Forum Hoplologije,

TJEDNI KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA GLASA KONCILA
Mons. Ivan Miklenić: Bezočne manipulacije

U svom tjednom komentaru naslovljenom “Bezočne manipulacije” glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić analizira uređivačku politiku Hrvatske radio televizije i njihov odnos prema hrvatskim braniteljima.

Ovih dana ponovno se očitovalo koliko je toga u Hrvatskoj, upravo u unutarnjem društvenom životu, izvrnuto naglavce, i to ne zbog neznanja ili neumješnosti, nego upravo zbog znanja, umješnosti i volje da se stanje interpretira u skladu sa željama, potrebama i interesima manjine koja želi pošto-poto očuvati svoj povlašteni položaj. Istodobno, ali za sada tek na simboličkoj razini, zacrtava se i naviješta ipak i nepovratni put ozdravljenja, vraćanja u normalnost do koje će trebati još jako puno zahtjevnih i teških napora.

Otvorena pisma – sredstvo za manipulaciju javnošću

Hrvatska televizija za mandata sadašnje uprave ponudila je gotovo bezbroj manipulativnih emisija i priloga kojima je promovirala i štitila političke, ideološke i statusne interese antihrvatske društvene manjine, no ono što je ponudila u emisiji »Dnevnik« u nedjelju 22. ožujka prevršilo je sve kriterije i sve zdravorazumske zasade. Prilog Dajane Šošić u kojem je prezentirano otvoreno pismo civilnoga invalida Tihomira Cvetkovića s porukom hrvatskim braniteljima koji prosvjeduju očitovao je puno više negoli su urednici željeli te je razotkrio ne samo suptilnu mržnju prema hrvatskim braniteljima, nego i prema državi Hrvatskoj. U hrvatskoj javnosti trajno su u optjecaju brojna »otvorena pisma« u kojima autori donose više ili manje relevantne sadržaje, no mediji ih uglavnom principijelno ignoriraju jer nemaju snagu dokumenta, kao što npr. ima vjerodostojno potpisano pismo upućeno određenom mediju ili određenoj instituciji, i jer je to oblik izravnoga komuniciranja s javnošću, a poznato je da svaka osoba ima pravo na svoje mišljenje i na iznošenje toga mišljenja pa bilo to mišljenje (ne)logično i (ne)točno i (ne)važno.

Smišljena manipulacija temeljena na tuđem teškom emotivnom stanju

Činjenica da su urednici HTV-a ipak posegnuli za jednim takvim otvorenim pismom otkriva njihovu snažnu volju da to pismo zloupotrijebe ponajprije kao pljusku braniteljima koji su u prosvjedu u Savskoj. Naime, objektivno teška situacija obitelji Cvetković, kad bi HTV bio u službi hrvatskih građana, dovoljan je povod da se upozori na propust zakonodavca i da se stvarno pomogne toj obitelji i drugima ako se nađu u sličnoj situaciji. No, da nije bilo u tom pismu i otrovne strjelice prema braniteljima prosvjednicima, ta tema najvjerojatnije nikada ne bi ušla u »Dnevnik«, a to znači da su urednici »Dnevnika« svjesno i smišljeno manipulirali tjeskobnom situacijom te obitelji da bi stvarali i širili u javnosti mržnju prema braniteljima prosvjednicima. Razumljivo je što je otac, koji je duboko pogođen obiteljskom teškom situacijom, usporedio mjesečno primanje svoga invalidnoga sina i branitelja Glogoškoga, ali nije razumljivo, ni profesionalno ni moralno dopustivo, da urednici nekritički lansiraju u javnost emotivno uspoređivanje onoga što se uspoređivati ne može niti smije jer je to tipično miješanje krušaka i jabuka, odnosno tipična smišljena manipulacija i s obitelji Cvetković i braniteljima stopostotnim invalidima i javnošću.

Domovina za manipulatore nema nikakve vrijednosti

Volja za takvu manipulaciju otkriva stvarni odnos pojedinih urednika, novinara i uprave HRT-a prema braniteljima i još više prema obrani napadnute Hrvatske. Uspoređivanje primanja za invalidnost koja je nastala kao posljedica oboljenja i invalidnost koja je nastala u obrani domovine zapravo je svojevrsno izjednačavanje oboljenja i spremnosti na obranu, tj. za manipulante spremnost na sudjelovanje u obrani i obrana sama zapravo je nešto bolesno. Isto tako domovina, Hrvatska, za takve manipulatore nema ama baš nikakve vrijednosti.


Samo u takvom shvaćanju moguće je izjednačiti invalidnost nastalu kao posljedicu bolesti i invalidnost nastalu u vojnoj postrojbi. Da u Hrvatskoj postoji stvarno hrvatsko ministarstvo branitelja, na sva bi usta prokazivalo tu nedopustivu, neprofesionalnu, nemoralnu i bezočnu manipulaciju u Dnevniku, tražilo bi ispriku najodgovornijih HRT-a i ostavke urednika. Budući da je sve to izostalo, očito je da sadašnje ministarstvo branitelja ima neku drugu ulogu pa je očito da je braniteljski prosvjed više nego potreban i opravdan. Nije li javnost teško izmanipulirana i osobom koja se javno predstavljala kao branitelj i koja se suprotstavila braniteljskom prosvjedu, a postoji fotografija iz 1991. koja otkriva da je ta osoba bila s kamerom u ruci uz zloglasnoga jugooficira Mladića? Zašto su to, nakon što je to otkriveno i dokazano, utjecajniji mediji sustavno prešutjeli, zašto je to prešutio HRT koji bi trebao biti javni servis!?

Antifašistička liga – preslagivanje za novo osporavanje neizbježnih procesa

U takvom kontroliranom društvenom kaosu dogodilo se premještanje u muzej u Kumrovcu ostavštine Josipa Broza iz Predsjedničkih dvora na Pantovčaku. Ta gesta ima veliku, ali ipak samo simboličku važnost: počela je od vrha detitoizacija hrvatskoga društva. Premda je to za sada detitoizacija samo na simboličkoj razini, to je dugo, dugo očekivano usmjerenje koje nitko više nikada ne će moći promijeniti, jer Hrvatska osim prema demokraciji, slobodi, općemu dobru svojih građana ima i obveze prema Europskoj uniji i deklaracijama Europskoga parlamenta. Premda je sasvim jasno da bez detitoizacije i bez dekomunizacije svih segmenata hrvatskoga društva nije moguć napredak ni na kojem području, pa ni na gospodarskom, za ostvarenje punine tih nepovratnih procesa trebat će još mnogo vremena, snaga, strpljenja i upornosti. Osnivanje pak »Antifašističke lige Hrvatske« upravo je pokazatelj novih grupiranja za osporavanje tih neizbježnih procesa. No, ni to osnivanje nije bez manipulacije: umjesto da se nazove pravim imenom – komunistička, što bi bilo i legitimno i korektno – naziva se antifašistička te i na taj način pokušava kompromitirati Hrvatsku, zemlju u kojoj, hvala Bogu, stvarnoga desnoga ekstremizma ima manje nego u bilo kojoj drugoj članici EU-a.

Izvor: narod.hr\glas koncila

http://narod.hr/hrvatska/mons-ivan-mikl ... ipulacije/

PRIOPĆENJE ZBORA UDRUGA VETERANA HRVATSKIH GARDIJSKIH POSTROJBI I SPECIJALNE POLICIJE-GDJE SPAVA FRED MATIĆ?

Fred Matić se u Ministarstvu branitelja bori za svoju fotelju

28.03.2015. 11:16



ZBOR UDRUGA VETERANA HRVATSKIH GARDIJSKIH POSTROJBI - OGLASIO SE PRIOPĆENJEM KOJE PRENOSIMO U CJELOSTI

Gdje spava Fred Matić?

Doista, ovih dana se pitamo gdje i kako spava Fred Matić, kako spava ministar branitelja koji vrijeđa i ponižava svoje branitelje, svoje invalide? Kako spava ministar kojemu je važnija fotelja od života branitelja? Kako spava ministar čija je invalidnost po osnovi PTSP-a dvostruko veća nego što to zakonske regulative propisuju?

S druge strane se pitamo što je zakon za premijera ove države, a usput i bahatog ratnog dezertera?Taj premijer je zakon, on je moralna vertikala i samo njega se mora slušati, a Fred Matić kao dobar vojnik spreman je izvršiti svaku zapovijed bez obzira što ovoga puta ta zapovijed dolazi od dezertera. Fred Matić i njegova moralna vertikala Zoran Milanović od početka prosvjeda plaćaju PR agencije koje smišljaju raznorazne kampanje u svrhu medijskoga linča hrvatskih branitelja, a posebno su se usmjerili na linč 100%-tnih invalida Domovinskog rata. Ljutnja i mržnja usmjerena prema invalidima svoje ishodište nalazi u činjenici da se invalidi nisu dali potkupiti. Na početku prosvjeda Matić i Milanović su pokušali svojim političkim trgovinama kupiti 100%-tne invalide, no naši suborci i heroji su ih odbili s riječima: „Mi se ovdje borimo za sve branitelje, dok se vi borite samo za svoje fotelje“.

