosiš li plodove ovome svijetu ili širiš korjenje zaraze? Razmišljamo li mi o tome. Trebamo li se bojati?
Strah ne dolazi od Boga. Biblija nam daje nevjerojatnu uputu za strah. Točno 365 dana, koliko je i dana u jednoj godini, u Bibliji je zapisano "Ne boj se". Ljudi koji se za života pripremaju na vječnost, nemaju se čega bojati. No, onaj kojeg ne želimo spominjati ne želi da brinemo za vječnost, on želi da brinemo za sada. Tako ljudi postaju opterećeni nevažnim stvarima, materijalnim i zlim svijetom. Ako vam nije potpuno jasno kako će Isus, koji voli baš svakoga čovjeka, podijeliti ljude, pročitajte sljedeću priču koja se već nekoliko godina širi virtualnim svijetom, a koju je prenio i kršćanski portal samopismo.net. Bez obzira je li ova priča vjerodostojna i točna, upravo ovako sudit će sin Božji.

Doktor Landgale, iz New Yorka, pripovijedao je o jednom odanom kršćaninu koji je bio pregažen automobilom. Stradali čovjek je prevežen u bolnicu, gdje su mu rekli da će živjeti još samo par sati.

Ali pošto je njemu smrt bila prijelaz u vječnu slavu, zato ga ova vijest nije mogla iznenaditi, nego je ostao u potpunom miru.

Dao je dozvati cijelu svoju obitelj i oprostio se od njih s riječima:

"Laku noć, draga ženo. Ti si mi bila dobra žena u ovome svijetu. Kroz radost i žalost smo skupa prolazili i ti si mi u Božjem djelu bila dobra pomoćnica. Puno puta sam vidio u tvojim očima Božju radost, koja me je bodrila. Uvijek sam te ljubio i cijenio. Laku noć draga moja, ujutro ću te opet vidjeti!"

"Laku noć Maria, ti si naša najstarija kćer. Bila si mi velika radost. Kako sam sretan što si u mnogočemu slična svojoj majci. Nikada nemoj zaboraviti da sam te uvijek volio. Laku noć Maria, laku noć!"

"Laku noć Vilko. Ti si bio blagoslov u našem domu. Ljubio si Boga, kojeg sam i ja ljubio. Kako sam zahvalan za to. U svakoj kršćanskoj milosti i svojstvima ćeš napredovati i rasti. Slijedit će te blagoslov i ljubav tvoga oca. Laku noć Vilko, laku noć!"

Sljedeći je bio Karlo. On je pao pod utjecaj zla u ovome svijetu i strašno je razočarao oca i majku. Umirući čovjek je preskočio njega i počeo govoriti najmlađem djetetu, lijepoj maloj djevojčici.

"Laku noć, Alice. Tvoj dolazak u našu obitelj bio je kao dolazak zore. Ti si nam bila pjesma radosti i zraka svjetlosti. Kada si prije kratkog vremena predala svoj život Kristu, moje srce pjevalo je od radosti. Laku noć kćeri moja, laku noć!"

Onda se obratio Karlu: "Zbogom Karlo." rekao je najstarijem sinu. "Tvoja majka i ja smo mislili da ćeš biti blagoslovljeni sluga Gospodnji. Dali smo ti sve mogućnosti kao i ostaloj djeci. Ako je postajala ikakva razlika, to je onda bila samo tvoja krivica. Išao si širokim putem. Na opomene Božje riječi nisi pazio i Isusov poziv nisi slijedio. Ali ja sam te uvijek ljubio i još te ljubim. Bog to zna. Zbogom Karlo, zbogom!"

Jecajući, prihvati Karlo očevu ruku i zapita ga: "Oče, zašto si svima rekao laku noć, a meni zbogom?" – "Iz potpuno jednostavnog razloga. Zato što ću ostale opet vidjeti ujutro. Hoću li tebe vidjeti u slavi, to mi Božja riječ ne daje nikakvo uzdanje. Stoga zbogom!"

Sin je pred postelju svog umirućeg oca pao na koljena i glasno plakao, boreći se u smrtnom strahu svoje duše, vapeći Bogu za oproštenje grijeha, sa željom da i on može vidjeti jednom svoga oca u vječnoj slavi.

"Karlo, misliš li ti to ozbiljno?" Upitao je otac. "Bog zna da mislim ozbiljno." Odgovorio je potišteno sin. "Onda će te Bog uslišati i spasiti Karlo! Sada i tebi mogu reći laku noć! Kako sam zahvalan Bogu na tome! Laku noć, laku noć sine!

Ovako kako se ponio otac prema svom ljubljenom sinu, ponijet će se i Isus prema svakome čovjeku. Ono što si činio za života, činit ćeš i u vječnosti i to je bitno. Bitno je da za svog života ugledamo Boga i činimo djela na njegovu slavu, svaki dan. Ponekad će Bog morati odustati od čovjeka ne bi li čovjek shvatio koliko je strašno ne biti u njegovoj milosti, ne bili ga sam poželio potražio i osvijestio. Još uvijek nije kasno za promjenu života u Kristu. Da bi to uspio, čovjek mora čvrsto prozrijeti zlo, iskorijeniti ga iz svog života unatoč pritiscima društva. Čovjek je vječno biće i samo na vječnost mora misliti. Čovječe, kome želiš doći poslije ovoga života? Moramo postati svjesni da svoju vječnost sutra biramo danas. Jedino što će nas Isus pitati naposlijetku je: Što si učinio s darovima, talentima i životom kojeg sam ti dao? Ne zaboravite, Isus može doći već danas, bez najave, i mnogi će u tom trenutku vrištati od boli i straha. Nemoj dopustiti da budeš jedan od njih!

http://www.dnevno.hr/vjera/duhovnost/11 ... ivota.html

[EdgarFranjul]

Sramota Zapada: Zaustavite novi turski masakr nad Armencima

Thursday, 3 April 2014 12:13


Category: Istaknuto, Svijet


Upozoravamo na zastrašujući sadržaj snimljenog videa!!!

U Siriji se prije nekoliko dana dogodio jedan strašni masakr u režiji opozicijskih ekstremističkih snaga. U sirijskom gradu Kesabu na sjeverozapadu zemlje ubijeno je 80 armenskih kršćana civila, a više od šesto obitelji je izbjeglo jer su im domovi srušeni i spaljeni.

Potomci Armenaca pobjeglih od Turskog genocida 1915.

Kesab je grad pretežito naseljen armenskim kršćanima čiji su preci pobjegli iz Turske 1915., pred genocidom u kojemu je ubijeno preko milijun Armenaca. U naše doba doživljavaju novi genocid. Ekstremni islamisti povezani s Al-Khaidom i skupinama koje izravno logistički podupire turska Vlada, a politički Zapad, odnosno SAD i EU, u zadnjem tjednu ožujka, napali su i raketirali Kesab, a zarobljene kršćane izmasakrirali. Na internetu se pojavio video koji prikazuje likvidaciju zarobljenika od strane militanata metkom u potiljak. Taj video prenosimo iz ruskih izvora. Video je zastrašujući pokazatelj mržnje i bezumlja koje pokreće protuasadovske snage u Siriji, ali i svjedočanstvo mučeništva ljudi koji su krotko otišli u smrt. Sve se to događa pred očima zapadne javnosti i politike, koja demonizira Assada, a štiti militante koji su ljudi bezakonja, najgorih atavizama i poraza čovječnosti.

