REFERENDUM ZA OBITELJ

[EdgarFranjul]

Povorka građanske inicijative ‘U ime obitelji’ kreće u petak u 13 sati sa Zrinjevca prema Saboru predati zahtjev za referendum


Inicijativa želi povorkom građana iskazati priznanje svakom pojedinom volonteru diljem Hrvatske i omogućiti svima koji to žele da predaju potpise. Povorku će osiguravati volonteri građanske inicijative – hrvatski branitelji, dragovoljci Domovinskoga rata te umirovljeni pripadnici Specijalne policije.


Iz građanske inicijative „U ime obitelji“ dobili smo obavijest da će u petak, 14. lipnja u 14 sati predstavnicima Hrvatskoga sabora biti predan Zahtjev za raspisivanje referenduma s više od 710 000 potpisa birača koji traže raspisivanje državnog referenduma s pitanjem: „Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?“

Povorka građana, u kojoj će biti predstavnici svih županijskih koordinacija Građanske inicijative i jedan dio volontera, koji su nesebično darujući svoje vrijeme omogućili da se u vrlo kratkom roku, od samo 15 dana, više od 20 posto hrvatskih birača izjasni da žele referendum o braku, okupit će se na Zrinjevcu i oko 13 sati krenuti prema Trgu sv. Marka, ističe se u obavijesti.

Potpise građana iz svoje županije u povorci će simbolično nositi predstavnici svih hrvatskih županija i Grada Zagreba te će ih zajedno s Organizacijskim odborom Građanske inicijative „U ime obitelji“ predati Hrvatskom saboru. Nakon svečane predaje potpisa druženje volontera nastavit će se u parku Ribnjak te će trajati do 19 sati. Radujemo se prilici da se volonteri iz cijele Hrvatske, koje je ova inicijativa povezala, i osobno susretnu i upoznaju.

Povorku će osiguravati volonteri građanske inicijative – hrvatski branitelji, dragovoljci Domovinskoga rata te umirovljeni pripadnici Specijalne policije. Oni su, zajedno s članovima svojih obitelji, volontirali na mjestima izjašnjavanja građana te je njihova prisutnost u Zagrebu i drugim većim gradovima spriječila daljnje napade na volonterke građanske inicijative.

Ovom povorkom želimo iskazati priznanje svakom pojedinom volonteru diljem Hrvatske i omogućiti svima koji to žele da predaju potpise. Bez njihova angažmana hrvatski građani ne bi imali priliku osigurati prvi narodni referendum u Republici Hrvatskoj, zaključuje se u obavijesti inicijative „U ime obitelji“.

[EdgarFranjul]

Govor koji je odjeknuo Engleskom: Bračna jednakost uništit će i brak i homoseksualce


Tražiti od vlade da osigura lažnu jednakost priznavajući homoseksualne brakove znači tražiti veće uplitanje države u naše osobne živote.


U Velikoj Britaniji već par mjeseci traje rasprava oko legaliziranja homoseksualnih brakova, a prema zadnjim vijestima nacrt toga zakona kojeg je predložila vlada konzervativca Davida Camerona prošao je svoje drugo čitanje u Domu Lordova i kreće prema usvajanju. Ovih su se dana u toj državi mogla čuti razna mišljenja o spornome pitanju, a jedan od najzanimljivijih i najuvjerljivijih govora protiv legaliziranja homoseksualnih brakova jest onaj kojeg je britanski novinar i publicist Brendan O’Neill održao u Domu Lordova prošli mjesec. Govor prenosimo u cijelosti, među ostalim i zbog toga što je dokazom da ne morate biti kršćaninom (O’Neill svoju poziciju opisuje kao marksističko-libertarijansku) kako bi imali jasne argumente protiv redefiniranja braka.

——

Mislim da je jedna od najozloglašenijih riječi u engleskom (ali i u hrvatskom, op.prev.) ˝diskriminacija˝. Danas se ta riječ većinom koristi u negativnom kontekstu, ponajprije da bi opisala grube pa čak i despotske osude protiv ljudi na temelju njihovog spola, seksualnosti ili etničkog podrijetla.

Gubi se pozitivnije i u neku ruku istinitije značenje ove riječi, a ono izražava uljuđenu sposobnost uočavanja razlika između stvari. Upotreba diskriminacije na častan,čak i pametan način, kao sredstva za donošenje prosudbe o različitim vrijednostima koje pripadaju različitim stvarima, zakopava se ispod sve češće upotrebe te omražene riječi kao opisa svake uvrede protiv pojedinaca ili grupa.

To je, po mom mišljenju, šteta jer zaista moramo ponovno steći tu sposobnost za diskriminaciju. Još preciznije, moramo ponovno osvijestiti važnu ulogu koju igra donošenje prosudbi i prepoznavanje različitosti koje postoje u našem društvu i u ljudskom životnom iskustvu. To je važno jer živimo u eri koju bismo mogli zvati lažnom jednakošću, u eri u kojoj je ono što nam se predstavlja kao ˝jednakost˝ zapravo homogenizacija, poistovjećivanje, nametanje istovjetnosti, tiranija relativizma; napokon, nijekanje ljudima da vrše to pravo na pametnu, kulturnu diskriminaciju i na donošenje sudova o različitim načinima na koje ljudi žive. U tako zagušljivoj društvenoj klimi gdje se sve poistovjećuje, zaista je važno da ljudi zauzmu stav i počnu diskriminirati.


Pitanje homoseksualnih brakova sjajno predočuje koliko je pojam jednakosti izgubio na značenju. Ako slušate ministre u vladi i aktiviste za prava LGBT osoba, dobit ćete dojam da je bit homoseksualnih brakova u jednakosti, u jednakim pravima. Da bi se to naglasilo, koristi se pojam ˝bračne jednakosti˝. Naravno, to znači da svatko tko kritizira homoseksualne brakove može biti proglašen zagovornikom nejednakosti, a nitko ne želi da se o njemu tako misli.


No, kad ministri i aktivisti govore o trenutnoj definiciji braka koja isključuje istospolne parove kao o problemu nejednakosti, što zapravo pod time misle? Na primjer, bi li bio zločin protiv jednakosti kad bi se meni uskratilo pravo na upis na Royal College of Music? Da, istina je da ne znam svirati nijedan instrument i ne znam čitati note, ali što je s mojim pravom da se sa mnom postupa jednako kao s onima koji to znaju? Možda mi nedostaju uvjeti i talenti da bih mogao raditi ono čime se Royal College of Music bavi, ali treba li to stati na put mom jednakom pravu da pohađam tu ustanovu?


Istina je da ustanove diskriminiraju svakodnevno. Moraju to činiti, jer bi bez toga izgubile svoj identitet, smisao, svoje značenje. Kad bi Royal College of Music bio prisiljen primiti čak i one koji nemaju veze s glazbom, prestao bi postojati u roku jednog desetljeća, popustio bi pod težinom pritiska da ne smije diskriminirati, da nikad ne smije donositi sudove utemeljene na primjerenosti i podesnosti osobe da pohađa tu ustanovu.


Ona dobra, kulturna vrsta diskriminacije počiva u temeljima svake ustanove i organizacije. Diskriminacija je ono što omogućuje tim skupinama da definiraju sami sebe, da definiraju članstvo, da prosude tko može, a tko ne može biti član i uopće, da mogu postojati. Sveučilišta, političke stranke, crkve, ženske udruge, sportski klubovi, udruge homoseksualnih muškaraca… Nijedna od tih grupa ne bi mogla postojati da joj nije dopušteno diskriminirati i reći što zahtijeva od svojih članova, a one koji tim zahtjevima ne udovoljavaju, odbiti.