Od tada počinje taj linč. Kada akcije poput one „Ja ne mrzim“ (što automatski implicira da su branitelji oni koji mrze) nisu uspjele okrenuti hrvatsku javnost protiv branitelja, Matić i Milanović krenuli su s organiziranjem antiprosvjeda na kojima se izvikuju parole: „Ovo je Srbija!“.

Ovakav medijski linč ne bi bio moguć da Milanović ne upravlja određenim medijima. Tako su novinari T-portala, Jutarnjeg lista, Indexa i Lupiga svoj rad isključivo posvetili vrijeđanju i omalovažavanju hrvatskih branitelja. Novinari tih portala, koji bi trebali biti plaćeni za pravovremeno i točno informiranje javnosti o braniteljskim prosvjedima, izvještavaju vrlo pristrano i s ciljem prikazivanja hrvatskih branitelja u negativnom svjetlu.

Dea Redžić i Ana Benačić dvije su novinarke koje posebno prednjače u neprofesionalnom odnosu prema Savskoj 66. Njihovi medijski nastupi kao i tekstovi više sliče na obračune navijačke skupine, a prema fotografijama to su navijačke skupine Grobara i Delija. Ana Benačić ostat će upamćena kao osoba koja je uspjela američkoga vojnika zamijeniti s ustašom i od toga napraviti cijelu medijsku sapunicu. Novinari koji na intervju dolaze s već čvrsto usađenim stavovima, koji po desetak puta postavljaju isto pitanje, jer dobiveni odgovor nije u skladu s njihovim stavom, daleko su odmakli od profesionalizma i objektivnosti, a duboko su orijentirani na manipulaciju u svrhu političkoga linča. Pitamo ove dvije novinarke i sve ostale novinare koji na ovaj način funkcioniraju:podsjete li se ikada što govori novinarska etika?

Sav ovaj medijski linč nije uspio napraviti ono što su njegovi začetnici očekivali. Hrvatska javnost u najvećem dijelu podržava hrvatske branitelje. Postoji i ova glasna, medijski jaka skupina mrzitelja koja se svim silama trudi prikazati kako javnost ne podržava branitelje. Svo vrijeme hrvatski branitelji mirno trpe ovaj medijski linč i mržnju koju je Vlada usmjerila prema njima, no pitanje je kada će strpljenju doći kraj? Pitanje je što sve još misle smisliti Vladini PR stručnjaci i do kojih granica braniteljskoga strpljenja misle ići? Linč prema hrvatskim braniteljima napravio je polarizaciju društva: uz ovih šačicu mrzitelja, postoji veliki broj građana Hrvatske koji cijene i poštuju branitelje i koji ovaj linč doživljavaju osobno. Stoga je još jedno pitanje ovdje: do kuda su i njihove granice strpljenja?

Spava li Fred Matić mirno nakon samospaljivanja hrvatskog branitelja s početka prosvjeda kojemu je oduzeo 800 kn opskrbnike? Je li došao u šator i posjetio toga branitelja koji je od izlaska iz bolnice svakodnevno u šatoru?

Spava li Fred Matić mirno nakon što je potpisao dokumente prema EU u kojima piše da je Hrvatska imala građanski rat?
Spava li Fred Matić mirno nakon što je braniteljica Nevenka Topalušić - Nena 100%-tni hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata i hrvatska braniteljica, umrla u montažnom toaletu postavljenom ispred ministarstva, jer joj ministar nije dozvolio da ista koristi toalet unutar ministarstva? Čije je to ministarstvo kada hrvatski branitelji u njega niti na toalet ne smiju otići? Je li to ministarstvo hrvatskih branitelja ili Freda Matića? Nevenka Topalušić umrla je ispred Ministarstva branitelja boreći se za dostojanstvo Domovinskog rata i hrvatskih branitelja, a Fred Matić se u Ministarstvu branitelja bori za svoju fotelju.

Spava li Fred Matić mirno nakon što je objavio registar branitelja zbog kojega sada naši suborci dobivaju optužnice?

Spava li Fred Matić mirno nakon što nikada nije objavio registar agresora, a dao je svoju riječ da će ga objaviti odmah nakon registra branitelja? Koga to štiti Fred Matić pa ne želi objaviti registar agresora, čija li se rodbina nalazi u tom registru? Mnogi novinari i političari u kojima je usađena duboka mržnja prema braniteljima mogli bi u tome registru pronaći svoje očeve, stričeve i rođake.

ZBOR UDRUGA VETERANA HRVATSKIH GARDIJSKIH POSTROJBI - Predsjednik - Dražimir Jukić

UDRUGA SPECIJALNE POLICIJE - Predsjednik- Josip Klemm
- See more at: http://www.braniteljski-portal.hr/Novos ... 0kENf.dpuf

Čudesno ozdravljenje

Gdje spava Fred? Vratio invalidnost, ali ne i invalidski stan!
Autor: Marcel Holjevac Subota, 28. Ožujak 2015. u 20:09

Matić spava u stanu koji je dobio kao HRVI posve nesposoban za rad, u međuvremenu je postao sposoban za rad i nestala mu invalidnost, ali stan jasno nije vratio.

Danas su antifašističko-antibraniteljski mediji ponovo otkrili toplu vodu: Glogoški ne spava u šatoru. Svatko tko je ikad bio u šatoru, znao bi da u njemu ne spava nitko jer tamo ionako nema kreveta niti grijanja. No kad sam vidio naslov u Jutarnjem, pomislio sam da Glogoški spava u najmanju ruku u predsjedničkom apartmanu hotela Esplanade. Glogoški pak spava u “državnoj kući”, u stvari kući koja pripada 100%-tnim invalidima DR, njih 478 od kojih je velik dio u šatoru. Kuća je dvadesetak kilometara daleko od Zagreba, u Zaprešiću, a sagrađena je za mandata Jadranke Kosor i dana na upravljanje udruzi 100%-tnih invalida DR, kojoj je na čelu upravo Glogoški. Ona je namijenjenema istima kad borave na pregledima u Zagrebu, dok Glogoški boravi na prosvjedima u Zagrebu. S te strane, Matić i Jutarnji su donekle u pravu, iako nije vjerojatno da bi Glogoški ikom od svojih suboraca odbio korištenje kuće ukoliko bi taj došao u Zagreb na liječnički pregled. No istina je isto tako da Glogoški time nije prekršio niti jedan zakon RH, već samo interni pravilnik udruge kojoj je na čelu. A koji može i izmijeniti, jer u trenutku donošenja tog pravilnika sasvim sigurno nitko nije mogao predvidjeti da će sto postotni invalidi ikad boraviti u Zagrebu zbog braniteljskih prosvjeda, što nije liječenje no svakako nije privatni razlog posjeta.

Međutim, Jutarnji donosi “ekskluzivnu vijest” da Glogoški ne spava u šatoru – što je valjda svima ionako jasno, naime branitelji koji dolaze u Zagreb na prosvjede, prema određenom rasporedu, ionako spavaju kod rodbine, prijatelja, ili se jednostavno suborci pobrinu za njihov smještaj. Svakako ne spavaju tamo gdje spava ministrica Pusić kad je na putu, po hotelima s pet zvjezdica. No već sam naslov je zavaravajuć, vrlo dvosmisleno i manipulativno složen: “Otkrivamo gdje spava Đuro Glogoški dok traje prosvjed u šatoru”, što navodi na to da Đuro spava dok netko tamo prosvjeduje. Iako je u samom tekstu ispravno navedeno da Glogoški svako jutro u devet odlazi u šator i vraća se dvanaest sati kasnije, svi znamo da je naslov taj koji daje intonaciju tekstu i stvara prvi i najvažniji dojam. Ukratko, kad se nisu imali čega primiti, primili su se prvo “neprijavljenosti prosvjeda”, dakle komunalnog prekršaja u rangu nepropisnog parkiranja, koji po zakonu nikako ne može biti razlogom da policija zabrani ili prekine prosvjed – što ministar Ostojić jako dobro zna, ali mediji i poraženi u ratu ne žele znati. Ostojiću treba bar dati priznanje da se držao zakona, iako mu je bilo važnije da dozna tko su organizatori prosvjeda – kao da je organizacija prosvjeda nešto nelegalno, kao u totalitarnim režimama – nego da otkrije, primjerice, na koji način je EPH holding čiji su mediji, na čelu s Jutarnjim, jako zabrinuti za striktno provođenje zakona, ostao državi dužan nekoliko desetaka milijuna kuna poreza koje je papala maca u predstečajno-nagodbenoj pljački.
Takav spin spada pod “osnove kontraobavještajnog rada”, u poglavlje “Uloga medija u slamanju prosvjeda”. Na ovom prosvjedu je testiran svaki mogući način slamanja prosvjednika, odnosno političkih protivnika, uključujući otvoreno prijetnju fizičkim nasiljem. No dok su metode indoktrinacije na zapadu ipak napredovale, ovdje se sve radi na razini agitpropa iz 1948. Zadnje ovako brutalno medijsko čerečenje neke javne osobe smo gledali još u vrijeme kad se Feral obračunavao s Ivićem Pašalićem – kojeg su mediji pokopali kao najvećeg kriminalca ikad, da mu pravosuđe i tužiteljstvo, koje većinom kontrolira SDP, ne bi nikad našlo ništa.