Osjetljivijim čitateljima ne preporučam da otvaraju link s videom o masakru, tko ne želi gledati krv i gnjusno zločinstvo i divljaštvo pred očima civiliziranog svijeta, bolje da ne gleda. Njegova funkcija ovdje nije da bi šokirao samo da bi šokirao, niti da bi bio izraz medijskog senzacionalizma, pa ni da bi bio ilustracija, nego da bi nam do kraja osvijestio u kakvom nehumanom svijetu živimo, i kakvu sudbinu doživljavaju kršćani u Siriji. I da bi nas pozvao na budnost pred zlom koje posredno politički podržava i naša Vlada. Još je strašnija činjenica da Zapad nije ništa učinio da bi zaštitio sirijske kršćane koji su jedna od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu. Sirijski predsjednik Assad prema njima je bio uvijek tolerantan i blagonaklon. To je povijesna i politička činjenica koja za zapadne države ništa ne znači. Oni će nominalno braniti ma kakve vrijednosti i „vrijednosti”, ali kršćanske neće nikada jer su moderni pogani koji nemaju nikakve kršćanske memorije i samosvijesti.

Nisam primjetio da su naši mediji pa ni zapadni mediji dali ikakvog publiciteta zločinima protuasadovskih militanata, niti da se sablažnjavaju nad sudbinama sirijskih kršćanskih mučenika. Prije nekoliko dana u Kesabu se dogodila jedna Škabrnja, a zapadni svijet je ostao ravnodušan. SAD kao saveznik Turske ujedno je i suučesnik u ovakvim zločinima, a da ne govorim o bijednoj i kukavičkoj politici Europske unije. Ove mučne i strašne scene koje se događaju u Siriji, s takvom politikom, jednoga dana mogu postati stvarnost i na Zapadu. Ovi prizori ljaga su i sramota na savjesti Zapada.

Autoru možete pisati na: izaobzora@gmail.com

Upozoravamo na zastrašujući sadržaj snimljenog videa!!! Pregledavanje činite na osobnu odgovornost.

[EdgarFranjul]

KRŠĆANI VAPE, MAINSTREAM MEDIJI ŠUTE: 'Ubijaju nas i kolju, trebamo vašu pomoć!'

Autor: Z. K.
Datum: srijeda, 09. travnja 2014. u 13:25

Gdje je naša kršćanska savijest? Gdje ste se sakrili braćo? Gdje je nestala ljudska svijet, ljudska savijest? Kako nas možete ignorirati? Ljudi su živi izrezani, a svi šute?

Kršćani u svijetu, pogotovo u kolijevci kršćanstva, Siriji, brutalno su mučeni i ubijani svaki dan. Patnje nisu pošteđeni ni žene, niti djeca. Mainstream mediji, pogotovo američki, ignoriraju ove užase koji se odvijaju na našem planetu, iako su baš Amerikanci financijeri tih zločina. Takozvani islamski pobunjenici, u stvari američki plaćenici, čisto zlo instalirano da ubija Krista, sve ove gnjusobe snimaju, postavljaju na youtube, fotografiraju i serviraju svima koji su voljni uživati u tom masakru nad čovjekom, Božjim bićem. Začudili bi ste se koliko pogleda imaju video klipići masakra u ovom, nadasve uvrnutom svijetu. Zar netko može uživati u tome? Može, u tome uživa čisto ZLO, koje se smije ljudskoj gluposti, ljudskom ignoriranju. Kršćani se istrebljuju, čovjek se istrebljuje, a svi šute. Tu i tamo neka vjestica iznikne, štura i nejasna, no nikakve reakcije, nikakva pomoć ne pristiže tim ljudima, već godinama. Pola čovječanstva na planetu niti ne zna što se događa u Siriji, koja su to brutalna i nečovječna ubojstva, sakaćenja. Čak je i Hrvatska sudjelovala u pokolju doniranjem oružja. Zašto? Što im je nevini čovjek skrivio?

Jedan od najgorih kršćanskih pokolja, masovne grobnice, brutalna mučenja žene, djece i muškaraca u Siriji, koji su ignororali svi svjetski mediji, dogodio se prošle godine u Sadadu, drevnom gradu koji se spominje i u Starom zavjetu. Ubijeno je u strašnim mukama 45-ero ljudi. Američki mediji u potpunosti su prešutjeli ovaj pokolj.

Masakar su izvršili SAD-ovi "Jihad pobunjenici" pod krinkom vjere i za Alaha. Većina stanovnika ove siromašne regije nalazila su se u u udaljenom pustinjskom području između Damaska i Homsa. Pustinjska poodručja bila su jedina mjesta gdje bi se kršćani donekle mogli osjećati sigurno no više nije tako. Krajem listopada prošle godine uz potporu SAD-a pobunjenici su zauzeli Sadad za samo tjedan dana. Među ostalim zvjerstvima, 45 ljudi mučeno je do smrti. 14 crkava je sravnjeno sa zemljom, oskvrnjeno, uništeno. Šest tijela jedne obitelji od 16 do 90 godina nalazi se na dnu bunara i dan danas što je sve češća sudbina sirijskih kršćana. Pobunjenici su napravili i javno obznanili video mučenja ovih ljudi i to s engleskim titlovima uzvikujući "Allāhu Akbar" što bi značilo Bog je velik. Ovo su riječi nadbiskupa Selwanosa Boutros Alnemeha "Ovo što se događa u Siriji je najveći i najstravičniji masakar nad kršćanima u proteklih par godina. 45 nedužnih civila mučeno je i ubijeno bez razloga, a među njima je bilo i beba, žena, djece.. Ostali su mučeni i terorizirani, 30 ih je osakaćeno, jedva preživjelih, 10 ljudi potpuno je nestalo s lica zemlje, 1500 obitelji držali su kao taoce i živi štit. Među njima, žene, muškarci, djeca, invalidi. Sadad je uništen, opljačkan, nestale su sve naše stare, zapravo drevne knjige. Ovo u Sadadu najveći će pokolj kršćana od onog događaja iz 2010. u crkvi Gospe od Spasa u Iraku 2010". Tada je ubijeno preko 60 ljudi na način da su im prerezana tjela, vađene utorbe i druge gnjusobe. I od tog zločina postoji fotogalerija koju mi ne želimo priložiti, no može se pogledati ovdje. Napominjemo sadržaj je vrlo uznemirujuć, a spominjemo ga samo zato da bi vi osvjestili o kakvom se zapravo pokolju nad čovjekom radi u 21. stoljeću pred našim očima.
Mjesec dana prije Sadada, sa zemljom je sravnan još jedan gradić. Riječ je o sirijskom gradiću Malolua. To je jedan od rijetkih područja koji je još govorio aramejski jezik odnosno jezik Isusa Krista. Grad je bio doslovno bombardiran. Njegovi stanovnici bili su prisiljeni prijeći na Islam ili umrijeti. Posljednje riječi jednog kršćanina bile su "vrijedi biti mučen i žrtvovan za Krista. Ubite me zbog njega". Nadbiskup u Sadadu još je bio rekao: Mi smo uzvikivali, tražili pomoć od svijeta, ali nitko nas nije saslušao, zašto? Probajte upisati u tražilicu američkim mainstrema medija Sadad, ništa nećete naći, ili vrlo malo, zašto? Gdje je naša kršćanska savijest? Gdje ste se sakrili braćo? Gdje je nestala ljudska svijest, ljudska savijest? Kako nas možete ignorirati? Ljudi su živi izrezani, a svi šute? Poslije Sadada ljudi stradavaju i dalje, svaki dan. Ništa se ne mijenja. Kršćana u Siriji gotovo niti nema, a gdje smo mi? Braća po vjeri? Izustimo li i jednu molitvu, i jednu misao ta te ljude, naše ljude, i naš svijet? Da izustimo bar jednu svatko od nas, vjerujete, puno bi se toga promjenilo.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/119 ... pomoc.html

[EdgarFranjul]

Ulična evangelizacija

Performans katoličke udruge iz Pule: Sjeti se svoje smrti i Isusa koji ju je pobijedio

Članovi pulske udruge ležali su na pločnicima glumeći mrtvace, a iznad njih su bili “nadgrobni spomenici”. “A mislila se sutra pomiriti sa sestrom”, jedna je od poruka…



Katolička udruga iz Pule Radnici milosrdnog Isusa izvela je jučer u svom gradu upečatljiv performans kojim je poslala kršćansku poruku da su sva ljudska nastojanja u odnosu na smrt besmislena, te da je jedni način pobjede smrti život u Isusu Kristu.

