.'Bankaroidi koji su u ratu pokrali stotine milijardi i danas za jaja drže sve hrvatske političare'
U ratu je uspostavljen kriminalni društveno ekonomski poredak koji je i danas na djelu. Na čelu mu je krupni kapital s političarima koji mu služe – ističe Dražen Rajković, dok Branko Borković dodaje da su 'gospodari Hrvatske' do bogatstva došli kroz pljačku narodne imovine tijekom rata, što znači da se radi o ratnom zločinu.
Autor: Damir Kramarić Utorak, 23 Travanj 2013 23:02
Isti dan kada smo na portalu Dnevno objavili vrlo čitan intervju s Karlom Starčevićem 'Imam dokaze da je Sanader miijunima kuna podmitio Milanovića i Đapića da mu ne budu oporba' u kojem predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća tvrdi da su sve hrvatske vlade u zadnjih petnaestak godina opljačkale državni proračun za preko 20 milijardi kuna godišnje, u HTV-ovoj 'Temi dana' izrečeni su vrlo slični podaci.
Pomalo se rasvijetljava istina o velikoj pljački Hrvatske
Publicist i novinar Dražen Rajković te posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković u toj su emisiji govorili o ratnim profiterima i pljačkašima koji i danas vladaju Hrvatskom, odnosno o ukradenih 100 milijardi kuna iz državnog proračuna samo za mandata premijera Sanadera...
Što misle hoće li pod pritiskom osiromašenih i sve gnjevnijih hrvatskih građana i veliki mediji napokon istražiti i rasvijetliti hrvatsku priču svih priča (onu o velikoj pljački Hrvatske i o akterima koji i danas vuku sve konce), te hoćemo li doživjeti da kreatori te pljačke budu kažnjeni, a ukradena imovina vraćena narodu, pitali smo ljude koji već godinama bez straha istražuju i rasvijetljavaju upravo tu pomalo opasnu priču.
Rajković: U ratu je ukradeno pet milijardi maraka namjenjenih kupovini oružja!
- U knjizi 'Kako je Sanader ukrao Hrvatsku' opisao sam načine pljačke državnog proračuna, te došao do brojke od oko 100 milijardi ukradenih kuna iz državnog proračuna za šest godina Sanaderovog mandata. Do te cifre stigao sam zbrojivši ukraden novac po pet najčešćih modela pljačke. Zaključio sam da je isisavanjem novca preko javna nabave od hrvatskih građana u šest godina ukradeno oko 36 milijardi kuna, da je izvlačenjem novca iz javnog sektora na druge načine oduđeno dodatnih 22, 4 milijarde, pogodovanjem u privatizaciji isisano je, po mojoj procjeni, 16,6 milijardi, špekulacijama građevinskim zemljištem ukradeno je dodatnih 7,5 milijardi kuna, a političkom korupcijom još 15,5 milijardi. Unatoč ogromnim brojkama i enormnoj pljački, dosad je zbog malverzacija u tom periodu nepravomoćno osuđen tek Ivo Sanader, i to za svega 3,6 milijuna kuna nezakonite provizije u aferi Hypo – ističe Dražen Rajković, koji je danas (u utorak 23. travnja) u zagrebačkom KIC-u promovirao svoju drugu knjigu 'Cijena rata', u kojoj argumentirano tvrdi da je Hrvatsku Domovinski rat stajao oko 15 milijardi ondašnjih njemačkih maraka, od kojih su 4 do 6 milijarde pronevjerene, odnosno ukradene!
- Poznato je da su 52 trgovca oružjem nabavljala tehniku i oružje za Hrvatsku vojsku, no samo je jedan od njih zatvoren. Očito je da su u toj priči ostali mnogi upitnici, a isto je tako očito da nadležna državna tijela ni tu priču ne žele do kraja istražiti i procesuirati krivce za pljačku Republike Hrvatske – istaknuo je Dražen Rajković, te dodao kako je očito da 'gospodari Hrvatske' ne žele da se čačka po toj priči.
'Gospodari Hrvatske' učinit će sve da spriječe daljnju istragu
- Tražit ću od Ministarstva znanosti da financira daljnje istraživanje, odnosno projekt u kojem bi kolega Saša Leković i ja kroz razgovore s ljudima koji imaju informacije, te kroz pregled kompletne dokumentacije, odozdo prema gore istražili tu pljačku. Mislim da ćemo na taj način doći i do puno većeg iznosa ukradenih kuna. Svjestan sam, u isto vrijeme, da će 'gospodari Hrvatske', učiniti sve da spriječe daljnju istragu i eventualno procesuiranje pljačke, no ja ću kao pojedinac i novinar odraditi svoj dio. Jasno je, naime, da je u vrijeme rata uspostavljen društveno ekonomski poredak koji je na djelu i danas. Na čelu tog nakaradnog poretka je krupni kapital, zajedno s političarima koji mu služe. I ništa se, u više od dvadeset godina, promijenilo nije – napominje Rajković, koji kaže da se ne boji mogućih osvetničkih akcija, jer je još 1995. doživio da su mu pripadnici kriminalnog miljea postavili bombu pod automobil.
- Kao dogradonačelnik Opuzena u to sam se vrijeme zalagao za raščišćavanje afere pronevjerenih pola milijuna maraka. Policija je jedan dan ispod mog automobila pronašla bombu koja, srećom, nije ekplodirala. Svjestan sam, dakle, mogućih posljedica, no to me neće spriječiti u daljnjem istraživanju – zaključuje magistar ekonomije i istraživački novinar Dražen Rajković.
Borković: Jasno je da vlasti služi gospodarima koji su opljačkali zemlju
U potpunosti se s njim slaže Branko Borković, Mladi Jastreb, nekadašnji ratni zapovjednik, a danas gorljivi borac protiv kriminala i korupcije.
- To o čemu govorimo Dražen Rajković, Karlo Starčević, ja i mnogi drugi nije priča, to su činjenice koje je utvrdila Državna revizija, MUP, DORH, USKOK... Sve je, dakle, evidentirano i obrađeno, što znači da ne postoje nikakve prepreke da se krivci za taj zločin kazne i da se ukradena imovina vrati narodu. Jasno je da 'gospodari Hrvatske' ne daju da se to istraži, pa govore da je to politički problem. No, to nije politički, već pravni problem, kojeg je lako riješiti. Iz ponašanja Milanovićeve Vlade i ovog saziva Sabora, kao i iz ponašanja svih prethodnih vlada i prethodnih saziva Sabora jasno je da na vlasti već godinama imamo partitokratski sustav koji samo služi tim gospodarima Hrvatske, o kojima govorimo. Jasno je to kad vidimo da u Saboru sjede ljudi za koje je glasalo tek 17 posto građana Hrvatske. Oni su sredstvo u rukama svojih gospodara, odnosno u rukama šefova bankarskog sektora i hrvatskog gospodarstva. Ti 'gospodari Hrvatske' do svog su velikog bogatstva došli kroz pljačku narodne imovine tijekom rata, što znači da se radi o ratnom zločinu i o ratnim zločincima – katagoričan je i Branko Borković.
Tabaković: Pljačka je započela 1975., a kreirala ju je jugoslavenska UDBA
Vrlo slično cijelu tu kompleksnu priču tumači i Sulejman Tabaković, nezavisni pravni ekspert za problematiku hrvatske pretvorbe i privatizacije i čelnik udruge 'Kulin ban'.
Nedavno sam prisustvovao skupu na kojem je Agencija za upravljanje državnom imovinom predstavljala strategiju upravljanja tom imovinom. Na skupu su bili mnogi doktori znanosti, poznati ekonomisti..., koji su raspravljali o tome što učiniti s preostalih 600 do 800 poduzeća koja su još u državnom vlasništvu. U jednom trenutku popeo sam se na govornicu i upitao jesu li svjesni da prodaju opljačkanu imovinu. Nitko nije reagirao, niti su novinari zabilježili to moje pitanje, premda bi svima, nakon izvještaja Državne revizije, trebalo biti jasno da je kompletna privatizacija bila nezakonita, te da bi ju morali poništiti i poduzeća vratiti hrvatskom narodu. Hrvatski sabor je, naime, još 2005. godine donio odluku da se treba poništiti pretvorba zbog nalaza revizije koju je vodila Šima Krasić. Sve to znaju i međunarodne institucije, no činjenica da se ništa do danas nije napravilo dokazuje da su ratni profiteri i ratni zločinci još uvijek u strukturama vlasti. No, ne bude li se to raščistilo legalno, moglo bi se dogoditi da stvar u ruke preuzme ulica, što nikako ne bi bilo dobro – napominje Sulejman Taboković, te dodaje da zna da su Karlo Starčević i dr. Slavko Kulić istraživali razmjere pljačke Hrvatske, te da su okvirno utvrdili da je od 1985. godine do danas narod s ovog prostora opljačkan za oko 360 milijardi američki dolara... On, međutim, tvrdi da je velika i unaprijed smišljena pljačka započela još 1975. godine, odmah nakon donošenja Ustava SFRJ, te da je Hrvatska u toj pljački osiromašena za čak tisuću milijardi američkih dolara.
LHB banka u Frankfurtu poslužila je za veliku otimačinu
- Nakon što je donesen Ustav koji je dao veću samostalnost republikama, osnovana je LHB banka u Frankfurtu, u koju su te strukture počele iznositi devize iz zemlje. Preko računa u toj banci 'UDBA ' je, uz pomoć rata koji je bio planiran, i opljačkala Hrvatsku. Jer u miru se takvo bogatstvo nije moglo ukrasti. Za to im je trebao rat. Pod ratnim zavjesama tadašnji menagment banaka je i pokrao banke, a preko njih i kompletno hrvatsko gospodarstvo i cijeli narod. Jer hrvatske banke nikada nisu pretvorene ni privatizirane, već su preoblikovane, tako da su menadžeri banaka postali i njihovi vlasnici. Bankaroidi su na taj način postali gospodari Hrvatske, jer je sve u Hrvatskoj opljačkano preko banaka. Opljačkale su nas, dakle, ratno profiterske ekipe koje su i danas vlasnici svih hrvatskih banaka, što znači da su hrvatske banke samo fiktivno u stranom vlasništvu. Ti bankaroidi i danas kontroliraju sve hrvatske dužnosnike, odnosno političku elitu koja im je podređena, jer je dio iste te strukture. Radi se, dakle o ljudima koji su došli ili iz diplomacije, ili iz vanjske trgovine, dakle iz struktura kojima je upravljala bivša UDBA, ili je pak riječ o UDBI-inim drukerima. Pogledajte iz kojeg miljea dolaze Franjo Luković i Božo Prka! Mudrinić je, po svemu sudeći, dio iste priče, kao i svi ostali. Cijelo to 'čudovište' može se demontirati, a da bi to učinili nužno je poništiti pretvorbu i privatizaciju te uspostaviti monetarni suverenitet Hrvatske narodne banke – napominje Tabaković, te dodaje da i priča o Mariji Šoli, koja se ovih dana spominje u aferi oko Karlovačke banke, a koja je, prema Tabakovićevim riječima, i bila dovedena u Namu da bi je planski uništila, te da bi je potom netko preuzeo, potvrđuje mehanizam pljačke koji već godinama postoji u Hrvatskoj.
Rohatinski ne bi smio raditi za Todorića
- U Latinici, koja je zabranjena prije više godina, Marija Radoševič i ja smo govorili o sustavu po kojem je opljačkana Nama, odnosno o sustavu koji je i izmišljen da bi se opljačkalo hrvatsko gospodarstvo. Danas novine pišu da je i bivši guverner Rohatinski imao svoje prste u aferi Karlovačka banka, a ne pišu da Rohatinski nikada nije smio s mjesta guvernera Narodne banke preći kod Ivice Todorića, jer je to evidentan sukob interesa. Todorić je za mandata Rohatinskog dobio najviše poticaja od države i oslobođen je poreza, nakon čega se guverner Narodne banke koji je Todoriću omogućio sve to, uhljebio kod istog tog Todorića. To je nečuveno i takve su stvari nezamislive u bilo kojoj pravnoj državi. No u Hrvatskoj je, nažalost, još i danas sve moguće – zaključuje Sulejman Tabaković.
Velika pljačka Hrvatske
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Velika pljačka Hrvatske
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
Pridružujem se ocjeni Chomskog i Pavune i osudi orvelovskog rata u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se provodi manipulacija širokim narodnim masama, putem javnih medija koji su u službi provedbe takve doktrine, koju danas zdušno koristi i Hrvatska Vlada primjenjujući iste metode kako bi provela zajednički plan, a ona ostala na vlasti.
Autor: Karino Hromin Sturm Photo: M.V./J.K. Ponedjeljak, 11 Ožujak 2013 17:58
U vezi članka Davora Pavuna: Milanović i partitokracija vode specijalni orvelovski rat kako bi zaštitili povlaštenu manjinu, a na osnovi rada jednog od utjecajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingvista Noama Chomskog, koji je sastavio spisak od 10 strategija manipulacije putem medija, zakona i udruga. Mogu samo potvrditi da je situacija mnogo gora jer tih doktrina koje se primjenjuju ima daleko više, o čemu sam već pisao, a ovdje ću nabrojati samo one najvažnije koje su Hrvatskoj od 1985. do danas nanijeli ogromnu štetu.
Veliki napad i manipulacija doktrinama na Htvatsku počeo je nakon 1985. g.
Orvelovski rat u Hrvatskoj traje još od 1985. g. prije raspada Jugoslavije i pažljivo se pripremao, jer su tajne službe pomoću svojih ubačenih agencija i udruga kao i Sorošovog društva izdašno financirali sve novostvorene udruge građanskog društva, pod izlikom razvoja demokracije i demokratskih snaga u Hrvatskoj.
U Srbiji je u program uključen Slobodan Milošević, putem američkog mentora Lowrence Eagleburgera, koji je bio američki ambasador u Beogradu, a poslije ministar vanjskih poslova SAD-a, koji je prihvatio plan stvaranja velike Srbije, za što je iskoristio Miloševića.
U Bosni i Hercegovini je Izetbegović bio pod patronatom SAD-a, dok su se Hrvatska i Slovenija borile za samostalnost.
U vrijeme mandata predsjednika SAD-a Billa Clintona, dvojac Henry Kissinger i Strobe Talbott, osmislili su projekt širenja NATO izvan granica zemalja članica, nazvan „Razmještanje NATO-a izvan njegova područja“ (NATO out of the area deployment), a 1994. dodali novi program „Partnerstvo za mir“, a sadržavao je plan uključivanja u NATO bivših članica Varšavskog pakta i jugoslavenskih republika (što je bio nastavak politike Hladnog rata).
U Jugoslaviji su američka organizacija NED (National Endowmentn for Democracy) čiji je direktor bio Paul McCarthy i Otvoreno društvo, zaklade Soroš, od 1988. g. velikodušno dijelile novčanu pomoć svim udrugama, sindikatima, oporbenim pobornicima kapitalističkog sustava, ambicioznim prozapadnim novinarima i nevladinim organizacijama za zaštitu ljudskih prava, kako bi mogli djelovati a samim time destabilizitali Hrvatsku.
Direktor Paul McCarthy poslije mnogo godina se hvalio da su uz Zakladu Soroša, Otvoreno društvo, NED i druge, u Jugoslaviji radili što su htjeli, a da bi ih u drugim zemljama protjerali kao destabilizacijsku subverzivnu CIA-inu djelatnost.
Velikodušno su dijelili dolare po cijeloj Jugoslaviji, oporbenim strankama, udrugama kojima su bili mentori, potkupljivali mlade novinare, financirali sindikate, ekonomiste pobornike MMF-a, udruge za ljudska prava i mnoge druge.
S druge strane MMF i Svjetska banka nametnuli su vladi provedbu neoliberalne šok terapije, koja je dovela privredu u kolaps, a rezultat je 1990. g. bio da je preko 1.100 poduzeća bankrotiralo, industrijska proizvodnja se smanjila za 21%, nezaposlenost povećala na 20%., a plaće smanjile za 43%., što je pojačalo krizu i ubrzalo raspad Jugoslavije.
Od tada do danas u Hrvatskoj se provodi manipulacija širokim narodnim masama, putem javnih medija koji su u službi provedbe takve doktrine, koju danas zdušno koristi i Hrvatska Vlada primjenjujući iste metode kako bi provela zajednički plan, a ona ostala na vlasti.
Prije više godina pisao sam o tome i detektirao koje su to doktrine kojima truju naš narod. U današnjem sustavu održanja vlasti, a pokornosti naroda u Hrvatskoj se provode slijedeće doktrine:
Doktrina demokracije, to je kad nam guraju pod nos da danas imamo demokraciju, veća demokratska prava i pravne institucije. Da smo bili u mraku i da su nam oni upalili svjetlo. To je ista ona demokracija koja je snašla sve arapske zemlje, od rata na našim prostorima do Egipta, Tunisa, Libije i danas Sirije.
Pa, ako je takva demokracija ta koja nam donosi bolji život, zašto je sve gore i teže, a narod ima sve manja prava i lošije živi, a 90% naroda postalo siromašno.
Doktrina društvenog inženjeringa
O čemu govori profesor Naom Chomski i dr. Davor Pavuna.
Doktrinu društvenog inženjeringa razradio je i uveo Institut Tavistock, čiji su predstavnici stare škole bili profesorit Derwin Cartwright, K. Lewin, H. Cantril i drugi koji su znanstveno proučavali sve metode djelovanja na ljude radi stvaranja praktičnih promjena u javnom mišljenju i gledištima na društvene, ekonomske, socijalne, vjerske, rasne i političke događaje.
Razradili su program u psihološkome smislu pranja mozga ciljanih društvenih skupina i širokih masa stvaranjem psiholoških šokova i stresa, dovođenjem do ludila - driwen mad, planski pripremljenim stresovima „budućih šokova“, pri čemu su često istinite ili simulirane krize obrađene i umnožene toliko puta kako bi dovele do promjene mišljenja, gledišta i stavova o određenim pitanjima u javnom životu društva, za koja su onda ljudi uvjereni da su njihova vlastita mišljenja.
To je kada nas uvjeravaju da dobro živimo, da smo relaksirani (J. Kosor), da mi dobro živimo, samo što mi to ne vidimo (I. Sanader) pa što to ne valja, pa vidite kako smo mi napredna zemlja, pa pogledajte samo koliko automobila ima, pa kako dobro živimo, u odnosu na druge, i da je crno bijelo, a bijelo crno, i da sutra može biti još i gore (S. Linić).
A tu su razne manipulacije sa seksualnim odgojem, bankarskim kreditima, zaduženjima, najavljivanim porezima, strateškim investicijama, porezima na nekretninu, stanove, kuće, vikendice, minusima na računima, ako ne platiš porez tri godine za redom oduzet će ti nekretninu, djedovinu koju su naši preci uspjeli sačuvatiu u svim režimioma, ali ovima nećete moći opdoljeti. Vi ćete im sami ponuditi svu svoju imovinu jer njima treba da ostanu na vlasti....
Doktrina kontrole uma, to je kontrola da ne shvatimo da smo izigrani sa prve dvije doktrine, uz svesrdnu pomoć medija.
Zatim slijede ekonomske doktrine, pomoću kojih smo postali siromašni i bačeni u Dužničko ropstvo.
Doktrina rasprodaje državne imovine, 22 g. nas uvjeravaju pomoću gore spomenutih doktrina da je dobro sve rasprodati jer će stranci bolje raspolagati sa našom imovinom i biti ćemo bogatiji. Kojeg li apsurda, i vrijeđanja Hrvatskog naroda da je glup i gluplji.
Pa tko bi povjerio susjedu svoju imovinu (naravno osim naše Vlade) pa pogledajte samo bliže susjedstvo što na radi Slovenija i Srbija ! A kamo li neki stranci koji tvrde da ako im prepustimo našu imovinu, živjet ćemo bolje. Naravno tu je dug od 50 mlrd. eura, 15 mlrd. kamata, 10 mlrd. garancija,
nepoznata brojka reprogramiranih kredita itd. Bez komentara.
Doktrina deindustrijalizacije, provodi se u Hrvatskoj privredi 22 godina, tako smo za to vrijeme izgubili 90% proizvodnje, a sada Bruxelles diktira da naša brodogradilišta nekad treća u svijetu nesmiju uzimati narudžbe.
A vlada ima nalog da pošto poto privatizira brodogradilišta (čitaj opljačka) i ovo malo proizvodnje što nam je ostalo. Vidimo kako novi vlasnik u Splitu kupuje radnike škvera sa nekoliko janjaca.
Vidjet ćemo sutra, kada ti isti radnici ostanu bez škvera, kako će ih skupo stajati ta janjetina.
Doktrina definancijacije, savjetovali su i naredili Vladi da saniramo banke i prodamo ih strancima, sada je 95% banka u stranom vlasništvu, koje provode doktrinu deindustrijalizacije.
Obrtnik i poduzetnik ne može od nijedne banke dobiti kredit za stroj jer nema uvjete, ali ćete vrlo lako dobiti kredit od iste banke za džip od 100.000 eura.
Vlada je najavila, dokapitalizaciju (čitaj opljačka) preostalih dviju banaka i osiguravajučeg zavoda Croatia. Kada se to realizira, financijski sektor Hrvatske je u 100% valasništvu stranaca. Pa sad vi vodite Hrvatsku financijsku politku.
Doktrina diplomacije dolara i Doktrina dolara kao oružja, to su financijske krize koje izazivaju siromašenje naroda cijelog svijeta, a zatim se sirotinju lakše kontrolira, lakše se sa njom upravlja, lakše se kupi, jer samo oni imaju kapital.
Najnoviji primjer je Svjetska financijska kriza u kolovozu 2008. g.
Od tada do danas svijet je u krizi osiromašio za tri puta. Cijeli svjetski BDP je 85 tisuća mlrd $, a dug zemalja je 260 mlrd. $. Tri puta veći. Tu se ne radi o 2% do 3 % zarade, to je enormna zarada od 300%. Bravo za financijsku oligarhiju. Uspjeli ste oplačkati cijeli svijet.
Jedino me raduje da ima jedna mala zemlja koja svako malo provodi referendume, jer se tamo pita narod kakvu državu žele i ja bi volio da se mi ugledamo na nju, jer smo i mi tako mali, samo što nemamo planine, ali imamo more. U Švicarskoj je ovih dana izglasan referendum, na kojem je NAROD odlučio da direktori korporacija ne mogu sebi isplaćivati enormne razlike plaća i otpremnine.
Bravo za samoupravljanje u Švicarskoj zemlji banaka i bankara i sjedišta svjetskih korporacija, oni su doskočili financijskoj oligarhiji.
Doktrina nafte kao oružja, primjenjuje se paralelno sa doktrinom dolara, pa je u kolovozu 2008. g. nafta je skočila na 147 $ po barelu i kriza se održava do danas. Krizom u Arapskom svijetu, cijena nafte ide ponovo na 110 $, a novo poskupljenje najavili su glasnogovornici ovih doktrina Bank of Amerika i Merill Linch, da će nafta otići do 200 $. (klub Bilderberg).
Iako je cijena barela u svijetu pala, naša Vlada i dalje drži cijenu litre benzina kao da barel u Hrvatskoj košta 180 $.
Doktrina hrane kao oružja, djeluje već dugi niz godina, tako je proizvodnja hrane u svijetu pala za 20% a cijena hrane je porasla za 30% (podaci UN-a), naravno u krizama najviše stradava narod bez posla, što je slučaj i u Hrvatskoj.