U našoj eri lažne jednakosti, to temeljno pravo institucija i organizacija da diskriminiraju ozbiljno se potkopava. Uzmimo za primjer Britansku nacionalnu stranku. Siguran sam da se svi možemo složiti da je to pokvarena i izopačena politička platforma. Ali čak i da je tako, zar ne bi smjela imati pravo, kao i svaka druga politička stranka, da odluči i definira tko joj se može, a tko ne može pridružiti?

Prije nekoliko godina, nakon uvođenja novih zakona o jednakosti, Komisija za jednakost i ljudska prava pokušala je prisiliti Britansku nacionalnu stranku (BNS) da izmijeni svoj statut temeljeći svoj zahtjev na diskriminatornoj prirodi tog statuta. U njemu se navodi da samo ˝domaći bijelci˝ mogu pristupiti stranci. Komisija za jednakost tvrdila je da bi ta odredba mogla narušiti zakone o jednakosti i da bi zato trebala biti revidirana.

Naravno da ćemo se svi suprotstaviti ideji o političkoj stranci koja zabranjuje članstvo crncima ili azijatima. Ali, ono čemu biste se trebali još više suprotstaviti ideja je o državi ili njenim produženim rukama koje bi imale autoritet da prisile političku stranku da promijeni svoj statut- jer upravo to pravo bilo bi kraj slobode udruživanja, kraj prava na političku organizaciju i kraj prava da se ljudi organiziraju kako god im odgovara i da zastupaju koje god ideje smatraju istinitima.

Pokušaj da se BNS-u nametne drukčiji statut otkriva u kolikoj je mjeri lažna ta današnja lažna jednakost. Naravno da crnci i azijati ne stoje u redu kako bi se učlanili u BNS. Činjenica da je članstvo u BNS-u rezervirano samo za ˝domaće bijelce˝ uopće nije problem za crnce i azijate Velike Britanije, jer oni ionako nemaju želju za učlanjenjem u stranku koja zastupa rasističku ideologiju. Pod krinkom jednakosti, država je zapravo napadala političku grupu koja joj se ne sviđa i pokušala je natjerati da prihvati način razmišljanja države. Tu se nije radilo o jednakosti za crnce i azijate, već o pokušaju diktata i provođenja političke istovjetnosti, o nametanju konformizma misli. Koncept jednakosti danas se koristi za poprilično totalitarne ciljeve.


Velika liberalka Hannah Arendt zapisala je 1950-ih: ˝Pravo na slobodno udruživanje pa time i pravo na diskriminaciju ima veću vrijednost od principa jednakosti.˝ Pod time je mislila da bismo u bitci između slobode i jednakosti trebali navijati za slobodu. Trebali bismo biti na strani privatnih skupina i političkih stranaka ili određenih ustanova kojima pripada posebna društvena uloga, na strani njihove slobode da diskriminiraju kako bi definirali tko su, koja im je svrha i tko im se može pridružiti.

Naravno, u javnoj sferi- u pravu, zapošljavanju, javnom društvenom djelovanju- sa svakim treba postupati jednako. Ali, u privatnoj sferi i, još važnije, u institucijama koje su godinama imale vrlo određenu društvenu ulogu za određene grupe ljudi, diskriminacija je nužna. Ovo su prepoznali najraniji mislioci Prosvjetiteljstva. John Locke, autor velikog ˝Pisma o toleranciji˝ objavljenog 1689., rekao je da su vjerske i određene druge institucije po svom učinku ˝spontana društva˝. Iz toga, rekao je, ˝nužno slijedi da pravo da donosi pravila i zakone koji se na njega odnose pripada samo tom društvu… onima koje društvo zajedničkim pristankom ovlasti na to.˝


˝Spontana društva˝, vjerske i političke skupine, određene ustanove s posebnim ulogama… svi oni moraju biti barem relativno slobodni da donesu svoja vlastita pravila kojima će se voditi oni koji su ˝zajednički pristali˝ biti članovima tog društva. Pa ipak danas se, u našoj eri lažne jednakosti, uništava sposobnost ustanova da upravljaju same sobom, da diskriminiraju na temelju uvjerenja ili ideologije ili podesnosti za neki zadatak ili svrhu. To dovodi u pitanje samu mogućnost postojanja organizacija i institucija, s obzirom da pritisak prihvaćanja jednakosti može značiti odustajanje od organizacijskih principa i određenih zajedničkih uvjerenja.

Neki zagovornici homoseksualnih brakova kažu da je u braku bitna samo ljubav i da je zbog toga isključivanje iz institucije braka ljudi koji eto, vole osobe istoga spola, bez sumnje despotski čin i pravi primjer vršenja nejednakosti. Oni tvrde da homoseksualni ljudi imaju ono što je potrebno da bi se ušlo u brak- vole se- pa je zato pogrešno zabraniti im da to i učine.

Ali zapravo, ljubav nije dovoljan uvjet za sklapanje braka. Brak već jest diskriminirajući, čak i prema osobama koje se vole. Na primjer, muškarac može biti iskreno i strastveno zaljubljen u svoju sestru i ona u njega, ali njima je apsolutno zabranjeno da sklope brak. Žena može beznadno voljeti dvojicu različitih muškaraca, ali ne postoji način da se uda za obojicu. Neki će se od nas možda sjetiti kad su imali 14 godina i bili preko ušiju zaljubljeni u svog vršnjaka ili vršnjakinju, ali nismo se mogli s njima vjenčati. Brak je institucija koja diskriminira, čak i ljude koji se vole. Očito, potrebno je nešto više od ljubavi da se stupi u brak. Očito brak igra drugu, specifičnu društvenu ulogu, koja se ne sastoji samo u dopuštanju ljudima da izraze svoju ljubav.


Hoće li ta specifična društvena uloga biti izgubljena promicanjem ideje ˝bračne jednakosti˝, ideje da je pogrešno da institucija braka diskriminira? Hoće li uloga braka kao zajednice dvoje ljudi s potencijalom prokreacije i s mogućom odgovornošću za socijalizaciju sljedeće generacije, biti dovedena u pitanje? Hoće li trajno društveno promicanje braka kao glavnog načina na koji odrasli i zajednice preuzimaju odgovornost za buduće naraštaje, biti besmisleno? Ja mislim da hoće. Kao što bi zasigurno društvena uloga Royal College of Music bila dovedena u pitanje kad bi se dopustilo ljudima poput mene da ga pohađaju. Proces homogenizacije odjeven u ruho ˝jednakosti˝ i nemogućnost diskriminacije između različitih oblika veza, lišit će brak njegovog značenja. Jer, ako je sve brak, onda brak nije ništa. Ako institucija braka ne može vršiti diskriminaciju, onda ona više nema značenje ni svrhu.


Nedvojbeno je da se mnogo godina s homoseksualcima postupalo nejednako. Bili su ugnjetavani. Stotinama godina, homoseksualni čin bio je kažnjiv smrću. Čak i u modernije doba, homoseksualci su dobivali zatvorske kazne s teškim radom samo zbog toga što su imali seksualne odnose. Takva ozbiljna kršenja njihovih prava utjecala su na način kako se danas postupa s njima. Bili su smatrani građanima drugog reda, čak i bolesnicima.

Srećom, stvari su se promijenile. Srećom, homoseksualni čini su dekriminalizirani, zakoni koji su kažnjavali homoseksualce opozvani su i dogodila se i tome pripadajuća promjena u društvu. Homoseksualci su sad prihvaćeni kao normalni članovi društva i s njima se postupa jednako. Zahvaljujući civilnom partnerstvu, sad imaju i sva tehnička prava koja su pripisana braku. Zašto onda traže tzv. ˝bračnu jednakost˝? Koja je to potreba za ˝bračnom jednakošću˝?