Članovi udruge, naime, legli su na ulicu glumeći mrtvace, a iznad svakoga od njih stajala je poruka koja je opisivala način na koji je smrt iznenadila tu osobu i ostavila njezin život neispunjenim.

“‘Umro sa 773.000 kuna na računu, mislio je ponijeti ih sa sobom”, “A baš je krenuo podignuti najveći zgoditak u karijeri” ili “A mislila se sutra pomiriti sa sestrom” neke su od tih poruka.

Kako su članovi udruge na svojoj internetskoj strnici objasnili cilj njihova performansa bio je ”posvjestiti činjenicu da još uvijek, unatoč svim našim postignućima, nemamo odgovor na smrt”.
“Čovjek danas sve planira i trudi se sve isplanirano realizirati, no u te se planove nikako ne uklapa činjenica da ne znamo koliko je još vremena pred nama. Pokušali smo kroz nekoliko motiva prikazati kako kod smrti novac ne vrijedi i kako imamo na raspolaganju samo ovaj trenutak. Dok ljudi na različite načine neuspješno proniču u misterij smrti, postoji Onaj koji je jedini u povijesti čovječanstva nadvladao smrt. On, Isus Krist želi našem životu i smrti dati viši smisao i poslanje. Želja nam je bila približiti Njegovu ljubav i milosrđe u živote naših sugrađana jer smo i sami iskusili Isusovu blizinu i dobili radost koju ne možemo zadržati za sebe”, objasnili su.

Mi u Bitno.net pozdravljamo ovaj maštoviti i dojmljivi evangelizatorski performans i nadamo se da će ih udruga Radnika milosrdnog Isusa imati još.

Galeriju slika s performansa možete vidjeti ovdje. http://www.rmi.hr/1/post/2014/04/perfor ... inima.html

G. An. | Bitno.net

http://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/p ... 005Z5Tz5e5

[EdgarFranjul]

OŠTRO PISMO NOVOM REKTORU 'Na koje biblijske vrijednosti ste mislili? Genocid, kamenovanje, pogubljenja...?

Damir Boras

Marko Todorov / CROPIX

Autor: Portal Jutarnji.hr

Objavljeno: prije 9 h i 42 min
inShare9

Želim da Sveučilište u Zagrebu postane ono čemu težimo – mjesto temeljnih biblijskih vrijednosti koje se danas nažalost ne poštuju – bila je prva izjava novoizabranog rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa (62), kojega su jučer članovi Senata izabrali za nasljednika Alekse Bjeliša.
VEZANE VIJESTI
Vijesti

DEKAN FILOZOFSKOG DAMIR BORAS JE NOVI REKTOR 'Vratit ću biblijske vrijednosti na Sveučilište'

Boras je priznao kako nakon pljeska izbornoga tijela, 70 članova Senata, nije mogao održati govor jer se rasplakao.

Hrvatski kemičar dr. sc. Pavle Močilac čestitao je Borasu na izboru za rektora, ali i priznao da je zbunjen njegovom izjavom o biblijskim vrijednostima. Stoga mu se odlučio obratiti otvorenim pismom.
DEKAN FILOZOFSKOG DAMIR BORAS JE NOVI REKTOR 'Vratit ću biblijske vrijednosti na Sveučilište'

Objavio ga je na svom Facebooku, a mi ga prenosimo u cijelosti:

Otvoreno pismo novoizabranom rektoru Damiru Borasu

Poštovani profesore Boras,

Čestitam Vam na izboru za rektora slavnog Zagrebačkog Sveučilišta, najstarijeg sveučilišta u Hrvatskoj! Doista velika je čast i iznimna odgovornost biti na čelu institucije koja je stup intelektualnog života našeg društva i države, Sveučilišta koje je 500-to na listi najboljih svjetskih Sveučilista! I ja sam jednom na prelazu stoljeća bio student slavnog Sveučilišta.

Doduše, moramo priznati da me je pomalo zbunila Vaša izjava da želite vidjeti slavno Sveučilište kao mjesto temeljnih biblijskih vrijednosti. To me je neobično podsjetilo na ona, ne tako davna vremena s početka osamdesetih, kad se bratsko Teheransko Sveučilište vratilo kuranskim vrijednostima. Naime, ja sam ipak samo kemičar pa mi nije jasno na što ste točno mislili.

Rektore Boras, budite ljubazni, objasnite jednom kemičaru malo podrobnije, na koje ste to točno biblijske vrijednosti mislili? Da li na one iz Starog Zavjeta kad Jahve naredjuje genocid Kanaanaca, pogubljenja i kamenovanje "preljubnika" ili one iz Novog Zavjeta kad Pavao govori da žene trebaju šutjeti?

Nije mi sasvim jasno da li ste mislili na one da treba pobiti homoseksualce (Lev. 20:13, Rim. 1:26-32), bludnike (Lev. 20:10, Pnz. 22:22), neposlušnu djecu (Pnz. 21:20-1, Lev. 20:9, Izl. 21:15), žene koje nisu djevice prije prve bračne noći (Pnz. 22:13-21), one optužene za poročnost od strane dva svjedoka (Pnz. 17:2-7), bilo koga tko radi na subotu (Izl. 35:2-3, Br. 15:32-6 )? Ili na one da je sramotno za ženu da govori u Crkvi (1Kor. 14:35-6), da muškarac mora odobriti ženine riječi da bi one vrijedile (Br. 30:8), da žena ne smije poučavati niti vladati nad mužem (1Tim. 2:12) ili ono kad se naređuje: „Ubijte i svaku ženu koja je poznala muškarca! A sve mlade djevojke koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se“ (Br. 31:17-8)? A možda one o opravdanosti ropstva (Lev. 25:44-6, Izl. 21:2-8, Ef. 6:5, Kol. 3:22) o tome kako prodati vlastitu kćer u roblje (Izl. 21:7-8), kada istući roba „žestoko“ a kad „blago“ (Lk. 12:42-8), da je u redu je tući roba ukoliko ne umre u roku od dva dana (Izl. 21:20-1) ili kako označiti roba bušenjem njegovog uha šilom (Pnz. 15:17)? Ili možda onu da silovatelj nevjenčane žene je mora otkupiti i vjenčati je (Izl. 22:28-9), da je u redu je tući djecu šibom, „neće umrijeti” (Izr. 23:13-14), ili onu da ukoliko muž posumnja da ga je žena varala, žena mora popiti „vodu gorčine i prokletstva“, a ukoliko joj ta voda naškodi to je dokaz da je kriva. (Br. 5:12-31)?

A možda ste mislili na ono kad nam Isus govori da nije došao donijeti mir, nego mač.“ (Mt.10:34), a „tko nema mač neka proda svoje ruho da si kupi mač“ (Lk. 22:36)? Hoće li sad naši profesori agronomije učiti studente kako prokleti smokvu jer nije bilo plodova van sezone (Mk.11:12-4, 20-1)? Da li su to one vrijednosti da ne treba pomoći djevojci koja nije od tvojeg roda ili vjere (Mt. 15:22-8)?