Tako danas uvozimo sve poljoprivredne proizvode dok nam seljaci protestiraju u kolonama jer im nedaju raditi. Hrvatska da obradi svu zemlju, može prehraniti pola Europe.
Doktrina vode kao oružja tek slijedi, jer pitke vode u svijetu ima svega 2%, a već danas litra destilirane vode u dućanu košta 10 kn kao litra benzina.
Da bi eliminirali takve porazne rezultate, za naš narod, napravili smo Strategiju razvoja Republike Hrvtaske Državnim intervencionizmom, i onovali Pokret ZAJEDNO pročitajte više
na našim stranicama. http://zajedno-hr.com/ https://twitter.com/ZAJEDNOzaHR https://www.facebook.com/groups/ZAJEDNOzaHR/
Pogledajte moj novi video intervju na TV Plus. http://www.youtube.com/watch?v=x5qYvFvqiyo
Srdačan pozdrav svim čitaocima, predsjednik Pokreta Zsjedno mr.sci. Karino Hromin Sturm.
U Hrvatskoj se provodi manipulacija širokim narodnim masama, putem javnih medija koji su u službi provedbe takve doktrine, koju danas zdušno koristi i Hrvatska Vlada primjenjujući iste metode kako bi provela zajednički plan, a ona ostala na vlasti.
Autor: Karino Hromin Sturm Photo: M.V./J.K. Ponedjeljak, 11 Ožujak 2013 17:58
U vezi članka Davora Pavuna: Milanović i partitokracija vode specijalni orvelovski rat kako bi zaštitili povlaštenu manjinu, a na osnovi rada jednog od utjecajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingvista Noama Chomskog, koji je sastavio spisak od 10 strategija manipulacije putem medija, zakona i udruga. Mogu samo potvrditi da je situacija mnogo gora jer tih doktrina koje se primjenjuju ima daleko više, o čemu sam već pisao, a ovdje ću nabrojati samo one najvažnije koje su Hrvatskoj od 1985. do danas nanijeli ogromnu štetu.
Veliki napad i manipulacija doktrinama na Htvatsku počeo je nakon 1985. g.
Orvelovski rat u Hrvatskoj traje još od 1985. g. prije raspada Jugoslavije i pažljivo se pripremao, jer su tajne službe pomoću svojih ubačenih agencija i udruga kao i Sorošovog društva izdašno financirali sve novostvorene udruge građanskog društva, pod izlikom razvoja demokracije i demokratskih snaga u Hrvatskoj.
U Srbiji je u program uključen Slobodan Milošević, putem američkog mentora Lowrence Eagleburgera, koji je bio američki ambasador u Beogradu, a poslije ministar vanjskih poslova SAD-a, koji je prihvatio plan stvaranja velike Srbije, za što je iskoristio Miloševića.
U Bosni i Hercegovini je Izetbegović bio pod patronatom SAD-a, dok su se Hrvatska i Slovenija borile za samostalnost.
U vrijeme mandata predsjednika SAD-a Billa Clintona, dvojac Henry Kissinger i Strobe Talbott, osmislili su projekt širenja NATO izvan granica zemalja članica, nazvan „Razmještanje NATO-a izvan njegova područja“ (NATO out of the area deployment), a 1994. dodali novi program „Partnerstvo za mir“, a sadržavao je plan uključivanja u NATO bivših članica Varšavskog pakta i jugoslavenskih republika (što je bio nastavak politike Hladnog rata).
U Jugoslaviji su američka organizacija NED (National Endowmentn for Democracy) čiji je direktor bio Paul McCarthy i Otvoreno društvo, zaklade Soroš, od 1988. g. velikodušno dijelile novčanu pomoć svim udrugama, sindikatima, oporbenim pobornicima kapitalističkog sustava, ambicioznim prozapadnim novinarima i nevladinim organizacijama za zaštitu ljudskih prava, kako bi mogli djelovati a samim time destabilizitali Hrvatsku.
Direktor Paul McCarthy poslije mnogo godina se hvalio da su uz Zakladu Soroša, Otvoreno društvo, NED i druge, u Jugoslaviji radili što su htjeli, a da bi ih u drugim zemljama protjerali kao destabilizacijsku subverzivnu CIA-inu djelatnost.
Velikodušno su dijelili dolare po cijeloj Jugoslaviji, oporbenim strankama, udrugama kojima su bili mentori, potkupljivali mlade novinare, financirali sindikate, ekonomiste pobornike MMF-a, udruge za ljudska prava i mnoge druge.
S druge strane MMF i Svjetska banka nametnuli su vladi provedbu neoliberalne šok terapije, koja je dovela privredu u kolaps, a rezultat je 1990. g. bio da je preko 1.100 poduzeća bankrotiralo, industrijska proizvodnja se smanjila za 21%, nezaposlenost povećala na 20%., a plaće smanjile za 43%., što je pojačalo krizu i ubrzalo raspad Jugoslavije.
Od tada do danas u Hrvatskoj se provodi manipulacija širokim narodnim masama, putem javnih medija koji su u službi provedbe takve doktrine, koju danas zdušno koristi i Hrvatska Vlada primjenjujući iste metode kako bi provela zajednički plan, a ona ostala na vlasti.
Prije više godina pisao sam o tome i detektirao koje su to doktrine kojima truju naš narod. U današnjem sustavu održanja vlasti, a pokornosti naroda u Hrvatskoj se provode slijedeće doktrine:
Doktrina demokracije, to je kad nam guraju pod nos da danas imamo demokraciju, veća demokratska prava i pravne institucije. Da smo bili u mraku i da su nam oni upalili svjetlo. To je ista ona demokracija koja je snašla sve arapske zemlje, od rata na našim prostorima do Egipta, Tunisa, Libije i danas Sirije.
Pa, ako je takva demokracija ta koja nam donosi bolji život, zašto je sve gore i teže, a narod ima sve manja prava i lošije živi, a 90% naroda postalo siromašno.
Doktrina društvenog inženjeringa
O čemu govori profesor Naom Chomski i dr. Davor Pavuna.
Doktrinu društvenog inženjeringa razradio je i uveo Institut Tavistock, čiji su predstavnici stare škole bili profesorit Derwin Cartwright, K. Lewin, H. Cantril i drugi koji su znanstveno proučavali sve metode djelovanja na ljude radi stvaranja praktičnih promjena u javnom mišljenju i gledištima na društvene, ekonomske, socijalne, vjerske, rasne i političke događaje.
Razradili su program u psihološkome smislu pranja mozga ciljanih društvenih skupina i širokih masa stvaranjem psiholoških šokova i stresa, dovođenjem do ludila - driwen mad, planski pripremljenim stresovima „budućih šokova“, pri čemu su često istinite ili simulirane krize obrađene i umnožene toliko puta kako bi dovele do promjene mišljenja, gledišta i stavova o određenim pitanjima u javnom životu društva, za koja su onda ljudi uvjereni da su njihova vlastita mišljenja.
To je kada nas uvjeravaju da dobro živimo, da smo relaksirani (J. Kosor), da mi dobro živimo, samo što mi to ne vidimo (I. Sanader) pa što to ne valja, pa vidite kako smo mi napredna zemlja, pa pogledajte samo koliko automobila ima, pa kako dobro živimo, u odnosu na druge, i da je crno bijelo, a bijelo crno, i da sutra može biti još i gore (S. Linić).
A tu su razne manipulacije sa seksualnim odgojem, bankarskim kreditima, zaduženjima, najavljivanim porezima, strateškim investicijama, porezima na nekretninu, stanove, kuće, vikendice, minusima na računima, ako ne platiš porez tri godine za redom oduzet će ti nekretninu, djedovinu koju su naši preci uspjeli sačuvatiu u svim režimioma, ali ovima nećete moći opdoljeti. Vi ćete im sami ponuditi svu svoju imovinu jer njima treba da ostanu na vlasti....
Doktrina kontrole uma, to je kontrola da ne shvatimo da smo izigrani sa prve dvije doktrine, uz svesrdnu pomoć medija.
Zatim slijede ekonomske doktrine, pomoću kojih smo postali siromašni i bačeni u Dužničko ropstvo.
Doktrina rasprodaje državne imovine, 22 g. nas uvjeravaju pomoću gore spomenutih doktrina da je dobro sve rasprodati jer će stranci bolje raspolagati sa našom imovinom i biti ćemo bogatiji. Kojeg li apsurda, i vrijeđanja Hrvatskog naroda da je glup i gluplji.
Pa tko bi povjerio susjedu svoju imovinu (naravno osim naše Vlade) pa pogledajte samo bliže susjedstvo što na radi Slovenija i Srbija ! A kamo li neki stranci koji tvrde da ako im prepustimo našu imovinu, živjet ćemo bolje. Naravno tu je dug od 50 mlrd. eura, 15 mlrd. kamata, 10 mlrd. garancija,
nepoznata brojka reprogramiranih kredita itd. Bez komentara.
Doktrina deindustrijalizacije, provodi se u Hrvatskoj privredi 22 godina, tako smo za to vrijeme izgubili 90% proizvodnje, a sada Bruxelles diktira da naša brodogradilišta nekad treća u svijetu nesmiju uzimati narudžbe.
A vlada ima nalog da pošto poto privatizira brodogradilišta (čitaj opljačka) i ovo malo proizvodnje što nam je ostalo. Vidimo kako novi vlasnik u Splitu kupuje radnike škvera sa nekoliko janjaca.
Vidjet ćemo sutra, kada ti isti radnici ostanu bez škvera, kako će ih skupo stajati ta janjetina.
Doktrina definancijacije, savjetovali su i naredili Vladi da saniramo banke i prodamo ih strancima, sada je 95% banka u stranom vlasništvu, koje provode doktrinu deindustrijalizacije.
Obrtnik i poduzetnik ne može od nijedne banke dobiti kredit za stroj jer nema uvjete, ali ćete vrlo lako dobiti kredit od iste banke za džip od 100.000 eura.
Vlada je najavila, dokapitalizaciju (čitaj opljačka) preostalih dviju banaka i osiguravajučeg zavoda Croatia. Kada se to realizira, financijski sektor Hrvatske je u 100% valasništvu stranaca. Pa sad vi vodite Hrvatsku financijsku politku.
Doktrina diplomacije dolara i Doktrina dolara kao oružja, to su financijske krize koje izazivaju siromašenje naroda cijelog svijeta, a zatim se sirotinju lakše kontrolira, lakše se sa njom upravlja, lakše se kupi, jer samo oni imaju kapital.
Najnoviji primjer je Svjetska financijska kriza u kolovozu 2008. g.
Od tada do danas svijet je u krizi osiromašio za tri puta. Cijeli svjetski BDP je 85 tisuća mlrd $, a dug zemalja je 260 mlrd. $. Tri puta veći. Tu se ne radi o 2% do 3 % zarade, to je enormna zarada od 300%. Bravo za financijsku oligarhiju. Uspjeli ste oplačkati cijeli svijet.
Jedino me raduje da ima jedna mala zemlja koja svako malo provodi referendume, jer se tamo pita narod kakvu državu žele i ja bi volio da se mi ugledamo na nju, jer smo i mi tako mali, samo što nemamo planine, ali imamo more. U Švicarskoj je ovih dana izglasan referendum, na kojem je NAROD odlučio da direktori korporacija ne mogu sebi isplaćivati enormne razlike plaća i otpremnine.
Bravo za samoupravljanje u Švicarskoj zemlji banaka i bankara i sjedišta svjetskih korporacija, oni su doskočili financijskoj oligarhiji.
Doktrina nafte kao oružja, primjenjuje se paralelno sa doktrinom dolara, pa je u kolovozu 2008. g. nafta je skočila na 147 $ po barelu i kriza se održava do danas. Krizom u Arapskom svijetu, cijena nafte ide ponovo na 110 $, a novo poskupljenje najavili su glasnogovornici ovih doktrina Bank of Amerika i Merill Linch, da će nafta otići do 200 $. (klub Bilderberg).
Iako je cijena barela u svijetu pala, naša Vlada i dalje drži cijenu litre benzina kao da barel u Hrvatskoj košta 180 $.
Doktrina hrane kao oružja, djeluje već dugi niz godina, tako je proizvodnja hrane u svijetu pala za 20% a cijena hrane je porasla za 30% (podaci UN-a), naravno u krizama najviše stradava narod bez posla, što je slučaj i u Hrvatskoj.
Tako danas uvozimo sve poljoprivredne proizvode dok nam seljaci protestiraju u kolonama jer im nedaju raditi. Hrvatska da obradi svu zemlju, može prehraniti pola Europe.
Doktrina vode kao oružja tek slijedi, jer pitke vode u svijetu ima svega 2%, a već danas litra destilirane vode u dućanu košta 10 kn kao litra benzina.
Da bi eliminirali takve porazne rezultate, za naš narod, napravili smo Strategiju razvoja Republike Hrvtaske Državnim intervencionizmom, i onovali Pokret ZAJEDNO pročitajte više
na našim stranicama. http://zajedno-hr.com/ https://twitter.com/ZAJEDNOzaHR https://www.facebook.com/groups/ZAJEDNOzaHR/
Pogledajte moj novi video intervju na TV Plus. http://www.youtube.com/watch?v=x5qYvFvqiyo
Srdačan pozdrav svim čitaocima, predsjednik Pokreta Zsjedno mr.sci. Karino Hromin Sturm.
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
Hodak: Zašto DORH napokon ne istraži kakve je čekove Mesić 'predao' Dunji Gotovini?
Hrvatski iseljenici u SAD-u, koji su za obranu Hrvatske dali dvije milijarde dolara, jako su ljuti zbog činjenice da je novac nestao te su odlučili više ne ulagati u Hrvatsku – ističe Darko Petričić, dok Zvonimir Hodak primjećuje da su se neki na oružju itekako obogatili, dok je Stjepan Mesić tek ‘tu i tamo zagubio pokoji ček’
Autor: Damir Kramarić Ponedjeljak, 29 Travanj 2013 22:13
Medijski dobro popraćena promocija knjige ‘Cijena rata’ mr. Dražena Rajkovića ponovno je u javnost ovih dana iznjedrila nikad do kraja istražen misterij nestanka velikog iznosa novca namijenjenog kupovini oružja i opreme za Hrvatsku vojsku, kao i jednako tajanstveni nastanak novih hrvatskih super-bogataša.
Rajković u razgovorima s novinarima ovih dana ustrajno, naime, ponavlja da nikada nije razjašnjeno kamo je nestalo oko pet do šest milijardi njemačkih maraka namijenjenih za kupovinu oružja, pa dodaje da se tu vjerojatno krije odgovor na pitanje kako su se uspjeli obogatiti mnogi hrvatski tajkuni koji su do rata bili tek prosječno obrazovani i prosječno imućni građani.
Nakon promocije 'Cijene rata' i Zubak se sjetio duga za rakete!
- Poznato je da su 52 trgovca oružjem nabavljala tehniku i oružje za Hrvatsku vojsku, no samo je jedan od njih zatvoren. Dokumentacija koja bi mogla rasvijetlila cijeli slučaj postoji i nalazi se, sudeći po transkriptima razgovora Zagorca i Perkovića, kod Vladimira Zagorca – napominje Rajković.
Napisi o ovoj temi zadnjih su dana, s druge strane, potaknuli i već pomalo zaboravljenog Zvonimira Zubaka, da preko Večernjeg lista priupita Vladu RH: ‘Gdje je završio novac za protuavionske rakete koje je on, navodno, kupio Hrvatskoj za stotine milijuna eura'.
U namjeri da dodatno rasvijetlimo barem dio i danas zamračene afere misterioznog nestanka milijardi namijenjenih kupovini oružja, razgovarali smo s trojicom ljudi koji su, svatko na svoj način, istraživali ovu priču.
Hodak: Dragulji za koje se teretio Zagorec nisu ni postojali
- Branio sam generala Zagorca, ali o dokumentaciji o kojoj govori Rajković iskreno ne znam previše. Kao Zagorčev branitelj fokusirao sam se na dio priče o dragom kamenju, te i danas tvrdim da je to čista fikcija, odnosno da ti dragulji nisu ni postojali. Visoko pozicioniran izvor iz hrvatskog pravosuđa kasnije mi je rekao da znaju da je priča s draguljma izmišljena, ali da su u igri bile druge stvari, te da je Zagorca trebalo zbog nečeg osuditi. Takvo objašnjenje i takva praksa prava su sramota za hrvatsko pravosuđe! S tim stvarima nisam se htio ni baviti, već sam želio dokazati da su dragulji bili fikcija. Dražena Rajkovića poznajem osobno i znam da je vrlo seriozan i ozbiljan istraživač, pa mu vjerujem kad tvrdi da su se mnogi hrvatski tajkuni, po svemu sudeći, obogatili baveći se trgovinom oružjem. To je uostalom i javna tajna. Detaljnom analizom to se moglo odavno utvrditi, a ne pričati da je Tuđman omogućio bogaćenje 200 hrvatskih obitelji. Pravi tajkuni su nastali kroz trgovinu oružjem i kroz Markovićevu privatizaciju, dok su Kutle i Gucić tek sitni igrači u usporedbi s pljačkom koja je počela još 1989. godine – smatra Zvonimir Hodak, ugledni odvjetnik i kolumnist portala Dnevno.
Hodak se potom vratio na ulugu Stjepana Mesića pri skupljanju novca za oružje. Tvrdi da bivši predsjednik nije bio ‘veliki igrač’ u cijeloj toj priči.
Mesić lagao o Belji, pa se 'sjetio' da je pokojni Fra Duka svjedok predaje čekova?!
- Neki su se itekako obogatili, a Mesić je samo koristio situaciju te je tu i tamo izgubio pokoji ček. No, to se moglo dogoditi svakome uzrujanom čovjeku poput njega – ironično primjećuje Hodak, te podsjeća da je Mesić u Australiji i Kanadi prikupljao čekove hrvatskih iseljenika, te da je to kasnije, po vlastitom priznanju, ‘odnio Dunji Gotovini u MORH’.
- Najprije je tvrdio da je ček na iznos od 300.000 dolara zajedno s Antom Beljom donio supruzi Ante Gotovine, te da je Dunja Gotovina taj ček samo bacila u neki ormar. Kada mi je Beljo u osobnom razgovoru to kasnije demantirao, Mesić je počeo pričati da s njim u stvari nije bio Beljo, već pokojni Fra Duka, koji ‘bi sve potvrdio, samo da je živ’. Dunja Gotovina u to vrijeme tužila ga je zbog klevete, no on je u međuvremenu postao predsjednik, pa je tužba otišla u apsolutnu zastaru. No, na suđenju politologu Darku Petričiću Mesić je pod zakletvom, prije nešto više od godinu dana, ponovio da je Dunji Gotovini predao ček, a da je s njim bio Fra Duka, nakon čega sam uime Petričića prije više od godinu dana podnio kaznenu prijavu protiv Mesića zbog lažnog svjedočenja. No, DORH do danas po toj prijavi nije učinio baš ništa. Bit će da u Državnom odvjetništvu ima previše nekadašnjih Mesićevih glasača, pa zato ništa ne čine – kaže Hodak, te dodaje da je sudeći i po činjenici da je Mesić morao ‘posuditi’ dva milijuna kuna za kupnju stana, očito da nije bio krupna riba u mešetarenju novcem za kupovinu oružja.
A na pitanje tko su veliki igrači, ako je Mesić tek skupljao mrvice, Hodak neodređeno odgovara: Pogledajte što su pojedinci bili do ’90. godine, a što su danas, pa će vam sve biti jasnije’.
Politolog i publicist Darko Petričić potvrdio je mnoge Hodakove tvrdnje.
Petričić: Dijasporu su prvo opljačkali, a potom posve odbacili!
- Kaznenu prijavu zbog lažnog Mesićevog svjedočenja predali smo 19. travnja 2012. Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, no do danas nikakve povratne informacije nismo dobili. Znam, međutim, da su hrvatski iseljenici u Sjevernoj Americi, koji su za obranu Hrvatske skupili oko dvije milijarde dolara, jako ljuti zbog činjenice da je najveći dio tog novca misteriozno nestao, a da njima nisu podneseni nikakvi računi. Istraživao sam taj dio priče, pa znam da su čvrsto odlučili ne ulagati u Hrvatsku, sve dok se ova priča ne rasvijetli. Uzalud stoga ministri Vrdoljak i Maras putuju svijetom i nagovaraju iseljenike da ulažu. Sve dok se nestanak milijardi dolara namjenjenih za kupovinu oružja ne istraži, oni neće ulagati u Hrvatsku. Činjenica da su davali doslovce zadnji dolar za Hrvatsku, te da su mnogi digli kredit da bi pomogli domovini za njih je postala još bolnija u trenutku kad su saznali da je Hrvatska vojska naoružana većim dijelom oduzimanjem oružja Jugoslavenskoj narodnoj armiji, što znači da kupovina oružja i opreme nije ni bila presudna za pobjedu u ratu – podvlači Petričić, te potom primjećuje da hrvatske vlasti, osim što nisu dijasporu upoznale s načinom trošenje njihovog novca, zadnjih godina kao da namjerno ruše sve mostove s iseljeništvom.
- Bit će da su se prepali zahtjeva za svođenjem računa, pa se posve odriču dijaspore. Valja, s druge strane, primijetiti da je dr. Tuđman svojedobno bogato nagradio sve koji su trgovali oružjem, a među njima su bili Hudoletnjak, Ferdinand Jukić, Gucić i ostali. Na listi je bilo čak 52 trgovca oružjem za Hrvatsku, a samo jednom od njih je suđeno – zaključuje politolog i publicist mr. Darko Petričić.
Umirovljeni brigadir Branko Borković potvrđuje informaciju da je Hrvatska obranjena uglavnom oružjem osvojenim od postrojbi JNA, a tek manjim dijelom kupljenim oružjem i opremom.
Borković: Manolića bi trebao pitati što je s novcem za oružje i s tenkovima otetim Vukovaru
- Trebalo bi pitati Josipa Manolića tko je sve bio ovlašten za trgovinu oružjem, jer su ti ljudi nosili značku SZUP-a kojem je na čelu bio Manolić. On je, dakle, davao ovlasti za kupovinu oružja. Činjenica je da je najveći dio novca završilo u privatnim rukama, odnosno u rukama ratnih profitera,. A tko se sve nelegalno okoristio ratom, te tko je na taj način počinio ratni zločin protiv stanovništva, nadležna tijela u Hrvatskoj lako bi mogla doznati kroz praćenje bankovnih računa, kroz porezna davanja, odnosno praćenjem traga novca, no očito je da se to ne želi učiniti. Manolića bi trebalo upitati i tko je prodao tenkove koji su potkraj ljeta 1991. bili upućeni u Vukovar, no koji su naprasno vraćeni u Slavonski Brod, gdje su predani jedinicama JNA, koje su ih kasnije prodale u Kuvajt. U rujnu 1991. neki od tih tenkova došli su, naime, u Vukovar, no isti su dan povučeni u Slavonski Brod! Zašto? Do danas se ne zna! Zbog svega sam i uvjeren da je oružje, oprema i hrana u to vrijeme poslužila pojedincima da zarade prve milijune. Upada u oči činjenica da su se baš u to vrijeme obogatili neki koji su dotad bili prosječnog imovinskog stanja. I danas, primjerice, u oči bode Todorićevo razbacivanje milijardama, odnosno helikopterima, Kulmerovim dvorima, konjima vrijednim preko stotinu tisuća eura… Porijeklo njegove imovine i imovine ostalih tajkuna, kao i sva sumnjiva zbivanja oko Zagrebačke banke, moglo se itekako istražiti, no DORH i MUP očito ne rade svoj posao, te na taj način štite one koji su se nelegalno obogatili i koji su ratnim profiterstvom počinili ratni zločin – zaključuje posljedni zapovjednik obrane Vukovara.