Branitelji su jasno odgovorili na taj tekst, osvrnuvši se na medije i portale koji su prema njima posebno neprijateljski raspoloženi: Jutarnji, Index, Lupigu i t-portal, što i nije čudno s obzirom na to da su ti mediji jako prijateljski raspoloženi prema Titovoj diktaturi, propalom totalitarnom socijalističkom režimu, i okupatorskoj, pretežno velikosrpskoj tvorevini Jugoslaviji. Ukratko, prijateljski su raspoloženi prema svemu protiv čega su se oni u Savskoj borili, i neprijateljski raspoloženi prema demokraciji i svim njenim tekovinama, u što spada i pravo na mirni prosvjed. Oni u reakciji podjećaju na to da je javni linč branitelja – koji je počeo davno prije događaja u Savskoj, još Mesićevom smjenom generala koji su se prvi pobunili protiv sustavno negativnog prikazivanja braniteljske populacije u javnosti, a nastavio se kriminalizacijom Domovinskog rata, objavom registra branitelja, i tako dalje – kulminirao dolaskom Freda Matića za Ministra branitelja, a naročito se pojačao nakon početka prosvjeda: od osnivanja grupa poput “Ja ne mrzim” od strane Ive Josipovića, iako je ta grupa bila puna mržnje za svakog tko ne voli druga Tita, preko mobiliziranja raznih Ercega i Marijana Mirt, pokušaja slanja batinaša na prosvjednike u maniri najcrnjih fašističkih režima, pa do ovakvih medijskih traženja dlake u jajetu. Izgleda da su kolege iz Jutarnjeg stvarno uložili jako puno truda kako bi pod svaku cijenu diskreditirali branitelje u Savskoj. Pritom postoji samo jedan branitelj, vrlo mutan tip, kojeg nikad ne propituju – a samo kod njega bi mogli naći mnogo više nepravilnosti nego kod svih u Savskoj zajedno!

A taj branitelj, Fred Matić, spava u svom stanu od 91 kvadrat u općini Novo Vrapče u Zagrebu za koji je u imovinskoj kartici naveo da ga je kupio kreditom. Međutim, provjerena je činjenica da je Fred Matić stan dobio od države, kao invalid DR! Je li ga kasnije mijenjao, dokupljivao veći, nismo u stanju sa sigurnošću tvrditi – navodno jest, no to nije niti bitno. Bitno je da je on nesporno dobio stan kao osamdeset postotni invalid DR, jer branitelji koji nisu invalidi nemaju pravo na stambeno zbrinjavanje. Matić bi sada, umjesto beskorisne i ponižavajuće objave registra, mogao objaviti imena ljudi koji su dobili stanove od MORH-a – naravno i koje godine i temeljem čega. To čak, za razliku od objave registra branitelja, ne bi biti bilo kršenje zakona o zaštiti osobnih podataka. Problem s Matićevim stanom je slijedeći: činjenica je da ga je on dobio kao invalid DR, na stranu sad to da je navodno dobio i kvadrate za nevjenčanu suprugu koja tada nije živjela s njim. A Matić se invalidnosti “odrekao” kad je postao ministar, dakle “vratio” je invalidnost – na koju ionako nije mogao imati pravo, jer posve je sigurno da nikad nije ranjen u ratu, čak niti on nikad nije tvrdio da jest. Ali se nije odrekao stana! I nije vratio sve one mirovine koje je dobivao kao HRVI “trajno nesposoban za rad”! Matić je danas, odgovarajući braniteljima, rekao kako “na kraju, manipuliraju i činjenicama o mojoj invalidnosti koje sam toliko puta otvoreno i javno iznosio u hrvatskim medijima da se zaista više nema smisla osvrtati na to.” Međutim, to i te kako ima smisla, jer Matić nikad nije objasnio po kojoj je osnovi imao čak 80% invalidnost, kad je dobro poznato da se na PTSP i logor može dobiti najviše 30%, po pravilniku! Je li Matić smuljao invalidnost da bi dobio mirovinu i stan? Vrlo vjerojatno, gotovo sigurno, jer PTSP nije izlječiv, to je trajno stanje. Dakle ili lažu sve svjetske udruge psihijatara, ili laže Fred. No čak i da je imao, ili čak i da još ima, PTSP, to mu ne bi bilo dovoljno za stupanj invalidnosti koji omogućuje da se dobije stan! A gdje spava Fred Matić? U stanu koji je dobio kao HRVI, što nije! (Nadamo se da ne spava s Domagojem Margetićem, u čijem je društvu na slici).

Ako je Matić, odnosno njegov liječnik u dogovoru s njim, lažirao invalidnost, onda mora u zatvor. Usto, mora vratiti stan koji je dobio i sve mirovine koje je primio. Zašto ne objasni kako to da on i Đuro Glogoški imaju isti status? Obojica imaju utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti, što je preduvjet za mirovinu koju obojica imaju – samo je Fred svoju “stavio u mirovanje”. Jedan (Đuro) je u kolicima 23 godine, a drugi (Fred) igra mali nogomet jednom tjedno i obnaša visoku državnu dužnost. Iako je “trajno nesposoban za rad”. U svakom slučaju, ako već Matić, ministar za kog je posve jasno da je doveden samo da bi bio “trojanski konj” među braniteljima, preispituje gdje spava Glogoški, a spava u kući koja je dana na korištenje udruzi 100% invalida DR, koje je on član i predsjednik, onda je svakako legitimno postaviti pitanje spava li Fred u stanu koji bi trebao vratiti državi, kad je već “vratio invalidnost?” Jer, u svakoj normalnoj državi bi pravosuđe u tom slučaju postavilo jednostavno i logično pitanje: ako niste invalid, ako ste kakvim čudom (međugorskim, ili imenovanjem za ministra) ozdravili od invalidnosti, izrasle su vam nove noge, ili vam je nestao PTSP, možete li zadržati stan koji ste temeljem sada nepostojeće invalidnosti dobili?

Na kraju, dodajmo da Fred Matić danas upire prstom u mnoge, kad govori o pravima hrvatskih branitelja, no činjenica je da je upravo on bio sudjelovao u donošenju i pisanju svih pet zakona o pravima hrvatskih branitelja i njihovih obitelji od 1994. do danas. Ako mu smeta visina mirovine Glogoškog (kojoj je dobronamjerno pribrojio i plaću supruge, invalidninu i sve dodatke za pomagala) neka mu je smanji, ako ima pravnog temelja! Ako mu smeta što udruga Glogoškog koristi kuću, neka raskine sporazum s udrugom. Ali njemu, izgleda, odgovara ovakvo stanje kako bi se mogao i dalje zgražati i propitivati svačija braniteljska prava, osim vlastitih, koja su vrlo sporna po više osnova.


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/g ... stan-3967/

Predrag Matić oživio III Reich

Četvrtak, 02 Travanj 2015 19:05
Postavi članak na svoj profil

Da je kojim slučajem živ, Adolf Hitler bi danas zasigurno zagrlio i izljubio ministra Matića kao sina kojeg nikad nije imao. Fred je ostvario ono što je Adolf oduvijek sanjao: eliminirao je fizički hendikepirane iz društvenog života.


Matićev igrokaz s oduzimanjem, prvo kuće prilagođene potrebama invalida, a kasnije čak i WC-a prilagođenima invalidima, nevjerojatno je racionalna i lucidna odluka po svim mjerilima nacizma. Poruka je jasna: ako si fizički hendikepiran, nemaš pravo glasa i nemaš pravo na prosvjed. Matić je tako kreirao društvo u kojem pravo na izražavanje mišljenja koje uključuje i demokratsko prosvjedovanje imaju samo oni koji su fizički zdravi. Naravno, formalno pravo imaju i oni koji su fizički hendikepirani i koji su u kolicima, no to pravo u stvarnom životu mogu konzumirati samo kratki vremenski period, dok ne dođu u situaciju da moraju vršiti nuždu. U tom času moraju prekinuti prosvjed i vratiti se kućama u kojima imaju prilagođeni sanitarni čvor i tamo se nastaviti buniti, za razliku od onih zdravih koji nuždu mogu obaviti u obližnjem grmu i nakon toga nastaviti demokratski prosvjedovati. Kad tome dodamo i činjenicu da paralizirani ljudi često ne mogu kontrolirati mokrenje i davanje stolice, dolazimo u suštini do onoga što je Adolf Hitler nazivao "konačnim rješenjem", a što Matić upravo provodi, a to je potpuna izolacija i isključivanje hendikepiranih građana iz bilo kakvog društvenog života.

Hitler je, doduše, hendikepirane trpao u logore, a Matić je tu puno suptilniji, on ih nametanjem fizičkih prepreka i ograničenja zatvara u njihova četiri prilagođena zida u kojima imaju kakve takve uvjete za preživljavanje. Pokušaju li izići na ulicu poput zdravih ljudi i pokušati tražiti neka prava, neće dospijeti daleko.