Vjerojatno ćete reći da ste mislili na - ne ubij, ne laži, ne kradi, no tada ste mogli zapravo pozvati i na vrednote starog Egipta, zar ne?

Kako sam po struci kemičar rado bih znao, kako će povratak biblijskim vrijednostima unaprijediti, recimo, istraživanje grafena na Kemijskom odsjeku PMF-a? Svakako me zanima da li će se sada, kad ste objavili povratak na biblijske vrijednosti, kolege geolozi i paleontolozi malo korigirati i početi poučavati studentariju da je zemlja stvorena za samo par dana, kako nas to sveta knjiga uči? Hoćemo li sad našeg slavnog krapinskog neandertalca proglasiti tek sotonskom smicalicom nekakvog Krampusbergera u suštoj suprotnosti s biblijskim vrijednostima? Hoće li kolege fizičari sad naučavati da je ipak Svemogući vječni Bog, a ne Veliki prasak stvorio svemir?

A naše drage kolege biolozi? Da li će oni sad, s obzirom na Vašu fetvu, poučavati kreacionizam? Živo me zanima kako će izgledati nastava na Medicinskom fakultetu u svjetlu dogme o bezgrešnom začeću.

Sasvim sam siguran da ste upravo Vi, profesor sa čak 6 citata na Web of Science i H-indexom 1 pravi lider za 21. stoljeće, stoljeće biotehnologije i nanotehnologije, a ne, recimo, tamo neki profesor kemije sa PMF-a koji pak ima nekih tričavih 2364 citata i H-index 21. Jer to nije bitno! Jer u jednoj sekularnoj državi, na sekularnom Sveučilištu u 21 stoljeću, što to ima važnije od povratka biblijskim vrijednostima?

Profesor Bjeliš nam je u uspomenu ostavio visak, a Vi, profesore Boras, ćete nam ostaviti svakako, Bibliju, krunicu ili raspelo.

Poštovani profesore Boras, čestitam Vam jos jednom i želim Vam puno uspjeha i sreće! Vaš kolega sa teheranskog Sveučilišta bi možda dodao: Mašallah!

Srdačan pozdrav,

Dr. sc. Pavle Močilac

http://www.jutarnji.hr/pismo-novom-rekt ... -/1183616/

Zagrebačko sveučilište utemeljeno je upravo na biblijskim vrijednostima koje vi sada želite izbaciti s njega



Nakon što je novoizabrani rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras izjavio kako želi svojim radom pomoći da se u hrvatsko društvo i visoko obrazovanje vrate biblijske vrijednosti, istog je trenutka zavladala prava histerija među krugovima koji očito imaju suštinski problem s kršćanstvom. Jedna od takvih reakcija bilo je otvoreno pismo kemičara dr. sc. Pavla Močilca novom dekanu. Močilac je pismo koje je na trenutke doista uvredljivo i zapjenjeno, objavio na svojoj Facebook stranici, a odmah su ga prenijeli liberalni mediji koji su Borasovo pozivanje na kršćanske vrednote proglasili “sramotnim”. Čini se kako novom rektoru neće biti lako. Mi, pak, objavljujemo otvoreno pismo koje je kemičaru poslao don Damir Stojić, zagrebački studentski kapelan i u kojem svećenik odgovara na apsurdne i zlonamjerne teze o kršćanstvu i vrednotama koje ono promovira.


Poštovani prof. Pavle Močilac,

Moram priznati da sam se iznenadio nakon što sam pročitao Vaše Otvoreno pismo novoizabranom rektoru Zagrebačkog sveučilišta Damiru Borasu. Prvo, Vaše djelomično iznošenje biblijskih citata ukazuje na Vaše duboko neznanje, ali i na prijezir prema judeo-kršćanskoj tradiciji. No, nije mi cilj podučavati Vas u biblijskoj egzegezi i teologiji. Samo mi je žao da se Vi kao intelektualac i akademski građanin, koji očito imate tako plitko znanje o Bibliji, upuštate u tumačenje iste. Ali još je žalosnije što u sebi gajite toliku kršćanofobiju.

Drago mi je što ste tako ponosni na slavno Zagrebačko sveučilište! Slažem se da je čast i iznimna odgovornost biti na čelu institucije koja je stup intelektualnog života našeg društva i države. Samo bih Vam napomenuo, sigurno ste zaboravili, da je rimokatolička Družba Isusova (isusovci) osnovala Zagrebačko sveučilište 1669. a ona je bila nadahnuta biblijskim vrijednostima. Dakle, dok je Zagrebačko sveučilište u svom osnutku utemeljeno na biblijskim vrijednostima, Vi sada želite izopćiti te vrijednosti s toga Sveučilišta.

Očigledno da ste zabrinuti jer je Sveučilište sekularna institucija koja se bavi brigom o visokoškolskom obrazovanju studenata, a po Vašem pismu biblijske vrijednosti (navodno) ugrožavaju sekularnost i znanstveni napredak Sveučilišta. Latinska riječ za “sveučilište“ je universitatis što znači cjelovitost, cijelost. Pojedini fakulteti (lat. facultas: sposobnost, vještina) pridonose toj cjelini, pa tako i biblijske znanosti. Ne mogu se oteti dojmu da Vi mislite kako biblijske vrijednosti nemaju mjesta i ne mogu pridonijeti cjelini, odnosno universitatisu.

Sigurno se pitate što biblijske vrijednosti mogu dodatno pridonijeti studentima koji već primaju toliko čudesna i šarolika znanja na svojim fakultetima. Upravo biblijske vrijednosti pomažu čovjeku da shvati cjelovitost i dublji smisao znanja, te tako mogu imati pozitivan i neizostavan doprinos Sveučilištu i cjelovitom razvoju studenata.

Evo na primjer, Prehrambeni fakultet nas uči o hrani, biblijske vrijednosti nas uče da hranu trebamo dijeliti sa siromasima. Arhitektura, građevina i geodezija nas poučavaju o gradnji, projektiranju i mjerenju; biblijske vrijednosti nas uče kako biti graditelji civilizacije ljubavi. Antropologija nam govori o čovjeku i njegovu podrijetlu, a Biblija o tome kamo čovjek ide. “Naš svijet je malen“ reći će fizika; “Naš svijet je svet – poštuj ga“, poručuje Biblija. Filozofski fakultet potaknut je ljubavlju prema mudrosti; i Biblija jako cijeni mudrost, samo drži da je njezin početak u strahu Božjemu, tj. u poštivanju Božjih zakona, koji štite čovjeka i svijet, a čovjeka kao mislitelja čine poniznim (humilitas od humus, povezanost je sa zemljom). Šumarski fakultet zna sve o drveću, a biblijske vrijednosti nas uče poštivati to bogatstvo i nositi svoj križ, tj. biti solidarni i služiti bližnjemu. Informatika koja mi je podarila ovaj stroj na kojem pišem ovo pismo, uči nas upravljanju informacijama i traženju novih tehničkih postignuća na tom području; a biblijska vrijednost je da u svemu tome tražim istinu. Na studiju geografije morat ćemo dobro naučiti granice; a biblijske vrijednosti nam poručuju da ih naučimo nadići! Sociologija nas može vrlo dobro naučiti kako najbolje urediti društvo i zajednički život; biblijska je vrijednost naučiti da je temelj zajedništva to što su svi ljudi braća i sestre koji imaju zajedničkog Boga Oca. Studenti novinarstva uče umijeće prenošenje informacija na najobjektivniji način; biblijska vrijednost je: Ne svjedoči lažno! Pravni fakultet nas uči da je pravda dati svakom ono što mu pripada; biblijska je vrijednost: ljubi bližnjega svoga. Medicinski fakultet educirat će nas kako se brinuti za tjelesno zdravlje, a biblijske vrijednosti promiču zdravlje duše i duha.