Bez odgovora Jože Manolića
A kako Josip Manolić tumači nestanak milijardi dolara za kupovinu oružja, pokušali smo upitati nekadašnjem Tuđmanovog bliskog suradnika, a kasnijeg disidenta koji je sa Stjepanom Mesićem pokušao srušiti dr. Tuđmana, no Manolić se nije javljao na telefonske pozive.
Hrvatski iseljenici u SAD-u, koji su za obranu Hrvatske dali dvije milijarde dolara, jako su ljuti zbog činjenice da je novac nestao te su odlučili više ne ulagati u Hrvatsku – ističe Darko Petričić, dok Zvonimir Hodak primjećuje da su se neki na oružju itekako obogatili, dok je Stjepan Mesić tek ‘tu i tamo zagubio pokoji ček’
Autor: Damir Kramarić Ponedjeljak, 29 Travanj 2013 22:13
Medijski dobro popraćena promocija knjige ‘Cijena rata’ mr. Dražena Rajkovića ponovno je u javnost ovih dana iznjedrila nikad do kraja istražen misterij nestanka velikog iznosa novca namijenjenog kupovini oružja i opreme za Hrvatsku vojsku, kao i jednako tajanstveni nastanak novih hrvatskih super-bogataša.
Rajković u razgovorima s novinarima ovih dana ustrajno, naime, ponavlja da nikada nije razjašnjeno kamo je nestalo oko pet do šest milijardi njemačkih maraka namijenjenih za kupovinu oružja, pa dodaje da se tu vjerojatno krije odgovor na pitanje kako su se uspjeli obogatiti mnogi hrvatski tajkuni koji su do rata bili tek prosječno obrazovani i prosječno imućni građani.
Nakon promocije 'Cijene rata' i Zubak se sjetio duga za rakete!
- Poznato je da su 52 trgovca oružjem nabavljala tehniku i oružje za Hrvatsku vojsku, no samo je jedan od njih zatvoren. Dokumentacija koja bi mogla rasvijetlila cijeli slučaj postoji i nalazi se, sudeći po transkriptima razgovora Zagorca i Perkovića, kod Vladimira Zagorca – napominje Rajković.
Napisi o ovoj temi zadnjih su dana, s druge strane, potaknuli i već pomalo zaboravljenog Zvonimira Zubaka, da preko Večernjeg lista priupita Vladu RH: ‘Gdje je završio novac za protuavionske rakete koje je on, navodno, kupio Hrvatskoj za stotine milijuna eura'.
U namjeri da dodatno rasvijetlimo barem dio i danas zamračene afere misterioznog nestanka milijardi namijenjenih kupovini oružja, razgovarali smo s trojicom ljudi koji su, svatko na svoj način, istraživali ovu priču.
Hodak: Dragulji za koje se teretio Zagorec nisu ni postojali
- Branio sam generala Zagorca, ali o dokumentaciji o kojoj govori Rajković iskreno ne znam previše. Kao Zagorčev branitelj fokusirao sam se na dio priče o dragom kamenju, te i danas tvrdim da je to čista fikcija, odnosno da ti dragulji nisu ni postojali. Visoko pozicioniran izvor iz hrvatskog pravosuđa kasnije mi je rekao da znaju da je priča s draguljma izmišljena, ali da su u igri bile druge stvari, te da je Zagorca trebalo zbog nečeg osuditi. Takvo objašnjenje i takva praksa prava su sramota za hrvatsko pravosuđe! S tim stvarima nisam se htio ni baviti, već sam želio dokazati da su dragulji bili fikcija. Dražena Rajkovića poznajem osobno i znam da je vrlo seriozan i ozbiljan istraživač, pa mu vjerujem kad tvrdi da su se mnogi hrvatski tajkuni, po svemu sudeći, obogatili baveći se trgovinom oružjem. To je uostalom i javna tajna. Detaljnom analizom to se moglo odavno utvrditi, a ne pričati da je Tuđman omogućio bogaćenje 200 hrvatskih obitelji. Pravi tajkuni su nastali kroz trgovinu oružjem i kroz Markovićevu privatizaciju, dok su Kutle i Gucić tek sitni igrači u usporedbi s pljačkom koja je počela još 1989. godine – smatra Zvonimir Hodak, ugledni odvjetnik i kolumnist portala Dnevno.
Hodak se potom vratio na ulugu Stjepana Mesića pri skupljanju novca za oružje. Tvrdi da bivši predsjednik nije bio ‘veliki igrač’ u cijeloj toj priči.
Mesić lagao o Belji, pa se 'sjetio' da je pokojni Fra Duka svjedok predaje čekova?!
- Neki su se itekako obogatili, a Mesić je samo koristio situaciju te je tu i tamo izgubio pokoji ček. No, to se moglo dogoditi svakome uzrujanom čovjeku poput njega – ironično primjećuje Hodak, te podsjeća da je Mesić u Australiji i Kanadi prikupljao čekove hrvatskih iseljenika, te da je to kasnije, po vlastitom priznanju, ‘odnio Dunji Gotovini u MORH’.
- Najprije je tvrdio da je ček na iznos od 300.000 dolara zajedno s Antom Beljom donio supruzi Ante Gotovine, te da je Dunja Gotovina taj ček samo bacila u neki ormar. Kada mi je Beljo u osobnom razgovoru to kasnije demantirao, Mesić je počeo pričati da s njim u stvari nije bio Beljo, već pokojni Fra Duka, koji ‘bi sve potvrdio, samo da je živ’. Dunja Gotovina u to vrijeme tužila ga je zbog klevete, no on je u međuvremenu postao predsjednik, pa je tužba otišla u apsolutnu zastaru. No, na suđenju politologu Darku Petričiću Mesić je pod zakletvom, prije nešto više od godinu dana, ponovio da je Dunji Gotovini predao ček, a da je s njim bio Fra Duka, nakon čega sam uime Petričića prije više od godinu dana podnio kaznenu prijavu protiv Mesića zbog lažnog svjedočenja. No, DORH do danas po toj prijavi nije učinio baš ništa. Bit će da u Državnom odvjetništvu ima previše nekadašnjih Mesićevih glasača, pa zato ništa ne čine – kaže Hodak, te dodaje da je sudeći i po činjenici da je Mesić morao ‘posuditi’ dva milijuna kuna za kupnju stana, očito da nije bio krupna riba u mešetarenju novcem za kupovinu oružja.
A na pitanje tko su veliki igrači, ako je Mesić tek skupljao mrvice, Hodak neodređeno odgovara: Pogledajte što su pojedinci bili do ’90. godine, a što su danas, pa će vam sve biti jasnije’.
Politolog i publicist Darko Petričić potvrdio je mnoge Hodakove tvrdnje.
Petričić: Dijasporu su prvo opljačkali, a potom posve odbacili!
- Kaznenu prijavu zbog lažnog Mesićevog svjedočenja predali smo 19. travnja 2012. Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, no do danas nikakve povratne informacije nismo dobili. Znam, međutim, da su hrvatski iseljenici u Sjevernoj Americi, koji su za obranu Hrvatske skupili oko dvije milijarde dolara, jako ljuti zbog činjenice da je najveći dio tog novca misteriozno nestao, a da njima nisu podneseni nikakvi računi. Istraživao sam taj dio priče, pa znam da su čvrsto odlučili ne ulagati u Hrvatsku, sve dok se ova priča ne rasvijetli. Uzalud stoga ministri Vrdoljak i Maras putuju svijetom i nagovaraju iseljenike da ulažu. Sve dok se nestanak milijardi dolara namjenjenih za kupovinu oružja ne istraži, oni neće ulagati u Hrvatsku. Činjenica da su davali doslovce zadnji dolar za Hrvatsku, te da su mnogi digli kredit da bi pomogli domovini za njih je postala još bolnija u trenutku kad su saznali da je Hrvatska vojska naoružana većim dijelom oduzimanjem oružja Jugoslavenskoj narodnoj armiji, što znači da kupovina oružja i opreme nije ni bila presudna za pobjedu u ratu – podvlači Petričić, te potom primjećuje da hrvatske vlasti, osim što nisu dijasporu upoznale s načinom trošenje njihovog novca, zadnjih godina kao da namjerno ruše sve mostove s iseljeništvom.
- Bit će da su se prepali zahtjeva za svođenjem računa, pa se posve odriču dijaspore. Valja, s druge strane, primijetiti da je dr. Tuđman svojedobno bogato nagradio sve koji su trgovali oružjem, a među njima su bili Hudoletnjak, Ferdinand Jukić, Gucić i ostali. Na listi je bilo čak 52 trgovca oružjem za Hrvatsku, a samo jednom od njih je suđeno – zaključuje politolog i publicist mr. Darko Petričić.
Umirovljeni brigadir Branko Borković potvrđuje informaciju da je Hrvatska obranjena uglavnom oružjem osvojenim od postrojbi JNA, a tek manjim dijelom kupljenim oružjem i opremom.
Borković: Manolića bi trebao pitati što je s novcem za oružje i s tenkovima otetim Vukovaru
- Trebalo bi pitati Josipa Manolića tko je sve bio ovlašten za trgovinu oružjem, jer su ti ljudi nosili značku SZUP-a kojem je na čelu bio Manolić. On je, dakle, davao ovlasti za kupovinu oružja. Činjenica je da je najveći dio novca završilo u privatnim rukama, odnosno u rukama ratnih profitera,. A tko se sve nelegalno okoristio ratom, te tko je na taj način počinio ratni zločin protiv stanovništva, nadležna tijela u Hrvatskoj lako bi mogla doznati kroz praćenje bankovnih računa, kroz porezna davanja, odnosno praćenjem traga novca, no očito je da se to ne želi učiniti. Manolića bi trebalo upitati i tko je prodao tenkove koji su potkraj ljeta 1991. bili upućeni u Vukovar, no koji su naprasno vraćeni u Slavonski Brod, gdje su predani jedinicama JNA, koje su ih kasnije prodale u Kuvajt. U rujnu 1991. neki od tih tenkova došli su, naime, u Vukovar, no isti su dan povučeni u Slavonski Brod! Zašto? Do danas se ne zna! Zbog svega sam i uvjeren da je oružje, oprema i hrana u to vrijeme poslužila pojedincima da zarade prve milijune. Upada u oči činjenica da su se baš u to vrijeme obogatili neki koji su dotad bili prosječnog imovinskog stanja. I danas, primjerice, u oči bode Todorićevo razbacivanje milijardama, odnosno helikopterima, Kulmerovim dvorima, konjima vrijednim preko stotinu tisuća eura… Porijeklo njegove imovine i imovine ostalih tajkuna, kao i sva sumnjiva zbivanja oko Zagrebačke banke, moglo se itekako istražiti, no DORH i MUP očito ne rade svoj posao, te na taj način štite one koji su se nelegalno obogatili i koji su ratnim profiterstvom počinili ratni zločin – zaključuje posljedni zapovjednik obrane Vukovara.
Bez odgovora Jože Manolića
A kako Josip Manolić tumači nestanak milijardi dolara za kupovinu oružja, pokušali smo upitati nekadašnjem Tuđmanovog bliskog suradnika, a kasnijeg disidenta koji je sa Stjepanom Mesićem pokušao srušiti dr. Tuđmana, no Manolić se nije javljao na telefonske pozive.
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
Autor: Danijel Vuinac Četvrtak, 16 Svibanj 2013 08:25
Bezobrazluk i bahatost Milanovićeve Vlade napreduje krupnim koracima. Dok nam se premijer smije u facu, oni sebi mirno kupuju 10.000 novih mobitela (smartphonea) i preko 1700 novih vozila, za što ćemo mi izdvojiti "samo" tri stotine milijuna kuna. U zemlji u kojoj je zdravstvo kolabriralo, u kojoj poljoprivreda ne postoji a neki ljudi i djeca nemaju ni osnovna sredstva za život, liječenje ili školovanje, kreteni sebi i svojima kupuju najsuvremenije mobitele i automobile. Stvarno ne znam koliki idiot moraš biti da sve to mirno promatraš i još da i dalje glasaš za takve!?
Ma ne, nemojmo plašiti narod babarogama, stvari ipak nisu toliko strašne, veli nam Milanče. Naravno, druže, za tebe i tvoje nema zime. Ali mi smo odavno u ledenom dobu. Nakon kojeg ćemo ravno u neolitik.
Jedan od zamašnjaka našeg moćnog gospodarstva su dakako svi vaši podobni direktori, menadžeri i "grupovođe" koji su toliko marljivi i sposobni da su nam gotovo svaku državnu tvrtku do temelja upropastili. Za dobro odrađen diletantizam i destrukciju dobivaju nerijetko i milijunske plaće ili otpremnine. Sve redom kadrovi birani po partijskom ključu, nebitno da li se partija zvala HDZ ili SDP, ali kad se jednom zajaši slijedi debela 'ladovina i izvršavanje samo onog naloženog iz centrale. Naravno, ceh takvog 'lađenja muda plaćaju niži majmuni u hijerarhiji. Tako je u svakoj našoj tvrtki, bila to Croatia Airlines, HPB, HP ili nekada HT – uvijek niži majmuni plate za marifetluke svojih arh-majmuna (orangutana i čimpanzi ali najčešće to bude brdska gorila) i često u grupama po nekoliko stotina završe na cesti. Umjesto da ceh plate oni koji su firmu devastirali i sebi priskrbili stanove, vile i mercedese, ceh plaćaju radnici. Vani se za ovakav lopovluk, nepotizam i javašluk ide ravno i momentalno u zatvor, u najmanju ruku dobiva noga u dupe pa čak se neki od srama ubiju ili propiju, ali ovdje su čast i poštenje odavno iščezli pa je opći nemoral i beskrupuloznost postala posve normalna, čak nasušna kategorija. Odgovornost je u ovoj banana-državici apstraktan pojam. A sve je počelo onog trenutka kada smo dopustili da nam državu kroje bivši kosovci, udbaši, partizanski koljači, partijski komesari i njihovi šoferi.
Liberalna pljačka
Najčešće se radi o pljačkama koje ufino nazivaju "lobiranjem". Poput onih koje su za strance obavljali Granić, Škegro i Valentić. Oni i još 197 sličnih njima svojevrsni su utemeljitelji legalnog pljačkanja, devastacija i takozvanih privatizacija diljem Lijepe Naše silovane. Ulagati u proizvodnju, radnike i skupa s njima odricati se da bi tvrtka i država zaživjeli? Ili barem oboriti vrijednost kune da bi se lakše izvozilo a manje uvozilo? Nepojmljivo. Zato valjda i trčimo u kurvanjsku fašističku tvorevinu zvanu EU; sada se pojedini politkanti nadaju da će tamo nekom drugom sisati krv jer su ovdje pocicali gotovo sve što su mogli.
A da bi se sva ta bagra namirila, jer im nikada nije dosta, valja povećavati cijene i odrati narod do kosti. Npr. u HP-u dostavu za paket vrijednosti od 1000kn platit ćete 100kn. Dostavu tog istog paketa kod druge, strane firme platit ćete upola jeftinije. Osobno šaljem putem HP-a i igram lutriju u HL-u još samo iz patriotizma, iako mi dođe da sam sebe išamaram kada vidim kako izgledaju uredi direktora tih državnih poduzeća i što dotični voze (našem novcu zahvaljujući). Jučer sam kupio grčki krumpir, i to samo zato jer u Konzumu nisam htio nizozemski, koji je vjerojatno GMO. Našeg "trenutno" nisu imali. Gdje je nestao naš krumpir? Izvozimo li mi taj krumpir? Statistika kaže da je izvoz našeg krumpira zanemariv. Sve češće čujemo otvorena pravdanja, čak i od "naših" političara kako se u ovoj zemlji ne isplati proizvoditi jer je jeftinije (a nekima i berićetnije) uvoziti. To što uvozimo tko zna šta, jer ni u EU kontrole nisu bajne kao što mislite, a pogotovo ako se izvozi u neku jadnu zemljicu poput naše... ili vi mislite da mi dobivamo strogo kontrolirane proizvode iste kvalitete kao recimo neki Nijemac ili Francuz? Aha, kak' da ne. No, ni oni nisu imuni na raznorazne mućke. Prije koju godinu bila je velika afera sa starim mesom koje kruži Europom, konkretno članicama EU. Radilo se o par godina starom mesu uglavnom iz Nizozemske koje su konstantno prepakiravali i onda prodavali kao svježe u Njemačkoj. Kraj poslovično rigoroznih i silno profesionalnih njemačkih inspekcija pitanje je kako je to uspjelo ući u Njemačku? Radi se o stotinama tona mesa... Ako je tako u jednoj Njemačkoj, onda drugi put stanite i barem dvaput promislite prije negoli budete kupili nešto iz uvoza, pogotovo mesno.
Imamo li mi svoje sjeme? Ne, gotovo je nestalo. Uvozimo ga uglavnom iz Nizozemske i Italije. A što jedemo? Uglavnom uvozno smeće zadnje kategorije iz Lidla. A ako biste se usprotivili i zatražili da bi naša država trebala zaštiti svoje nacionalne interese – što je u SVAKOJ zemlji pod brojem jedan poljoprivreda, "naši" će vam političari odgovoriti da za sve, pa i za naše seljake, vrijedi "liberalni zakon tržišta". Na taj način, valjda vam je jasno, poručuju da im se živo j...e i za nas i naše probleme te da su oni ovdje samo zbog kapitala. Na stranu to što bi se moglo, trebalo i moralo ulagati u proizvodnju. Ok, ne možemo ulagati kao Nijemci (350 eura po hektaru), ali dajmo onda barem neki konkretni poticaj, nemojmo seljake gušiti navodnim tržištem. Zaštitimo našeg seljaka i naša polja, to nam mora biti obaveza! Najlakše je stalno svirati nekoj stvari kako nismo konkurentni. Ako smo siromašni i nismo konkurentni, to bi onda značilo, šta – da se svi kolektivno trebamo poubijati i da naše firme ne bi trebale postojati? To je ukratko priča koju nam prodaju mediokriteti i anacionalni izrodi: "nismo konkurentni, pa je isplativije uvoziti od onih koji prodaju naveliko (čitaj: smeće)". Ma gledajte vi kurvanjske logike – jeftinije je kupovati strano (govno) i pakirati ga kao svoje, nego otkupiti naše, domaće, od našeg seljaka i stoga valja pustiti poljoprivredu da propadne a naše seljake da pocrkaju?! Ma naravno, nije riječ o nesposobnosti. Volio bih da me netko uvjeri da je guranje bagerom stotina tona vrhunskih neretvanskih rajčica u more samo nesposobnost i neznanje. Umjesto naših, vrla Podravka prodaje loše talijanske rajčice (i ostalo povrće iz uvoza); kupuje gotovu sirovinu i pakira u svoju ambalažu te je takvu prodaje za 30% skuplje od tog istog što ionako uvozimo iz Italije. A Todorićeva Zvijezda kupuje zadnji španjolski škart od maslinovog ulja za cca. 2 eura, pakira ga i prodaje kao "vrhunsko djevičansko ulje" za 8 eura... Ovakve sulude primjere mogli bismo svi nabrajati do sutra. Upitajte vrlog Todorića zašto Srbi mlate milijune na izvozu malina i lavande a mi ne možemo... Da nisam Hrvat, bilo bi zanimljivo promatrati kojim žarom Hrvati uništavaju svoju zemlju.
Još malo pa ni te devastirane državne tvrtke nećemo imati, jer Linić i kompanija ne odustaju od "privatizacije". Naravno, kvotu moraju ispuniti, zato i jesu postavljeni na vlast. Osim ako niste tolike budale pa mislite da ste ih vi tamo postavili... Mi vjerojatno spadamo u svjetske političke presedane jer nam zemljom vlada strančica uistinu opasnih namjera koja trenutno nema potporu ni 2.5 % birača. Cjelokupnu politiku, a napose ekonomsku i vanjskopolitičku kroje nam ljudi koji ne prelaze ni izborni prag! A svi skupa postavljeni su da bi i ono malo što nam je preostalo rasprodali. Ono zadnje što će učiniti jest da će ozakoniti pljačku NAŠIH prirodnih resursa. Englez, Aškenaz ili netko treći sve će pokupovati doslovno za bakšiš. Uglavnom, za par godina ni šume ni vode neće biti naši već gotovo sigurno Bechtelovi i Coca Colini. To je ono što ova vlast mora sprovesti. Nije Milanče bez razloga trčao baš u engleskom dresu, baš kao što ni jedan direktor naše tvrtke nije postavljen slučajno ili, nedajbože, po svojim sposobnostima. Nakon toga, kad uspješno dovrše ovu liberalnu pljačku, mogu raspisati i prijevremene izbore.
Neka se igre nastave!
Ono što četnici nisu uspjeli dobiti ni slomiti ratom, sada Srpčadi i njihovoj kamarili ide ko od šale – uz pomoć naših halavih izroda i mediokriteta bez svijesti i savjesti. Još za vrijeme rata govorilo se – ne bojim se četnika, već naših kameleona... Nije se samo Bušić pitao što će biti sa "slobodnom" Hrvatskom. Ništa nismo napravili kako valja. Ok, Franjo je imao svoju viziju pomirenja svih sa svakim, to je možda tada (u ratu) bilo jedino logično, ali onog trena kada je rat završio valjalo je zaustaviti taj protuprirodni blud i momentalno pozatvarati i/ili deportirati sve ratne profitere i visoke komunističke kadrove, kao i sve suradnike Udbe i KOS-a. Sve do zadnjeg, pa makar ti bio brat rođeni, makar se prezivao i Mesić ili pak Manolić! Jedino na taj način mogli smo ili bismo mogli profunkcionirati. Znate i sami, što se desi od samo jedne trule jabuke u košari punoj zdravih...
Mržnja nikada ne smije biti isprika za novu mržnju, lijepo besjedi Jusipović u Jasenovcu. NDH je bila najveći pad Hrvata, dodaje mu Leko sabornik. Valjda zato uporno ne žele ići u Bleiburg. Ne trebamo se uopće pitati što bi Leko i Jusipović radili i na čijoj strani bi bili za vrijeme drugog svjetskog rata. Da su bili na Pavelićevom mjestu i dvadeset godina obijali pragove po Europi tražeći samostalnost za Hrvatsku koju je desetljećima maltretirala srpska gamad, i da su se nakon toga našli u škripcu – ili sa Srbima/četnicima ili sa Nijemcima/nacistima, ne sumnjam što bi izabrali. Isto tako, divno je znati da tvoju zemlju vode takozvani Hrvati, ljudi kojima su čak i četnici draži i važniji od Hrvata. Ili se ja varam, pa se u Srbu ne slavi četnički ustanak i tom balu vampira ne nazoči glavna žena ove zemlje? Politika nije sufinancirala spomenik mržnji u tom mjestu? Naravno, današnji partijaši bili bi isto što i njihovi očevi. A nakon rata također bi bili idealni čuvari komunističkog "sistema", ili pak Golog otoka. Da se ne bi ponavljala mržnja, valjda su zato ti divni Titovi partizani živim vapnom zalijevali Hrvate i sve protivnike svog dobrodušnog režima. Isto tako su, da bi mržnju odmah sasjekli u korijenu, slali Hrvate na Goli otok ili svoje ubojice u bijeli svijet da pronađu i likvidiraju Hrvate. Sve je to bilo tako miroljubivo, divno i krasno. Stvarno ne znam koji je k... bio Hrvatima pa su tražili izlazak iz jedne tako krasne tvorevine? Naravno, Tito je bio heroj a Pavelić zločinac. I onaj kandidat za kninskog vijećnika, Nikola Lončar, nije bio nikakav četnik. Ne, on je bio samo major SAO Krajine. Čovjek je slučajno dobio čin majora, a on jadan bio je samo obični profesor. U vojsci. Postavljanjem barikada protiv Hrvata i planiranjem ratovanja zaslužio je i Jusipovićev orden za junaštvo, te bi valjalo snimiti epsku dramu o sirotom zavedenom majoru. Jedan orden već je dobio – aboliran je. "S obzirom na to da radim u javnoj ustanovi Šibensko-kninske županije, preko posla sam upoznao Nikolu... Znali smo, naravno, da je za vrijeme rata ostao u Kninu." Njegovom nadređenom, D. Šimiću tu dakle nema ništa sporno. U Beogradu Nikolica malo popio pa promašio skretanje. Umjesto u Šibeniku, završio u Kninu sa braćom četnicima. Kao i ministar Grčić, uostalom. A ni Stanimirović nije bio četnik, ne. On je bio samo mirnodopski gradonačelnik okupiranog i sa zemljom sravnjenog Vukovara.