Ovo je zaista zanimljivo jer ako proučite glavne argumente koje zagovornici ˝bračne jednakosti˝ nude, vidjet ćete da često imaju snažnu terapeutsku sastavnicu. Tvrdi se da se zbog zabrane prava na brak homoseksualne osobe osjećaju bezvrijednima, zanemarenima od društva, povrijeđenima. Aktivisti će često reći da ih nemogućnost da kažu da su u braku vrijeđa i stvara osjećaj da su građani drugog reda. Možda to i nije istina, ali oni se ponekad tako osjećaju pa bi im institucionaliziranje homoseksualnih brakova podiglo samopoštovanje i pomoglo im da se osjećaju bolje.

Ali, uloga vlade nikad ne bi trebala biti pružanje terapije i pomaganje ljudima da se osjećaju bolje u vezi svojih životnih izbora i iskustava. U vezi jednakosti, vlada bi trebala imati samo jednu zadaću: pružanje jednakih mogućnosti, tj. uklanjanje svih pravnih zapreka za sudjelovanje pojedinaca i grupa u javnom političkom životu. No, vlada ne može pružiti jednakost ishoda, osiguravajući da svi uspiju u životu; ni jednakost iskustava, osiguravajući sretne i ispunjene živote; ni jednakost emocionalnog zadovoljstva, osiguravajući da se svi osjećaju jednako cijenjenima u društvu. To su stvari koje mi sami moramo postići, koristeći svoju autonomiju u izboru životnog puta za koji nam se čini da nam najbolje odgovara.


Pozivajući vladu da nam pruži jednakost ishoda, jednakost iskustava i jednakost osjećaja, sve te lažne jednakosti, prizivamo veći zahvat države u naše živote: u moralne postavke institucija osuđenih za promicanje nejednakosti pa čak i u naše vlastite emocionalne živote. Na ovaj način možemo vidjeti kako današnja lažna jednakost ne oslobađa ljude, nego ih čini više ovisnima o volji države i ne poboljšava društvenu klimu, nego mogućnost da imaju svoj vlastiti moralni život čini težom za stanovnike i institucije društva.


Brendan O’Neill urednik je Spikeda, britanskog internetskog časopisa. Opisuje se kao marksist libertarijanac. Održao je ovaj govor u Domu Lordova 15. svibnja 2013.
Izvor: www.mercatornet.com

Prijevod: L.Ć./Bitno.net

[EdgarFranjul]

Kako javlja agencija C-FAM, homoseksualne skupine gube u Ujedinjenim narodima; države članice prošlog tjedna odbile uspostaviti poseban ured UN-a za prava lezbijki, gay-eva, biseksualnih i transrodnih osoba.


Još ranije ove godine, kuloarska mišljenja bila su, da će homoseksualna i transrodna prava uskoro postati mainstream u Ujedinjenim narodima. No, njihova predviđanja nisu se uspjela ostvariti na tekućem zasjedanju Vijeća za ljudska prava.

Zemlje članice su odbile stvoriti poseban ured za nadzor LGBT prava na globalnoj razini, a predlagatelji ovo rješenje nisu ni stavili na stol, jer vjerojatno ne bi uspjeli.

Norveški dužnosnici, govoreći u ime zemalja koje podržavaju takav ured, u ponedjeljak su ocjenili da bi Vijeće za pitanja LGBT-a, u "odgovarajuće vrijeme" trebalo biti sustavno integrirano u UN, - priznajući da je to sada nemoguće.

Norveška je dio male skupine zemalja koje su sponzorirali konferencijski poziv za LGBT prava u travnju, što je, kako je njihov predstavnik je rekao, privukla samo 200 ljudi.

Samo su se 33 zemalja pridružile izjavi Norveške. Druge zemlje su već umorne od nametanja LGBT zahtjeva, čiji bi dnevni red nadilazio rješavanje nasilja i diskriminacije, te koji pokušava izdvojiti homoseksualce za posebnu zaštitu, na račun svih onih pojedinaca i skupina kojima takva zaštita pripada po međunarodnom pravu.

Zadnji put, kad se Vijeće bavilo LGBT-om, tražilo je studiju o kršenju prava ovih skupina, međutim nakon što je ista napravljena, rečeno je da Studija ne navodi pouzdane dokaze o široko rasprostranjenoj diskriminaciji LGBT osoba.

Postoji sve veći nemir kod zemalja u razvoju, stalnim inzistiranjem Zapada, na posebnim novim prava za osobe, na temelju njihove seksualne sklonosti ili percipiranog spola. U Africi, gdje su obitelji utjecajne jedinice u društvu, takve stvari se smatraju nemoralnim i tabu.


Prošli je mjesec, Nigerija donijela zakon koji zabranjuje brak između osoba istog spola. Uganda je poslala na izglasavanje, zakon koji kriminalizira homoseksualno ponašanje. Ovog tjedna, Rusija je donijela zakon koji zabranjuje promicanje homoseksualnosti među maloljetnicima.

Unatoč tome, mnoge zapadne zemlje inzistiraju da se LGBT prava uzmu kao prioritet. Nekoliko delegata se je žalilo zbog ustrajnog pritisaka iz Sjedinjenih Američkih Država i nekih europskih zemalja o ovom pitanju.

Glavni tajnik Ban Ki-moon je u više navrata spomenuo LGBT prava u svojim govorima, iako nije bio u mogućnosti staviti pitanje na dnevni red UN-a.

U svibnju, Navi Pillay, UN-ova najviša dužnosnica za ljudska prava, izjavila je za C-FAM, da nordijske zemlje daju sredstva za ljudska prava UN-a za rješavanje LGBT pitanja. Veleposlanici pri UN-u su doveli u pitanje fokusiranje njezinog ureda na LGBT prava, pogotovo kada se Gospođa Pillay žalila zbog nedostatka sredstava za obavljanje poslova Vijeća za ljudska prava.

Stefano Gennarini, J.D/Friday Fax | Croative

Zadnji put izmjenjeno Petak, 14 Lipnja 2013 15:32

[EdgarFranjul]

Predstavnici 'U ime obitelji' u Sabor predali zahtjev za raspisivanje referenduma o definiranju braka


Sabor ne daje ocjene niti vrijednosne sudove, mi radimo u skladu s Poslovnikom, standardima i praksom Hrvatskog sabora - rekao je Leko čelnicima Inicijative.

Autor: Dr. K. Photo: Zeljko Lukunic/PIXSELL Petak, 14 Lipanj 2013 17:58


Predstavnici Građanske inicijative 'U ime obitelji' predali su danas predsjedniku Hrvatskog sabora Josipu Leki zahtjev sa 749.316 potpisa kojim se traži raspisivanje referenduma s pitanjem 'Jeste li da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca'.

Vi ste u skladu s demokratskim standardima to napravili, a mi ćemo paziti da se poslovničke odredbe provedu. Sabor ne daje ocjene niti vrijednosne sudove, mi radimo u skladu s Poslovnikom, standardima i praksom Hrvatskog sabora, rekao je Leko čelnicima Inicijative.

Novinarima je pojasnio kako je procedura uobičajena za sve zaprimljene podneske i zahtjeve. - Kad bude zaprimljeno u urudžbenom zapisniku i dobijemo zapisnik o prijemu materijala, proslijedit ćemo ga nadležnim radnim tijelima u Saboru i čekati njihova stajališta - rekao je Leko.

Na pitanje što dalje očekuje uzvratio je kratko: - Ništa ne očekujem, nego da se poštuje Poslovnik.

Koordinatorica Inicijative 'U ime obitelji' Željka Markić izjavila je novinarima kako 749.316 građana želi da se održi referendum.

Očekujemo da će Vlada i Sabor poštivati Ustav i proceduru i raspisati referendum u najkraćem roku, poručila je Markić dodavši kako nema pravno utemeljenog niti pravednog načina da izvršna vlast izbjegne raspisivanje referenduma.