Na početku Vašega pisma postavili ste pitanje rektoru Borasu: Budite ljubazni, objasnite jednom kemičaru malo podrobnije, na koje ste to točno biblijske vrijednosti mislili? Možda je rektor Boras mislio na vrijednosti koje su nadahnule bl. Majku Tereziju, Martina Luthera Kinga Jr., sv. Franju, sv. Ivana Bosca, bl. Alojzija Stepinca, Ruđera Boškovića, Bartola Kašića, Dorothy Day, J.R.R.Tolkiena, Bono Vox-a i tolike druge….

Napisali ste: “Hoće li kolege fizičari sad naučavati da je ipak Svemogući vječni Bog, a ne Veliki prasak stvorio svemir?“ Možda niste znali, ali teoriju Velikog praska (The big bang theory) iznio je rimokatolički svećenik vlč. Georges Lemaitre (1894..-1966.). Vlč. Lemaitre, kao istinski znanstvenik, znao je da nešto ne može nastati od ničega. (Nadam se da ne podučavate studente da nešto nastaje od ničega!) Zato se teorija Velikog praska ne kosi s naukom da je Svemogući vječni Bog stvorio svijet. A kad ste već kod Velikog praska, trebali biste znanstveno objasniti studentima kako je i zašto (to su znanstvena pitanja) došlo do tog praska, Što je prasnulo? I zašto je prasnulo? Inače sav taj govor protiv biblijskih vrijednosti je obični prasak neobičnih riječi, bez pravoga smisla.

Mr. sc. don Damir Stojić, SDB

Studentski kapelan

http://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/z ... 07QQpTz5e4

[EdgarFranjul]

Ugroženi Srbin' i 'žrtva ustaša' protiv rektora Borasa

Autor: Marcel Holjevac
Datum: srijeda, 16. travnja 2014. u 21:31

1_248052.jpg (35.36 KiB) Viewed 3142 times

Kad god se spomenu kršćanske vrijednosti, sa stranica Jutarnjeg naglo iskoči Pavle Močilac kao četnik iza balvana. "Trebalo je na tu konvenciju (HDZ-a) doći sa šmajserom, bojnim otrovom, bombom, eksplozivom... pobit govna i gotova stvar", pisao je humanist Pavle.

"Bez svijesti o vlastitom identitetu i kulturi nema ni vrhunske znanosti, bez vrhunske filozofije nema ni vrhunske fizike", rekao je povodom svog izbora za rektora Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras, dekan Filozofskog fakulteta. Te vrijednosti su u Hrvatskoj zanemarene, a na njima se temelji Europa, rekao je. Takva blasfemija i hereza u ovom puritanskom "političkokorektnom" vremenu nije mogla proći nezapaženo.

Uho poštene inteligencije je desetljećima trenirano da smjesta reagira na takve nedopustive napade na antifašizam: zna se, crkva je oduvijek bila najveća prijetnja bratstvu i jedinstvu svih njihovih naroda i narodnosti, poveznica Hrvatske s tom Europom, temelj nacionalne kulture i kulturnog identiteta. A unutar te poštene inteligencije posebno se ističe Pavle Močilac.

Pavlov rat

Za njega ste možda već čuli pred oko godinu dana, kad je poveo svoj privatni rat protiv "ustaške" wikipedije, u kom su mu se uskoro pridružile jake snage Jutarnjeg lista. Osnovao je i malu hate-grupu na facebooku tim povodom, Razotkrivanje sramotne hr.wikipedije, na kojoj cendra kako nema dovoljno članaka o narodnim herojima i o rasnim zakonima u NDH, a u zadnje vrijeme se nešto buni i protiv Ukrajinaca koji su, po njemu, isto tako ustaše i fašisti kao i Hrvati. Stranica je zapravo priličan kupus, ali prilično dobro otkriva što sve Pavla muči: ima tu "borbe protiv fašizma" i ustaša, gunđanja protiv "jezičnog čistunstva" (naročito mu smeta što na wikipediji postoji termin "promjenjivac" za varijablu, što smatra ustaškim napadom na vrijednosti antifašizma), advokatiranja Rankoviću i JNA, ponešto infantilnih antikatoličkih pamfleta.

Ukratko: Pavlu je katolička crkva crvena krpa. Kad mu njome mahnete pred očima, on rogovima juriša na nju. A i sve drugo što ima veze s Hrvatima, a nema veze s Jugoslavijom. Fascinantno je pritom da, iako prezire religiju kao "praznovjerje", Pavle naginje teorijama zavjera i veliki je fan Mišakove emisije i svih mogućih pravih praznovjerja: valjda time kompenzira unutarnju potrebu za vjerovanjem.

Iz svega ovog ste vjerojatno već zaključili da je Pavle, inače doktor farmaceutike i, po svemu sudeći ozbiljan znanstvenik u svom fahu, ali krajnje neozbiljan u svemu drugom, rođen "tamo preko", u Sremskoj mitrovici. Što ga je nagnalo da napusti svoju antifašističku domovinu i uputi se na studij u klerofašističke Irsku i Hrvatsku, ne znamo, ali bit će da je to ipak zato što u antifašizmu, za razliku od zatucanih katoličkih sredina, baš i nema nekih naročito kvalitetnih sveučilišta na kojima bi se mladi i ambiciozni znanstvenik mogao razvijati. Kako ćemo vidjeti, to nije slučajno. Upravo u Dublinu, gdje je Močilac studirao, se nalazi Trinity college, jedno od najslavnijih europskih sveučilišta i motor razvoja Irske, a ono je, naravno, nazvano po Svetom trojstvu.

U svom pismu, koje je posve nedostojno visokoobrazovanog građanina, Pavle Močilac poput kakvog srditog pubertetlije citira stari zavjet i lamentira o tome "jesu li Biblijske vrijednosti one iz Starog Zavjeta kad Jahve naredjuje genocid Kanaanaca, pogubljenja i kamenovanje preljubnika ili one iz Novog Zavjeta kad Pavao govori da žene trebaju šutjeti?" Pavle je u pohodu na kršćanske vrijednosti praktički krenuo brojiti sve ljude u starom zavjetu koje je "Bog dao pogubiti", jedino nije rekao na kojoj je stranici Starog Zavjeta Bog dostignuo druga Tita brojem mrtvih, ako uopće jest.

Iskreno, kad pročitam takve gluposti, k tome još od obrazovana čovjeka koji bi trebao znati da su biblijske, kršćanske vrijednosti prije svega skromnost, tolerancija i poštovanje ljudskog života, dalje mi se ne da niti čitati. Upravo je Crkva humanizirala Zapad ustrajući na poštivanju svetosti svakog ljudskog života, i danas se na humanističkim smjerovima diljem Europe uči kako je kršćanska vjera, uz rimsko pravo i grčku filozofiju, jedan od tri stupa na kojima počiva zapadna civilizacija (ako ste mislili da su to njemački automobili, talijanska moda i francuska kuhinja, griješite). Ipak, pročitao sam tu tiradu besmislica do kraja.

Neukost akademskog građanina

Pavlu bi, kao bivšem studentu Sveučilišta u Zagrebu, trebalo biti poznato da su ga osnovali upravo njemu mrski katolici, točnije red Isusovaca. 23. rujna 1669. godine su diplomom rimskog cara i ugarsko-hrvatskog kralja Leopolda I. priznati status sveučilišne ustanove tadašnjoj isusovačkoj Akademiji u Zagrebu. Sveučilište ostaje u rukama Isusovaca više od jednog stoljeća, do godine 1773. , kada papa Klement XIV. raspušta taj red. Isusovci su osnovali i prvu gimnaziju u Zagrebu, preko 400 godina staru Klasičnu gimnaziju, koja od onda radi pod geslom "Ratio atque institutio studiorum societatis Jesu" a i danas je među najboljim obrazovnim institucijama u Zagrebu.