No, Hrvata to nimalo ne brine. Na kojoj smo mentalnoj razini, dovoljno govori činjenica da sve više olako koristimo srpske nazive. Naoko banalan primjer - čak i u Dalmaciji (gdje se, talijanštinom doduše, oduvijek govorilo 'poma' ili 'pomidora') danas često govore 'paradajz'. Kad im se netko usprotivi i kaže da to nije hrvatski naziv i da tu riječ koriste Srbi (iako je zapravo perzijsko-germanskog podrijetla), uvrijede se i svađaju, svim silama trude se dokazati da je reći 'paradajz' posve ispravno i u duhu hrvatskog jezika. Ej, Hrvat se bori da bi mogao reći PARADAJZ!? I što onda reći o narodu koji ne voli i ne poznaje svoj jezik, što uopće očekivati od takvog naroda... Zbog kojeg smo se vraga uopće trtili da pobjegnemo iz Srboslavije? Za što su ljudi uopće dali živote? Zar za ovo danas?
Bezobrazluk i bahatost Milanovićeve Vlade napreduje krupnim koracima. Dok nam se premijer smije u facu, oni sebi mirno kupuju 10.000 novih mobitela (smartphonea) i preko 1700 novih vozila, za što ćemo mi izdvojiti "samo" tri stotine milijuna kuna. U zemlji u kojoj je zdravstvo kolabriralo, u kojoj poljoprivreda ne postoji a neki ljudi i djeca nemaju ni osnovna sredstva za život, liječenje ili školovanje, kreteni sebi i svojima kupuju najsuvremenije mobitele i automobile. Stvarno ne znam koliki idiot moraš biti da sve to mirno promatraš i još da i dalje glasaš za takve!?
Ma ne, nemojmo plašiti narod babarogama, stvari ipak nisu toliko strašne, veli nam Milanče. Naravno, druže, za tebe i tvoje nema zime. Ali mi smo odavno u ledenom dobu. Nakon kojeg ćemo ravno u neolitik.
Jedan od zamašnjaka našeg moćnog gospodarstva su dakako svi vaši podobni direktori, menadžeri i "grupovođe" koji su toliko marljivi i sposobni da su nam gotovo svaku državnu tvrtku do temelja upropastili. Za dobro odrađen diletantizam i destrukciju dobivaju nerijetko i milijunske plaće ili otpremnine. Sve redom kadrovi birani po partijskom ključu, nebitno da li se partija zvala HDZ ili SDP, ali kad se jednom zajaši slijedi debela 'ladovina i izvršavanje samo onog naloženog iz centrale. Naravno, ceh takvog 'lađenja muda plaćaju niži majmuni u hijerarhiji. Tako je u svakoj našoj tvrtki, bila to Croatia Airlines, HPB, HP ili nekada HT – uvijek niži majmuni plate za marifetluke svojih arh-majmuna (orangutana i čimpanzi ali najčešće to bude brdska gorila) i često u grupama po nekoliko stotina završe na cesti. Umjesto da ceh plate oni koji su firmu devastirali i sebi priskrbili stanove, vile i mercedese, ceh plaćaju radnici. Vani se za ovakav lopovluk, nepotizam i javašluk ide ravno i momentalno u zatvor, u najmanju ruku dobiva noga u dupe pa čak se neki od srama ubiju ili propiju, ali ovdje su čast i poštenje odavno iščezli pa je opći nemoral i beskrupuloznost postala posve normalna, čak nasušna kategorija. Odgovornost je u ovoj banana-državici apstraktan pojam. A sve je počelo onog trenutka kada smo dopustili da nam državu kroje bivši kosovci, udbaši, partizanski koljači, partijski komesari i njihovi šoferi.
Liberalna pljačka
Najčešće se radi o pljačkama koje ufino nazivaju "lobiranjem". Poput onih koje su za strance obavljali Granić, Škegro i Valentić. Oni i još 197 sličnih njima svojevrsni su utemeljitelji legalnog pljačkanja, devastacija i takozvanih privatizacija diljem Lijepe Naše silovane. Ulagati u proizvodnju, radnike i skupa s njima odricati se da bi tvrtka i država zaživjeli? Ili barem oboriti vrijednost kune da bi se lakše izvozilo a manje uvozilo? Nepojmljivo. Zato valjda i trčimo u kurvanjsku fašističku tvorevinu zvanu EU; sada se pojedini politkanti nadaju da će tamo nekom drugom sisati krv jer su ovdje pocicali gotovo sve što su mogli.
A da bi se sva ta bagra namirila, jer im nikada nije dosta, valja povećavati cijene i odrati narod do kosti. Npr. u HP-u dostavu za paket vrijednosti od 1000kn platit ćete 100kn. Dostavu tog istog paketa kod druge, strane firme platit ćete upola jeftinije. Osobno šaljem putem HP-a i igram lutriju u HL-u još samo iz patriotizma, iako mi dođe da sam sebe išamaram kada vidim kako izgledaju uredi direktora tih državnih poduzeća i što dotični voze (našem novcu zahvaljujući). Jučer sam kupio grčki krumpir, i to samo zato jer u Konzumu nisam htio nizozemski, koji je vjerojatno GMO. Našeg "trenutno" nisu imali. Gdje je nestao naš krumpir? Izvozimo li mi taj krumpir? Statistika kaže da je izvoz našeg krumpira zanemariv. Sve češće čujemo otvorena pravdanja, čak i od "naših" političara kako se u ovoj zemlji ne isplati proizvoditi jer je jeftinije (a nekima i berićetnije) uvoziti. To što uvozimo tko zna šta, jer ni u EU kontrole nisu bajne kao što mislite, a pogotovo ako se izvozi u neku jadnu zemljicu poput naše... ili vi mislite da mi dobivamo strogo kontrolirane proizvode iste kvalitete kao recimo neki Nijemac ili Francuz? Aha, kak' da ne. No, ni oni nisu imuni na raznorazne mućke. Prije koju godinu bila je velika afera sa starim mesom koje kruži Europom, konkretno članicama EU. Radilo se o par godina starom mesu uglavnom iz Nizozemske koje su konstantno prepakiravali i onda prodavali kao svježe u Njemačkoj. Kraj poslovično rigoroznih i silno profesionalnih njemačkih inspekcija pitanje je kako je to uspjelo ući u Njemačku? Radi se o stotinama tona mesa... Ako je tako u jednoj Njemačkoj, onda drugi put stanite i barem dvaput promislite prije negoli budete kupili nešto iz uvoza, pogotovo mesno.
Imamo li mi svoje sjeme? Ne, gotovo je nestalo. Uvozimo ga uglavnom iz Nizozemske i Italije. A što jedemo? Uglavnom uvozno smeće zadnje kategorije iz Lidla. A ako biste se usprotivili i zatražili da bi naša država trebala zaštiti svoje nacionalne interese – što je u SVAKOJ zemlji pod brojem jedan poljoprivreda, "naši" će vam političari odgovoriti da za sve, pa i za naše seljake, vrijedi "liberalni zakon tržišta". Na taj način, valjda vam je jasno, poručuju da im se živo j...e i za nas i naše probleme te da su oni ovdje samo zbog kapitala. Na stranu to što bi se moglo, trebalo i moralo ulagati u proizvodnju. Ok, ne možemo ulagati kao Nijemci (350 eura po hektaru), ali dajmo onda barem neki konkretni poticaj, nemojmo seljake gušiti navodnim tržištem. Zaštitimo našeg seljaka i naša polja, to nam mora biti obaveza! Najlakše je stalno svirati nekoj stvari kako nismo konkurentni. Ako smo siromašni i nismo konkurentni, to bi onda značilo, šta – da se svi kolektivno trebamo poubijati i da naše firme ne bi trebale postojati? To je ukratko priča koju nam prodaju mediokriteti i anacionalni izrodi: "nismo konkurentni, pa je isplativije uvoziti od onih koji prodaju naveliko (čitaj: smeće)". Ma gledajte vi kurvanjske logike – jeftinije je kupovati strano (govno) i pakirati ga kao svoje, nego otkupiti naše, domaće, od našeg seljaka i stoga valja pustiti poljoprivredu da propadne a naše seljake da pocrkaju?! Ma naravno, nije riječ o nesposobnosti. Volio bih da me netko uvjeri da je guranje bagerom stotina tona vrhunskih neretvanskih rajčica u more samo nesposobnost i neznanje. Umjesto naših, vrla Podravka prodaje loše talijanske rajčice (i ostalo povrće iz uvoza); kupuje gotovu sirovinu i pakira u svoju ambalažu te je takvu prodaje za 30% skuplje od tog istog što ionako uvozimo iz Italije. A Todorićeva Zvijezda kupuje zadnji španjolski škart od maslinovog ulja za cca. 2 eura, pakira ga i prodaje kao "vrhunsko djevičansko ulje" za 8 eura... Ovakve sulude primjere mogli bismo svi nabrajati do sutra. Upitajte vrlog Todorića zašto Srbi mlate milijune na izvozu malina i lavande a mi ne možemo... Da nisam Hrvat, bilo bi zanimljivo promatrati kojim žarom Hrvati uništavaju svoju zemlju.
Još malo pa ni te devastirane državne tvrtke nećemo imati, jer Linić i kompanija ne odustaju od "privatizacije". Naravno, kvotu moraju ispuniti, zato i jesu postavljeni na vlast. Osim ako niste tolike budale pa mislite da ste ih vi tamo postavili... Mi vjerojatno spadamo u svjetske političke presedane jer nam zemljom vlada strančica uistinu opasnih namjera koja trenutno nema potporu ni 2.5 % birača. Cjelokupnu politiku, a napose ekonomsku i vanjskopolitičku kroje nam ljudi koji ne prelaze ni izborni prag! A svi skupa postavljeni su da bi i ono malo što nam je preostalo rasprodali. Ono zadnje što će učiniti jest da će ozakoniti pljačku NAŠIH prirodnih resursa. Englez, Aškenaz ili netko treći sve će pokupovati doslovno za bakšiš. Uglavnom, za par godina ni šume ni vode neće biti naši već gotovo sigurno Bechtelovi i Coca Colini. To je ono što ova vlast mora sprovesti. Nije Milanče bez razloga trčao baš u engleskom dresu, baš kao što ni jedan direktor naše tvrtke nije postavljen slučajno ili, nedajbože, po svojim sposobnostima. Nakon toga, kad uspješno dovrše ovu liberalnu pljačku, mogu raspisati i prijevremene izbore.
Neka se igre nastave!
Ono što četnici nisu uspjeli dobiti ni slomiti ratom, sada Srpčadi i njihovoj kamarili ide ko od šale – uz pomoć naših halavih izroda i mediokriteta bez svijesti i savjesti. Još za vrijeme rata govorilo se – ne bojim se četnika, već naših kameleona... Nije se samo Bušić pitao što će biti sa "slobodnom" Hrvatskom. Ništa nismo napravili kako valja. Ok, Franjo je imao svoju viziju pomirenja svih sa svakim, to je možda tada (u ratu) bilo jedino logično, ali onog trena kada je rat završio valjalo je zaustaviti taj protuprirodni blud i momentalno pozatvarati i/ili deportirati sve ratne profitere i visoke komunističke kadrove, kao i sve suradnike Udbe i KOS-a. Sve do zadnjeg, pa makar ti bio brat rođeni, makar se prezivao i Mesić ili pak Manolić! Jedino na taj način mogli smo ili bismo mogli profunkcionirati. Znate i sami, što se desi od samo jedne trule jabuke u košari punoj zdravih...
Mržnja nikada ne smije biti isprika za novu mržnju, lijepo besjedi Jusipović u Jasenovcu. NDH je bila najveći pad Hrvata, dodaje mu Leko sabornik. Valjda zato uporno ne žele ići u Bleiburg. Ne trebamo se uopće pitati što bi Leko i Jusipović radili i na čijoj strani bi bili za vrijeme drugog svjetskog rata. Da su bili na Pavelićevom mjestu i dvadeset godina obijali pragove po Europi tražeći samostalnost za Hrvatsku koju je desetljećima maltretirala srpska gamad, i da su se nakon toga našli u škripcu – ili sa Srbima/četnicima ili sa Nijemcima/nacistima, ne sumnjam što bi izabrali. Isto tako, divno je znati da tvoju zemlju vode takozvani Hrvati, ljudi kojima su čak i četnici draži i važniji od Hrvata. Ili se ja varam, pa se u Srbu ne slavi četnički ustanak i tom balu vampira ne nazoči glavna žena ove zemlje? Politika nije sufinancirala spomenik mržnji u tom mjestu? Naravno, današnji partijaši bili bi isto što i njihovi očevi. A nakon rata također bi bili idealni čuvari komunističkog "sistema", ili pak Golog otoka. Da se ne bi ponavljala mržnja, valjda su zato ti divni Titovi partizani živim vapnom zalijevali Hrvate i sve protivnike svog dobrodušnog režima. Isto tako su, da bi mržnju odmah sasjekli u korijenu, slali Hrvate na Goli otok ili svoje ubojice u bijeli svijet da pronađu i likvidiraju Hrvate. Sve je to bilo tako miroljubivo, divno i krasno. Stvarno ne znam koji je k... bio Hrvatima pa su tražili izlazak iz jedne tako krasne tvorevine? Naravno, Tito je bio heroj a Pavelić zločinac. I onaj kandidat za kninskog vijećnika, Nikola Lončar, nije bio nikakav četnik. Ne, on je bio samo major SAO Krajine. Čovjek je slučajno dobio čin majora, a on jadan bio je samo obični profesor. U vojsci. Postavljanjem barikada protiv Hrvata i planiranjem ratovanja zaslužio je i Jusipovićev orden za junaštvo, te bi valjalo snimiti epsku dramu o sirotom zavedenom majoru. Jedan orden već je dobio – aboliran je. "S obzirom na to da radim u javnoj ustanovi Šibensko-kninske županije, preko posla sam upoznao Nikolu... Znali smo, naravno, da je za vrijeme rata ostao u Kninu." Njegovom nadređenom, D. Šimiću tu dakle nema ništa sporno. U Beogradu Nikolica malo popio pa promašio skretanje. Umjesto u Šibeniku, završio u Kninu sa braćom četnicima. Kao i ministar Grčić, uostalom. A ni Stanimirović nije bio četnik, ne. On je bio samo mirnodopski gradonačelnik okupiranog i sa zemljom sravnjenog Vukovara.
No, Hrvata to nimalo ne brine. Na kojoj smo mentalnoj razini, dovoljno govori činjenica da sve više olako koristimo srpske nazive. Naoko banalan primjer - čak i u Dalmaciji (gdje se, talijanštinom doduše, oduvijek govorilo 'poma' ili 'pomidora') danas često govore 'paradajz'. Kad im se netko usprotivi i kaže da to nije hrvatski naziv i da tu riječ koriste Srbi (iako je zapravo perzijsko-germanskog podrijetla), uvrijede se i svađaju, svim silama trude se dokazati da je reći 'paradajz' posve ispravno i u duhu hrvatskog jezika. Ej, Hrvat se bori da bi mogao reći PARADAJZ!? I što onda reći o narodu koji ne voli i ne poznaje svoj jezik, što uopće očekivati od takvog naroda... Zbog kojeg smo se vraga uopće trtili da pobjegnemo iz Srboslavije? Za što su ljudi uopće dali živote? Zar za ovo danas?
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
Od države blagostanja ostala samo iluzija: Hrvatskim društvom se vlada izvana, a Hrvat je rob
Posljedice tranzicije provedene po neoliberalnom modelu snosimo danas, a snosit će ih i buduće generacije. Osobito su pretvorba i privatizacija, provedene po tom modelu, nanijele Hrvatskoj, njenom gospodarstvu i ekonomiji golemu štetu.
Autor: Mirko Omrčen Četvrtak, 16 Svibanj 2013 10:46
Problematika pretvorbe i privatizacije sagledana je i iz drugog kuta. Evo što je tako, između ostalog, rečeno: 'S ostvarenjem te najveće legalne pljačke nacionalnog bogatstva istovremeno su stvoreni temelji suvremenog sofisticiranog organiziranog kriminala u zemlji u koji su bile uključene brojne državne institucije i pojedinci s političkim backgroundom koji, kako će praksa pokazati, nisu slučajno odabrani.'
U pretvorbi poduzeća trebala su biti ispunjena dva osnovna politička cilja, pri čemu su ekonomski razlozi bili stavljeni u drugi plan. Prije svega pretvorba i privatizacija poduzeća, odnosno transformacija društvenog bogatstva u privatno vlasništvo, trebala je poslužiti kao vrlo konkretna nagrada za političke simpatizere i sponzore stranke koja je pobijedila na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj.
Drugi je razlog privatizacije bio dugoročno financiranje HDZ-a, jer su istovremeno novonastali 'vlasnici' - tajkuni preuzeli obvezu sponzoriranja vladajuće stranke. Da je sistem bio dobro postavljen potvrđuje i činjenica da HDZ nikada u svojoj povijesti nije imao problema s financijskim sredstvima. Kasnije su se modeli financiranja parlamentarnih stranaka i političara s vremenom adaptirali i modernizirali.
HDZ-u je stoga odgovarala inicijativa i prijedlozi sa zapada za transformacijom poduzeća i cijele ekonomije iz centralno-planske, socijalističke u tržišnu ekonomiju, koje su hrvatske vlade dobivale. Multinacionalnim kompanijama (koje u velikoj mjeri diktiraju vanjske politike matičnih zemalja) tako bi se otvorila nova tržišta, a tadašnja vladajuća stranka mogla je prikupiti enormna sredstva rukovodeći sama privatizacijom. Vladajuća struktura tom je prilikom uvidjela ogromne mogućnosti i za bogaćenje politički podobnih, odabranih pojedinaca. Stvorena je koncepcija u kojoj, gospodarski gledajući, određena manjina treba upravljati cjelokupnim nacionalnim bogatstvom, a politički gledajući, da politička vlast doživotno pripadne samo desnoj frakciji bivšeg SK, to jest, HDZ-u.
Da se plan ili bolje reći bolestan naum - da državu gospodarski i politički u potpunosti i neograničeno preuzme manjina, čime se uzurpira sam smisao zajednice - ne bi i ostvario pobrinula se druga frakcija bivšeg SK, koja je također imala svoje planove. Ta frakcija nije imala plan zalaganja i borbe da zajednica ne bude postavljena od uske grupe ljudi. Nije se zalagala za ispravljanje i odbacivanje jednog takvog nakaradnog opredjeljenja, već je nastojala da i njena 'obitelj' dobije dio kolača.
Preslikala je koncepciju osvajanja bogatstava i vlasti te je na jednak način, čak je i usavršivši, gdje god je to mogla, kao npr. Slavko Linić u Rijeci, istu i primijenila.
Tako danas umjesto jedne 'obitelji', umjesto jedne frakcije bivšeg SK, imamo dvije 'obitelji', dvije frakcije bivšeg SK koje su uzurpirale smisao zajednice. Time je potpuno jasno zašto je koalicijska Vlada Ivice Račana, kad je došla na vlast, umjesto obustavljanja daljnje privatizacijske pljačke i sankcioniranja lopova, kao svoj prioritet odredila daljnju, još žešću i sveobuhvatniju privatizaciju.
Postaje jasno zašto ta pljačka nije niti do danas sankcionirana, odnosno zašto je samim time legalizirana.
Koliko god su bivši komunisti bili 'inteligentni' osmisliti plan najveće legalne pljačke nacionalnog bogatstva, toliko su bili ograničeni kad su u svojoj gramzljivosti i pohlepi za bogatstvom i vlašću prihvatili, a kasnije i nastavili prihvaćati prijedloge, 'recepte' i 'rješenja' zapadnih stručnjaka te kasnije institucija kao što su MMF i Svjetska banka. Naime, ta njihova opredjeljenja, kako se vidi, bila su kobna za hrvatsku državu i hrvatski narod, ali i po njih same. Zaslijepljenost bogatstvom i vlašću odvela je i njih same u zamku. Kako?
Ono što su prihvatili kao mogućnost ostvarenja svojih ciljeva, kao način bogaćenja, osvajanja i uzurpiranja vlasti, a to je neoliberalizam i njegova doktrina, nije ništa drugo nego način i sredstvo putem kojeg se neoliberalni kapitalizam širi i raste, ostvaruje ekonomsku i financijsku ekspanziju.
Ta ideologija je način pomoću kojeg međunarodni financijski kapital ostvaruje svoje interese i idealno rješenje za ekspanzionističku politiku i preduvjet novog neokolonijalnog pokoravanja, držanju u podčinjenosti i dominacija nad nerazvijenima.
Koncepcija ekonomske tranzicije privatizacija, slobodno tržište i slobodan opticaj financijskog kapitala te ukidanje subvencija i deregulacija propisa koji ometaju ulazak na tržište nije ništa drugo, nego plan-scenarij pomoću kojeg se uništava nacionalna ekonomija, preuzimaju bogatstva i resursi, zemlja pretvara u koloniju i drži u podčinjenosti.
Hrvatsko gospodarstvo danas je uništeno gospodarstvo. Hrvatska je društvo u kojem vladaju kolonijalni odnosi. Hrvatsko društvo je društvo bez koncepcije kojim se upravlja izvana. Veliku moć u takvom upravljanju ima krupni kapital. Rasprodajom se dozvolilo da mnogi krucijalni resursi odu u ruke stranog kapitala, čime je kapital razvio svoju moć i kao takav radi što hoće. Rasprodajom važnih resursa i svojih bogatstava bivši komunisti izručili su hrvatsko gospodarstvo kontroli kapitala koji je u Hrvatskoj postao toliko moćan da je postao stvarni vladar i kontrolor hrvatskog društva. Može se ustvrditi kako je gotovo sve pod direktnom vladavinom krupnog kapitala koji je svojim interesima podredio sve važnije čimbenike ekonomskog, društvenog i političkog života i velikim dijelom zavladao medijima i državnom politikom.
Rezultat je to i 'povoljnih' kredita koji su se nudili kao 'nagrada' za primjenu i provedbu 'reformi', a koji su u konačnici Hrvatsku odveli u dužničku ovisnost, čime je rasprodaja, hrvatskim nezasitnim 'elitama', postala nužnost.