- Bilo kakav korak koji bi išao u tom smjeru značio bi ili primjenu političke sile ili nekakvu smicalicu. Ne očekujem da bilo tko u Hrvatskoj želi napraviti korak unatrag prema totalitarizmu - rekla je Markić.

Upitana o proračunu Inicijative odgovorila je kako su raspolagali sa 140.000 kuna, od čega su 40 posto bile donacije građana, a ostalo donacije različitih institucija.

Predaji potpisa u zgradi Hrvatskog sabora prethodila je povorka više stotina simpatizera koji su pjevajući u rukama nosili ružičaste i plave balone, te hrvatske zastave, od Zrinjevca do Markova trga. Tako se čula 'Vila velebita', 'Moja domovina', 'Ustani bane' i 'Oj hrvatska mati', a kada su se okupili ispred Markove crkve pustili su u zrak goluba i golubicu.

- Mnogi od nas se ne poznaju ali smo ujedinjeni oko istog cilja – da u Hrvatskoj svi građani na najdemokratskiji način imaju priliku reći kako žele urediti društvo. To je pitanje koje je svima jako važno – pitanje braka, obitelji i posvajanja djece - poručila je Markić okupljenim pristašama.

Zahvalila im je što su, kako je rekla, podnijeli napade, šikaniranja, omalovažavanja i napade u medijima.

Novinare je zanimalo podržava li Inicijativa 'U ime obitelji' sutrašnji Gay pride, a Markić je odgovorila kako podupiru pravo svih građana da se izjasne o onome što im je važno.

- Nama je važno da se izjasnimo o pitanju braka, drugima je važno nešto drugo, i to pravo imaju svi građani, a nama je drago da ga imaju u demokratskoj Hrvatskoj - kazala je Markić.

Zadnja Promjena: Petak, 14 Lipanj 2013 15:51

[EdgarFranjul]

I ovo treba pogledati

[EdgarFranjul]

Homoseksualni propagandni rat koristi svugdje u svijetu iste argumente

Homoseksualni lobi u svijetu, Europi, a u novije vrijeme i u našoj domovini uspješno vodi
propagandni rat ne bi li što veći broj ljudi pridobio za svoju ideologiju. Pri tome se više-manje uvijek koriste istim argumentima, tj. premisama kojima navode na pogrešne zaključke. U ovom kratkom uratku pokušat ću navesti najčešće premise koje ovih dana možemo čuti, te ukazati na njihovu neistinitost.

Autor: Ivan Marić Photo: pixsell Nedjelja, 16 Lipanj 2013 00:11

1. Homoseksualnost je urođena i nepromjenjiva.


Iz ove premise slijedilo bi to da nema smisla protiviti se homoseksualnom načinu života, jer su se oni takvi rodili, ne mogu to promijeniti pa ih treba pustiti da budu sretni na način da im maksimalno olakšamo prakticiranje te njihove sklonosti. Međutim, ova premisa je laž, jer postoje stotine i tisuće bivših homoseksualaca koji svjedoče promjenu spolne orijentacije. Osim toga, ne postoji ni jedno znanstveno istraživanje koje bi pokazalo da se čovjek rađa kao gay. Upravo suprotno, sve studije pokazuju da je homoseksualnost stečeno stanje, te dolazi kao posljedica rana nastalih u djetinjstvu. O tome su pisali mnogi autori, a hrvatskoj publici već su neko vrijeme dostupne knjige bivšeg homoseksualca i psihoterapeuta Richarda Cohena (prijevodi u izdanju nakladne kuće „Benedikta“).


2. Homoseksualne osobe nemaju ista zakonska prava kao i heteroseksualne osobe.


Ova laž je toliko puta izgovorena da je mnogi ljudi naprosto uzimaju kao neospornu činjenicu. Istina je upravo suprotna: homoseksualna osoba ima identična prava kao i heteroseksualna osoba. Ne postoji niti jedan zakon koji bi na bilo koji način diskriminirao homoseksualnu osobu, ili koji bi heteroseksualnoj osobi davao veća prava ili privilegije. Često se spominje pravo na brak, a previđa se da svaki homoseksualac ima pravo sklopiti brak, ako to želi. Ne postoji u Obiteljskom zakonu ni jedna riječ o tome da homoseksualac ne smije sklopiti brak. Problem je u tome što homoseksualci to ne žele, oni žele živjeti u zajednicama koje nisu brak, a htjeli bi da se to zove „brak“. I tu se dolazi do brkanja ravnopravnosti institucija s ravnopravnošću osoba. Možda će biti lakše to objasniti na jednom primjeru.


Uzmimo neke dvije institucije, recimo knjižnicu i gostionicu. Knjižnica se financira od Ministarstva kulture i kao institucija ima mnoge privilegije koje gostionice nemaju. Međutim, to ne znači da su osobe koje ne žele ići u knjižnicu i više vole gostionice diskriminirane! A homoseksualna propaganda nam upravo to želi reći. Koristeći se slikom iz primjera, mogli bismo reći da gay aktivisti žele da gostionica dobije isti status kao i knjižnica (prvi korak) i da se onda gostionica također prozove „knjižnica“ (drugi korak). I to bi kao trebao biti način da osobe koje više vole piti nego čitati ne budu diskriminirane.


3. Davanje jednakih prava drugima ne ugrožava one koji ta prava već imaju.


Iako može zvučati logično i razborito, ovo je potpuna besmislica. Uzmimo opet jedan banalan primjer. Recimo da imamo skupinu branitelja iz Domovinskog rata koji imaju određena prava. I onda se sutra netko dosjeti da ta prava treba dati svim građanima koja ih zatraže. Branitelji se, naravno, pobune. I onda im netko poput gđice Holy dođe i objasni da to što će drugi građani dobiti ista prava koja oni već imaju ne umanjuje njihova prava. Besmisleno, zar ne? A upravo tu situaciju imamo sa zahtjevom gay zajednica da im se priznaju ista prava koja ima i naravni brak. Stvar je u tome da tim „proširenjem prava“ jedna skupina koja je do tada bila privilegirana gubi svoje privilegije i posebnosti koje je imala. Zbog toga nije svejedno ako prava koja imaju branitelji dademo nekome tko nije branitelj, ili prava koja ima brak dademo zajednicama koje nisu brak.


4. Homoseksualci bi trebali moći usvajati djecu, jer je za dijete bolje da ga odgaja homoseksualni par nego da odrasta u sirotištu.


Iako je ova tvrdnja već u sebi upitne istinitosti, ona u sebi implicitno iznosi tvrdnju da je jedini izbor za dijete ili sirotište ili posvojenje od gay para. Međutim, zaboravlja se napomenuti da postoji i treći izbor: posvojenje od bračnog para. Činjenica je da danas postoji puno više bračnih parova koji žele posvojiti dijete nego što ima djece u sirotištima. Prema tome, izbor nije između sirotišta i gay para, već između sirotišta, gay para i bračnog para. U konačnici, izbor je između toga hoće li dijete imati mamu i tatu, dvije tate ili dvije mame. Sva istraživanja (i zdrav razum) kažu da je za dijete najbolje da ima mamu i tatu koji žive u stabilnoj bračnoj zajednici. Prema tome, gledano iz perspektive djeteta ne postoji niti jedan razlog zašto bi homoseksualni parovi trebali moći posvajati djecu. Problem je u tome što oni to ne gledaju iz perspektive djeteta, već iz perspektive odraslih koji imaju „pravo na dijete“, kao da je riječ o nekoj igrački ili kućnom ljubimcu koji nema svoja vlastita prava.