Isto tako bi mu trebalo biti poznato da je obrazovanje u Europu uvela upravo katolička crkva. Ona je osnovala 34 od 41 sveučilišta koja su djelovala u Europi 1400 godine, na kraju srednjeg vijeka, uključujući slavna sveučilišta poput Oxforda ili Bologne koja su postala temeljem razvoja svojih država, a gotovo svi visokoobrazovani ljudi su birali život svećenika - jer tada izvan crkve obrazovanje nije mnogo vrijedilo, dapače je bilo uglavnom smetnja još debelo u renesansi. Svjetovne vlasti su za obrazovanje u pravilu slabo marile sve do industrijske revolucije, kad se javlja potreba za obrazovanom radnom snagom. Moderna znanost rođena je u Katoličkoj crkvi, a Europa upravo kristijanizacijom izašla iz barbarstva i započela svoj uspon na vrh svijeta, iako se to mnogima neće dopasti. Isto tako će se malo kome dopasti činjenica da i ljudska prava, pa i prava homoseksualaca zbog kojih se crkva često proziva, praktički ne postoje izvan kršćanskog civilizacijskog kruga - pa ni u već 6000 godina "ateističkoj", konfučijanskoj civilizaciji poput Kine, gdje je robovlasništvo i danas normalna stvar, ili Japanu, kamoli u zabitima Afrike. To se teško uklapa u trolanja o tome kako bismo danas živjeli na Marsu samo da nije bilo crkve i religija općenito. Tamo gdje ih nije bilo, nije bilo niti nekog tehnološkog i znanstvenog napretka: on je tamo došao iz kršćanske kulture zapada.

Ono što mi je posebno palo u oči u njegovom tekstu je jedna često ponavljana glupost: "Hoće li kolege fizičari sad naučavati da je ipak Svemogući vječni Bog, a ne Veliki prasak stvorio svemir?". To je dostojno možda diskusije srednjoškolaca na facebooku, ne nekog tko se diči doktorskom titulom, pa makar ona bila iz farmaceutike. Jednostavno, svatko bi trebao znati da je teoriju Velikog praska prvi iznio jedan katolički svećenik, Georges Lemaitre, koji je ujedno bio i profesor atomske fizike na čuvenom katoličkom sveučilištu u Leuvenu, jednom od najjačih europskih znanstvenih i istraživačkih centara. Lemaitre je usto bio jedan od bliskih suradnika Eintseina, koji je - upravo zbog svojih nagnuća ateizmu - dugo odbijao tu teoriju prihvatiti, jer mu je "smrdila" na kreacionizam.

Kult znanosti

Močilac bi također trebao znati da je znanost, koju on deificira, po svojoj prirodi amoralna. Fizika nas može naučiti kako ćemo rascijepiti atom: hoćemo li ga koristiti za grijanje stanova ili ćemo baciti atomsku bombu na žute ljude, fizika na to nema odgovora. Kršćanska etika ima. Znanost je, istina, omogućila razvoj tehnologije - kako one koja nam pomaže skuhati ručak, tako one koja je nacistima pomagala skuhati Židove u plinskim komorama. Nacisti su imali fetiš na znanost: znamo kako su je koristili znanstveni umovi poput Mengelea, koji je inače čisto tehnički gledano bio respektabilan um na području medicine. Hitler je iznistirao da je Treći rajh "sekularna država zasnovana na znanosti". Leonardo da Vinci, danas predmet obožavanja u krugovima znanstvenika - ateista, za život je zarađivao kao vojni inženjer. Smišljao je sprave za ubijanje drugih ljudi, poput topova i granata.

U oči padaju i druge stvari nedostojne obrazovana čovjeka, koje otkrivaju duboko nepoznavanje same prirode onoga na što se obrušio - kršćanstva. "Živo me zanima kako će izgledati nastava na Medicinskom fakultetu u svjetlu dogme o bezgrešnom začeću", piše Močilac. Ne znam je li mu poznato da među profesorima ima veliki broj katolika, i da "bezgrešno začeće" ima malo drukčije značenje od onog kako ga on vidi. Ne znam također je li mu poznati, obzirom da se obrušio na Teheransko sveučilište, da je isto treće najveće na svijetu s milijun i po studenata, i prilično dobro rangirano, svakako mnogo bolje od "ateističkih" sveučilišta poput "Džemala Bijedića" u Mostaru ili "Đure Pucara Starog" u Banja Luci (ironija je da je pripadnik naprednih snaga po kom je nazvano do kraja života ostao nepismen, ali eto bar nije bio zatucani katoliban). Radi ljudi koji poput njega čitaju Novi zavjet, i nisu u stanju razlikovati fiziku od metafizike - što je jasno razdijelio još Aristotel - su valjda izmišljena upozorenja poput "nemojte peglu stavljati na uho" ili "ne gurajte prste u stroj dok radi" na proizvodima široke upotrebe. Da se ne bi ozlijedili.

No, takav paranoičan "kršćanskofobni" stav je prisutan i inače kod Pavla Močilca. On je član antireligiozne udruge "Protagora", a i autor dva pamfleta, "Hrvati, istupimo iz katoličke crkve" i "Vjeronauku nije mjesto nigdje" u kojem piše: Prije skoro 15 godina sklopljeni su protuustavni i anticivilizacijski Vatikanski ugovori čime je čuveni "klerikalni program" definiran prije stotinjak godina došao na rub svojeg konačnog ostvarenja, pretvaranja Republike Hrvatske u vatikansku provinciju.

Agenda reklerikalizacije Hrvatske imala je, između ostalog, tri pravca napada. Prvi i najopasniji jest izjednačavanje konfesije i nacionalnosti, drugi je svakako onaj prema materijalnim dobrima, a treći prema djeci - uzjahati i uzurpirati obrazovni sustav. Nema ovdje smisla tumačiti da konfesija jest sastavni dio etnogeneze, odnosno da konfesija i te kako jest dio nacionalnog identiteta kod većine nacija, i u velikoj mjeri određuje nacionalnu kulturu, teško da bi on to razumio.

Pafletom protiv kulture

No on dalje piše: Upravo stoga maloljetnici bi morali biti u potpunosti zaštićeni, ne samo od političke nego i od religijske indoktrinacije, ne bi smjeli stupati među članove religijskih organizacija prije punoljetstva, niti sudjelovati u obredima. Pogotovo ne bi smjeli biti podvrgnuti bilo kakvom vjeronauku prije svojeg punoljetstva. To u praksi znači krštenje ili sunecenje samo vlastitim odabirom tek s navršenih 18 godina života, potpuno ukidanje bilo kakvog vjeronauka za maloljetnike, bilo u javnim školama bilo u religijskim institucijama, te obvezu svim religijskim organizacija da djeca članova moraju odrastati slobodna od religije svojih roditelja. Takav stav je u izravnoj suprotnosti s bar dva poveljom UN - a zajamčena ljudska prava - pravom roditelja na odgoj djece u skladu sa svojim vjerovanjima, i prava na slobodu misli, savjesti i vjere, te prava na propovijedanje i naučavanje iste.