Epilog svega, a što se tiče njih samih, je da su i sami zapali u sužanjstvo. Danas su to bespogovorni poslušnici i vazali neoliberalizma i neokolonijalizma. U početku apsolutni suvereni i gospodari Hrvatske stavljeni su pod kontrolu i službu istog. Ako žele sačuvati svoj vazalski odnos nemaju druge, nego se i dalje kretati na liniji izdajstva naroda i domovine, a to znači i dalje držati narod u pokornosti, pljačkati ga i omogućiti drugima da ga pljačka.
Daljnja eksploatacija hrvatskih bogatstava i hrvatskog čovjeka neminovna je budućnost sve dok su te strukture na vlasti.
Od obećavane države 'blagostanja' ostala je samo iluzija. Od narodne suverenosti-vladavine naroda, od obećanja kako će u ostvarenoj Hrvatskoj suverena moć počivati na narodu kao cjelini, također. Umjesto u državi 'blagostanja' Hrvati u ostvarenoj državi žive kao robovi, a spas od ropstva traže u bježanju i emigriranju iz Hrvatske - teškom borbom i velikom žrtvom stvorene Hrvatske.
Umjesto obećavane demokracije i razvijanja demokratskih standarda u kojima bi se uistinu ostvarila narodna suverenost i demokratsko društvo u kojem bi narodu bilo moguće sudjelovati, pitati, kontrolirati, tražiti odgovore i odgovornost, što u svemu znači, baviti se životom države, ostvarila se uzurpacija vlasti manjine koja sve to uskraćuje, zabranjuje i traži bezuvjetnu poslušnost i sljedbu.
To je hladna istina koju mnogi ne žele niti čuti, niti prihvatiti, jer se boje istine i njene hladnoće. Stoga će radije i dalje živjeti u iluziji, odnosno u samoobmani, fikciji, varci, opsjeni…
A bez prihvaćanja istine i bez razvijanja svijesti o nužnoj potrebi odbacivanja obmana linija izdajstva i dalje će razgrađivati Hrvatsku, što bi moglo dovesti do njenog konačnog uništenja.
Posljedice tranzicije provedene po neoliberalnom modelu snosimo danas, a snosit će ih i buduće generacije. Osobito su pretvorba i privatizacija, provedene po tom modelu, nanijele Hrvatskoj, njenom gospodarstvu i ekonomiji golemu štetu.
Autor: Mirko Omrčen Četvrtak, 16 Svibanj 2013 10:46
Problematika pretvorbe i privatizacije sagledana je i iz drugog kuta. Evo što je tako, između ostalog, rečeno: 'S ostvarenjem te najveće legalne pljačke nacionalnog bogatstva istovremeno su stvoreni temelji suvremenog sofisticiranog organiziranog kriminala u zemlji u koji su bile uključene brojne državne institucije i pojedinci s političkim backgroundom koji, kako će praksa pokazati, nisu slučajno odabrani.'
U pretvorbi poduzeća trebala su biti ispunjena dva osnovna politička cilja, pri čemu su ekonomski razlozi bili stavljeni u drugi plan. Prije svega pretvorba i privatizacija poduzeća, odnosno transformacija društvenog bogatstva u privatno vlasništvo, trebala je poslužiti kao vrlo konkretna nagrada za političke simpatizere i sponzore stranke koja je pobijedila na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj.
Drugi je razlog privatizacije bio dugoročno financiranje HDZ-a, jer su istovremeno novonastali 'vlasnici' - tajkuni preuzeli obvezu sponzoriranja vladajuće stranke. Da je sistem bio dobro postavljen potvrđuje i činjenica da HDZ nikada u svojoj povijesti nije imao problema s financijskim sredstvima. Kasnije su se modeli financiranja parlamentarnih stranaka i političara s vremenom adaptirali i modernizirali.
HDZ-u je stoga odgovarala inicijativa i prijedlozi sa zapada za transformacijom poduzeća i cijele ekonomije iz centralno-planske, socijalističke u tržišnu ekonomiju, koje su hrvatske vlade dobivale. Multinacionalnim kompanijama (koje u velikoj mjeri diktiraju vanjske politike matičnih zemalja) tako bi se otvorila nova tržišta, a tadašnja vladajuća stranka mogla je prikupiti enormna sredstva rukovodeći sama privatizacijom. Vladajuća struktura tom je prilikom uvidjela ogromne mogućnosti i za bogaćenje politički podobnih, odabranih pojedinaca. Stvorena je koncepcija u kojoj, gospodarski gledajući, određena manjina treba upravljati cjelokupnim nacionalnim bogatstvom, a politički gledajući, da politička vlast doživotno pripadne samo desnoj frakciji bivšeg SK, to jest, HDZ-u.
Da se plan ili bolje reći bolestan naum - da državu gospodarski i politički u potpunosti i neograničeno preuzme manjina, čime se uzurpira sam smisao zajednice - ne bi i ostvario pobrinula se druga frakcija bivšeg SK, koja je također imala svoje planove. Ta frakcija nije imala plan zalaganja i borbe da zajednica ne bude postavljena od uske grupe ljudi. Nije se zalagala za ispravljanje i odbacivanje jednog takvog nakaradnog opredjeljenja, već je nastojala da i njena 'obitelj' dobije dio kolača.
Preslikala je koncepciju osvajanja bogatstava i vlasti te je na jednak način, čak je i usavršivši, gdje god je to mogla, kao npr. Slavko Linić u Rijeci, istu i primijenila.
Tako danas umjesto jedne 'obitelji', umjesto jedne frakcije bivšeg SK, imamo dvije 'obitelji', dvije frakcije bivšeg SK koje su uzurpirale smisao zajednice. Time je potpuno jasno zašto je koalicijska Vlada Ivice Račana, kad je došla na vlast, umjesto obustavljanja daljnje privatizacijske pljačke i sankcioniranja lopova, kao svoj prioritet odredila daljnju, još žešću i sveobuhvatniju privatizaciju.
Postaje jasno zašto ta pljačka nije niti do danas sankcionirana, odnosno zašto je samim time legalizirana.
Koliko god su bivši komunisti bili 'inteligentni' osmisliti plan najveće legalne pljačke nacionalnog bogatstva, toliko su bili ograničeni kad su u svojoj gramzljivosti i pohlepi za bogatstvom i vlašću prihvatili, a kasnije i nastavili prihvaćati prijedloge, 'recepte' i 'rješenja' zapadnih stručnjaka te kasnije institucija kao što su MMF i Svjetska banka. Naime, ta njihova opredjeljenja, kako se vidi, bila su kobna za hrvatsku državu i hrvatski narod, ali i po njih same. Zaslijepljenost bogatstvom i vlašću odvela je i njih same u zamku. Kako?
Ono što su prihvatili kao mogućnost ostvarenja svojih ciljeva, kao način bogaćenja, osvajanja i uzurpiranja vlasti, a to je neoliberalizam i njegova doktrina, nije ništa drugo nego način i sredstvo putem kojeg se neoliberalni kapitalizam širi i raste, ostvaruje ekonomsku i financijsku ekspanziju.
Ta ideologija je način pomoću kojeg međunarodni financijski kapital ostvaruje svoje interese i idealno rješenje za ekspanzionističku politiku i preduvjet novog neokolonijalnog pokoravanja, držanju u podčinjenosti i dominacija nad nerazvijenima.
Koncepcija ekonomske tranzicije privatizacija, slobodno tržište i slobodan opticaj financijskog kapitala te ukidanje subvencija i deregulacija propisa koji ometaju ulazak na tržište nije ništa drugo, nego plan-scenarij pomoću kojeg se uništava nacionalna ekonomija, preuzimaju bogatstva i resursi, zemlja pretvara u koloniju i drži u podčinjenosti.
Hrvatsko gospodarstvo danas je uništeno gospodarstvo. Hrvatska je društvo u kojem vladaju kolonijalni odnosi. Hrvatsko društvo je društvo bez koncepcije kojim se upravlja izvana. Veliku moć u takvom upravljanju ima krupni kapital. Rasprodajom se dozvolilo da mnogi krucijalni resursi odu u ruke stranog kapitala, čime je kapital razvio svoju moć i kao takav radi što hoće. Rasprodajom važnih resursa i svojih bogatstava bivši komunisti izručili su hrvatsko gospodarstvo kontroli kapitala koji je u Hrvatskoj postao toliko moćan da je postao stvarni vladar i kontrolor hrvatskog društva. Može se ustvrditi kako je gotovo sve pod direktnom vladavinom krupnog kapitala koji je svojim interesima podredio sve važnije čimbenike ekonomskog, društvenog i političkog života i velikim dijelom zavladao medijima i državnom politikom.
Rezultat je to i 'povoljnih' kredita koji su se nudili kao 'nagrada' za primjenu i provedbu 'reformi', a koji su u konačnici Hrvatsku odveli u dužničku ovisnost, čime je rasprodaja, hrvatskim nezasitnim 'elitama', postala nužnost.
Epilog svega, a što se tiče njih samih, je da su i sami zapali u sužanjstvo. Danas su to bespogovorni poslušnici i vazali neoliberalizma i neokolonijalizma. U početku apsolutni suvereni i gospodari Hrvatske stavljeni su pod kontrolu i službu istog. Ako žele sačuvati svoj vazalski odnos nemaju druge, nego se i dalje kretati na liniji izdajstva naroda i domovine, a to znači i dalje držati narod u pokornosti, pljačkati ga i omogućiti drugima da ga pljačka.
Daljnja eksploatacija hrvatskih bogatstava i hrvatskog čovjeka neminovna je budućnost sve dok su te strukture na vlasti.
Od obećavane države 'blagostanja' ostala je samo iluzija. Od narodne suverenosti-vladavine naroda, od obećanja kako će u ostvarenoj Hrvatskoj suverena moć počivati na narodu kao cjelini, također. Umjesto u državi 'blagostanja' Hrvati u ostvarenoj državi žive kao robovi, a spas od ropstva traže u bježanju i emigriranju iz Hrvatske - teškom borbom i velikom žrtvom stvorene Hrvatske.
Umjesto obećavane demokracije i razvijanja demokratskih standarda u kojima bi se uistinu ostvarila narodna suverenost i demokratsko društvo u kojem bi narodu bilo moguće sudjelovati, pitati, kontrolirati, tražiti odgovore i odgovornost, što u svemu znači, baviti se životom države, ostvarila se uzurpacija vlasti manjine koja sve to uskraćuje, zabranjuje i traži bezuvjetnu poslušnost i sljedbu.
To je hladna istina koju mnogi ne žele niti čuti, niti prihvatiti, jer se boje istine i njene hladnoće. Stoga će radije i dalje živjeti u iluziji, odnosno u samoobmani, fikciji, varci, opsjeni…
A bez prihvaćanja istine i bez razvijanja svijesti o nužnoj potrebi odbacivanja obmana linija izdajstva i dalje će razgrađivati Hrvatsku, što bi moglo dovesti do njenog konačnog uništenja.
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
Iz Hrvatske je, po američkim izvorima, opljačkano 23,2 milijarde dolara, ali Linić ne progoni pljačkaše već kumice
Ministar financija Slavko Linić koji se u sumornoj gospodarskoj i financijskoj krizi kroz koju prolazi Hrvatka nastoji predstaviti kao borac protiv sive ekonomije, kako bi se napunio državni proračun nije učnio ništa, kao što to nisu učinile ni prehodne Vlade, bilo pod vodstvom HDZ-a ili SDP-a, da se u Hrvatsku vrati barem jedan dio njezinog opljačkanog bogatstva. To opljačkano bogatstvo u ovih dvadesetak godina proistelo iz kriminalne pretvorbe, privatizacije i tajkunizacije naraslo je po američkim pouzdanim procjenama na čak 23,2 milijarde dolara.
Autor: Vjekoslav Krsnik Utorak, 13 Kolovoz 2013 21:06
Treba početi od početka stvaranja hrvatske države kad su raspad Jugoslavije, velikosrpska agresija i stvaranje novih bogataša bili izvor pljačke prije svega HDZ-ovske političke elite, a u manjoj mjeri SDP-a koji je, iako je to bilo društveno vlasništvo, stekao veliko bogatstvo prisvajanjem partijskih nekretnina diljem Hrvatske, ali, kao što je pokazao slučaj glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana kao vlasnika hotela u Sloveniji, i izvan nje.
Prema procjenama američke obavještajne Agencija CIA iz Hrvatske koja je prvih pet godina trpjela pod velikosrpskom agresijom izneseno je u prvih deset godina oko 8 milijardi dolara. Prilikom smjene vlasti 2000. godine tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj William Montgomery javno je izjavio da će novoj hrvatskoj vladajućoj garnituri preporučiti jednu specijaliziranu agenciju iz Atlante koja se bavi ilegalnim putevima novca. Tadašnji novi predsjednik Republike Stipe Mesić prijetio je u medijima kako se nova vlast neće zadovoljioti sitnim ribama, nego će hvatati kapitalce. Otada je prošlo 12 godina, a da ni jedan kapitalac, osim Sanadera nije završio u zatvoru, a Stipe Mesić čak i kad je u pitanju bivši premijer znakovito šuti, jer mu je Sanader krađom glasova prilikom brojenja u Državnom izbornom povjerenstvu kojega je tada vodio bivši predsjednik Vrhovnog suda Ivica Crnić omogućio drugi mandat. Usput kad je u pitanju Stipe Mesić mala digresija, jer se bivši predsjednik Republike nalazi pod sumnjom da je u slučaju „Patria“ i sam postao kapitalac.
Predstavnici spomenute američke agencije susreli su se u Zagrebu s premijerom Ivicom Račanom i ponudili mu njihove usluge, ali je „partijski poštenjačina“ iz Kumrovečke škole tu ponudu odbio. Navodno nije htio pristati na proviziju koju su tražili Amerikanci, a budući da nije pristao na njihove uvjete od tih 8 milijardi dolara ni jedan cent nije vraćen u Hrvatsku. Hrvatska se u međuvremenu zaduživala na skupom svjetskom financijskom tržištu i prodavala svoju nacionalnu imovinu pri čemu je u jednoj takvoj prodaji značajnu ulogu imao i sam Linić kad je mađarskom MOL-u ustupljen kontrolni paket dionica za smješnih 505 milijuna dolara nečega što je vrijedilo najmanje deset puta više. Nikad se nije saznalo, jer je to naravno bila tajna, tko je pokupio proviziju u tom „uspješnom“ poslu SDP-ove koalicije, ali je sasvim sigurno da taj novac nije položen u neku banku u Hrvatskoj.
Od oko 11 milijardi dolara na kraju HDZ-ove vlasti u svim idućim vladama od Račana preko Sanadera i Kosorice do Milanovića hrvatski vanjski dug je narastao na 46,5 milijardi eura. Treba podsjetiti da je prilikom raspada Jugoslavije Hrvatska bila dužna samo oko 2,7 milijardi dolara, što je tada iznosilo oko 15 posto BDP-a. Usput rečeno Hrvatska koja je stenjala u ratnim uvjetima taj je dug uredno vratila, za razliku od Srbije kojoj su Pariški i Londonski klub financijera oprostili pola duga koji je Beogradu uoči oprosta bio narastao na 140 posto BDP-a. Za vrijeme Mesićevog mandata, dakle za vlada Ivice Račana i Ive Sanadera i Jadranke Kosor Hrvatska se dodatno zadužila za više od 30 milijardi eura, da bi vanjski dug dostigao sadašnji iznos od 46,5 milijardi eura, što se kreće oko 65 posto BDP-a.
U takvim okolnostima nastavljena je još bezobzirnija pljačka države, jer je po procjeni Centra za međunarodnu politiku u Washingtonu, odnosno programa te nevladine institucije „Global financial integrity“ u zadnjih desetak godina iz Hrvatske opljačkano dodatnih 15,2 milijarde dolara. Novac je izvlačen kombinacijom različitih kriminalnih aktivnosti poput korupcije, organiziranog kriminala, šverca, utaje poreza i pranja novca.
U tome sasvim sigurno nisu sudjelovale kumice s tržnica, vlasnici kafića, seljaci, ali se veliki borac protiv sive ekonomije Slavko Linić okomio na njih, umjesto da uloži napore kako bi se veći dio tog novca vratio u zemlju.
Nije slučajno da objava ovog podatka koincidira s drugom važnom informacijom o tome da u Hrvatskoj živi 260 milijunaša. Tim problemom pozabavio se Adriatic Institut za javnu politiku iz Rijeke na čelu s Natašom Srdoč i Joelom Anandom Samyjem. Također je britanski europarlamentarac Roger Helmer uputio pismeno pitanje Europskoj komisiji ukazujući da je veći dio od tih 15,2 milijarde dolara završio je Lihtenštajnu u Hypo Alpe Adria Banci koju je u toj poreznoj oazi 2007. godine preuzeo princ Michael od Lihtenštajna.
Njih troje uz rumunjsku europarlamentarku poznatu po kampanji protiv korupcije u svojoj zemlji Monicu Macovei uputili su početkom ove godine na temelju otkrića washingtonske institucije pismo premijeru Milanoviću i ministru Liniću. U njemu traže odgovor na dva pitanja. Prvo, jesu su li hrvatske vlasti tražile informacije od vlasti u Lihtenštajnu, Austriji, Švicarskoj i Ujedinjenom kraljevstvu, te u drugim državama o imenima osoba iz Hrvatske koji su ilegalno prebacile novac u njihove banke i drugo, koliko je hrvatska vlada procesuirala takvih slučajeva i koliko je novca vraćeno u Hrvatsku. U pismu su upozorili da Hrvatska očekuje iz europskih fondova do 2020. godine povući 11,1 milijardu eura, pa je i te kako važno da dio tog novca europskih poreznih obveznika ne završi na računima korumpiranih hrvatskih političara i vladinih dužnosnika, kao i njihovih kriminalnih partnera u Hrvatskoj.
Ista skupina okupljena oko riječkog instituta uputila je uoči primanja Hrvatske u članstvo Europske unije otvoreno pismo njemačkoj kancelarki Angeli Merkel u kojemu navode 12 zabrinjavajućih pitanja u tekućoj hrvatskoj politici. U tom pismu predlaže se da se izvrši pritisak na hrvatske vlasti, kako bi prihvatili strane suce iz zemalja sa snažnom vladavinom prava koji bi u rješavanju korupcije u Hrvatskoj imali službene ovlasti. Podsjeća se da takav presedan postoji u zemljama u okruženju i u zemljama Commonwealtha. Također se odlučno zahtijeva da Hrvatska poradi na povratu 11,4 milijardi eura (15,2 milijarde dolara) koji su izvučeni iz zemlje kroz kriminal, korupciju, utaju poreza, te da se zaplijeni nezakonito stečeno bogatsvo hrvatskih politčara, vladinih dužnosnika i njihovih kriminalnih partnera. U pismu se objašnjava da se s pravosuđem pod političkom kontrolom Hrvatska ne može baviti neobuzdanom korupcijom, pa je stoga potrebno angažirati strane suce.
Naravno, ni Zoran Milanović ni Slavko Linić nisu odgovorili na pismo Adriatic Instituta. Slavku Liniću je očito mnogo lakše odbijati opravdane zahtjeve seljaka, kažnjavati kumice na tržnicama i zatvarati kafiće, a uz to staviti na prodaju Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku banku, nego se uhvatiti u koštac s korupcijom u kojoj je on, htio ne htio, i sam umiješan.
Ministar financija Slavko Linić koji se u sumornoj gospodarskoj i financijskoj krizi kroz koju prolazi Hrvatka nastoji predstaviti kao borac protiv sive ekonomije, kako bi se napunio državni proračun nije učnio ništa, kao što to nisu učinile ni prehodne Vlade, bilo pod vodstvom HDZ-a ili SDP-a, da se u Hrvatsku vrati barem jedan dio njezinog opljačkanog bogatstva. To opljačkano bogatstvo u ovih dvadesetak godina proistelo iz kriminalne pretvorbe, privatizacije i tajkunizacije naraslo je po američkim pouzdanim procjenama na čak 23,2 milijarde dolara.
Autor: Vjekoslav Krsnik Utorak, 13 Kolovoz 2013 21:06
Treba početi od početka stvaranja hrvatske države kad su raspad Jugoslavije, velikosrpska agresija i stvaranje novih bogataša bili izvor pljačke prije svega HDZ-ovske političke elite, a u manjoj mjeri SDP-a koji je, iako je to bilo društveno vlasništvo, stekao veliko bogatstvo prisvajanjem partijskih nekretnina diljem Hrvatske, ali, kao što je pokazao slučaj glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana kao vlasnika hotela u Sloveniji, i izvan nje.
Prema procjenama američke obavještajne Agencija CIA iz Hrvatske koja je prvih pet godina trpjela pod velikosrpskom agresijom izneseno je u prvih deset godina oko 8 milijardi dolara. Prilikom smjene vlasti 2000. godine tadašnji američki veleposlanik u Hrvatskoj William Montgomery javno je izjavio da će novoj hrvatskoj vladajućoj garnituri preporučiti jednu specijaliziranu agenciju iz Atlante koja se bavi ilegalnim putevima novca. Tadašnji novi predsjednik Republike Stipe Mesić prijetio je u medijima kako se nova vlast neće zadovoljioti sitnim ribama, nego će hvatati kapitalce. Otada je prošlo 12 godina, a da ni jedan kapitalac, osim Sanadera nije završio u zatvoru, a Stipe Mesić čak i kad je u pitanju bivši premijer znakovito šuti, jer mu je Sanader krađom glasova prilikom brojenja u Državnom izbornom povjerenstvu kojega je tada vodio bivši predsjednik Vrhovnog suda Ivica Crnić omogućio drugi mandat. Usput kad je u pitanju Stipe Mesić mala digresija, jer se bivši predsjednik Republike nalazi pod sumnjom da je u slučaju „Patria“ i sam postao kapitalac.
Predstavnici spomenute američke agencije susreli su se u Zagrebu s premijerom Ivicom Račanom i ponudili mu njihove usluge, ali je „partijski poštenjačina“ iz Kumrovečke škole tu ponudu odbio. Navodno nije htio pristati na proviziju koju su tražili Amerikanci, a budući da nije pristao na njihove uvjete od tih 8 milijardi dolara ni jedan cent nije vraćen u Hrvatsku. Hrvatska se u međuvremenu zaduživala na skupom svjetskom financijskom tržištu i prodavala svoju nacionalnu imovinu pri čemu je u jednoj takvoj prodaji značajnu ulogu imao i sam Linić kad je mađarskom MOL-u ustupljen kontrolni paket dionica za smješnih 505 milijuna dolara nečega što je vrijedilo najmanje deset puta više. Nikad se nije saznalo, jer je to naravno bila tajna, tko je pokupio proviziju u tom „uspješnom“ poslu SDP-ove koalicije, ali je sasvim sigurno da taj novac nije položen u neku banku u Hrvatskoj.
Od oko 11 milijardi dolara na kraju HDZ-ove vlasti u svim idućim vladama od Račana preko Sanadera i Kosorice do Milanovića hrvatski vanjski dug je narastao na 46,5 milijardi eura. Treba podsjetiti da je prilikom raspada Jugoslavije Hrvatska bila dužna samo oko 2,7 milijardi dolara, što je tada iznosilo oko 15 posto BDP-a. Usput rečeno Hrvatska koja je stenjala u ratnim uvjetima taj je dug uredno vratila, za razliku od Srbije kojoj su Pariški i Londonski klub financijera oprostili pola duga koji je Beogradu uoči oprosta bio narastao na 140 posto BDP-a. Za vrijeme Mesićevog mandata, dakle za vlada Ivice Račana i Ive Sanadera i Jadranke Kosor Hrvatska se dodatno zadužila za više od 30 milijardi eura, da bi vanjski dug dostigao sadašnji iznos od 46,5 milijardi eura, što se kreće oko 65 posto BDP-a.