5. Javno tvrditi da je homoseksualnost nemoralna znači implicitno dati podršku nasilju nad homoseksualcima.


Ovo je jedan od omiljenih „spinova“ gay aktivista. Svatko tko se ne slaže s njihovim zahtjevima i ne podržava njihov stil života najprije biva etiketiran kao „homofob“, a zatim mu se podmeće da on svojim stavovima implicitno podržava nasilje prema homoseksualcima kakvo smo mogli vidjeti npr. na prvoj gay paradi u Splitu prije dvije godine. Oni uporno ne dozvoljavaju da mogu postojati osobe koje istovremeno ne podržavaju ni homoseksualizam niti nasilje prema homoseksualcima. To je od prilike kao kada čujemo da je kontrolor premlatio mladića koji se vozio bez karte u tramvaju. Takvo nasilje je za svaku osudu. Ali znači li to da nakon toga nitko ne smije reći da nije moralno voziti se bez kupljene karte? Da li konstatacija da je vožnja bez karte nemoralna implicitno daje podršku nasilnom kontroloru? Naravno da ne, a gay aktivisti tvrde upravo to.


6. Kršćani su licemjeri. Isus kaže „ljubi bližnjeg svog“, a oni mrze homoseksualce.


Niti jedan kršćanin ne mrzi homoseksualce. Homoseksualci su ljubljena Božja djeca, i za svakog od njih Krist je prolio svoju krv kako bi ga spasio i otkupio. Zbog toga kršćani vole sve ljude, što naravno uključuje i homoseksualce. Ali kršćanin također zna da je istina drugo ime za ljubav, i da ne možemo ljubiti bližnjega na način da mu lažemo i da mu ne kažemo istinu. A istina jest da homoseksualni čini predstavljaju težak grijeh, da se protive naravnom zakonu, da su u sebi moralno neuredni. Također je istina i da postoji izlaz iz tog pakla – homoseksualnost se može liječiti s velikom uspješnošću (vidi gore spomenute knjige Richarda Cohena). S druge strane, postoje i oni koji namjerno lažu i zavode homoseksualce netočnim tvrdnjama da je homoseksualnost normalna, moralna, urođena i neizlječiva. Tko ih onda tu više ljubi – oni koji im lažu ili oni koji im govore istinu?

Zadnja Promjena: Nedjelja, 16 Lipanj 2013 10:51

[Fratt]

Rođo,pokoj mu duši.

[EdgarFranjul]

Gay parada protekla je u bratstvu i jedinstvu muškaraca, žena i homoseksualaca iz cijele bivše Juge


Posebno su bili oduševljeni specijalci u bornim kolima koji su po centru grada bili raspoređeni tako da mogu dobro pratiti kako im ne bi netko iz grupe gayparadera došao potajice iza leđa. “Strani turisti” koji su posebno za ovu priliku došli u Zagreb bili su oduševljeni demokratskim ozračjem parade. Onako brkati, lijepo namazanih usana u obliku srca, nabildanih trepavica uživali su u antičkoj tragikomediji gdje ogromna manjina ševi u glavu malu većinu od 98%.

Autor: Zvonimir Hodak Photo: Tino Juric/PIXSELL Ponedjeljak, 17 Lipanj 2013 10:41


Ovih dana hrvatska lijeva elita doživjela je političko-civilizacijski šok. Na naslovnicama su vrištali naslovi kao “Obama nas špijunira” ili “Istina je, 3,5 milijuna naših mobitela kontroliraju Amerikanci”. Sjetih se stare izreke “biju Turci, ali biju i naši!” ili u prijevodu “snimaju Ameri, ali snimaju i naši!” Ono što je našu lijevu političku elitu najviše razočaralo i rastužilo je činjenica da nam je zahrđali nož u leđa zabio dobitnik Nobela za mir Barack Obama. Znači, ne radi nam to omraženi, pokvareni desničar Bush od kojeg su to bezazlene I prostodušne hrvatske dušice i mogle očekivati. Zaprepašteni Večernjak grmi: “Obama je u ratu protiv građanskih sloboda”, a u Jutarnjem konsternirani I ucviljeni Butković jadikuje: “Amerikom vlada duh 11. rujna i opasno urušava demokraciju.” Davor bistar kakav već jest dubinski zaoravši u svoje možđane vijuge, postavlja pitanje svih pitanja: “Jesu li SAD spremne suspendirati osobnu slobodu, kao svoju najtemeljniju političku vrijednost, za račun nacionalne i osobne sigurnosti?” Ta je rečenica uzeta iz knjige Logika za početnike! Zamislite zemlju kojoj su u ime osobne slobode u jednom danu ubili preko 3.000 ljudi. Na bostonskom maratonu gdje ginu djeca, žene te na cesti ostaju doživotni invalidi, trebaju li u takvoj zemlji osobne slobode biti Sveto pismo, a nacionalna i osobna sigurnost građana p…. dim? Dok jednog dana ne počnu u zrak letjeti razni novinari kao Butković, Krasnec I slični koji se pseudoliberalnom farizejštinom odnose prema svima nama ostalima i našoj osobnoj sigurnosti onda će im valjda jednom doći iz dupeta u glavu bazična informacija iz koje je vidljivo da je za sada samo u SAD i Rusiji nacionalna i osobna sigurnost njihovih građana nacionalni i državni interes. Da bi se tom imperativu moglo primjereno odgovoriti u današnje vrijeme sofisticiranig tehničkog napretka i domišljatosti metoda modernog terorizma potrebno je moći kontrolirati sve one koji bauljaju zemaljskom kuglom kako bi zbog svojih ciljeva pobili sto više nevinih ljudi. Oni raspolažu oružjima kojima ruše putničke zrakoplove I nebodere, ubijaju gledatelje športskih priredbi I općenito gdjegod mogu šire kaos među nevinim građanima. Kad jednog dana ti i takvi borci za svoje “osobne slobode” dođu ne-daj-Bože do sićušne atomske bombe onda će se naravno za svoj tur zabrinuti i razni hrvatski i europski butkovići, ali će za stotine tisuća nevinih već biti kasno!

Krasno zbori Krasnec u Večernjaku: “Zahvaljujući zviždačima i curenju podataka, svijet je doznao da se Amerika službeno bavi mučenjem ljudi… ubojstvima bespilotnim letjelicama I sličnim svinjarijama.” Po Butkoviću I Krasnecu SAD bi trebali čekati da netko opet u jednom danu ubije 3.000 nevinih ljudi pa da nakon toga na konferenciji za tisak predstavnik Vlade iz udobne fotelje izrazi svoje ogromno ogorčenje takvim činom. Tako mi shvaćamo zadatak političara! Naravno, mada to ne kažu sasvim otvoreno, za hrvatske liberale i ljevičare za sve nevine koji su izgubili život u rušenjima nebodera ili na bostonskom maratonu kriva je američka imperijalistička politika. U Norveškoj, koja valjda ne vodi imperijalističku politiku, je jedan borac za osobne slobode u jednom danu poubijao 70-tak nevinih građana! I što sada?

Dođe li jednog dana do sukoba civilizacija, EU će sa svojim pseudoliberalnim zakonodavstvom tražiti ponovno spas preko Oceana i buljiti u Ameriku kao tele u šarena vrata. Kao što je to Europa radila u Prvom i Drugom svjetskom ratu. I zato danas špijuniraju svi koji to mogu sve što mogu! Ameri Europljane, hrvatske vlasti hrvatske građane itd. Ne špija se samo u Sjevernoj Koreji jer se tamo nema što špijunirati. Jedini koji se na sve to užasavaju su stare novinarske komunjare, bivši dopisnici komunističkih tajnih službi koji sada zagovaranjem ljudskih sloboda sakrivaju vlastitu špijunsku prošlost. Sad je već evidentno da bi, bez satelitskog špijuniranja, snimanja, prisluškivanja i praćenja boraca protiv “imperijalizma”, svijet ostao na milost i nemilost onima koji “hrabro” vode ratove protiv nenaoružanih civila i djece. Oni nikako ne žele usmjeriti svoj “pravedni gnjev” na vojsku I policiju svojih neprijatelja. No za to treba imati muda… Ernest Hemingway je napisao: “Ne razmišljaj o onome što nemaš. Razmišljaj o onome što možeš učiniti s onime što imaš.” A to su sada sateliti.