Ali najzanimljivije od svega je što se na kraju tog pamfletića Močilac poziva na - "Magnum crimen", notornu četničku antihrvatsku krivotvorinu Viktora Novaka koja se od svog nastanka koristi za ratnohuškačku propagandu i srpski je pandan Hitlerovom "Mein Kampfu". Da to nije slučajno, pokazuje letimični pregled upisa na facebooku velikog humanista Pavla, koji po tonu malo odudaraju od njegovih "znanstvenih" radova i gdje govori otvoreno i bez uvijanja što STVARNO misli o Hrvatima:

"Hrvati su dobrim dijelom nezreli i necivilizirani narod nesposoban da u svoje okrilje primi drugoga i drugačijeg." Ili komentar od 3. svibnja 2012: "Škabrnjani su se pokazali kao ksenofobne balkanske budale i rasisti, primitivno balkansko pleme divljaka, 100x gori od onih koje su otjerali".
A o Pavlovoj otvorenosti prema drugima i drugačijima dosta govori i komentar sa screenshota, posvećen konvenciji HDZ-a: "Trebalo je na tu konvenciju doći sa šmajserom, bojnim otrovom, bombom, eksplozivom... pobit govna i gotova stvar".

Kako nas Pavle vidi

Pavle često "reklamira" Hrvatsku na meta-wikiju, znajući da mnogi ljudi tamo, stranci, nisu svjesni da on duboko mrzi gotovo sve povezano s hrvatskom, a sebe često predstavlja kao "ugroženog Srbina", odnosno "žrtvu ustaša". Tako je pokušao sebe prikazati i kad je temeljem svoje "ugroženosti" htio smijeniti urednike hrvatke wikipedije i apelirao kod osnivača iste da se ukinu hrvatska i srpska i osnuje zajednička, srpskohrvatska wikipedija. Ta mržnja ide tako daleko da je čak bio frustriran uspjesima hrvatskih sportaša, pa je nakon operacije i uspješnog povratka Blanke napisao "Gaby, I wish she gets hurt" ("Gaby, nadam se da će se ozlijediti"). Kakav je to nivo? Doktora znanosti? Obrazovana čovjeka? Vjerojatno su i hrvatski sportaši ustaše pa ih kao ugroženi Srbin ima svako pravo mrziti?

Njegova haranga protiv hrvatske wikipedije nije uspjela, a kako će proći haranga protiv Borasa, vidjet ćemo. U svakom slučaju, on kršćanskim vrijednostima koja zagovara Boras - koja treba jasno razdvojiti od kršćanskih vjerovanja! - suprotstavlja jasne antifašističke vrijednosti: to su šmajser, bomba i metak. Realno, znanstveniku i humanistu Pavlu bi u svakoj ozbiljnoj državi policija došla na vrata i privela ga zbog pozivanja na nasilje i govora mržnje. Zato njegovo cendranje nad pravima LGBT osoba koja eto ugrožava Boras djeluje u najmanju ruku cinično i licemjerno.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... orasa.html

[EdgarFranjul]

Današnji članak u GLASU ISTRE:

[EdgarFranjul]

Edgar Franjul,
Pula, 52100
Boškovićev uspon 12

Pula, 17. 4. 2014.


NOVINARKU SANJU MODRIĆ TREBA SMIJENITI

Kakav naslov, takav i odgovor. Članak Sanje Modrić u Glasu Istre od 17.4.2014. i ne zaslužuje nikakav drugi odgovor. Ta „građanka Hrvatske, kotačić kulturne javnosti, majka i nekadašnja studentica dva zagrebačka fakulteta“ smatra da rektora Borasa treba odmah i ekspresno smijeniti?!

Zašto?

Zato jer po Sanji Modrić, sveučilište ne smije voditi osoba koja izjavljuje da će „slijediti Biblijske vrijednosti“ umjesto kako ona kaže „vrijednosti znanosti i humanizma“.
Drugarica Modrić dalje navodi da su biblijske vrijednosti „kontroverzan pojam“ koji se ne koristi od Francuske revolucije. Sveučilište je, po Sanji, mjesto gdje se „smije i mora kritički preispitivati, izokretati i čak i gurati do apsurda kako bi spoznaja na koncu stajala što čvršće“.

Dalje Sanja navodi da se danas „sva pristojna društva distanciraju od biblijskih vrijednosti i odmah ih navodi – autoritarnost, mizoginija, moralni kodeks koji se utemeljuje na strahu, ropstvo, fizičko kažnjavanje, bespogovorna poslušnost žene…“.

Ista na kraju rezolutno izjavljuje da „gospodin Boras može privatno biti koje god hoće vjere ali kao rektor sveučilišta da o tome ne smije reći ni riječ budući je sveučilište posvećeno znanosti i obrazovanju na temelju znanosti a ne bogoštovlju, mistici i kanonima koji vode kršenju ljudskih prava.“
Na kraju, rektoru Borasu „ ne daje drugu šansu, izjavljujući da rektora koji kaže da će sveučilište usmjeravati prema vrijednostima Kurana zovemo kratko: talibanom, te da je to ispravno, te se pita u čemu se od takvoga razlikuje Boras?“

Kao Hrvata, građanina Republike Hrvatske, sportskog djelatnika, oca i nekadašnjeg studenta dva pravna fakulteta, smatram da osobu koja se predstavlja kao novinarka Sanja Modrić treba odmah smijeniti i tako je spriječiti da piše pamflete u kojima prosipa mržnju prema onima koji nisu njezinog svjetonazora i koji ne misle kao ona.

Zašto su biblijske vrijednosti „kontroverzan pojam“ zna jedino Sanja Modrić. Kontroverzan je riječ koju „novinari“ njenog tipa koriste za sve i svakoga tko im se ne sviđa i ne odgovara njihovom, jedino ispravnom i poželjnom obrascu ponašanja. Kao obrazovana žena (takvom se Sanja barem predstavlja), trebala bi znati da su biblijske, kršćanske vrijednosti prije svega skromnost, tolerancija i poštovanje ljudskog života. Upravo je Crkva humanizirala Zapad ustrajući na poštivanju svetosti svakog ljudskog života, i danas se na humanističkim smjerovima diljem Europe uči kako je kršćanska vjera, uz rimsko pravo i grčku filozofiju, jedan od tri stupa na kojima počiva zapadna civilizacija.

Sanji bi, kao bivšoj studentici Sveučilišta u Zagrebu, trebalo biti poznato da su ga osnovali upravo njoj mrski katolici, točnije red Isusovaca. 23. rujna 1669. godine su diplomom rimskog cara i ugarsko-hrvatskog kralja Leopolda I. priznati status sveučilišne ustanove tadašnjoj isusovačkoj Akademiji u Zagrebu. Isusovci su 3.6.1607. godine osnovali i prvu gimnaziju u Zagrebu, preko 400 godina staru Klasičnu gimnaziju,Collegium Zagrabiense, koja od onda radi pod geslom "Ratio atque institutio studiorum societatis Jesu" a i danas je među najboljim obrazovnim institucijama u Zagrebu. Program se temelji na sintezi klasične izobrazbe obogaćene kršćanskim moralnim principima.
Isto tako bi joj trebalo biti poznato da je obrazovanje u Europu uvela upravo katolička crkva. Ona je osnovala 34 od 41 sveučilišta koja su djelovala u Europi 1400. godine, na kraju srednjeg vijeka, uključujući slavna sveučilišta poput Oxforda ili Bologne koja su postala temeljem razvoja svojih država, a gotovo svi visokoobrazovani ljudi su birali život svećenika.