U takvim okolnostima nastavljena je još bezobzirnija pljačka države, jer je po procjeni Centra za međunarodnu politiku u Washingtonu, odnosno programa te nevladine institucije „Global financial integrity“ u zadnjih desetak godina iz Hrvatske opljačkano dodatnih 15,2 milijarde dolara. Novac je izvlačen kombinacijom različitih kriminalnih aktivnosti poput korupcije, organiziranog kriminala, šverca, utaje poreza i pranja novca.
U tome sasvim sigurno nisu sudjelovale kumice s tržnica, vlasnici kafića, seljaci, ali se veliki borac protiv sive ekonomije Slavko Linić okomio na njih, umjesto da uloži napore kako bi se veći dio tog novca vratio u zemlju.
Nije slučajno da objava ovog podatka koincidira s drugom važnom informacijom o tome da u Hrvatskoj živi 260 milijunaša. Tim problemom pozabavio se Adriatic Institut za javnu politiku iz Rijeke na čelu s Natašom Srdoč i Joelom Anandom Samyjem. Također je britanski europarlamentarac Roger Helmer uputio pismeno pitanje Europskoj komisiji ukazujući da je veći dio od tih 15,2 milijarde dolara završio je Lihtenštajnu u Hypo Alpe Adria Banci koju je u toj poreznoj oazi 2007. godine preuzeo princ Michael od Lihtenštajna.
Njih troje uz rumunjsku europarlamentarku poznatu po kampanji protiv korupcije u svojoj zemlji Monicu Macovei uputili su početkom ove godine na temelju otkrića washingtonske institucije pismo premijeru Milanoviću i ministru Liniću. U njemu traže odgovor na dva pitanja. Prvo, jesu su li hrvatske vlasti tražile informacije od vlasti u Lihtenštajnu, Austriji, Švicarskoj i Ujedinjenom kraljevstvu, te u drugim državama o imenima osoba iz Hrvatske koji su ilegalno prebacile novac u njihove banke i drugo, koliko je hrvatska vlada procesuirala takvih slučajeva i koliko je novca vraćeno u Hrvatsku. U pismu su upozorili da Hrvatska očekuje iz europskih fondova do 2020. godine povući 11,1 milijardu eura, pa je i te kako važno da dio tog novca europskih poreznih obveznika ne završi na računima korumpiranih hrvatskih političara i vladinih dužnosnika, kao i njihovih kriminalnih partnera u Hrvatskoj.
Ista skupina okupljena oko riječkog instituta uputila je uoči primanja Hrvatske u članstvo Europske unije otvoreno pismo njemačkoj kancelarki Angeli Merkel u kojemu navode 12 zabrinjavajućih pitanja u tekućoj hrvatskoj politici. U tom pismu predlaže se da se izvrši pritisak na hrvatske vlasti, kako bi prihvatili strane suce iz zemalja sa snažnom vladavinom prava koji bi u rješavanju korupcije u Hrvatskoj imali službene ovlasti. Podsjeća se da takav presedan postoji u zemljama u okruženju i u zemljama Commonwealtha. Također se odlučno zahtijeva da Hrvatska poradi na povratu 11,4 milijardi eura (15,2 milijarde dolara) koji su izvučeni iz zemlje kroz kriminal, korupciju, utaju poreza, te da se zaplijeni nezakonito stečeno bogatsvo hrvatskih politčara, vladinih dužnosnika i njihovih kriminalnih partnera. U pismu se objašnjava da se s pravosuđem pod političkom kontrolom Hrvatska ne može baviti neobuzdanom korupcijom, pa je stoga potrebno angažirati strane suce.
Naravno, ni Zoran Milanović ni Slavko Linić nisu odgovorili na pismo Adriatic Instituta. Slavku Liniću je očito mnogo lakše odbijati opravdane zahtjeve seljaka, kažnjavati kumice na tržnicama i zatvarati kafiće, a uz to staviti na prodaju Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku banku, nego se uhvatiti u koštac s korupcijom u kojoj je on, htio ne htio, i sam umiješan.
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
K.H. Sturm: Linićeva pljačka naroda se nastavlja
Objavljeno Utorak, 01 listopada 2013 17:00
Nove reforme kao paravan za pljačku?
Hrvati su siromašni po prihodima, a bogati po imovini
Ministar financija Slavko Linić, kao što smo ranije upozoravali i pisali, provodi plan MMF-a, Svjetske banke, ECB-a EU i ostalih financijskih moćnika, plan pljačke naroda. Pa se pretvorio u pravog financijskog zombija, te pun moći koju uživa u potpori međunarodne financijske oligarhije poručuje građanima Republike Hrvatske. "Hrvati su siromašni po prihodima, a bogati po imovini". Te najavljuje niz novih reformi.
Što znači njegova drska, bezobrazna i bahata izjava, koju plasira s pozicije bogatog ministra koji ne pita pošto je kruh, šećer, ulje, kolike su komunalne naknade. To elitu ne zanima. To ministar Linić ne pita jer on je taj egzekutor siromaštva građana Hrvatske koji imaju metar za određivanje siromaštva. Određuje 350.000 nezaposlenih od milijun nezaposlenih, koje skidaju administrativnim mjerama s burze rada, kako bi im statistika bila uravnotežena za dodvoravanje međunarodnim moćnicima.
Njegova izjava znači da je netko glup da gluplji biti ne može, a to u svakom slučaju naravno nije on, jer on je taj koji kroji katastrofalnu ekonomiju RH, ali za to optužuje građane, da su oni krivi jer su bogati. Uz poruku „E pa narode kada ste bogati ja ću vas osiromašiti". To je njegov zadatak, da nas osiromaši, pod izlikom da nema drugog puta, nego sve rasprodaj, sve tvornice zatvori, radna mjesta ukini, pa kada narod neće imati od kuda plaćati hranu i režije, sve ćemo mu oduzeti.
To se sve provodi pod krinkom spašavanja države, pa vi narode htjeli ste svoju državu pa sad ju imajte, ali to košta, to košta toliko da ćemo vam sve oduzeti. Između ostalog naglasio je kako porez na nekretnine još nije završena priča. Jer, najavljuje ministar Linić, ne platiš li porez tri godine za redom (prva je već prošla), oduzet ćemo ti stan, kuću, zemlju, djedovinu. Djedovinu na kojoj je opstala Republika Hrvatska. Nijedan neprijatelj nas nije uspio istjerati niti porobiti od stoljeća sedmog.
Financijski zombi Linić
Ali kako narod šuti sve mi se čini da će to hrabrom borcu za bogatu Hrvatsku, uspjeti. Ministar Linić ima plan da hrvatska država postane bogata. I to na taj način da osiromaši građane. U inozemstvu, kaže, Linić 80% ljudi živi u iznajmljenim stanovima i kućama, a 20% u vlastitim, a u Hrvatskoj je obrnuto i to će on promijeniti i tako osiromašiti narod. Pa opet mi se čini da je to ludo nemoguće, jer se kosi sa zdravim razumom, ali vidim da njemu na moju žalost dobro ide i nitko se ne buni.
Narod sve šutke promatra kao da se to događa u Zanzibaru, a i za tamo bi se našla neka naša vrijedna udruga, prije nego li za vlastiti interes, jer su udruge većinom plaćene od države. Ministar najavljuje javno da će opljačkati narod, a kod nas je pljačka po zakonu kazneno djelo. Ali nema optužnice, nitko ga ne dira i on pljačka dalje.
Znate onu staru „Tako je, povikaše seljaci", ali nema više „Matije Gupca" nitko ne viče. Tišina je, snima se, policija sve snima, ako ne naša onda će se već pobrinuti da to čini tuđa, pa ionako sve snimaju, rekla je kancelarka Merkel i ostali šefovi EU zemalja. Pa, samo malo, rekao je predsjednik Obama, samo za vlastitu upotrebu.
Linićeva parola je „Pljačkaj i nekažnjeno zadužuj bogati narod"
Na stranu što je Hrvatska dužna 54,0 milijardi eura, a Linića to ne brine i najavljuje novo zaduživanje u Americi naravno bez odobrenja Naroda. Jer možda ste zaboravili, mi smo svima njima poslodavac, a oni rade bez mandata poslodavca, znači bez našeg odobrenja. Zlatno porezi wide 1 221119S1je pravilo da bogati pojedinci čine bogatu državu. Pa nas to stoljećima ući kapitalizam, da je privatno vlasništvo nedodirljivo.
Pa i po ovom jadnom Hrvatskom Ustavu, višekratno mijenjanom zbog ulaska u EU gdje se Ustavni sud igra s člancima Ustava kako hoće, prema prilikama, na međunarodni pritisak. Znamo da se Ustav SAD-a i mnogih zemalja ne smije mijenjati već samo dodati neki amandman, a kod nas se svaki čas netko sjeti pa mijenja Hrvatski Ustav kao gume na formuli 1, pa čak i zbog udbaša.
Između ostalog ministar je naglasio kako porez na nekretnine još nije završena priča. Vi ste narode krivi što ste naslijedili od vaših predaka imovinu, zemlju, radili i otplaćivali stanove u samoupravnom socijalizmu. Krivi ste, izjavljuje ministar Linić, a sada ćete platiti. Nije vam ovo samoupravljanje. Da i tu ste se obogatili,
Tako nas oplemenjuju i bogate državu za račun naroda 23 godine. Prvo su nam uvalili kapitalizam preko otkupa stanova. Tako što su nam „zombiji" po drugi puta prodali naše zarađene stanove i debelo ih naplatili, a sada žele ponovnim poreznim smicalicama oduzeti te stanove i opljačkati nas po ne znam koji puta. Tako da će većina, 85% Hrvata ostati bez stanova, kuća i zemlje. To smo najavili i pisali više puta, a akcijski plan će trajati do 2020.
Evo što kaže ministar Linić. „Porez na nekretnine je zlatna rezerva za iduću godinu. Mi smo zemlja, po prihodima siromašnih građana, ali po imovini zemlja bogatih građana. Niti je imovina građana, niti imovina države stavljena u funkciju, poručio je Linić". Po njemu građane treba opljačkati da bi oni, elita vladajućih, stavili našu imovinu u funkciju stranog kapitala jer već sada vladaju s 97% u bankarstvu i 77% u drugim resorima.
Pa kako funkcionira Linićev model plana 21 Kukuriku, čitaj, propast Hrvatske? Pad BDP-a od 2009. za 14%, zaduženje 54,0 milijardi eura, bez garancija, bez odgađanja plaćanja kredita. Njegova politika visokog PDV-a i visokih poreznih stopa dala je katastrofalne rezultate. U proračunu je za šest mjeseci 2013. 16,0 milijardi kuna manje, a do kraja godine biti će 24,0 milijardi kuna manje. Umjesto planiranih 124,0 milijardi kn. probit će plafon od 150,0 milijardi kn. Proizvodnja pada, potrošnja pada, izvoz pada, porezi rastu, inflacije nema ali cijene su porasle od 40 do 100%, i svaki dan rastu dalje.
Linićeva matematika
No ministar Slavko Linić ima sreću, pa narod je bogat, treba mu to bogatstvo oduzeti. Nažalost Linić računa da je 124,0 – 16,0=108,0 milijardi kn, a treba mu 150,0 milijardi kn do kraja godine, pa će otići u Ameriku i reći: „Moj poslodavac (narod) je bogat, on je garancija da ćete vi bogati bankari biti plaćeni. Ljudi su u Hrvatskoj toliko bogati da kod nas ne radi jedan milijun radnika, jer su bogati, 1,230.000 je u mirovini, A ovi što rade su uglavnom u administraciji jer bogataši neće u tvornice, ma zatvorili smo tvornice jer bogataši neće raditi."
Kaže Linić, povećanje BDP-a nema veze s dizanjem poreza. Pa naravno kada će BDP ove godine završiti u minus 2%. Vidimo da nema jer efekt preše je odradio svoje, Slavko stišće prešu PDV-a, pa izmišlja poreze, ali para nema, pa ode on u Ameriku po lovu. A novine su unaprijed pune hvale i ne sumnjaju u Slavka da će uspjeti zadužiti bogati hrvatski narod s novim kreditom od 1,5 milijardi $ uz kamatu od 6% , ali se prešućuje još 1,0% manipulativnih troškova, i, naravno, dnevnice za ekipu.
Ministar želi imati kvalitetne prihode, koji neće ovisiti samo o dohotku i oporezivanju radnika i umirovljenika, nego o oporezivanju bogatih, pogotovo onih koji svoje bogatstvo ne koriste. To je doprinos bogatih u krizi, kaže.
Gdje se gubi kapital, koji plaća bogati hrvatski narod?
Pa da vidimo zašto je 85% Hrvata siromašno prema kriterijima EU. A zašto svega 2 % posto Hrvata raspolaže s 40,0 milijardi eura kapitala to je 74% duga. E tu je Linić pravi majstor. Zatvara kafiće koje inspektori iza ugla špijuniraju po tjedan dana pa onda kada vide da je gost ostavio napojnicu od 5,0 kuna, upadnu kao američki komandosi Tuljani i brzo zatvore i zapečate lokal, da bogati vlasnik ne može više nikada raditi. Pa opale veliku novčanu kaznu.
Zato možete slobodno vidjeti da ovi jadni milijuneri koji imaju avione i helikoptere ne spadaju u bogate Hrvate. Pa im onda klapa od Linića proda jedno, do dva brodogradilišta za 1,0 kunu i još im daju po 1,5 mlrd. kuna kredita iz poreza građana da se nađe, jer oni ne spadaju u bogate Hrvate, oni su milijuneri, tzv. posebna kategorija kod Linića.
Ima i onih „siromaha" kojima ministar pomaže jer je on tako zabrinut za njihovu sudbinu, koji imaju tvornice i poduzeća, a imaju milijunske porezne dugove, ali njih inspektori ne diraju jer oni nisu kategorija bogatih Hrvata. Tako su izmislili predstečajne postupke i dogovore koji se obave kod suda, koji su protuzakoniti jer se tu pere lova na veliko, i jedan se sudac pobunio, ali je pristojan neki čovjek i nije želio sve napisati kako se to radi, eh i njega je Slavko svrstao u bogataše i žestoko ga napao. Na stranu i to što država tim velikim firmama oprašta milijunske dugove, poreza i glavnice, ali je sve po formuli siromašnih koji su u stečaju i brige za radnike.
Pa što znači monetizacija cesta, nego pljačku naroda, koji će to opet godinama otplaćivati. Da ali ministru Liniću nije dosta zaduživanja u Americi i ceste treba brzo monetizirati, jer kasnije će se lakše prodati. Pa mislim da nas se većina sjeća da smo prvo davali novac za autocestu do Karlovca, pa za tunel Učku, pa za autocestu do Splita, i sve smo to platiti još davno u samoupravnom socijalizmu, naravno jer smo mi bogati, a Liniću treba, pa će opet u kapitalizmu kao i sa stanovima ponoviti priču i naplatiti nam našu imovinu i to još nekoliko puta. Natječaj za ceste ide idući tjedan.
Znanstveno društvo ekonomista je 2003. zahtijevalo državni intervencionizam
Da vas podsjetim da smo mi članovi Znanstvenog društva ekonomista na sjednici 08.03.2003. donijeli Zaključak o nužnosti uvođenja državnog intervencionizma. Prošlo je deset godina, a znanstvenike nitko ne sluša. Pa će opet ministar Linić reći da se „boji znanstvenika", koji su predvidjeli takvu situaciju i rekli što misle i što treba učiniti.
Linić kaže „Mi se punih godinu i pol dana borimo da kako tako održimo sustav i pokrenemo postupne reforme", a na izravno pitanje je li Hrvatska pred bankrotom, rekao je da izlaza ima, da je taj u porezu koji je zlatna rezerva za iduću godinu (Novi List).
Dakle, čitajte i gledajte šutke nastavak porezne pljačke „bogatih" Hrvata.
mr.sci. Karino Hromin Sturm
Predsjednik Pokreta i Stranke „Zajedno"
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... avlja.html
Objavljeno Utorak, 01 listopada 2013 17:00
Nove reforme kao paravan za pljačku?
Hrvati su siromašni po prihodima, a bogati po imovini
Ministar financija Slavko Linić, kao što smo ranije upozoravali i pisali, provodi plan MMF-a, Svjetske banke, ECB-a EU i ostalih financijskih moćnika, plan pljačke naroda. Pa se pretvorio u pravog financijskog zombija, te pun moći koju uživa u potpori međunarodne financijske oligarhije poručuje građanima Republike Hrvatske. "Hrvati su siromašni po prihodima, a bogati po imovini". Te najavljuje niz novih reformi.
Što znači njegova drska, bezobrazna i bahata izjava, koju plasira s pozicije bogatog ministra koji ne pita pošto je kruh, šećer, ulje, kolike su komunalne naknade. To elitu ne zanima. To ministar Linić ne pita jer on je taj egzekutor siromaštva građana Hrvatske koji imaju metar za određivanje siromaštva. Određuje 350.000 nezaposlenih od milijun nezaposlenih, koje skidaju administrativnim mjerama s burze rada, kako bi im statistika bila uravnotežena za dodvoravanje međunarodnim moćnicima.
Njegova izjava znači da je netko glup da gluplji biti ne može, a to u svakom slučaju naravno nije on, jer on je taj koji kroji katastrofalnu ekonomiju RH, ali za to optužuje građane, da su oni krivi jer su bogati. Uz poruku „E pa narode kada ste bogati ja ću vas osiromašiti". To je njegov zadatak, da nas osiromaši, pod izlikom da nema drugog puta, nego sve rasprodaj, sve tvornice zatvori, radna mjesta ukini, pa kada narod neće imati od kuda plaćati hranu i režije, sve ćemo mu oduzeti.
To se sve provodi pod krinkom spašavanja države, pa vi narode htjeli ste svoju državu pa sad ju imajte, ali to košta, to košta toliko da ćemo vam sve oduzeti. Između ostalog naglasio je kako porez na nekretnine još nije završena priča. Jer, najavljuje ministar Linić, ne platiš li porez tri godine za redom (prva je već prošla), oduzet ćemo ti stan, kuću, zemlju, djedovinu. Djedovinu na kojoj je opstala Republika Hrvatska. Nijedan neprijatelj nas nije uspio istjerati niti porobiti od stoljeća sedmog.
Financijski zombi Linić
Ali kako narod šuti sve mi se čini da će to hrabrom borcu za bogatu Hrvatsku, uspjeti. Ministar Linić ima plan da hrvatska država postane bogata. I to na taj način da osiromaši građane. U inozemstvu, kaže, Linić 80% ljudi živi u iznajmljenim stanovima i kućama, a 20% u vlastitim, a u Hrvatskoj je obrnuto i to će on promijeniti i tako osiromašiti narod. Pa opet mi se čini da je to ludo nemoguće, jer se kosi sa zdravim razumom, ali vidim da njemu na moju žalost dobro ide i nitko se ne buni.
Narod sve šutke promatra kao da se to događa u Zanzibaru, a i za tamo bi se našla neka naša vrijedna udruga, prije nego li za vlastiti interes, jer su udruge većinom plaćene od države. Ministar najavljuje javno da će opljačkati narod, a kod nas je pljačka po zakonu kazneno djelo. Ali nema optužnice, nitko ga ne dira i on pljačka dalje.
Znate onu staru „Tako je, povikaše seljaci", ali nema više „Matije Gupca" nitko ne viče. Tišina je, snima se, policija sve snima, ako ne naša onda će se već pobrinuti da to čini tuđa, pa ionako sve snimaju, rekla je kancelarka Merkel i ostali šefovi EU zemalja. Pa, samo malo, rekao je predsjednik Obama, samo za vlastitu upotrebu.
Linićeva parola je „Pljačkaj i nekažnjeno zadužuj bogati narod"
Na stranu što je Hrvatska dužna 54,0 milijardi eura, a Linića to ne brine i najavljuje novo zaduživanje u Americi naravno bez odobrenja Naroda. Jer možda ste zaboravili, mi smo svima njima poslodavac, a oni rade bez mandata poslodavca, znači bez našeg odobrenja. Zlatno porezi wide 1 221119S1je pravilo da bogati pojedinci čine bogatu državu. Pa nas to stoljećima ući kapitalizam, da je privatno vlasništvo nedodirljivo.
Pa i po ovom jadnom Hrvatskom Ustavu, višekratno mijenjanom zbog ulaska u EU gdje se Ustavni sud igra s člancima Ustava kako hoće, prema prilikama, na međunarodni pritisak. Znamo da se Ustav SAD-a i mnogih zemalja ne smije mijenjati već samo dodati neki amandman, a kod nas se svaki čas netko sjeti pa mijenja Hrvatski Ustav kao gume na formuli 1, pa čak i zbog udbaša.
Između ostalog ministar je naglasio kako porez na nekretnine još nije završena priča. Vi ste narode krivi što ste naslijedili od vaših predaka imovinu, zemlju, radili i otplaćivali stanove u samoupravnom socijalizmu. Krivi ste, izjavljuje ministar Linić, a sada ćete platiti. Nije vam ovo samoupravljanje. Da i tu ste se obogatili,
Tako nas oplemenjuju i bogate državu za račun naroda 23 godine. Prvo su nam uvalili kapitalizam preko otkupa stanova. Tako što su nam „zombiji" po drugi puta prodali naše zarađene stanove i debelo ih naplatili, a sada žele ponovnim poreznim smicalicama oduzeti te stanove i opljačkati nas po ne znam koji puta. Tako da će većina, 85% Hrvata ostati bez stanova, kuća i zemlje. To smo najavili i pisali više puta, a akcijski plan će trajati do 2020.
Evo što kaže ministar Linić. „Porez na nekretnine je zlatna rezerva za iduću godinu. Mi smo zemlja, po prihodima siromašnih građana, ali po imovini zemlja bogatih građana. Niti je imovina građana, niti imovina države stavljena u funkciju, poručio je Linić". Po njemu građane treba opljačkati da bi oni, elita vladajućih, stavili našu imovinu u funkciju stranog kapitala jer već sada vladaju s 97% u bankarstvu i 77% u drugim resorima.
Pa kako funkcionira Linićev model plana 21 Kukuriku, čitaj, propast Hrvatske? Pad BDP-a od 2009. za 14%, zaduženje 54,0 milijardi eura, bez garancija, bez odgađanja plaćanja kredita. Njegova politika visokog PDV-a i visokih poreznih stopa dala je katastrofalne rezultate. U proračunu je za šest mjeseci 2013. 16,0 milijardi kuna manje, a do kraja godine biti će 24,0 milijardi kuna manje. Umjesto planiranih 124,0 milijardi kn. probit će plafon od 150,0 milijardi kn. Proizvodnja pada, potrošnja pada, izvoz pada, porezi rastu, inflacije nema ali cijene su porasle od 40 do 100%, i svaki dan rastu dalje.
Linićeva matematika
No ministar Slavko Linić ima sreću, pa narod je bogat, treba mu to bogatstvo oduzeti. Nažalost Linić računa da je 124,0 – 16,0=108,0 milijardi kn, a treba mu 150,0 milijardi kn do kraja godine, pa će otići u Ameriku i reći: „Moj poslodavac (narod) je bogat, on je garancija da ćete vi bogati bankari biti plaćeni. Ljudi su u Hrvatskoj toliko bogati da kod nas ne radi jedan milijun radnika, jer su bogati, 1,230.000 je u mirovini, A ovi što rade su uglavnom u administraciji jer bogataši neće u tvornice, ma zatvorili smo tvornice jer bogataši neće raditi."