Održana je druga po važnosti gay parada u Hrvata. Split je naravno i nadalje naša dika. A iz Zagreba tamna slika. Nema gradonačelnika na čelu kolone. Dobro, zato će možda sljedeće godine popušiti titulu homofoba godine. Jedan ogorčeni sudionik blistave parade procijedio je kroz zube: “Ma i ne trebamo ga, pederčina!”

Zato su sudjelovale Vesna Pusić i Sanja Musić Milanović. Sanja je mudro odaslala u eter svoje ogorčenje: “Ne želim da se stigmatiziraju ljudi bilo koje orijentacije!” Heteroseksualci su odahnuli. Sad je jasno da je i premijerova supruga uz njih. Sanja je novinarima odmah otkrila I strogo čuvanu tajnu: “Nisam saborska zastupnica i došla sam kao građanka.” Inače saborski su zastupnici bili k’o ludi navalili, sve u borbi za što bolje mjesto u povorci ponosa i slave. I usput delegirali Vesnu Pusić da ih masovno predstavlja. Sanjin suprug je ostao doma jer mora nešto … delati! I tako je propustio priliku i sam izraziti svoje ogorčenje postupcima udruge za brak i obitelj. Zato je s pravom propustio priliku dobiti priznanje za homofrenda godine koje mu je ispred nosa ćapio karizmatični Mile Kekin. Mile, talentovan kakav već je, sprema se uglazbiti hrvatski Ustav i izvoditi ga na pozornicama diljem lijepe njihove kao putopis. Kad je Mile čuo radosnu vijest da je prvi homofrend, ispred jednako zaslužnih Butkovića, Tomića, Jergovića, Pofuka, Baldasara i dr., izjavio je kako mu je to do sada najdraže priznanje. Ja dodajem i jedino! Ova konkurencija je dokaz kako više nije lako doći ni do titule najvećeg pedera u Hrvata! Homofob godine postao je nadbiskup Josip Bozanić. Samo dokaz više kako homići sami sebe shvaćaju malo preozbiljno. Iduće godine će vjerojatno proglasiti homofobom godine Svetog Oca Franju! A Sanja Musić ne želi da se stigmatiziraju ljudi bilo koje orijentacije. Ona vjerojatno smatra kako titula homofoba godine nije stigmatizacija nego samo žuti karton. Karton iste boje kao i traka Milorada Pupovca u Saboru. No, očekuje se da će i traka i karton uskoro poprimiti crvenu boju. Pa onda još sve crveniju i crveniju. A to što su crveni od 1941.-45. u partizanima strijeljali homiće sve u šesnaest već je zaboravljeno. To je još jedan dokaz kako smo svi mi zaboravljivi pederi!

Inače je parada protekla u bratstvu i jedinstvu muškaraca, žena i homoseksualaca iz cijele bivše Juge. Posebno su bili oduševljeni bili specijalci u bornim kolima koji su po centru grada bili raspoređeni tako da mogu dobro pratiti kako im ne bi netko iz grupe gayparadera došao potajice iza leđa. “Strani turisti” koji su posebno za ovu priliku došli u Zagreb bili su oduševljeni demokratskim ozračjem parade. Onako brkati, lijepo namazanih usana u obliku srca, nabildanih trepavica uživali su u antičkoj tragikomediji gdje ogromna manjina ševi u glavu malu većinu od 98%. Žao mi je što je titula homofoba godine izmakla Karolini Vidović Krišto koja je bila nominirana. Ona je došla do podatka empirijske vrijednosti da su u SAD statistički utvrdili da su 87% pedofila homoseksualci. Baltasar Gracijan je napisao: “Kao što je vrlina sama sebi nagrada, tako je i porok sam sebi kazna!”

Hrvatski lajbeki skupili su 710.000 potpisa kako bi došli do “provokativnog” referenduma za dopunu Ustava s odredbom da je tobože brak zajednica muškarca I žene. Kao da nitko nikada nije čuo onu “uzalud vam trud svirači!” koja bi se sada mogla modificirati u “uzalud vam trud glasači!”. Saborski jeti Peđa Grbin, konzultirajući se sa svojim ustavnopravnim stručnjacima Milom Kekinom i Boticom dr. Škafom, skužio je kako on nema obvezujući mandat. Kaže Peđa da, makar se za referendum izjasnilo milijardu Hrvata, on će glasovati protiv. I točka. On je odvjetnik i izborni gubitnik par excellance! Nikakva stigmatizirajuća inicijativa neće pored njega proći. I Peđa je u pravu. Teško da kraj njega, onako ogromnog, išta može proći, a da ne doživi bar laku tjelesnu ozljedu. Zna Peđa da prava narodna vlast mora sve kontrolirati jer narod je glup i svašta hoće. Od filologije do ginekologije. Inače bi lajbeki mogli skupiti i 4,5 milijuna potpisa. Pa gdje smo onda? Zašto smo onda uopće izlazili na izbore?

Slično ovih dana razmišlja I gospodin Erdogan u Turskoj. Peđu doduše podržava onako ženski suptilno i prof. dr. sc. Sanja Barić, profesorica ustavnog prava iz Rijeke. Ona se sva prestravljena pita: “Da uvedemo i smrtnu kaznu u Ustav?” Sanja se čudi Ustavnom sudu RH jer je zauzeo stajalište da u pravilu nema sadržajno neustavnih izmjena Ustava. Naravno da riječka profesorica zna kako riječ “u pravilu” znači da mogu postojati i sadržajno neustavne izmjene Ustava, ali bi ona voljela u naš Ustav unijeti tzv. klauzulu vječnosti (bar za one odredbe za koje ona smatra da trebaju biti uvijek u Ustavu). Po njoj bi to trebale biti odredbe koje predstavljaju trajne vrijednosti i samu bit hrvatske države. Ta klauzula vječnosti bi po Sanji sigurno bio brak između muškaraca i muškaraca, brak više muškaraca ako se svi vole i tomu slično. Sanja se služi željeznom logikom i kaže: “Upravo se o ljudskim pravima, a to su sloboda i jednakost ne odlučuje na referendumu!” !!! Bravo Profesorice!!! Sjedi – pet! I meni je logično da se o slobodi i jednakosti ne odlučuje na uličnim referendumima već na uličnim paradama. Na referendumu se u tu masu infiltriraju i razni desničari, ognjištari, euroskeptici, ostaci ustaške zmije i slična gamad koja još uvijek ima pravo glasa u u našoj državi. O slobodi i pravdi u svakoj uređenoj državi mogu i moraju odlučivati isključivo Peđa Grbin… I ne mogu se više sjetiti ni jednog briljantnog pravnog uma pored njega. Ne želim biti pretenciozan, ali sam siguran da i profesorica Sanja zna za sve slučajeve kad su se narodi na referendumima izjašnjavali o slobodi I jednakosti. Ako je slučajno zaboravila, nek’ stisne Google pa će vidjeti da se u svakoj demokratskoj državi na svijetu svaka izmjena ustava može obaviti putem referenduma. A što se tiče smrtne kazne i eventualnog izbacivanja iz Vijeća Europe ako je opet uvedemo, podsjećam uvaženu profesoricu da je u Engleskoj nedavno pokrenuta inicijative za uvođenjem smrtne kazne vješanjem za ubojice djece i policajaca. Perverzni Englezi! Njima su važniji životi njihove djece i nenaoružanih policajaca od izbacivanja iz Vijeća Europe. Bertrand Russell je napisao: “Sloboda misli može postojati jedino kad država vjeruje da je sigurna!” Naravno to se odnosi i na vlade, osobito na hrvatsku Vladu!

http://www.dnevno.hr/kolumne/zvonimir-h ... -juge.html

[EdgarFranjul]

http://www.dnevno.hr/vjera/vjera-i-kult ... tskoj.html

Rat kultura svjetskih razmjera uzeo maha i u Hrvatskoj


Rat kultura se nastavlja. U samo nekoliko dana svjedočili smo tome na više razina. Papa Franjo otvoreno govori o „gay lobiju“ unutar najviših crkvenih struktura. U našoj domovini u petak su okupljeni oko inicijative U ime obitelji, predali Saboru više od 749.000 potpisa građana koji žele da se naravna definicija braka unese u Ustav Republike Hrvatske. U subotu je održan do sada najposjećeniji gay pride u Zagrebu, a jučer, u nedjelju, g. Stanković ugostio je gđu. Željku Markić. No, krenimo redom...