Zapravo se u civiliziranom svijetu ne pamti nekakav takav potez kao što je Matićevo oduzimanje prilagođenih kuća i WC-a invalidima. Danas, kada već desetljećima vlada konsenzus o tome da fizički hendikepirane treba uključiti u društvo, kada zapravo nije moguće izgraditi niti jedan objekt a da se nisu ispoštovali uvjeti u cilju osiguranja uključenosti invalida u društveni život, kao što su sanitarni čvorovi, spušteni pločnici, liftovi, parkirna mjesta, rampe i slično, Kukuriku vlada skupa s ministrom Matićem sadistički uklanja takve uvjete i jasno poručuje invalidima da su drukčiji i da nisu poželjni u društvenom djelovanju. Što još možemo očekivati? Ukidanje parkirnih mjesta za invalide u okolici ministarstva pod izlikom da je to skupo i da invalidi nemaju što tražiti a autima u gradu nego imaju biti doma? Ukidanje prikagođenih semafora za slijepce u Savskoj, pod izlikom da to stvara buku i da slijepci nemaju što hodati okolo Matićevog ministarstva?

Zanimljivo, kad studenti filozofskog okupiraju cijeli fakultet, organiziraju plenume i u potpunosti onemoguće nastavu, onda je to vrhunac borbe za građanska prava. Kad invalidi u kolicima okupiraju stotinjak kvadrata otvorene površine i nikome ne smetaju, to je onda rušenje ustavnog poretka i ima se suzbiti svim sredstvima. Pa da, tko je kriv invalidima što su invalidi, što ne mogu hodati ni kontrolirati mokrenje i davanje stolice. Uostalom, mogli su i ozdraviti onako kako je ozdravio osobno Fred Matić, koji je ostvario mirovinu kao potpuno nesposoban za rad.

I čija je nesposobnost trajala taman toliko da se domogne mirovine i stana, no misteriozno je iščezla sa prvom naznakom ministarskog mjesta.

A moguće je usporedba sa Hitlerom posve neprimjerena.

Jer, ovoga što je netko, tko se predstavlja ministrom branitelja uradio najtežim ratnim stradalnicima, braniteljima koji su djelove svoga tijela dali za slobodnu Hrvatsku, moguće bi se Hitler ipak posramio.



Diana Majhen

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=25

MOJ STAV O „ŠATORAŠIMA“ I MINISTRU BRANITELJA

Objavio Kigo 02.04.2015 43 pregleda

Ministar Matić trebao bi odstupiti sa mjesta Ministra. Riječ je o osobi upitnih moralnih, ljudskih i političkih vrijednosti koji prosvjed branitelja, uz podršku dijela medija, iskorištava da produbi mržnju prema braniteljima i dodatno ih prikaže kao povlaštene kojima društvo osigurava privilegije.

Sam Ministar Matić do jučer je bio neizlječivo bolestan zbog posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Time je ostvario brojne povlastice. Danas je odjednom zdrav i sposoban obnašat najviše državničke dužnosti. Hoće li Ministar Matić vratit sve ostvarene povlastice ?

Ministar Matić od početka prosvjeda znao je da prosvjed nije prijavljen i da „šatoraši“ ne noće u šatoru. Zašto je o tome šutio, a o svemu progovora naknadnim doziranim puštanjem informacija u javnost ?

Da li to dozirano puštanje informacija o događanjima u šatoru i oko šatora ima za cilj da se prosvjed maksimalno iskoristi za širenje mržnje prema braniteljima, a zahtjevi prosvjednika prikažu kao neosnovani ???

Ministar Matić čak je 80% invalid Domovinskog rata po osnovu PTSP-a. Njegov invaliditet je trajni, odnosno ima dijagnozu da je njegova bolest neizlječiva. Po toj osnovi sve ove godine primao je invalidninu i ostvario je pravo na stan. Od kud je odjednom Ministar Matić ozdravio i sposoban je obnašat Ministarsku dužnost ??? Tko je Ministru Matiću izdao i prije i sad liječnička uvjerenja i da je trajno bolestan i da je zdrav ??? Hoće li Ministar Matić vratit sve invalidnine i stan, jer je zdrav i sposoban obnašat najviše državničke dužnosti ??? Ministar Matić na ova pitanja nikad nije dao odgovor, a Vlada koja u svojim redovima ima ovakvog Ministra zar se može nazivat poštenom i transparentnom Vladom ???

Prosvjedi „šatoraša“, što su oni i od samog početka isticali, imaju političku pozadinu i idu za smjenom Ministra Matića. Oni ističu kako Ministar Matić nije učinio što je obećao i radi na izjednačavanju žrtve i agresora, što su argumentirali na tribinama i press konferencijama;

– Ministar Matić dao je svoju riječ da će nakon objave registra branitelja objaviti i registar agresora . Uz obećani registar branitelja ministar je obećao i da je napraviti registar dezertera Domovinskog rata, registar privatizacija, registar partizanskih mirovina

– Branitelji ističu da se u prijedlogu Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu ne imenuje agresor na Hrvatsku, već stoji da je riječ o ‘paravojnim postrojbama’ , čime branitelji ističu da se ne radi samo o pravima hrvatskih branitelja, već i o izjednačavanju žrtve i agresora. Tako u tekstu Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu koji je prošao prvo čitanje u Saboru, hrvatski se branitelji označavaju, a neprijatelj je u tekstu zakona nepoznat. Tako, u članku 4. tog Zakona stoji da je “počinitelj seksualnog nasilja pripadnik vojnih ili paravojnih postrojba neprijateljske vojske ili oružanih i redarstvenih snaga RH”.


Branitelji ističu da je u pripremi i Zakon o civilnim žrtvama Domovinskog rata, a da se na zna za koga se radi taj zakon i tko radi taj popis civilnih žrtva. Branitelji ističu da prije prijedloga Zakonu o pravima civilnih žrtava rata, kako bi se spriječila mogućnost da pripadnici agresorske vojske ostvare prava i dodatno opterete proračun treba napravit registar agresora koji bi morao prethoditi najavljenom zakonu o pravima civilnih žrtava. Branitelji ističu da je pozadina toga da ne znamo tko je sudjelovao u agresiji na RH – nemamo popis, a istovremeno imamo Zakon o civilnim žrtvama rata, koje istovremeno mogu biti i netko tko je sudjelovao i ranjen u agresiji na RH.

Nadalje u dokumentima za provedbu kohezijske politike Europske unije u službenom dokumentu ‘Operativni program Razvoj ljudskih potencijala 2007.- 2013.’ za Europski socijalni fond (rujan 2013.) na popisu nadležnih institucija RH koje su sudjelovale u izradi nema Ministarstva branitelja. Braniteljske udruge i Mreža za suzbijanje siromaštva ‘Bilo Naroda’, došli su do rezultata analize nacionalnih strategija koje se bave Hrvatskim ratnim vojnim invalidima i hrvatskim baniteljima i stradalnicima Domovinskog rata te su se osvrnuli na njihov status u dokumentima za provedbu kohezijske politike EU. Kako u izradi tih dokumentima nije sudjelovalo Ministarstvo branitelja, znači da se nije zastupalo interese svojih naslovnika – 500 tisuća branitelja i stradalnika Domovinskog rata. U strategijskim dokumentima se hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata nazivaju sudionicima i stradalnicima ratnih zbivanja, te branitelji opet ističu kako je sudionik ratnog zbivanja pojam koji vodi izjednačavanju sa srpskim okupatorom i agresorom na RH, a promjenom termina hrvatski branitelj u sudionik, hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata se izjednačavaju s agresorom.


Postavlja se pitanje jesu li s obzirom na ove činjenice zahtjevi za političkom smjenom Ministra Matića opravdani ???

Želi li se pošteno i bez manipulacija pristupiti Domovinskom ratu, uz objavljeni registar branitelja, prije donošenja novih Zakona i strategija, u cilju jasne i transparentne politike prema braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata svaki pošteni i istinoljubivi Ministar branitelja trebao bi učinit;

Registar agresora u Domovinskom ratu

Registar dezertera i ratnih profitera Domovinskog rata

Registar branitelja Domovinskog rata koji su ostvarili pravo na invalidninu i povlašteno rješavanje stambenog pitanja i osniva po kojoj su ostvarili to pravo

Registar korisnika povlastica slijedom sudjelovanja u NOB-u i registar partizanskih mirovina

Mirna Međimorec,

Marinići, 31.3.2015.
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluz ... 5_888.html PRAVILNIK O UTVRĐIVANJU POSTOTKA OŠTEĆENJA ORGANIZMA HRVI IZ DOMOVINSKOG RATA

238. Psihički poremećaji vezani uz ratnu traumu(akutna reakcija na stres, poremećaj prilagodbe,posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP)ako se utvrdi da prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja

a) lakog stupnja manje od 20%

b) teškog stupnja 20 do 40%

c) teškog stupnja s komorbiditetom(psihički i psihosomatski) 40 do 60%

privremeno do 3 godine, a nakon toga trajno.

ZAKON O PRAVIMA BRANITELJA

Clanak 42.

(1) Osobe koje ostvaruju pravo na dodjelu stambenog kredita prema ovom Zakonu, dodijeljeni kredit otplacuju umanjen za iznos postotka oštecenja organizma…

(2) Kada se stambeni kredit koristi prema odredbama ovoga Zakona, HRVI iz Domovinskog rata placat ce kamatu po sljedecim kamatnim stopama:

– za HRVI iz Domovinskog rata od 50% i više od 50% oštecenja organizma po stopi od 2%,..