Kaže Linić, povećanje BDP-a nema veze s dizanjem poreza. Pa naravno kada će BDP ove godine završiti u minus 2%. Vidimo da nema jer efekt preše je odradio svoje, Slavko stišće prešu PDV-a, pa izmišlja poreze, ali para nema, pa ode on u Ameriku po lovu. A novine su unaprijed pune hvale i ne sumnjaju u Slavka da će uspjeti zadužiti bogati hrvatski narod s novim kreditom od 1,5 milijardi $ uz kamatu od 6% , ali se prešućuje još 1,0% manipulativnih troškova, i, naravno, dnevnice za ekipu.
Ministar želi imati kvalitetne prihode, koji neće ovisiti samo o dohotku i oporezivanju radnika i umirovljenika, nego o oporezivanju bogatih, pogotovo onih koji svoje bogatstvo ne koriste. To je doprinos bogatih u krizi, kaže.
Gdje se gubi kapital, koji plaća bogati hrvatski narod?
Pa da vidimo zašto je 85% Hrvata siromašno prema kriterijima EU. A zašto svega 2 % posto Hrvata raspolaže s 40,0 milijardi eura kapitala to je 74% duga. E tu je Linić pravi majstor. Zatvara kafiće koje inspektori iza ugla špijuniraju po tjedan dana pa onda kada vide da je gost ostavio napojnicu od 5,0 kuna, upadnu kao američki komandosi Tuljani i brzo zatvore i zapečate lokal, da bogati vlasnik ne može više nikada raditi. Pa opale veliku novčanu kaznu.
Zato možete slobodno vidjeti da ovi jadni milijuneri koji imaju avione i helikoptere ne spadaju u bogate Hrvate. Pa im onda klapa od Linića proda jedno, do dva brodogradilišta za 1,0 kunu i još im daju po 1,5 mlrd. kuna kredita iz poreza građana da se nađe, jer oni ne spadaju u bogate Hrvate, oni su milijuneri, tzv. posebna kategorija kod Linića.
Ima i onih „siromaha" kojima ministar pomaže jer je on tako zabrinut za njihovu sudbinu, koji imaju tvornice i poduzeća, a imaju milijunske porezne dugove, ali njih inspektori ne diraju jer oni nisu kategorija bogatih Hrvata. Tako su izmislili predstečajne postupke i dogovore koji se obave kod suda, koji su protuzakoniti jer se tu pere lova na veliko, i jedan se sudac pobunio, ali je pristojan neki čovjek i nije želio sve napisati kako se to radi, eh i njega je Slavko svrstao u bogataše i žestoko ga napao. Na stranu i to što država tim velikim firmama oprašta milijunske dugove, poreza i glavnice, ali je sve po formuli siromašnih koji su u stečaju i brige za radnike.
Pa što znači monetizacija cesta, nego pljačku naroda, koji će to opet godinama otplaćivati. Da ali ministru Liniću nije dosta zaduživanja u Americi i ceste treba brzo monetizirati, jer kasnije će se lakše prodati. Pa mislim da nas se većina sjeća da smo prvo davali novac za autocestu do Karlovca, pa za tunel Učku, pa za autocestu do Splita, i sve smo to platiti još davno u samoupravnom socijalizmu, naravno jer smo mi bogati, a Liniću treba, pa će opet u kapitalizmu kao i sa stanovima ponoviti priču i naplatiti nam našu imovinu i to još nekoliko puta. Natječaj za ceste ide idući tjedan.
Znanstveno društvo ekonomista je 2003. zahtijevalo državni intervencionizam
Da vas podsjetim da smo mi članovi Znanstvenog društva ekonomista na sjednici 08.03.2003. donijeli Zaključak o nužnosti uvođenja državnog intervencionizma. Prošlo je deset godina, a znanstvenike nitko ne sluša. Pa će opet ministar Linić reći da se „boji znanstvenika", koji su predvidjeli takvu situaciju i rekli što misle i što treba učiniti.
Linić kaže „Mi se punih godinu i pol dana borimo da kako tako održimo sustav i pokrenemo postupne reforme", a na izravno pitanje je li Hrvatska pred bankrotom, rekao je da izlaza ima, da je taj u porezu koji je zlatna rezerva za iduću godinu (Novi List).
Dakle, čitajte i gledajte šutke nastavak porezne pljačke „bogatih" Hrvata.
mr.sci. Karino Hromin Sturm
Predsjednik Pokreta i Stranke „Zajedno"
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi ... avlja.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
Poslovne banke uz pomoć vlade namjerno upropaštavaju privredu
To se očituje vrlo jasno činjenicom da vi možete, bez većih problema, dobiti krediti za auto kao privatna osoba, ali vrlo teško novac za ulaganja u privredu. Kamate su dva puta veće nego u našem okruženju.
Vlast obnaša politički nesposobna elita. Strategije nema i proračun se krpa novim zaduživanjima. Sjetimo se obećanja ministra Linića, predsjednika vlade, kako neće biti novih zaduženja. Ipak ih ima. Jednostavno, jer nema strategije. Rasprodaje se sve jer nema strategije. HNB je u blokadi već godinama i umjesto da regulira tokove novca, HNB ih blokira.
Hrvatska je fenomen što se tiče ekonomije. Mi imamo stabilan tečaj valute i nestabilnu privredu, a to govori o razini ljudske gluposti jer to nikome ne smeta već godinama.
Mi imamo na 4 milijuna ljudi gotovo 1 500 000 ljudi koji ne rade, na način da su potjerani u mirovinu, gotovo 400 000 nezaposlenih i sive ekonomije gotovo jednako toliko. Ako tome dodamo glomazan i nesposoban državni aparat, jasno je da smo se srozali na dno. Od dva radnika, koji privređuju u toj situaciji "čovjek i pol" u zaradi odlazi državi. Još više zabrinjava neznanje ministara gospodarstava koji ne razlikuju dugoročne i kratkoročne ciljeve. Ministar Vrdoljak uporno objašnjava građanstvu bitno pokretanje projekata Plomin, rekonstrukcije željeznice, a zapravo pokazuje osnovno neznanje ekonomije, jer to su, svakako, dugoročni ciljevi. Prodaju vrijednosnih papira ministar Linić gura u rang investicija, a radi se zapravo špekulacijama, koje se na kraju svode na gubitak novca. Velike investicije, kojima se danas maše iz naše vlade, nisu zapravo nikakvo rješenje za očajnu situaciju.
Plomin će zaposliti jako mali broj ljudi, na projektu Plomina će raditi neznatan broj ljudi, a mi imamo danas sigurnih 350 000 ljudi. Na kraju će otplata kredita biti dugoročna. Sa željeznicama je još gore, jer rentabilnost je uvijek upitna,a krediti za obnovu ogromni. Na leđa građana ćemo nabaciti ogromna kreditna davanja, a krupnom kapitalu jeftino osigurati teren za zaradu. Što zapravo činimo? Zadužujemo se bez saznanja: hoćemo li ikada vratiti kredit. Zapravo, vlada time pokazuje lažno obećanje, kako državu izvući iz krize.
Pravi put je ulaganje u proizvodnju, spašavanje postojećih kapaciteta, kako su to činile najrazvijenije zemlje svijeta. Njemačka je spašavala Opel, SAD GM, a naša HNB pasivno gleda raspad sistema i pametuje ovoj neunčinkovitoj vlasti što treba činiti.
HNB se ne trudi osigurati obrtni kapital za proizvodnju, a najveća razina neznanja ili jasne opstrukcije je neuključivanje monetarne politike u rješavanje krize. HNB ima načina olabaviti postojeće rezerve i ubaciti novac na tržište za pokretanje obrtnih sredstva.
Druga jasna razina je opstrukcija poslovnih banaka koje namjerno opstruiraju kreditiranje privrede. To se očituje vrlo jasno činjenicom da vi možete bez većih problema dobiti krediti za auto, kao privatna osoba, ali vrlo teško novac za ulaganja u privredu. Kamate su dvaput veće nego u našem okruženju. O svim tim jasnim detaljima guverner HNB ne vodi brigu. HNB ne vodi niti brigu o jednoj apsurdnoj situaciji u kojoj sve lagano propada, privreda se gasi, nezaposlenost raste, a zarade banaka premašuju 250 % godišnje, što je strašno. To opet govori o poslovnim bankama, kako one ne žele investirati u privredu, ne žele preuzeti rizik koji imaju poduzetnici, već se osiguravaju preko plaća i nekretnina pojedinaca. I što je onda zaključak o HNB-u? On ne štiti građane zbog valutne klauzule, već krupni kapital. To je dugoročno porazno za sve nas. U privredi nema novca koji bi HNB mogla osigurati i iz tog razloga zatvaraju se radna mjesta. Zanimljiva je činjenica o gašenju 30 % kapaciteta za proizvodnju hrane. Novim zakonom se želi ustupati i kontrola vode te šuma. Time se stvara potpuna ovisnost građana o krupnom kapitalu, drži ih se pokornima velikim kamatama i zastrašuje još većim režijama. Kad sve saberete i tome pridodate i moralnu komponentu društva, gdje hrvatski političari srpske nacionalnosti obilaze fašističke kampove po Srbiji za širenje terorizma, jasno se pitate čemu sve te ljude plaćati i čemu u ovakvoj lažnoj državi se buditi.
Autor: Igor Drenjančević
Datum: Četvrtak, 03 Listopad 2013 18:21
http://www.dnevno.hr/novac/98927-poslov ... vredu.html
To se očituje vrlo jasno činjenicom da vi možete, bez većih problema, dobiti krediti za auto kao privatna osoba, ali vrlo teško novac za ulaganja u privredu. Kamate su dva puta veće nego u našem okruženju.
Vlast obnaša politički nesposobna elita. Strategije nema i proračun se krpa novim zaduživanjima. Sjetimo se obećanja ministra Linića, predsjednika vlade, kako neće biti novih zaduženja. Ipak ih ima. Jednostavno, jer nema strategije. Rasprodaje se sve jer nema strategije. HNB je u blokadi već godinama i umjesto da regulira tokove novca, HNB ih blokira.
Hrvatska je fenomen što se tiče ekonomije. Mi imamo stabilan tečaj valute i nestabilnu privredu, a to govori o razini ljudske gluposti jer to nikome ne smeta već godinama.
Mi imamo na 4 milijuna ljudi gotovo 1 500 000 ljudi koji ne rade, na način da su potjerani u mirovinu, gotovo 400 000 nezaposlenih i sive ekonomije gotovo jednako toliko. Ako tome dodamo glomazan i nesposoban državni aparat, jasno je da smo se srozali na dno. Od dva radnika, koji privređuju u toj situaciji "čovjek i pol" u zaradi odlazi državi. Još više zabrinjava neznanje ministara gospodarstava koji ne razlikuju dugoročne i kratkoročne ciljeve. Ministar Vrdoljak uporno objašnjava građanstvu bitno pokretanje projekata Plomin, rekonstrukcije željeznice, a zapravo pokazuje osnovno neznanje ekonomije, jer to su, svakako, dugoročni ciljevi. Prodaju vrijednosnih papira ministar Linić gura u rang investicija, a radi se zapravo špekulacijama, koje se na kraju svode na gubitak novca. Velike investicije, kojima se danas maše iz naše vlade, nisu zapravo nikakvo rješenje za očajnu situaciju.
Plomin će zaposliti jako mali broj ljudi, na projektu Plomina će raditi neznatan broj ljudi, a mi imamo danas sigurnih 350 000 ljudi. Na kraju će otplata kredita biti dugoročna. Sa željeznicama je još gore, jer rentabilnost je uvijek upitna,a krediti za obnovu ogromni. Na leđa građana ćemo nabaciti ogromna kreditna davanja, a krupnom kapitalu jeftino osigurati teren za zaradu. Što zapravo činimo? Zadužujemo se bez saznanja: hoćemo li ikada vratiti kredit. Zapravo, vlada time pokazuje lažno obećanje, kako državu izvući iz krize.
Pravi put je ulaganje u proizvodnju, spašavanje postojećih kapaciteta, kako su to činile najrazvijenije zemlje svijeta. Njemačka je spašavala Opel, SAD GM, a naša HNB pasivno gleda raspad sistema i pametuje ovoj neunčinkovitoj vlasti što treba činiti.
HNB se ne trudi osigurati obrtni kapital za proizvodnju, a najveća razina neznanja ili jasne opstrukcije je neuključivanje monetarne politike u rješavanje krize. HNB ima načina olabaviti postojeće rezerve i ubaciti novac na tržište za pokretanje obrtnih sredstva.
Druga jasna razina je opstrukcija poslovnih banaka koje namjerno opstruiraju kreditiranje privrede. To se očituje vrlo jasno činjenicom da vi možete bez većih problema dobiti krediti za auto, kao privatna osoba, ali vrlo teško novac za ulaganja u privredu. Kamate su dvaput veće nego u našem okruženju. O svim tim jasnim detaljima guverner HNB ne vodi brigu. HNB ne vodi niti brigu o jednoj apsurdnoj situaciji u kojoj sve lagano propada, privreda se gasi, nezaposlenost raste, a zarade banaka premašuju 250 % godišnje, što je strašno. To opet govori o poslovnim bankama, kako one ne žele investirati u privredu, ne žele preuzeti rizik koji imaju poduzetnici, već se osiguravaju preko plaća i nekretnina pojedinaca. I što je onda zaključak o HNB-u? On ne štiti građane zbog valutne klauzule, već krupni kapital. To je dugoročno porazno za sve nas. U privredi nema novca koji bi HNB mogla osigurati i iz tog razloga zatvaraju se radna mjesta. Zanimljiva je činjenica o gašenju 30 % kapaciteta za proizvodnju hrane. Novim zakonom se želi ustupati i kontrola vode te šuma. Time se stvara potpuna ovisnost građana o krupnom kapitalu, drži ih se pokornima velikim kamatama i zastrašuje još većim režijama. Kad sve saberete i tome pridodate i moralnu komponentu društva, gdje hrvatski političari srpske nacionalnosti obilaze fašističke kampove po Srbiji za širenje terorizma, jasno se pitate čemu sve te ljude plaćati i čemu u ovakvoj lažnoj državi se buditi.
Autor: Igor Drenjančević
Datum: Četvrtak, 03 Listopad 2013 18:21
http://www.dnevno.hr/novac/98927-poslov ... vredu.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
'Jedemo svoju stvarnost koja pripada budućnosti, vlast je nezrela i primitivna, a imovinu prodaju da bi zadržali mandate'
Kulić je posebno ogorčen kada su u pitanju mladi i njihova budućnost u ovoj zemlji. "Mi jedemo svoju stvarnost koja pripada budućnosti, a na to nemamo pravo. Demokracija se mora prosuđivati prema onome što ostavljamo sedmoj generaciji iza nas. Ne smijemo, sve i da je to volja naroda prodavati prostor u kojem jesmo", priča Kulić. Onim mladima koji svoju budućnost planiraju graditi u nekoj od stranih zemlja naš sugovornik poručuje da to ne čine. "Mladi ne smiju ići u svijet, za svoja prava potrebno se boriti ovdje.", zaključuje naš sugovornik.
Dugo toplo ljeto je iza nas, pomalo nelogično, ali u ovim hladnim danima koji nas očekuju Linićev goli car odlučio se skinuti do kraja. Svi smo već navikli na sezonske rasprodaje odjeće, obuće, voća ili povrća, a kako stvari stoje morat ćemo se naviknuti i na rasprodaju Hrvatske. Krenimo redom, premijer Milanović na sjednici Vlade potvdio je da se HPB prodaje u cjelini, a kriterij je samo jedan, cijena dionice. U slučaju ove banke ponuđači se već nadziru, riječ je o Erste i OTP banci, a Erste ima bolju ponudu. Navodno daju 130.2 milijuna eura, a ponuda OTP-a kreće se između 92,2 i 118 milijuna eura. U roku od mjesec dana stići će i obvezujuće ponude obaju ponuđača. Prema riječima Borisa Lalovca to je racionalan potez, a država će nastaviti poticati poduzetnike kroz Hrvatsku banku za obnovu i razvoj.
Milanović također traži partnera, no ne moramo strahovati nije riječ o referendumima i obiteljima već o Croatia osiguranju u kojem zadržavamo 25 posto vlasništva, a u cilju je rast kompanije. I u ovom slučaju vrli premjer odlučio se za dva ponuđača, a onaj tko ulazi u CO morat će zadržati identitet i ime firme te proširiti njeno poslovanje u regiji. Ne bi bilo zgoreg da netko dojavi Milanoviću da je i on isto to moram napraviti s dolaskom na vlast, zadržati identitet i popraviti poslavanje države, ne samo da je morao već je i obećao. No, uči nas premijer da su morati i realizirati dva posve različita pojma.
Kada već nismo sposobni mi javili su se ponuđači i za CO, riječ je o Adris grupi, slovenskoj Zavarovalnica Triglav i poljskom PZU. Ova tri ponuđača zadovoljavaju i minimalne uvjete postavljene od strane Ministarstva, ali PZU i Adris imaju i raspoloživa gotovinska sredstva dostatna za otkup postojećih dionica i dokapitalizaciju. Tako Adris za 43 posto udjela nudi 104,5 milijuna eura, a PZU za 50 posto CO-a daje 142 milijuna eura.
Ovu Vladinu rasprodaju prokomentirao je ekonomski stručnjak Slavko Kulić.
"To što se događa nastavlja se od 91. do danas i u funkciji je vladanja. Vlade rade sve da bi zadržale mandate, a nacionalnu imovinu prodaju u bescjenje", govori Kulić te dodaje kako je takvo vladanje bešćutno i neodgovorno. Nadalje, naglašava da umjesto upravljanja imovinom koju imamo mi svoju prodajemo za besramno nisku cijenu. "Imovina se treba ojačati, a ne prodavati. Vlast je nezrela i primitivna. Daleko je lakše nešto prodati, a teže je osigurati radno biće i dodatne vrijednosti s potencijalima koje bez sumlje imamo", ogorčen je ekonomski stručnjak.
Sve se to čini radi vlastitih političkih privilegija i sačuvanja mandata, vjeruje naš sugovornik te naglašava da je takvo ponašanje neodgovorno jer si nitko ne postavlja pitanje što ostaje budućim generacijama. "Vlast sa što manje napora osigurava privilegije idući na ruku stranom kapitalu", govori Kulić te dodaje kako taj kapital kroz kamate, dividende i davanje onoga što imamo izvalči ono što smo gradili godinama. "Tragično je ne znati da se ozbiljni objekti nekome ne mogu dati pod nikakvim uvjetima", ističe ekonomist.
"Ovakve odluke racionalne su samo s njihova aspekta", poručuje Kulić. Osvrnuo se naš sugovornik i na davanje autocesta u koncesije pa tako kaže da smo mi gradili autoceste kako bi Europi omogućili dolazak na more te predlaže da se ovaj problem riješi tako što će Europa preuzeti nastale dugove, a i izgradnju autocesta Kulić pripisuje politizaciji dodajući da su u našoj zemlji i vlast i opozicija nestručni.
Kulić je posebno ogorčen kada su u pitanju mladi i njihova budućnost u ovoj zemlji. "Mi jedemo svoju stvarnost koja pripada budućnosti, a na to nemamo pravo. Demokracija se mora prosuđivati prema onome što ostavljamo sedmoj generaciji iza nas. Ne smijemo, sve i da je to volja naroda prodavati prostor u kojem jesmo", priča Kulić. Onim mladima koji svoju budućnost planiraju graditi u nekoj od stranih zemlja naš sugovornik poručuje da to ne čine. "Mladi ne smiju ići u svijet, za svoja prava potrebno se boriti ovdje.", zaključuje naš sugovornik.
I prije nekoliko tjedana Guste Santini govorio je o opasnostima rasprodaje nacionalnog bogatstva."Prodajom nacionalnog bogatstva smanjuje se broj stupnjeva slobode" izjavljivao je Santini za naš portal. Rasprodaju je usporedio s kućom koju prodajemo ili iznajmljujemo. Kada to učinimo mi više nismo u njoj. Santini je spominjao i države poput Njemačke, Švedske ili Norveške koje svoje nacionalno bogatstvo čuvaju, a pitanje svih pitanja je što ostavljamo budućim generacijama.
I dok stručnjaci upozoravaju naši političari ili ne čuju, ili pak ne žele čuti. Bilo kako bilo skandalozno je i jedno i drugo, a kako za sada stvari stoje vrlo skoro bismo mogli postati stranci u zemlji koju smo toliko sanjali, za koju smo se toliko borili. Pitanje koje se nameće samo od sebe je do kada mislimo šutjeti i trpjeti?
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/9 ... ndate.html
Kulić je posebno ogorčen kada su u pitanju mladi i njihova budućnost u ovoj zemlji. "Mi jedemo svoju stvarnost koja pripada budućnosti, a na to nemamo pravo. Demokracija se mora prosuđivati prema onome što ostavljamo sedmoj generaciji iza nas. Ne smijemo, sve i da je to volja naroda prodavati prostor u kojem jesmo", priča Kulić. Onim mladima koji svoju budućnost planiraju graditi u nekoj od stranih zemlja naš sugovornik poručuje da to ne čine. "Mladi ne smiju ići u svijet, za svoja prava potrebno se boriti ovdje.", zaključuje naš sugovornik.
Dugo toplo ljeto je iza nas, pomalo nelogično, ali u ovim hladnim danima koji nas očekuju Linićev goli car odlučio se skinuti do kraja. Svi smo već navikli na sezonske rasprodaje odjeće, obuće, voća ili povrća, a kako stvari stoje morat ćemo se naviknuti i na rasprodaju Hrvatske. Krenimo redom, premijer Milanović na sjednici Vlade potvdio je da se HPB prodaje u cjelini, a kriterij je samo jedan, cijena dionice. U slučaju ove banke ponuđači se već nadziru, riječ je o Erste i OTP banci, a Erste ima bolju ponudu. Navodno daju 130.2 milijuna eura, a ponuda OTP-a kreće se između 92,2 i 118 milijuna eura. U roku od mjesec dana stići će i obvezujuće ponude obaju ponuđača. Prema riječima Borisa Lalovca to je racionalan potez, a država će nastaviti poticati poduzetnike kroz Hrvatsku banku za obnovu i razvoj.
Milanović također traži partnera, no ne moramo strahovati nije riječ o referendumima i obiteljima već o Croatia osiguranju u kojem zadržavamo 25 posto vlasništva, a u cilju je rast kompanije. I u ovom slučaju vrli premjer odlučio se za dva ponuđača, a onaj tko ulazi u CO morat će zadržati identitet i ime firme te proširiti njeno poslovanje u regiji. Ne bi bilo zgoreg da netko dojavi Milanoviću da je i on isto to moram napraviti s dolaskom na vlast, zadržati identitet i popraviti poslavanje države, ne samo da je morao već je i obećao. No, uči nas premijer da su morati i realizirati dva posve različita pojma.
Kada već nismo sposobni mi javili su se ponuđači i za CO, riječ je o Adris grupi, slovenskoj Zavarovalnica Triglav i poljskom PZU. Ova tri ponuđača zadovoljavaju i minimalne uvjete postavljene od strane Ministarstva, ali PZU i Adris imaju i raspoloživa gotovinska sredstva dostatna za otkup postojećih dionica i dokapitalizaciju. Tako Adris za 43 posto udjela nudi 104,5 milijuna eura, a PZU za 50 posto CO-a daje 142 milijuna eura.