Autor: Luka Popov Photo: Matija Vasiljevski Ponedjeljak, 17 Lipanj 2013 12:25

Papa prekinuo vatikansku „omertu“

Papa Franjo prekinuo je „vatikansku omertu“ i po prvi put progovorio o gay lobiju u rimskoj kuriji. Iako je riječ o neformalnom razgovoru koji je papa imao sa svojim prijateljima iz rodne Argentine, transkript razgovora javno je objavljen a njegova autentičnost potvrđena. O postojanju gay lobija unutar crkvenih struktura mnogi već dugo nagađaju. Nagađanja je prekinula detaljna studija oca Dariusza Okoa, poljskog svećenika koji je tom pitanju posvetio cijelu studiju koja je od nedavno dostupna i na hrvatskom jeziku (tekst studije: http://tinyurl.com/n7jxat8 ; vidi i video prilog poznatog američkog apologeta Michaela Vorisa objavljen tik nakon objavljivanja studije oca Okoa: http://www.youtube.com/watch?v=h3dyOXLjn2g). Mnogi drže i da je spoznaja o raširenosti i jakosti tog lobija bio jedan od glavnih razloga abdikacije velikog Benedikta XVI. koji je osjetio da si Crkva u ovom trenutku ne može priuštiti papu kojeg uslijed starosti progresivno napuštaju snage. Svakome tko ima oči postaje jasno tko je glavni koordinator gay ideologije i pokreta kojemu su glavni ciljevi rastakanje institucije braka i obitelji, te promicanje promiskuiteta i nemorala na svakoj razini. Zna se tko najviše mrzi Kristovu Crkvu i kome najviše smeta obitelj, škola u kojoj se od malih nogu uči što to je ljubav i žrtva.


Povorka kulture života


Povorku koja se uputila prema Hrvatskom Saboru kako bi g. Leki, predsjedniku te najviše hrvatske zakonodavne institucije, predala potpise više od 749.000 građana koji se zalažu za to da naravni brak uđe u Ustav, mediji su nazvali „povorkom srama“. Primijetite kako maske sve više i više padaju: biti kršćanin je dakle proglašeno sramotom, a svatko tko smatra da je brak zajednica žene i muškarca trebao bi se zbog toga osjećati posramljenim. Iako je 11 ustavnopravnih stručnjaka, potpuno različitih vjeroispovijesti, svjetonazora i političkih preferencija, jednoglasno ustvrdilo kako ne postoji alternativa održavanju referenduma i eventualnoj promjeni Ustava ukoliko to većina odluči, glasovi iz Vlade koji žele osporiti glas tri četvrtine milijuna hrvatskih građana i građanki postaju glasniji nego ikad.


Najava uvođenja diktature


Najmonstruoznija među svim izjavama toga tipa došla je dan kasnije, od prve podpredsjednice Vlade gđe. Vesne Pusić koja je po prvi put otvoreno najavila smrt demokracije u hrvatskom društvu.



Citiram njezinu izjavu: „Brojka od preko 700 tisuća ljudi koji su potpisali inicijativu je nasrtaj, i to trostruko podcrtan, na demokratske temelje na kojima smo zamislili i stvorili ovu zemlju i to nikako ne smijemo i ne možemo dopustiti.“

Za nju je demokratsko izjašnjavanje građana o nekom pitanju – nasrtaj. Nasrtaj na što? Na ideologiju SDP/HNS elita?

Onda ta izjava da su oni „zamislili i stvorili ovu zemlju“?

Na koji je to način gđa Pusić „stvarala“ Hrvatsku?

Zamišljala možda jest, ali stvarala sigurno nije – Hrvatska je stvarana krvlju branitelja koji su položili svoj život za pravo hrvatskog naroda na samoodređenje i demokraciju, na pravo naroda da se njegov glas čuje i uvaži.

I što to znači „ne smijemo i ne možemo dopustiti“?

Tko to smije ne dopustiti građanima jedne zemlje da mijenjaju Ustav vlastite države onako kako oni misle da treba? Tko to stoji između većine građana i države? Koje su to elite, tko su ti „prosvijećeni“ koji imaju pravo pljuvati građanima u lice i ignorirati njihovu volju?



Ako još uvijek netko ne vidi da je ova izjava otvoren poziv na uspostavu diktature, sjetimo se da je diktatura vladavina samovolje jedne osobe ili jedne skupine osoba, nasuprot demokraciji koja se temelji na glasu većine. Sada barem znamo kako je gđa Pusić zamislila Hrvatsku: društvo u kojem vladaju liberalne SDP/HNS elite, uz pomoć njihovih medijskih poslušnika. Ima li kraja tom bezobrazluku?


Onda te floskule o tome da bi ovakav referendum i eventualna ustavna odredba za koju se većina građana zalaže bila protivna temeljnim ljudskim pravima. U Sjedinjenim Državama ovakav referendum proveden je u 31 saveznoj državi. Među američkim državama, njih 40 u svojim ustavima sadrži definiciju braka kao zajednice između muškarca i žene. Ista odredba nalazi se i u ustavima brojnih europskih država (njih 10-ak), od kojih su neke i članice Europske Unije.
Smatra li gđa Pusić i klika koja iza nje stoji da su sve legislative svih tih država usmjerene protiv temeljnih ljudskih prava? I kako oni misle ispred međunarodne zajednice pravdati protivljenje referendumu koji se uredno i normalno provodio u SAD-u i zemljama EU, državama koje si često uzimamo kao uzor u svemu? Očito o tome još nisu razmislili – osim što su bahati, nisu ni previše inteligentni.

Duhovna dimenzija borbe


Dugo nisam osjetio veću žalost od one u trenutku kada je na gay paradi izgovoreno ime časnog i uzoritog gospodina Josipa Bozanića, nadbiskupa i metropolita zagrebačkog. Kardinal Svete Rimske Crkve proglašen je homofobom godine. Uz njega, u konkurenciji se našao još jedan katolički biskup, zatim katolički svećenik, onda predsjednik jedine katoličke apologetske udruge u Hrvatskoj i naposljetku novinarka koja nikada nije ni spomenula homoseksualnost. Pogađate, novinarka je katolkinja.

Odakle tolika mržnja prema Katoličkoj crkvi i prema katolicima? Kako je odjednom došlo do toga da se „borba za ljudska prava“ odjednom pretvorila u borbu protiv Kristove Crkve i njezinih vjernika?

Ovo još jednom pokazuje tko zapravo stoji iza gay pokreta. Sirote zavedene duše! Oni iskreno misle da se bore za dobrobit društva, za ravnopravnost i slobodu. Oni iskreno vjeruju da rade u službi dobra, da su njihovi ciljevi humani i plemeniti. A zapravo ih se koristi kao instrument u duhovnoj borbi koja je započela prije stvaranja svijeta i trajat će do kraja vremena.