(3) Razliku od beneficiranih kamatnih stopa iz stavka 2. ovoga clanka do tržišne

vrijednosti subvencionirat ce Republika Hrvatska.

Mirna Međimorec


http://www.kigo.hr/tekst/moj-stav-o-sat ... telja.html

AKCIJA ‘JEDAN DAN – JEDAN PROBLEM’ HRVATSKIH BRANITELJA

Vrlo konkretna pitanja za pomoćnika ministra Bojana Glavaševića

Prateći prosvjede hrvatskih branitelja portal Braniteljski.hr smatra da je ostalo mnogo pitanja na koje javnost nije dobila odgovor, stoga je odlučio pokrenuti akciju: ‘Jedan dan – jedan problem’.

“Ministar, njegovi pomoćnici i savjetnici umjesto odgovora na konkretna pitanja često u javnost plasiraju političke poruke te na taj način politiziraju s nastalom situacijom Također nekorektnom komunikacijom se u javnost pokušava plasirati informacija kako branitelji nemaju razlog za prosvjede te kako niti sami ne znaju što žele”, objasnili su iz redakcije portala Braniteljski hr.

Konkretna pitanja traže konkretne odgovore

“Stoga ćemo još jednom iznijeti sve probleme koji su doveli do ove situacije te pokušati dobiti konkretne odgovore na konkretna pitanja. Direktna i uvažavajuća komunikacija jedini je način rješavanja nesuglasice i zato se nadamo konkretnim odgovorima, bez politiziranja i prebacivanja krivnje” poručili su.

Prvi problem koji su objavili odnosi se na izjavu Bojana Glavaševića o PTSP-u kod agresorske vojske te je upit poslan njemu. Prenosimo ga u cijelosti:


Pitanje Bojanu Glavaševiću

Poštovani gospodine Glavaševiću,

branitelji Vas već mjesecima prozivaju radi izjave u kojoj naglašavate da Vam se u posljednje tri godine u radu nametnulo jedno pitanje:

„Kako to da hrvatski branitelji, civilne žrtve rata s hrvatske strane boluju od čitavoga niza malignih oboljenja, boluju od PTSP-a, a to je populacija koja je dobila rat, koja je pobijedila u ratu, koja putem Zakona o pravima branitelja ostvaruje mnoga prava, uključujući i mirovine, naravno, govorimo odjelu branitelja koji su ujedno hrvatski ratni vojni invalidi? Kako to da ta populacija, koja po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja ostvaruje mnoga prava vezana za rad, boluje od PTSP-a? S druge strane imamo korpus populacije koja je bila na strani Krajine i koja je izgubila rat, a nema prava i nemaju PTSP, barem koliko mi znamo. Čovjek bi očekivao, možda te ljude nemamo negdje, nismo vidjeli tu populaciju, ali postoje i drugi indikatori koji ukazuju na postojanje PTSP-a u toj populaciji. U svakom slučaju, pitanje još uvijek nema odgovor, ali ono je vrlo važno i treba na njega odgovoriti. Zar ne? U svakom slučaju, ono što smo mi odlučili napraviti u Ministarstvu branitelja, a to je ono što nam ostaje u ovoj posljednjoj godini mandata kao najveći zadatak, jest potpuno izmijeniti Zakon o vojnim i civilnim invalidima u suradnji sa svim partnerima, naravno, koji su nam tu. Između ostaloga, tu je nevladin sektor izuzetno važan.“

Budući da do sada niste javno odgovorili na upite branitelja te pojasnili što ste željeli postići svojom izjavom, molimo Vas da nam odgovorite na neka od gorućih pitanja. Odgovore na pitanja ćemo objaviti na portalu Braniteljski.hr u sklopu teme „Jedan dan – jedan problem“.

1. U kakvoj su uzročno-posljedičnoj vezi maligna oboljenja i PTSP s time tko je pobjednik, a tko gubitnik u ratu; tko ima mirovinu, tko ne? Iz Vaše izjave izvlači se logički zaključak da oni koji su pobjednici u ratu ne mogu bolovati od malignih bolesti ili od PTSP-a.

Zanima nas koja znanstvena istraživanja potvrđuju tu uzročno-posljedičnu vezu?

Što ste uzeli kao referentni okvir za iznošenje ove teze?

2. Molimo Vas da hrvatskoj javnosti jasno i transparentno iznesete podatke o tome koja je to znanstvena istraživanja potaknulo Ministarstvo branitelja po pitanju malignih oboljenja i PTSP-a kod hrvatskih branitelja te koji su rezultati dobiveni.

Budući da povlačite pitanje o „korpusu populacije koja je bila na strani Krajine“ i njihovom zdravstvenome stanju za očekivati je da takve podatke posjedujete o braniteljskoj populaciji koja bi trebala biti u fokusu Vašega rada!

Također Vas molimo da objasnite od kada su vojnici SAO Krajine pod ingerencijom Ministarstva branitelja i po kojem to Zakonu ili pravilniku Ministarstvo branitelja treba odgovoriti na pitanje o bolestima kojima je pogođena ta populacija?

3. Molimo Vas da objasnite otkud Vam informacija da veterani agresorske vojske nemaju PTSP, kada znanstvena istraživanja pokazuju sasvim suprotno, te koji su to drugi indikatori koji ukazuju na postojanje PTSP-a?

Dostavljamo Vam istraživanje provedeno nad trebinjskim borcima, čiji rezultati ukazuju da je kod te populacije prevalencija (broj slučajeva pojedinih bolesti kod određenog stanovništva u određenom periodu) PTSP-a 30% (izvor).

Podatci ukazuju da je prevalencija PTSP-a kod agresorske vojske veća nego kod braniteljske populacije (izvor).

U svojoj izjavi naglašavate da to pitanje još uvijek nema odgovor (što je prema gore navedenom istraživanju u suprotnosti s istinom) i da na njega treba odgovoriti te Vas pitamo tko treba odgovoriti na to pitanje, tko treba provoditi istraživanja na veteranima agresorske vojske i tko treba imati statističke podatke o tome? Je li to bio glavni cilj izmjene Zakona o hrvatskim braniteljima?

Naglašavate da je u tome cilju važna suradnja s civilnim sektorom. Na koga se točno to odnosi?

Koliko mi znamo, braniteljske udruge u potpunosti su bile isključene iz sudjelovanja u izmjenama Zakona pa se postavlja pitanje koje su to udruge koje trebaju biti uključene u ovu aktivnost.

Izvor: Narod.hr/braniteljski.hr


http://narod.hr/hrvatska/vrlo-konkretna ... lavasevica

AKCIJA ‘JEDAN DAN – JEDAN PROBLEM’ HRVATSKIH BRANITELJA
Branitelji Matiću: Zar su branitelji stvar da se tako s njima postupa?

U sklopu pokrenute akcije portala Braniteljski.hr “Jedan dan – jedan problem”, tijekom koje će se svakim danom baviti određenim problemom braniteljske populacije, današnje pismo uputili su ministru branitelja, Predragu Matiću. Pismo upućeno ministru prenosimo u cijelosti.

Poštovani gospodine ministre,
budući da do sada niste javno u medijima odgovarali na braniteljske upite o opskrbnini, molimo Vas da nam odgovorite na nekoliko pitanja vezanih uz tu temu. Odgovore na pitanja objavit ćemo na portalu Braniteljski.hr u sklopu teme „Jedan dan – jedan problem“.

– Koja je bila svrha i smisao prebacivanja braniteljskih opskrbnina iz ingerencije Ministarstva branitelja u ingerenciju Ministarstvo socijalne politike i mladih?

– Koliki je točan broj branitelja koji nakon gubitka opskrbnine nisu zadovoljili uvjete za tzv. zajamčenu minimalnu naknadu u Ministarstvu socijalne politike i mladih iako su im primanja nedovoljna za život?

– Pučka pravobraniteljica Lora Vidović u svojim primjedbama i prijedlozima, koje su dostavljene u Ministarstvo branitelja, upozorila je na to da će ovom promjenom veliki broj socijalno ugroženih branitelja ostati bez dosadašnje pomoći, što se pokazalo točnim. Također, pravobraniteljica je zaključila da novi Zakon ima nedostataka u ostvarivanju zajamčene minimalne naknade u praksi te da se o “opravdanosti, pravnoj osnovi i posljedicama ove bitne novine uopće nije prethodno raspravljalo, a niti je u Nacrtu obrazloženo” – jeste li razmotrili njezina upozorenja?

– Jeste li proveli raspravu s braniteljskim udrugama po pitanju prebacivanja braniteljskih opskrbnina iz ingerencije Ministarstva branitelja u Ministarstvo socijalne politike i mladih?

– Jeste li svjesni kako je ova odluka utjecala na psihičko stanje branitelja koji su na neki način ovim činom izgubili svoj identitet hrvatskoga branitelja? Damir Čakanić, branitelj koji se zapalio ispred Ministarstva branitelja, kao glavni razlog svog čina iznio je oduzimanje poštovanja radi ukidanja opskrbnine od 1100 kuna i prebacivanje na tzv. zajamčenu minimalnu naknadu od 800 kuna. Damira Čakanića puno je više povrijedilo oduzimanje identiteta hrvatskog branitelja i to što je proglašen socijalnim slučajem nego novčana razlika od 300 kuna.