Ovu Vladinu rasprodaju prokomentirao je ekonomski stručnjak Slavko Kulić.
"To što se događa nastavlja se od 91. do danas i u funkciji je vladanja. Vlade rade sve da bi zadržale mandate, a nacionalnu imovinu prodaju u bescjenje", govori Kulić te dodaje kako je takvo vladanje bešćutno i neodgovorno. Nadalje, naglašava da umjesto upravljanja imovinom koju imamo mi svoju prodajemo za besramno nisku cijenu. "Imovina se treba ojačati, a ne prodavati. Vlast je nezrela i primitivna. Daleko je lakše nešto prodati, a teže je osigurati radno biće i dodatne vrijednosti s potencijalima koje bez sumlje imamo", ogorčen je ekonomski stručnjak.
Sve se to čini radi vlastitih političkih privilegija i sačuvanja mandata, vjeruje naš sugovornik te naglašava da je takvo ponašanje neodgovorno jer si nitko ne postavlja pitanje što ostaje budućim generacijama. "Vlast sa što manje napora osigurava privilegije idući na ruku stranom kapitalu", govori Kulić te dodaje kako taj kapital kroz kamate, dividende i davanje onoga što imamo izvalči ono što smo gradili godinama. "Tragično je ne znati da se ozbiljni objekti nekome ne mogu dati pod nikakvim uvjetima", ističe ekonomist.
"Ovakve odluke racionalne su samo s njihova aspekta", poručuje Kulić. Osvrnuo se naš sugovornik i na davanje autocesta u koncesije pa tako kaže da smo mi gradili autoceste kako bi Europi omogućili dolazak na more te predlaže da se ovaj problem riješi tako što će Europa preuzeti nastale dugove, a i izgradnju autocesta Kulić pripisuje politizaciji dodajući da su u našoj zemlji i vlast i opozicija nestručni.
Kulić je posebno ogorčen kada su u pitanju mladi i njihova budućnost u ovoj zemlji. "Mi jedemo svoju stvarnost koja pripada budućnosti, a na to nemamo pravo. Demokracija se mora prosuđivati prema onome što ostavljamo sedmoj generaciji iza nas. Ne smijemo, sve i da je to volja naroda prodavati prostor u kojem jesmo", priča Kulić. Onim mladima koji svoju budućnost planiraju graditi u nekoj od stranih zemlja naš sugovornik poručuje da to ne čine. "Mladi ne smiju ići u svijet, za svoja prava potrebno se boriti ovdje.", zaključuje naš sugovornik.
I prije nekoliko tjedana Guste Santini govorio je o opasnostima rasprodaje nacionalnog bogatstva."Prodajom nacionalnog bogatstva smanjuje se broj stupnjeva slobode" izjavljivao je Santini za naš portal. Rasprodaju je usporedio s kućom koju prodajemo ili iznajmljujemo. Kada to učinimo mi više nismo u njoj. Santini je spominjao i države poput Njemačke, Švedske ili Norveške koje svoje nacionalno bogatstvo čuvaju, a pitanje svih pitanja je što ostavljamo budućim generacijama.
I dok stručnjaci upozoravaju naši političari ili ne čuju, ili pak ne žele čuti. Bilo kako bilo skandalozno je i jedno i drugo, a kako za sada stvari stoje vrlo skoro bismo mogli postati stranci u zemlji koju smo toliko sanjali, za koju smo se toliko borili. Pitanje koje se nameće samo od sebe je do kada mislimo šutjeti i trpjeti?
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/9 ... ndate.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
-
EdgarFranjul
- Sheriff
- Posts: 8453
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: Velika pljačka Hrvatske
Hrvatska akademska zajednica "Kralj Tomislav" o dramatičnom stanju hrvatskog društva i države
"Ima li većeg dobra od onoga što
državu spaja i čini je jedinstvenom?"
(Platon; Država)
Republika Hrvatska se nalazi u teškoj gospodarskoj i političkoj krizi, koja je dodatno potaknuta i krizom morala gotovo u svim segmentima državne vlasti i uprave. Uzrok takve duboke gospodarske i političke krize ne leži samo u objektivnoj situaciji i nasljeđu, te objektivnim poteškoćama, već prvenstveno u subjektivnom ponašanju vladajućih struktura koje su postale bezobzirne, nasilne i ne predstavljaju nacionalne interese i brigu za boljitak cjelokupnog naroda.
U brojnim segmentima upravljanja državom naziru se obrisi samodopadnosti, a sve više i obrisi puzajućeg povratka u doba staljinizma i njegove metode vladanja.To dokazuje više slučajeva protuzakonitog postupanja prema istaknutim pojedincima.
Vlada u svome radu i postupanju je neinventivna, postala je konfliktna i na sve strane otvara potpuno nepotrebne frontalne sukobe; sukob s EU, sukob s Njemačkom, sukob s Češkom, sukob s Mađarskom – sve same prijateljske zemlje, a na unutarnjem planu stoji latentni frontalni sukob s cjelokupnom braniteljskom populacijom, sukob s mljekarima, sukob sa seljacima, sukob s politikom školskih programa, sukob s katoličkom Crkvom, sukob s liječničkom strukom i sl. Učestalo, svjesno ili nesvjesno javno sramote i vlastitu državu neodgovornim izjavama njenih pojedinih članova u različitim visokim susretima u zemlji ili u inozemstvu, čime podcijenjuju i vrijeđaju dostojanstvo hrvatskog naroda kao cjeline.
U gotovo bolesnom političkom ozračju kojeg već primjećuju brojne države i istaknuti pojedinci u svijetu, a poglavito one najsnažnije europske zemlje, nije moguće privući strane investitore, koji zbog takovg ponašanja vladajućih struktura investicijski Hrvatsku obilaze u širokom luku. Vlada nema programe, vlada nema vizije, ne sagledava niti želi realno sagledati pravo stanje stvari koje vodi cijeli narod i državu prema daljnjem razaranju gospodarstva s nesagledivim posljedicama, koje mogu rezultirati i unutarnjim međusobnim sukobima i dovesti u pitanje jedinstvo RH kao države.
Raslojavanje po ideološkoj osnovi
Ona ne vidi ili ne želi vidjeti realnost, ne želi sagledati stvarni svijet oko sebe onakav kakav jest, već se zatvorila u neki svoj paralelni virtualni svijet koji ima malo veze sa stvarnošću. Indikativan je i najnoviji slučaj u Vukovaru gdje i dijelovi policije otkazuju poslušnost Vladi.
Hrvatsko društvo sve se više raslojava i po ideološkoj osnovi, koje se hrane različitim gledanjem i tumačenjem povijesti sve do Domovinskog rata, ali i po socijalnim razlikama između bogatih i siromašnih. Veliki dio naroda doveden je na samu granicu bijede, dok neki slojevi, a među njima i vladajući, žive u luksuzu razbacujući se sredstvima poreznih obveznika na raskošno življenje, na skupa putovanja u inozemstvo, na preskupe automobile, jahte, mobitele i sl.
Mladi stručni ljudi već masovno napuštaju svoju domovinu i odlaze ne samo u EU već uglavnom u daleke prekooceanske zemlje, odakle im nema povratka. Hrvatska propada demografski i biološki i kao država. Nezaposlenost iz dana u dan rapidno raste, smanjuje se broj radnih mjesta njihovim zatvaranjem, a stečaj gospodarskih subjekata je zaredao kao na pokretnoj traci. Kreditni rejting zemlje već odavno je svrstan u kategoriju – smeće. Sve stagnira, sve sustavno propada. Narodu je oduzeta sadašnjost, a oduzima mu se i nada u budućnost.
Veliki broj građana živi u bijedi ili je već duboko pao u dužničko ropstvo, zbog čega brojni gube svu svoju imovinu i postaju beskućnici. Vlada je neosjetljiva na socijalno stanje stanovništva. Uvode se novi i novi porezi koji se objektivno ne mogu naplatiti, pa to još dodatno pogoršava situaciju jer su mnogi prisiljeni zatvoriti svoje radnje, obrte i tvrtke, a time otpuštati i svoje uposlenike.
Vlada pristupa rasprodaji u bescijenje i ono još malo preostalog nacionalnog bogatstva, bez imalo milosti i osjećaja za nacionalni ponos i dostojanstvo. Monetizira koncesijom u bescijenje i hrvatske autoceste na više desetaka godina čime pljačka I uništava i buduće naraštaje hrvatskog naroda. To je najskuplji način krpanja rupa u Državnom proračunu, jer šteta od prodaje gledano prema budućnosti je višestruka na desetke puta veća od trenutne koristi. Prodaja jedino preostale nacionalne banke HPB, Croatia osiguranja i davanja autocesta pod dugogodišnju koncesiju, pravi je čin bezumlja.
Bahatost
Vlada, psihozom koju stvara na javnoj sceni, pokazuje da se uspaničila umjesto da situaciju smiri i pokuša uspostaviti mirni i razumni dijalog sa socijalnim i drugim partnerima, ponaša se bahato i pribjegava diktatu ne prihvaćajući ničija mišljenja i argumente, pa ni one najvećih stručnjaka koje odbacuje s prijezirom. U cijelosti se premrežila, kroz sve državne institucije, bivšim udbaškim kadrovima iz doba komunizma koji su uvijek stajali na kukuriku-koalicija-nema-mandat-za-rasprodaju-hrvatskepozicijama suprotno Hrvatskoj i njenim nacionalnim interesima, a u cijelosti se odrekla i hrvatske dijaspore u kojoj leže snažni potencijali nacionalnog razvoja.
Narod se pretvara u dužničko roblje, ostaje bez ijedne nacionalne banke, bez ijednog nacionalnog osiguravajućeg društva, stranac će mu gospodariti autocestama, a uskoro će doći na bubanj i energetika, poljoprivredna zemljišta, vode, šume i sl. Narodu neće ostati ništa osim praznog imena hrvatske države i njenih insignija.
Došlo je krajnje vrijeme da se povuče veliko zvono na uzbunu.
Prije nego cijela kriza preseli na ulice, u masovne prosvjede koji mogu vrlo brzo prerasti i u nasilje i nemire, mogu lako izbjeći kontroli, pa tako pretvoriti i cijelu zemlju u europsku Siriju. Silovanje Vukovara ćirilicom pokazuje koliko Vlada nema ni najmanje osjećaja za ratno stradalništvo i nacionalno dostojanstvo naroda, a i ni najmanje pijeteta prema gradu mučeniku i simbolu hrvatskog stradanja.
Slijedom naprijed izloženog, trebalo bi razmišljati o tome da u ovom teškom društvenom, političkom i gospodarskom trenutku Hrvatske, da se kao jedino logično rješenje nameće potreba da se imenuje Vlada nacionalnog spasa koja bi se sastojala isključivo od najboljih stručnjaka iz domovine i dijaspore, a ne od političkih sebičnih, nestručnih i počesto neiskusnih stranačkih podobnika.
Postojeća vlada gotovo da je u cijelosti promašena, počesto antinacionalno raspoložena. U Vukovaru, ali i drugdje kao da upravo postupa po scenariju Memoranduma 2 SANU, i kao takva objektivno više nije u mogućnosti išta napraviti a kamo li izvući cijeli narod i državu iz duboke moralne, gospodarske i političke krize u koju su dovedeni.
Nadalje, Vladi nacionalnog spasa treba dati posebne ovlasti u vremenskom trajanju od jedne godine, do raspisa i provedbe izvanrednih parlamentarnih izbora. Također, u toj godini dana zadužiti Vladu da pripremi sveobuhvatnu izmjenu Ustava RH, koji bi bio predložen na donošenje novom stranačkom izabranom parlamentu, po isteku mandata Vlade od jedne godine.
Ustav, u kojeg bi trebalo ugraditi nacionalne interese i stremljenja naroda za radom, redom i sigurnosti i posebno zaštitom nacionalnih vrijednosti i sloboda, kao i snažno povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske. Ustav koji bi odražavao volju ogromne većine hrvatskog naroda, ustav koji ne bi dopustio rasprodaju nacionalnih i gospodarskih vrijednosti, ustav koji bi na temeljima kršćanskog morala jamčio budućnost i ravnopravnost te opći prosperitet svim građanima RH, kao i svim izvandomovinskim Hrvatima, te jamčio jedinstvo RH kao države.
Glas razbora
Hrvatski narod je u svojoj povijesti imao mnogo teških trenutaka, a ovo je trenutak u kojem vlada oholost koja ga vodi u još dublje političko i gospodarsko porinuće.
Hrvatska akademska zajednica „Kralj Tomislav", uslijed iznijetog, diže glas razbora i poziva sve hrvatske domoljube, intelektualce, znanstvene i kulturne institucije, političke stranke, braniteljske udruge, udruge građana i cijelo hrvatsko građanstvo, radništvo, seljaštvo, studente, školarce, da podrže ovu Deklaraciju. Dok je još vrijeme i dok je to još moguće, situaciju trebamo razriješiti ustavno, pravnim demokratskim sredstvima, legalitetom a ne nasiljem s bilo čije strane koje nas može dovesti u još težu gospodarsku i političku krizu.
Kao građani želimo mir, slobodu i prosperitet, želimo samo dobro svom narodu i nitko mu taj mir, tu slobodu i to dobro ne smije oduzeti ili uskratiti. Sloboda je poput ruže vjetrova i ima pravo puhati iz bilo kojeg pravca, jer svi narodi svijeta vole vjetrove slobode bez obzira iz kojeg smjera dolazili.
dr. sc. Petar Vučić
http://www.hkv.hr/vijesti/politika/1609 ... rzava.html
"Ima li većeg dobra od onoga što
državu spaja i čini je jedinstvenom?"
(Platon; Država)
Republika Hrvatska se nalazi u teškoj gospodarskoj i političkoj krizi, koja je dodatno potaknuta i krizom morala gotovo u svim segmentima državne vlasti i uprave. Uzrok takve duboke gospodarske i političke krize ne leži samo u objektivnoj situaciji i nasljeđu, te objektivnim poteškoćama, već prvenstveno u subjektivnom ponašanju vladajućih struktura koje su postale bezobzirne, nasilne i ne predstavljaju nacionalne interese i brigu za boljitak cjelokupnog naroda.
U brojnim segmentima upravljanja državom naziru se obrisi samodopadnosti, a sve više i obrisi puzajućeg povratka u doba staljinizma i njegove metode vladanja.To dokazuje više slučajeva protuzakonitog postupanja prema istaknutim pojedincima.
Vlada u svome radu i postupanju je neinventivna, postala je konfliktna i na sve strane otvara potpuno nepotrebne frontalne sukobe; sukob s EU, sukob s Njemačkom, sukob s Češkom, sukob s Mađarskom – sve same prijateljske zemlje, a na unutarnjem planu stoji latentni frontalni sukob s cjelokupnom braniteljskom populacijom, sukob s mljekarima, sukob sa seljacima, sukob s politikom školskih programa, sukob s katoličkom Crkvom, sukob s liječničkom strukom i sl. Učestalo, svjesno ili nesvjesno javno sramote i vlastitu državu neodgovornim izjavama njenih pojedinih članova u različitim visokim susretima u zemlji ili u inozemstvu, čime podcijenjuju i vrijeđaju dostojanstvo hrvatskog naroda kao cjeline.
U gotovo bolesnom političkom ozračju kojeg već primjećuju brojne države i istaknuti pojedinci u svijetu, a poglavito one najsnažnije europske zemlje, nije moguće privući strane investitore, koji zbog takovg ponašanja vladajućih struktura investicijski Hrvatsku obilaze u širokom luku. Vlada nema programe, vlada nema vizije, ne sagledava niti želi realno sagledati pravo stanje stvari koje vodi cijeli narod i državu prema daljnjem razaranju gospodarstva s nesagledivim posljedicama, koje mogu rezultirati i unutarnjim međusobnim sukobima i dovesti u pitanje jedinstvo RH kao države.
Raslojavanje po ideološkoj osnovi
Ona ne vidi ili ne želi vidjeti realnost, ne želi sagledati stvarni svijet oko sebe onakav kakav jest, već se zatvorila u neki svoj paralelni virtualni svijet koji ima malo veze sa stvarnošću. Indikativan je i najnoviji slučaj u Vukovaru gdje i dijelovi policije otkazuju poslušnost Vladi.
Hrvatsko društvo sve se više raslojava i po ideološkoj osnovi, koje se hrane različitim gledanjem i tumačenjem povijesti sve do Domovinskog rata, ali i po socijalnim razlikama između bogatih i siromašnih. Veliki dio naroda doveden je na samu granicu bijede, dok neki slojevi, a među njima i vladajući, žive u luksuzu razbacujući se sredstvima poreznih obveznika na raskošno življenje, na skupa putovanja u inozemstvo, na preskupe automobile, jahte, mobitele i sl.
Mladi stručni ljudi već masovno napuštaju svoju domovinu i odlaze ne samo u EU već uglavnom u daleke prekooceanske zemlje, odakle im nema povratka. Hrvatska propada demografski i biološki i kao država. Nezaposlenost iz dana u dan rapidno raste, smanjuje se broj radnih mjesta njihovim zatvaranjem, a stečaj gospodarskih subjekata je zaredao kao na pokretnoj traci. Kreditni rejting zemlje već odavno je svrstan u kategoriju – smeće. Sve stagnira, sve sustavno propada. Narodu je oduzeta sadašnjost, a oduzima mu se i nada u budućnost.
Veliki broj građana živi u bijedi ili je već duboko pao u dužničko ropstvo, zbog čega brojni gube svu svoju imovinu i postaju beskućnici. Vlada je neosjetljiva na socijalno stanje stanovništva. Uvode se novi i novi porezi koji se objektivno ne mogu naplatiti, pa to još dodatno pogoršava situaciju jer su mnogi prisiljeni zatvoriti svoje radnje, obrte i tvrtke, a time otpuštati i svoje uposlenike.
Vlada pristupa rasprodaji u bescijenje i ono još malo preostalog nacionalnog bogatstva, bez imalo milosti i osjećaja za nacionalni ponos i dostojanstvo. Monetizira koncesijom u bescijenje i hrvatske autoceste na više desetaka godina čime pljačka I uništava i buduće naraštaje hrvatskog naroda. To je najskuplji način krpanja rupa u Državnom proračunu, jer šteta od prodaje gledano prema budućnosti je višestruka na desetke puta veća od trenutne koristi. Prodaja jedino preostale nacionalne banke HPB, Croatia osiguranja i davanja autocesta pod dugogodišnju koncesiju, pravi je čin bezumlja.
Bahatost
Vlada, psihozom koju stvara na javnoj sceni, pokazuje da se uspaničila umjesto da situaciju smiri i pokuša uspostaviti mirni i razumni dijalog sa socijalnim i drugim partnerima, ponaša se bahato i pribjegava diktatu ne prihvaćajući ničija mišljenja i argumente, pa ni one najvećih stručnjaka koje odbacuje s prijezirom. U cijelosti se premrežila, kroz sve državne institucije, bivšim udbaškim kadrovima iz doba komunizma koji su uvijek stajali na kukuriku-koalicija-nema-mandat-za-rasprodaju-hrvatskepozicijama suprotno Hrvatskoj i njenim nacionalnim interesima, a u cijelosti se odrekla i hrvatske dijaspore u kojoj leže snažni potencijali nacionalnog razvoja.
Narod se pretvara u dužničko roblje, ostaje bez ijedne nacionalne banke, bez ijednog nacionalnog osiguravajućeg društva, stranac će mu gospodariti autocestama, a uskoro će doći na bubanj i energetika, poljoprivredna zemljišta, vode, šume i sl. Narodu neće ostati ništa osim praznog imena hrvatske države i njenih insignija.
Došlo je krajnje vrijeme da se povuče veliko zvono na uzbunu.
Prije nego cijela kriza preseli na ulice, u masovne prosvjede koji mogu vrlo brzo prerasti i u nasilje i nemire, mogu lako izbjeći kontroli, pa tako pretvoriti i cijelu zemlju u europsku Siriju. Silovanje Vukovara ćirilicom pokazuje koliko Vlada nema ni najmanje osjećaja za ratno stradalništvo i nacionalno dostojanstvo naroda, a i ni najmanje pijeteta prema gradu mučeniku i simbolu hrvatskog stradanja.
Slijedom naprijed izloženog, trebalo bi razmišljati o tome da u ovom teškom društvenom, političkom i gospodarskom trenutku Hrvatske, da se kao jedino logično rješenje nameće potreba da se imenuje Vlada nacionalnog spasa koja bi se sastojala isključivo od najboljih stručnjaka iz domovine i dijaspore, a ne od političkih sebičnih, nestručnih i počesto neiskusnih stranačkih podobnika.
Postojeća vlada gotovo da je u cijelosti promašena, počesto antinacionalno raspoložena. U Vukovaru, ali i drugdje kao da upravo postupa po scenariju Memoranduma 2 SANU, i kao takva objektivno više nije u mogućnosti išta napraviti a kamo li izvući cijeli narod i državu iz duboke moralne, gospodarske i političke krize u koju su dovedeni.
Nadalje, Vladi nacionalnog spasa treba dati posebne ovlasti u vremenskom trajanju od jedne godine, do raspisa i provedbe izvanrednih parlamentarnih izbora. Također, u toj godini dana zadužiti Vladu da pripremi sveobuhvatnu izmjenu Ustava RH, koji bi bio predložen na donošenje novom stranačkom izabranom parlamentu, po isteku mandata Vlade od jedne godine.
Ustav, u kojeg bi trebalo ugraditi nacionalne interese i stremljenja naroda za radom, redom i sigurnosti i posebno zaštitom nacionalnih vrijednosti i sloboda, kao i snažno povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske. Ustav koji bi odražavao volju ogromne većine hrvatskog naroda, ustav koji ne bi dopustio rasprodaju nacionalnih i gospodarskih vrijednosti, ustav koji bi na temeljima kršćanskog morala jamčio budućnost i ravnopravnost te opći prosperitet svim građanima RH, kao i svim izvandomovinskim Hrvatima, te jamčio jedinstvo RH kao države.
Glas razbora
Hrvatski narod je u svojoj povijesti imao mnogo teških trenutaka, a ovo je trenutak u kojem vlada oholost koja ga vodi u još dublje političko i gospodarsko porinuće.
Hrvatska akademska zajednica „Kralj Tomislav", uslijed iznijetog, diže glas razbora i poziva sve hrvatske domoljube, intelektualce, znanstvene i kulturne institucije, političke stranke, braniteljske udruge, udruge građana i cijelo hrvatsko građanstvo, radništvo, seljaštvo, studente, školarce, da podrže ovu Deklaraciju. Dok je još vrijeme i dok je to još moguće, situaciju trebamo razriješiti ustavno, pravnim demokratskim sredstvima, legalitetom a ne nasiljem s bilo čije strane koje nas može dovesti u još težu gospodarsku i političku krizu.
Kao građani želimo mir, slobodu i prosperitet, želimo samo dobro svom narodu i nitko mu taj mir, tu slobodu i to dobro ne smije oduzeti ili uskratiti. Sloboda je poput ruže vjetrova i ima pravo puhati iz bilo kojeg pravca, jer svi narodi svijeta vole vjetrove slobode bez obzira iz kojeg smjera dolazili.
dr. sc. Petar Vučić
http://www.hkv.hr/vijesti/politika/1609 ... rzava.html
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."