Budimo jasni i otvoreni: riječ je o borbi između sila dobra i sila zla, između kulture života i kulture smrti, između arkanđela Mihaela i palog anđela Sotone. Nemoguće je to ne uočiti. Ili netko misli da je slučajno da se sve ovakve manifestacije baš uvijek održavaju uoči ili na sam dan marijanskih blagdana (parada u Splitu održana je na Blagdan Bezgrešnog Srca Marijina), kao da se Nečastivi na taj način želi narugati i osvetiti Mariji, jedinom ljudskom biću koje ni u jednom trenutku nije bilo pod njegovom vlašću?

Sirote zavedene duše! Nemojmo ih mrziti, nemojmo im zamjeriti, nemojmo ih prezirati ili odbacivati. Sjetimo se da je svaka ta duša, ma u kakvom stanju trenutno bila, stvorena na sliku i priliku Božju, da je za svakog tog čovjeka, mladića i djevojku, Isus Krist prolio svoju predragocjenu Krv, da je svakog pojedinog od njih Krist imao na umu u smrtnoj getsemanskoj borbi. Ljubimo ih zato svim srcem, ljubimo ih onako kako ih Krist ljubi! Molimo za njih, budimo velikodušni u vršenju pokore i prikazivanju tjelesnih i drugih mrtvljenja, budimo im duhovno blizu. Molimo Duha Svetoga da im podari dar mudrosti, mudrost koju „nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.“ (1 Kor 2,8)


Nedjeljni Stankovićev TV šou

Dr. Željka Markić bila je gošća jučerašnje emisije „Nedjeljom u 2“. G. Stanković ispunio je svoja očekivanja i ostao vjeran svojoj ulozi glasnika dženderizma. Postalo je dovoljno baciti pogled na ime gosta da čovjek već zna u kojem smjeru će cijela emisija ići.

Pitam se do kada će građani ove zemlje plaćati nacionalnu televiziju koja stoji u službi ideologije manjine i koja otvoreno poručuje svojim građanima da su neosviješteni, nazadni, zadrti i „pokatoličeni“ (zadnja riječ se često izgovara tonom kao da je riječ o nekoj psovki). Nedavni primjer Grčke pokazao je da nacionalne televizijske kuće nisu nedodirljive i da se, kao i sve drugo, mogu ukinuti ako svoj posao ne rade kako treba. Tim više treba iskreno čestitati gđi. Markić na strpljenju i smirenosti. Moram priznati da ja osobno ne bih uspio ostati miran kraj tolike količine besmislica i bedastoća popraćenih superiornim osmijehom osobe koja nema pojma o čemu priča. On bolje zna što su temeljna ljudska prava od Međunarodnog suda za ljudska prava u Strasbourgu, on bolje od katolika zna što Crkva naučava, on bolje od ustavnopravnih stručnjaka zna kako se mijenja Ustav.

Usput budi rečeno, istina je da je pravo na brak temeljno ljudsko pravo i da je svaka diskriminacija po tom pitanju apsolutno nedopustiva. Isto je tako istina da svaki homoseksualac ima pravo na brak, i da ni u jednoj državi na svijetu ne postoji zakonska prepreka tome da homoseksualac uđe u brak ako to želi. Stvar je, naprosto, u tome da većina homoseksualaca ne želi sklopiti brak, već žele živjeti u zajednicama koje nisu brak. I na to pred zakonom imaju apsolutno pravo i slobodu.

Zadnja Promjena: Ponedjeljak, 17 Lipanj 2013 11:28

[EdgarFranjul]

Nijemci o hrvatskoj 'seksualnoj revoluciji': 'Ako Vlada želi onemogućiti volju vlastitih građana, to je diktatura!'


'Praksa seksualnog odgoja trebala bi biti informacija, a ne promocija ili indoktrinacija kao što je slučaj u Hrvatskoj. Kada se tako bitna stvar koristi za propagandu, onda nastaje teror manjine nad većinom i forsiranje određenih interesnih skupina'

Autor: Ratko Martinović Photo: Ratko Martinović Srijeda, 19 Lipanj 2013 00:05


Seksualni odgoj u Njemačkoj je u školskom kurikulumu preko četrdeset godina, i to bez skrivenog naziva 'zdravstveni', kao i bez većih kontroverzi. Tijekom boravka u Stuttgartu provjerili smo što Nijemci i njemački Hrvati misle o hrvatskoj praksi i referendumu inicijative 'U ime obitelji'.

'Kako je moguće da političari ne poštuju volju naroda?'


Još od 1970. u Njemačkoj je seksualni odgoj dio školskog sustava, a od 1992. i zakonski obavezan. Učenici tako upoznaju tjelesne promjene tijekom puberteta, biologiju i razmnožavanje, seksualnost, partnerski odnos, homoseksualnost, neželjene trudnoće, abortuse, zlostavljanja i spolno-prenosive bolesti. No, zanimljivo je kako Nijemci koji su sve prošli u vlastitoj praksi smatraju kako je hrvatski princip zdravstvenog odgoja iznimno agresivan.

- Za njemačku praksu je nemoguće da se narodu želi progurati nešto protiv čega postoji konsenzus. Iako Njemačka ne poznaje referendumsku praksu u europskom obliku, teško je zamisliti da bi njemačka Vlada branila i pokušavala onemogućiti nešto za što su se građani odlučili putem glasanja. Takva agresivnost protiv volje naroda je zapravo diktatura - rekao nam je jedan od sugovornika koji je odlučio u ovom slučaju biti anoniman.


'Promotori seksualnog odgoja u Njemačkoj su stručnjaci, ne političari'


Njemačka je poznata kao jedna od država gdje je seksualni odgoj polučio velike uspjehe, prvenstveno zbog svoje umjerenosti i stručnosti. Na taj način je ova država u samom vrhu po tinejdžerskoj svjesnosti - samo 1.17% maloljetnica zatrudni u tom dobu, što je velika razlika naspram ostalih zemalja, posebice SAD-a. Jedino se Baptisti otvoreno protive ovakvoj školskoj praksi.

- U Njemačkoj je ovaj sustav ostvario uspjeh jer su predvodnici kompetentne i stručne osobe. Pitam se samo koliko godina svoga života su proučavanju i školovanju oko seksualnog odgoja posvetili ministar Jovanović ili žena premijera Milanovića? Čisto sumnjam da su završili i neki tečaj - to se u Njemačkoj ne može dogoditi, a sumnjam da bi i Nijemci samo gledali kada bi nestručne osobe promovirale tako bitnu stvar - rekao nam je Robert Špehar, Hrvat iz Stuttgarta.

'Nevjerojatno je kako gotovo svi mediji i novinari imaju isto razmišljanje'


- Praksa seksualnog odgoja trebala bi biti informacija, a ne promocija ili indoktrinacija kao što je slučaj u Hrvatskoj. Kada se tako bitna stvar koristi za propagandu, onda nastaje teror manjine nad većinom i forsiranje određenih interesnih skupina', smatra anonimni komentator. 'U Njemačkoj je nemoguće da visokorangirani mediji promoviraju i rade intervjue s deklariranim pedofilima. To dovoljno govori što se događa u Hrvatskoj - zaključuju sugovornici.



U ostalim razgovorima s njemačkim Hrvatima gotovo su svi izrazili čuđenje da su čitajući hrvatske medije naišli na gotovo podjednako mišljenje o seksualnom odgoju, referendumu 'U ime obitelji', ulasku Hrvatske u EU - iznenađeni su što je svega par medija oporba nekim idejama i dodaju kako se takve situacije ne mogu događati u razvijenim demokracijama. Konačni zaključak je kako kod svih bitnijih pitanja u Hrvatskoj ne postoji različitost razmišljanja već sumnja da iza ideja stoje neka domaća ili strana financijska i interesna mreža.