– Cijelo vrijeme tvrdite kako je Vaša odluka bila ispravna i da nije bilo smanjivanja prava branitelja, dok s druge strane dolaze izjave od strane vašega pomoćnika i od nekih Vaših stranačkih kolega da ove ljude treba vratiti pod ingerenciju Ministarstva branitelja. Kako to objašnjavate? Jeste li Vi onda cijelo vrijeme tvrdili krivo ili ove ljude ne smatrate hrvatskim braniteljima? Kako objašnjavate ovakav nehuman odnos prema najugroženijoj skupi branitelja: malo vas se odreknemo pa ćemo vas malo ponovno prigrliti? Zar su branitelji stvar da se tako s njima postupa?

Ovim problemom obuhvaćena je populacija branitelja koji su nesposobni za privređivanje, koji nisu korisnici osobne invalidnine, koji su nezaposleni, koji nemaju mirovinu niti ostvaruju prava na bilo kakva druga primanja na temelju profesionalne rehabilitacije ili nezaposlenosti te po članu obitelji nemaju prihode veće od 30 posto utvrđene proračunske osnovice u Hrvatskoj. Zbog navedenoga smatramo da je izuzetno značajno javno objasniti razloge prebacivanja braniteljskih opskrbnina iz ingerencije Ministarstva branitelja u Ministarstvo socijalne politike i mladih.

Prateći prosvjede hrvatskih branitelja portal Braniteljski.hr smatra da je ostalo mnogo pitanja na koje javnost nije dobila odgovor, stoga je odlučio pokrenuti akciju: ‘Jedan dan – jedan problem’. Akciju su započeli postavljanjem pitanja pomoćniku ministra branitelja, Bojanu Glavaševiću.

Izvor: narod.hr/braniteljski.hr

http://narod.hr/hrvatska/branitelji-mat ... ma-postupa

Zašto vlast ne udovolji zahtjevima branitelja u Savskoj? Cijena je niska


Prosvjednici u Savskoj na neki način postaju nacionalni simbol, zadnja crta obrane od iste one bulumenta JNA, rezervista i četnika. Samo danas nisu na tenku nego u Saboru ili Vladi.

Datum objave: 13.04.2015 | 11:57 Autor: Marko Jurič


Sjećate li se otpora koji je prije desetak godina predstavljao odbjegli general Gotovina? Sjećate li se svih onih koji su mu zdušno aplaudirali gledajući u njemu otpor nesmiljenom poništavanju svega onoga što se postiglo kako Domovinskim ratom, ali na neki način i svim promjenama tradicionalnih hrvatskih društvenih vrijednosti koje su se gotovo naočigled zbivale tih, ali i ovih godina u Lijepoj našoj? Danas taj bunt, tu pobunu predvode stopostotni invalidi u šatoru ispred Ministarstva branitelja. Iako taj prosvjed ulazi u fazu iscrpljenosti, bescilja, iako s raznih strana država institucionalno i izvan institucionalno pokušava raznim trikovima stigmatizirati prosvjednike, prosvjed još traje i upravo svojim trajanjem pobjeđuje svoje protivnike.



I tako mi danas u Hrvatskoj imamo na jednoj strani dodvorički mentalitet političkih elita koje upravljaju zemljom i koje prekrajaju istinu, povijesno pamćenje po mjeri novih kolonizatora Hrvatske, a na drugoj pobjednički mentalitet koji je stvorio ovu državu i koji u očaju prkosa ispod prozora ureda resornog ministra Matića glasno izgovara onu 'nećeš razbojniče'. Danas je u Hrvatskoj potrebno dokazivati tko je koga napao, tko je nesmiljeno palio, rušio i ubijao civile. Danas na Sudu u Haagu sjede bosanski Hrvati Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić. Nepravomoćno su osuđeni da su se udružili u zločinački pothvat s Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i Matom Bobanom. Ako presuda bude pravomoćna tko uopće može zamisliti kakve će biti posljedice? Razne odštete ili nekakvi politički kompromisi? Aktualna se vlast ponaša kao da želi takvu presudu. Na jednoj strani traži način kako financirati obranu Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, a u ovom slučaju ne samo da su uskratili financiranje obrane protiv optužbe u kojoj se tereti prvi hrvatski predsjednik, ministar obrane, a time i cijela Hrvatska, nego je još nizom poteza pokušala nauditi obrani generala Praljka, primjerice.


Kako se uopće dogodila tolika inverzija? Mogu li Praljak i ostali dočekati pravdu i biti oslobođeni zajedno s pokojnicima čija imena imaju sasvim drugačiju implikaciju u toj priči? Dobrovoljno su se predali Sudu u nadi i želji da i tu bitku dobiju za svoju domovinu, za sebe. Uskoro će njihova žalba pokazati jesu li njihove šanse na odlasku u taj Sud bile identične onima koje su imali Krsto Frankopan i Nikola Šubić kada su se zaputili u Beč po pravdu, a završili na panju u Bečkom Novom Mestu.

Papa Ivana Pavao II je u svojoj pomalo oporučnoj knjizi „Sjećanje i identitet“ opisao put Poljske u Europu. Osobito je ponosan na svoje domoljublje i domoljublje svojih sunarodnjaka koje je održalo Poljake kao naciju i koje im je kroz duga razdoblja kad su bili bez države sačuvalo nacionalni identitet usprkos pokušajima ruskih ili njemačkih okupatora da ga kroz duga razdoblja ponište. Papa s velikim žarom piše o svome i poljskome domoljublju, naciji, domovini, kulturi i naglašava kako je održanje i štovanje istih, ali i polaganje života za domovinu i narod u potpunosti u suglasju s evanđeljem i sa svime što je Isus govorio potkrepljujući to brojnim citatima.

Dakle, kada govori o integraciji u EU Papa govori o nacionalnom ponosu koji se ne može i ne smije zaobići u Europi. Stoga je sasvim nejasno kako to da se u Hrvatskoj ne prepoznaje nacionalni ponos kao bit platforme za integriranje u EU? Prosvjednici u Savskoj na neki način postaju nacionalni simbol, zadnja crta obrane od iste one bulumenta JNA, rezervista i četnika. Samo danas nisu na tenku nego u Saboru ili Vladi. U Hrvatskoj je ruku na sebe diglo oko 4000 branitelja, barem još tri puta toliko je isto pokušalo. Umjesto da se te ljude nakon rata zaposlilo i stavilo na odgovorne položaje u državi, značajan dio je otjeran u nekakve mirovine, invalidnine i slično. Na taj način najbolji dio tog naraštaja je pretvoren u društveni teret, a nerijetko i problem. Branitelji su poniženi i prevareni, a kod takvih se ljudi rađa inat, bunt, prkos, a ako su još i pobjedničkog mentaliteta nitko ih ne može zaustaviti.

Pokušava se okrenuti javnost protiv branitelja. Pronalaze se nekakvi braniteljski sejde bajramovići ili uvrnuti napušeni čudaci kojima se daje veliki medijski prostor i stvara se privid da je Hrvatska protiv branitelja.

U ovakvom trenutku kao što je sadašnje hrvatsko malodušje, rezignacija, podjele i optuživanja govoriti o pobjedničkom mentalitetu izgleda prilično nesuvislo, ali on je činjenica, jednostavna posljedica ratnih pobjeda. „Bog i Hrvati“ glasi stara navada, lozinka, hrvatskoga naroda kojom se ovaj narod stoljećima određuje u svome identitetu i svojoj egzistencijalnoj sudbini. Sve ovo što se trenutno događa, ali jednako tako sve ono što se događalo pa ako hoćete i što će se dogoditi s hrvatskim narodom neodvojivo je iz toga konteksta. Zadovoljiti se objašnjenjima tipa, danas su druga vremena, treći milenij ili neki slični iz repertoara moderne liberalne nihilističke transcendencije, zapravo znači izreći da je Bogu istekao rok trajanja. Besmisao takvoga stava, njegova posvemašnja kontradiktornost u cijelosti nadilazi sljepoću netom zastarjeloga ateizma. Svaka iole suvisla društveno-politička analiza mora poći sa platforme duhovne stvarnosti iz jednostavnog razloga što ona nije tek jedna od filozofskih opcija, nego naprosto činjenično stanje svidjelo se to kome ili ne. To iz razloga što je na taj način jedino moguće ući u bit međuljudskih konflikata te tako znati na koji se način postaviti prema njima. Slijedom toga otvara se prostor za razumijevanje svega onoga što se događa.