Moderna znanost rođena je u Katoličkoj crkvi, a Europa upravo kristijanizacijom izašla iz barbarstva i započela svoj uspon na vrh svijeta. Činjenica je i da ljudska prava, pa i prava homoseksualaca, zbog kojih se crkva često proziva, praktički ne postoje izvan kršćanskog civilizacijskog kruga. Tamo gdje nije bilo crkve i religije, nije bilo niti nekog tehnološkog i znanstvenog napretka: on je tamo došao iz kršćanske kulture zapada.
Upravo biblijske vrijednosti pomažu čovjeku da shvati cjelovitost i dublji smisao znanja, te tako mogu imati pozitivan i neizostavan doprinos Sveučilištu i cjelovitom razvoju studenata.

Da, neka društva se distanciraju od biblijskih vrijednosti. To su društva (i države) u kojima je dozvoljena eutanazija, čak i eutanazija djece, to su države u kojima pedofilske stranke legitimno izlaze na izbore i sudjeluju u radu parlamenta, države u kojima se bolesti ukidaju dekretima, bolesnici proglašavaju „naprednima i modernima“ a normalni, zdravi ljudi proglašavaju homofobnima, bolesnima i nazadnima. Takva društva i takve države prepuštam Vama, drugarice Modrić, meni je draže društvo i država koja poštuje biblijske vrijednosti.
To što Sanja Modrić ne zna koje su prave biblijske vrijednosti, već navodi neke najlošije osobine i pojave, koje se u Bibliji spominju, govori sve o Sanji Modrić.


S osobitim štovanjem,



Edgar Franjul, mag. iur.iur.

[EdgarFranjul]

Šmajser' primitivac Pavle Močilac ponovno u napadu na 'biblijske vrijednosti' rektora Borasa

Petak, 18 Travanj 2014 10:34
Ivana



Potpuno je nepoznato, barem nekima, zašto portal Index.hr jednog notornog primitivca, koji u svojim porukama djeluje vrlo opasno, naziva uglednim profesorom, naravno, govorimo o Pavlu Močilacu. S druge strane ako znamo tko je osnivač, autor, osuđeni klevetnik, samozvani 'pedofil na Madagaskaru', čovjek pod istragom za neplaćanje poreza, Indexa onda nas i ne čudi činjenica da se dive primitivcima poput profesora 'Močilaca', kojim bi se u nekim normalnim državama bavila policija s obzirom na prijeteće statuse na Facebooku.



Inače, kad već govorimo o autoru Indexa, Matiji Babiću, recimo da je on svojedobno na svom Facebook profilu napisao da je 'jedina potreba Katoličke crkve jebat dječicu', što je, nažalost, prošlo nezamijećeno u javnosti. Očekivati da portal koji ima takvog osnivača o primitivcima piše kako to primitivci zaslužuju potpuno je nevjerojatno. Izjava novog rektora zagrebačkog Sveučilišta, Damira Borasa, o biblijskim vrijednostima probudila je najniže strasti kod hrvatskog doktora farmaceutike, profesora Močilaca, koji se na Facebooku, društvenoj mreži koju ovaj 'uglednik' koristi za ispoljavanje mržnje i netolerancije, ponaša kao pećinski pračovjek, te je napao rektora 'otvorenim pismom', što je, dakako, legitimnom, no, nije mržnja nije legitimna, pa ni mržnja kada je govorio o šmajserima i ujbijanju.

Močilac i rektor Boras sučelili su se u emisiji na jednoj lokalnoj televiziji, radi se o postaji Z1, Močilac se u emisiju javio telefonski iz Manchestera te je ponovno napao rektorovu izjavu, ali i Bibliju, očito Močilac ne razumije vremenski kontekst u kojim je Biblija pisana, koja, naravno, nije pisana u trenutku, nego kroz vremenski period dug stotinama godina i svjedoči o vremenskom razdoblju u kojem je nastala, dakle, ona je odraz vremena, a poruke koje odašilje nešto su posve drugo od onoga što se u tom vremenskom periodu događalo, Biblija u bezbroj navrata osuđuje nasije, no, to ne znači da bi trebala negirati da se to nasilje dogodilo. Rektor Boras je, pritisnut brojnim napadima, zaključio da nije očekivao takvu reakciju nakon što je spomenuo 'biblijske vrijednost', naime, rektor tvrdi da bi svi trebali znati na što je točno mislio kada je spomenuo Bibliju te da je mislio na dobrotu i ljubav, što je osnovna biblijska poruka, koja pripada svim religijama svijeta koja su utemeljene na ljubav, druga je stvar kada čovjek tumači nešto kako mu odgovara u određenim trenutku. Za puno toga čovjek okrivljuje Boga, iako je zapravo on, kao slobodno i društveno biće, sam kriv.

Nakon čega je započeo svoj pledoaje Močilac koji je trajao duže nego govor Fidela Castra u Castrovo najbolje vrijeme. - Pofesor Boras miješa opće ljudske humanističke i moralne vrijednosti s vjerskim vjernostima. Kao da hoćete jesti mesni narezak, kupite novi, dođe vam revizija i kaže - Ma ne, ne valja ovo, kupite stari, taj je dobar. Tvrdnjom da su moralne vrijednosti zapadne civilizacije zapravo kršćanske vrijednosti dolazi do prisvajanja kompletne moralnosti one koji su ireligozioni, koji su ateisti, svodi se na moralno inferiorne građane koji se eventualno mogu švercati na tuđim vrijednostima.

Ono što ste naveli su opće ljudske, humanističke vrijednosti, i kao takve ne mogu biti vjerske jer su vjerske vjernosti partikularne. Europa se ne temelji na nikakvim biblijskim, kršćanskim ili bilo kakvim vjerskim vrijednostima, nego na vrijednostima humanizma koji je neovisan o bilo kakvom religiji.

Što se tiče groznih stvari u Bibliji, to nisu nikakve opomene čovječanstvu što se treba činiti, kao što kaže profesor Boras, ne, to su eksplicitne naredbe od strane tog nekakvog starozavjetnog boga tiranina, nekakvog natprirodnog Sadama Huseina, kako treba postupiti s grešnicima, bludnicima, prijestupnicima.. Biblija cijelo vrijeme veliča osvetu. Hrvatska je sekularna država, vlasnik sveučilišta je država, i vi profesore Boras morat ćete se držati sekularnog karaktera, a privatno budite što god želite – govorio je Močilac.

O kakvim to budalaštinama govori notorni primitivac kada spominje diktatora Sadama Huseina, s obzirom na činjenicu da je svojedobno taj isti primitivac napisao na Facebooku, između ostaloga: '' Trebalo je na tu konvenciju (HDZ-a) doći sa šmajserom, bojnim otrovom, bombom, eksplozivom... pobit govna i gotova stvar '', budući da mu je smetala izborna konvencija utemeljitelja HDZ-a. Mislite li da je ovakav način komunikacije dostojan jednog obrazovanog građanina? Ovakav način komunikacije je kažnjiv, možemo u tom kontekstu postaviti pitanje tko se boji bandita koji bi sa šmajserom došao i ubijao s obzirom da su hrvatski branitelju takvu fašističku bandu, koja je ubijala šmajserom, pobijedili u Domovinskom ratu?

Zašto hrvatski mediji ne ignoriraju ovakav primitivizam čovjeka koji bi u normalnoj zemlji bio medijski izoliran nakon ovakvog govora mržnje? Koga bi to opasni primitivac pobio?

Rektor Boras odgovorio je primitivcu na jedini mogući način, smireno, bez fašističkih gluposti koje krase neuglednog profesora. - Gospodin Močilac mi stavlja u usta nešto što ja nisam rekao. A u daljnjim svojim raspravama radi i logičku pogrešku. Izričito sam rekao da se to odnosi i na agnostike i na sve – rekao je Boras, odbivši svaku dalju raspravu budući da je sve objasnio ranije.

http://www.tinolovka-news.com/vijesti-h ... ora-borasa