Poželjno je reći nekoliko riječi o sintagmi „Bog i Hrvati“. Ljudima religiozne kršćanske prakse ta je sintagma više manje razumljiva jer opisuje zajedništvo Boga i naroda. Dakle, Hrvati ispovijedaju onoga boga kojega su pokrštavanjem prihvatili kao svojega i koji Je njih prihvatio kao svoj narod. Takva kršćanska simbioza Boga i naroda nije hrvatski ekskluzivitet, ali jest hrvatska osobnost. Taj odnos je presudan za razumijevanje jer određuje civilizacijsku bit hrvatskoga naroda koju Hrvati katolici jasno prepoznaju u modalitetu svoje tradicije u čiju je genetsku strukturu uklesan kod Isusova evanđelja. Zato je Hrvatima katolicima ta sintagma alfa i omega postojanja. Na drugoj strani svako negiranje značenja te sintagme, dakle, odvajanje naroda od njegovoga Boga donosi tom narodu destrukciju i poništenje. To je vrlo lako razumjeti ako zamislimo što bi od hrvatskoga naroda ostalo da svih ovih trinaest stoljeća turbulentne povijesti u Hrvata nije postojala Katolička crkva koja poput kakve društvene armature održava ovaj narod politički živim i aktivnim. Stoga je sasvim razumljiva progresija pomodarskoga trenda intelektualističkih napada na Katoličku crkvu koji u potpunosti konvergiraju s razmjerom rasta političkih pritisaka i ucjena. Takva koordinacija nasrtaja na duhovna, politička i materijalna dobra hrvatskoga naroda nije slučajna, nego nužna za pobjedu nad Hrvatima. Što opet sasvim jasno ukazuje na slijedeće činjenice: prvo da su Hrvati narod pobjednika, drugo da je mentalitet Hrvata pobjednički mentalitet i treće da su Hrvati nepobjedivi na svojoj zemlji.

Nauk, ali i sustav vrijednosti liberalnih i komunističkih ideologija također je ustrojen po kršćanskim načelima dobra, istine, života, solidarnosti. Nažalost, spomenute liberalno komunističke koncepcije ih u svojoj intelektualnoj narcisoidnosti do te mjere relativiziraju da u konačnici stižu do njihovih suprotnosti. Posljedica je toga da se danas hrvatski narod uvjerava kako je laž istina, zlo interes općega dobra, a smrt odnosno kultura smrti osobiti civilizacijski doseg ljudskih prava i sloboda. I to je krimen u koji se Hrvate sustavno uvlači kako bi ih se udaljilo od Boga. U našoj dnevno-političkoj stvarnosti to izgleda tako da je Domovinski rat kao istinita i pravedna borba hrvatskoga naroda pretvoren u nešto potpuno nejasno, omotano kojekakvim poluistinama ili potpunim lažima o dogovorima Miloševića i Tuđmana, ratno-zločinačkim epizodama, ratnom profiterstvu i inim objedima kojima je krajnji cilj postići da se kroz nekoliko godina novi hrvatski naraštaji posrame nečega na što bi trebali biti ponosni i u čemu bi trebali prepoznati vrijednosni modalitet vlastitoga života i identiteta. Katolička crkva i vjera Hrvata u svoga Boga, u istinitost sintagme „Bog i Hrvati“, onemogućuje realizaciju takvoga plana.

Zašto vlast ne udovolji zahtjevima prosvjednika u Savskoj? Relativno je jeftina cijena, tri ostavke i nekakav zakon. Ne, vlast želi branitelje zavaditi s Hrvatskom. Što se time postiže? Odricanja od svih onih vrijednosti tradicije sažete u spomenutoj sintagmi. Bilo bi to teško poniženje kojemu bi se kao logičan „lijek“ nametnuo proces prihvaćanja svih navedenih laži o Domovinskome ratu, ali i laži kao univerzalne vrijednosti hrvatske zbiljnosti. Završetkom toga procesa hrvatski bi narod sam sebe pobijedio. Drugim riječima izišao bi iz mentaliteta pobjednika u nešto što više ne bi bila poznata ljudska forma postojanja. Hrvatska bi time otpočela proces odustajanja od sebe same i od svoga pobjedničkoga mentaliteta koji ju je krasio svih trinaest stoljeća.

Doduše to se neće dogoditi, ali analize radi da podsjetimo o čemu je riječ. Hrvati na ove prostore dolaze u šestom stoljeću. Dolaze kao osvajači i kao pobjednici koji pobjeđuju silne Avare i provaljuju na prostore Bizanta, zapadnih talijanskih pokrajina Venecije i Lombardije, a na sjever sve do prostora Bavarske. Kao takvi Hrvati su bili nesumnjiva prijetnja za najjače tadašnje carstvo kršćanski Bizant, jednako kao i za središte kršćanstva Rim. Praksa održanja civilizacijskoga ustroja nakon propasti zapadnoga rimskoga carstva bila je pokrštavanje poganskih naroda koji su nadirali s istoka. Ta je praksa primijenjena i na Hrvate, ali očito nije bila dovoljna da zaštiti interese rimskoga biskupa i najjače tadašnje kršćansko carstvo Bizant. Zbog toga papa Agaton 679 godine s Hrvatima sklapa poseban mirovni ugovor prema kojemu Hrvati neće ni s kime ratovati izvan svoje zemlje, a za uzvrat dobiše papinski blagoslov po kojemu će se 'za njih boriti i na pomoć im biti Bog Hrvata kad god koji drugi narod provali na njihovo zemljište, a Petar učenik Kristov će ih obdariti pobjedom', stoji u tom ugovoru. Dakle, Hrvati su tim ugovorom svome dotadašnjem pobjedničkom mentalitetu pridodali još i nepobjedivost u ratovanju na svojemu tlu, a što je vidljivo i potvrđeno iz svega onoga što se potom događalo do dana današnjih.

Zacijelo ćete se zapitati tko još danas vjeruje u vrijednost, stvarnost i istinitost toga ugovora? Međutim, ljudska uvjerenja ne mogu promijeniti stvarnost. Ako se je nešto dogodilo, ako o tome postoje zapisi, ako to s obzirom na supotpisnike ima svoju političku i duhovnu težinu čemu takve dvojbe? Ugovor koji potpiše jedan papa ne može biti bezvrijedan papir iz razloga što je papa Kristov namjesnik na zemlji. Prije no što je otišao Isus je svojim učenicima rekao sve što vežete na zemlji biti će vezano i na nebu. To je misao koju s jednakom snagom ispovijeda današnji papa kao i papa Agaton. Dakle, ako najstarija ljudska institucija Katolička crkva dvije tisuće godina opstaje jer se drži poslanja koje joj je u naslijeđe ostavio njen utemeljitelj zbog čega zanemarivati nešto od onoga što je prema tom poslanju vezano na nebu i na zemlji, a to je nepobjedivost Hrvata u slučaju ratnoga pohoda bilo koga na ozemlju ovoga naroda? Pogotovo ako povijesni slijed jasno potvrđuje valjanost toga ugovora, a koja je sažeta u sintagmi „Bog i Hrvati“. Drugim riječima nije moguće upasti u Hrvatsku s oružanom silom i pobijediti Hrvate iz razloga što će na strani Hrvata biti njihov Bog.

Međutim, Hrvate je moguće pobjeđivati Hrvatima. I to se dogodilo više puta kroz povijest. Prvi puta 1089. godine kada je došlo do podjele plemstva, ubojstva kralja Zvonimira na kninskom Saboru koji je nakanio zaratiti s Ugarima. Pa ni tada u onoj bitci na Gvozdu nije bilo pobjednika nego je tek trinaest godina kasnije došlo do ujedinjenja dva kraljevstva i to opet zato što su Hrvati posumnjali u vlastitu nepobjedivost na svome tlu pa je dio Hrvata prešao na stranu napadača. Pobjednički je mentalitet hrvatskih ratnika u slijedećim stoljećima uočen na raznim geografskim širinama europskih ratišta. Od nordijskih frontova stogodišnjega rata, Trenkovih husara, Napoleonovih trupa, rojalističke intervencije bana Jelačića u Mađarskoj, u Prvom sv. ratu to su okusili britanski vojnici u sjevernoj Italiji, u Drugom sv. ratu Ruski kod Satljingrada. Nepobjedivost hrvatske vojske evidentna je iz onoga što se dogodilo i u Drugom sv. ratu. Vojsku NDH nitko nije porazio na njenom tlu, ali ni hrvatske partizane. Treba li spomenuti Domovinski rat, upad srpske vojske u Hrvatsku i kako je prošla?

Dakle, nepobjedivost Hrvata od kad navale strani zavojevači je evidentna. Isto je tako uočljivo da se to bitno mijenja kada na stranu osvajača pređu određene skupine Hrvata. Vidljivo je to i u ovom sadašnjem trenutku. Ali ni taj labuđi pjev „stoke sitnoga zuba“, kao što ih je pokojni predsjednik Tuđman nadahnuto opisao nije nikakva novost. Primjerice, u svojoj monografiji „Kardinal Haulik“ iz 1929 godine Vladimir Deželić se osvrće na stanje svijesti Hrvata iz razdoblja nakon smrti kardinala Juraja Haulika zagrebačkoga biskupa 1869. Godine pa kaže: 'Iako crvena sablast anarkizma još nije širila svoja paklena krila nad hrvatskim narodom, ali je već zublja plamenih požara budućnosti gorjela i radovala srca onih, kojima u pijanim strastima ništa nije bilo sveto, niti Bog, niti Hrvati, niti svetost ideala, niti krvlju otaca natopljena, blagoslovena crna gruda domovine, koju je u znoju lica svoga obrađivao hrvatski seljak, za onda još kmet, neuk, priprost, dobar po srcu, nevin po duši, ali sklon na sve opačine ovoga svijeta, pun zmija ljutica, koje je samo trebao demon novijega doba da izmami iz dubine njegove duše'. Je li se išta promijenilo? Je li mentalitet običnog, malog hrvtskog čovjeka isti i i onda i danas? Ali ne samo to nego i mentalitet onog drugog dijela naroda. Evo kako slikovito Deželić i njih opisuje: 'Inteligencija odgojena volterijanski, razmažena i prezasićena u orgijama mesa i bilikuma, svećenstvo odgojeno u jozefinskim protukatoličkim zavodima, kojima je više mirisao parfum otmenih dama od crkvenoga tamjana i brevijara, seljaštvo bez najprimitivnijih počela obuke i najelementarnijih pojmova civilizacije, sve to je pokazivalo da je blizu konac Hrvatske'.

Očito je da ovakva stanja podijeljenosti i bezglavog lutanja nisu novost u povijesti hrvatskoga naroda pa ipak su bila i prošla, a narod ih je preživio i pobijedio. Tako će biti i ovaj put u Savskoj 66, na Markovom trgu, Pantovčaku, Vukovaru, ali i na svim onim adresama koje trenutno nisu u Hrvatskoj, ali joj pripadaju.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/12527 ... -niska.htm

AKCIJA ‘JEDAN DAN – JEDAN PROBLEM’
Branitelji pozvali Matića da razjasni svoj postotak invalidnosti i prava koja je ostvario

U sklopu akcije “Jedan dan – jedan problem” koju je pokrenuo portal Braniteljski.hr smo, odlučili su tražiti objašnjenje za ministrovu invalidnost i ostvarena prava.

Upućeno pismo prenosimo u cijelosti:

Poštovani gospodine ministre,

ovih dana često u svojim izjavama ponavljate da ćete se braniti samo činjenicama i istinom, stoga Vas još jednom molim da nam činjenično objasnite Vaš postotak invalidnosti i prava koja ste na osnovu te invalidnosti ostvarili.

1. Mediji pišu da je Vaša invalidnost prije imenovanja za ministra bila 80 %. Molimo Vas da nam objasnite je li to istina i na osnovu kojeg ste oboljenja dobili taj postotak invalidnosti?

2. Prema medijskim natpisima Vaša sadašnja invalidnost smanjena je na 50%. Ako je to istina, možete li objasniti javnosti kakva su zdravstvena poboljšanja nastupila pa Vam se postotak invalidnosti smanjio skoro za polovicu?

3. Pojasnite nam je li ovaj postupak dobivanja i smanjivanja invalidnosti u skladu sa zakonom i kojim su pravilnikom regulirani ovakvi slučajevi?

4. Mogu se pročitati navodi da ste na osnovu invalidnosti od 80 % dobili pravo na povlaštenu kupnju stana? Ako je to istina, je li onda zakonom propisano da se u slučaju naloga zdravstvenoga poboljšanja stečena prava moraju vratiti? Ako zakon to ne propisuje, smatrate li da bi to bio moralan čin?

5. Zbog svega navedenoga molimo Vas da u interesu javnosti stanete pred ploču i jasno i transparentno u konkretnim brojčanim jedinicama iznesete sve podatke vezane za Vašu invalidnost i prava koja su iz nje proizašla. Budući da već imate iskustva s ovakvim načinom iznošenja podatka (podsjećamo, na ovakav ste način računali primanja jedne društvene skupine), smatramo da Vam ovakav način prikazivanja Vaših prava i ostvarene financijske dobiti neće predstavljati problem.

6. U jednom intervjuu naveli ste kako ste osjetili da više nema osnove za Vašu invalidnost pa ste smatrali poštenim to prijaviti. Iz ove Vaše rečenice izvlači se zaključak da ste si sami sebi propisali ozdravljenje. U slučajevima psihičkih oboljenja, kod utvrđivanja stanja potrebno je provesti dugotrajan postupak utvrđivanja da bi se novonastalo stanje moglo smatrati kroničnim. Kao što je prilikom postavljanja dijagnoze potrebno provesti liječenje u nekoliko navrata pa tek onda utvrditi pravo stanje bolesti tako je i za skidanje dijagnoze potrebno provesti postupak. Vaš subjektivan doživljaj poboljšanja stanja nikako nije mogla biti objektivna činjenica na osnovu koje bi liječničko povjerenstvo moglo donositi promjenu stupnja invalidnosti, pogotovo zbog toga što vam invalidnost nije u potpunosti ukinuta, već samo smanjena.

7. Navodite da ste obavili liječnički pregled i nakon toga izašli pred povjerenstvo. Ovaj navod ukazuje da je jedan liječnički pregled bio dovoljan za donošenje o odluke o ozdravljenju, što nije u suglasnosti s liječničkom praksom. Liječnička praksa u ovakvim slučajevima nalaže redovito praćenje stanja kroz duži vremenski period, testiranja i tek nakon toga procjenu. Kada bi osoba mogla sama sebi oduzimati dijagnoze na osnovu subjektivnog osjećaja, moglo bi se događati da osobe koje boluju AIDS-a odluče ozdraviti i zatraže brisanje iz registra zaraženih. Stoga Vas molimo da javnosti pojasnite kako je tekao Vaš postupak ozdravljenja i koliko je vremenski trajao?

8. Potrebno je objasniti kako je postupak izlaska pred komisiju i donošenja novoga rješenja trajao svega tri mjeseca kada ostalim braniteljima isti postupak traje šest mjeseci i više?

9. Ostaje nejasno na što se odnosi ovih preostalih 50 % invalidnosti te Vas molimo da i o tome informirate javnost?


Pitanja o Vašoj invalidnosti postavljamo isključivo zato što ste o tome prvi informirali javnost, ali je informacija bila nepotpuna i podložna različitim tumačenjima. Zbog toga Vas još jednom pozivamo da ovaj put u potpunosti razjasnite javnosti Vaš postotak invalidnosti i prava koja ste na osnovu te invalidnosti ostvarili.

Izvor: narod.hr/braniteljski.hr

http://narod.hr/hrvatska/branitelji-poz ... e-ostvario

http://narod.hr/hrvatska/branitelji-mat ... a-agresora

ODUSTALI STE OD NJEGA?

Branitelji Matiću: Što je s objavom registra agresora?

U sklopu akcije “Jedan dan – jedan problem” u kojoj svaki dan portal Braniteljski.hr otvara jedan problem važan za braniteljsku populaciju te upućuje pisma relevantnim osobama. Današnja tema odnosi se na problem Registra branitelja i pismo je upućeno ministru Predragu Matiću. Upućeno pismo prenosimo u cijelosti.

Poštovani gospodine ministre,

dana 19. prosinca 2012. godine u Muzeju suvremene umjetnosti predstavili ste projekt Registra hrvatskih branitelja. Budući da je projekt predstavljen kao revolucionarno djelo Ministarstva branitelja, danas nakon dvije i pol godine postavljaju se slijedeća pitanja:

1. Istaknuli ste da je registar branitelja ustrojen u svrhu jačanja digniteta hrvatskih branitelja i zbog promicanja vrijednosti Domovinskog rata pa se postavlja pitanje koje su to vrijednosti Domovinskog rata promaknute objavom registra branitelja te na koji način je ojačan dignitet hrvatskih branitelja. Budući da je ovaj cilj objave registra objavljen na službenim stranicama vlade (https://vlada.gov.hr/registar-branitelj ... ecnost/150) potrebno je objasniti koji rezultat je polučen kroz dvije i pol godine.

2. Koliki broj branitelja je bio u registru 19. prosinca 2012. godine, a koliki broj branitelja je 14. travnja 2015. godine?

3. Koji su konkretni, brojčani rezultati koji su postignuti objavom registra branitelja? Koliko je, Vašim rječnikom rečeno, „lažnih branitelja“ izbrisano iz registra?

4. Prije objave Registra braniteljske udruge su Vas upozoravale da Registar u ovoj formi neće polučiti konkretne rezultate jer na ovaj način je nemoguće utvrditi tko je u Registar bespravno ubačen. To je kao da se traži od studenata, 20 godina nakon fakulteta da pronađu osobe koje su na njihovoj studijskoj godini stekli lažne diplome. U formi ovoga Registra to bi izgledalo tako da moraju znati ime i prezime osobe te godinu rođenja osobe koju uopće ne poznaju? Iz toga razloga su braniteljske udruge predlagale da se umjesto ove farse udrugama dostave popisi osoba koje se vode kao pripadnici pojedinih postrojbi te da te popise prekontroliraju ratni zapovjednici. Ovakav način bio bi izrazito učinkovit, brzi i jeftin pa vas stoga pitamo zašto niste uvažili ove prijedloge?

5. Kada ste objavili Registar branitelja obećali ste braniteljima da je Vaš slijedeći potez objava Registara agresora. Je li taj registar u radu, u završnoj fazi ili ste odustali od njega? Molimo Vas da obavijestite javnost što je s objavom registra agresora.

6. Smatrate li da ste objavom registra braniteljsku populaciju doveli u opasnost jer postoje različit načini zlouporabe Registra?
Kako znamo da Registar ne služi drugoj strani za podizanje optužnica po nahođenju s ciljem progona branitelja i izjednačavanja krivnje, čak i zamjene teza žrtva-agresor?

7. Koliko često se registar branitelja ažurira i prate li se po tom ažuriranom popisu uzroci smrti branitelja, da bi se moglo pomoći braniteljima u rješavanju zdravstvenih problema?

Izvor: narod.hr/braniteljski.hr