Forum Hoplologije,

Mile Prpa: Je li Savez za Hrvatsku – konačno naziruća zora na hrvatskom nebu?
Četvrtak, 06 Veljača 2014 09:24


Poznato je još iz biblijske mudrosti, da je jedinstvo naroda najvažnija pretpostavka za njegov opstanak i njegov prosperitet. Narod koji je jedinstven on je u pravilu nepobjediv, pa makar na njega udarila i velika sila. Glavni razlog našeg neimanja vlastite države dugih 888 godina je bilo nejedinstvo naroda, bolje kazano nejedinstvo političkih elita kroz povijest. Od vremena osnutka Republike Hrvatske kao nezavisne države, to jedinstvo je bilo koliko toliko prisutno za vrijeme Domovinskog obrambenog rata.


A odlaskom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana s političke scene došlo je do pravog političkog, ideološkog, stranačkog i svakog drugog nejedinstva i raskola u hrvatskom nacionalnom korpusu. Taj raskol je otišao sve dotle da su u dva navrata na vlast došle strukture bivšeg komunističkog režima izrazito ili gotovo neprijateljski nastrojene prema opstojnosti i same države.


No, konačno se pojavio višestranački Savez za Hrvatsku na njenom političkom obzorju, koji u samom početku puno obećeva samim svojim ustrojem i nacionalnim ponosom. Kako netko reče ne kao treća opcija već kao – prirodna hrvatska opcija, kao vlast naroda, kao prirodni tumač i zaštitnih njegovih stremljenja i nada.


No, povijest je u mnogim državama pokazala da nije dovoljna samo mudrost da se porazi političkog protivnika, ili još češće nesposobnu vlast, i da se preuzme vlast i kormilo države, već da je još više potrebna politička mudrost u vladanju. A osnovni element političke mudrosti je – predviđanje događaja koji mogu naškoditi narodu, pa ih treba u samome začetku sasjeći dok se nad njima ne izgubi kontrola. Jednako tako i predviđanje pozitivnih procesa i u samome začetku ih podržati da se što više i brže razviju i osnaže.

Ali kod preuzimanja vlasti ni to nije dovoljno za uspješno vladanje. Svaka nova ekipa mora dobro provjeriti na kakvu stolicu sjeda i gdje će je u tom sjedenju nešto žuljati ili remetiti spokoj novoustoličene vlasti. Hrvatska stolica vlasti sva je hrapava i tko god na nju sjedne, prvenstveno misleći na vlast domoljuba, trebat će u startu tu stolicu dobro počistiti i izglancati i ukloniti sve što će biti smetnja njenom vladanju u interesu naroda i prosperiteta.

U hrvatskom slučaju to je prioritetno donošenje novog ustava RH iz kojeg će biti izbačeni sve relikvije bivšeg komunističkog mentaliteta, a nakon toga uklonjeni i na terenu. Također nova vlast bi trebala voditi nacionalnu politiku ne samo na nivou Republike Hrvatske, tj. ne samo na državnoj razini, već je treba podići i voditi na razini cjelokupnog nacionalnog korpusa, bez obzira u kojem se dijelu svijeta njegovi segmenti nalazili. Ustavno treba uspostaviti ne obično već i institucionalno jedinstvo svih Hrvata svijeta, a to niti najmanje ne bi trebalo značiti da Hrvatska ne bi bila i građanska država sa zaštitom nacionalnih manjina i jako istaknutim socijalnim elementom.

Kad kažem institucionalno povezivanja s iseljeništvom i izvandomovinskim Hrvatima tada mislim,na sljedeće. Izvandomovinskom nacionalnom korpusu omogućiti da u Hrvatski državni sabor delegira po unaprijed utvrđenom ključu najmanje dvadeset posto zastupnika, čime bi se osiguralo da više nikada u saboru većinu ne bi mogli dobiti političke struje koje Hrvatsku ne doživljavaju kao svoju državu i domovinu. Institucionalno povezivanje značilo bi na pr. i sljedeće; u članstvo HAZU uključiti i hrvatske istaknute vrhunske znanstvenike i umjetnike iz iseljeništva opet barem dvadeset posto od ukupnog članstva, potom stvoriti zajedničke sportske lige iseljene i domovinske Hrvatske u jedinstvenu ligu, u nogometu, rukometu, košarci i sl. (Hrvatska je premala država da ima sportske lige samo s teritorija države).

Uključiti naše iseljenike, barem u pedesetpostotnom dijelu, da rade u našim veleposlanstvima i sl. da mnogi mogu biti i veleposlanici RH, ukoliko to dozvoljavaju zakoni zemlje u kojoj žive.

Odmah po preuzimanju vlasti donijeti vrlo oštre kaznene mjere za korupciju, pljačku državne imovine i sl. A svaku pljačku iznad iznad 100.000 kn okarakterizirati kao podrivanje temelja države, i izjednačiti je s veleizdajom domovine.

Našem iseljeništvu otvoriti širom sva hrvatska vrata i omogućiti im prioritetan pristup investicijama po najjednostavnijem postupku, i davati im prednost pred stranim investitorima. Treba odmah racionalizirati i izvršiti temeljitu reformu državne uprave na svim razinama, posebno na lokalnoj smanjenjem broja općina. Smanjiti broj ministarstava na desetak, i ukinuti državne agencije koje su uspostavljene u velikom broju prvenstveno u funkciji političkih sinekura.

Donijeti Zakon o preregistraciji političkih stranaka i staviti minimalno potreban broj od najmanje nekoliko tisuća potrebnih potpisa za preregistraciju ili novo osnivanje političke stranke. Time bi se u Hrvatskoj stranačje upristojilo i dovelo na razumnu mjeru od desetak stranaka, a ne koliko ih sada ima preko 150 što bi bio živi apsurd i za veliku SAD, a kamo li za jednu minijaturnu Hrvatsku.

Uspostaviti Ministarstvo nacionalne sigurnosti i informiranja, koje će držati pod kontrolom da na visoko pozicionirane položaje u vlasti ne mogu doći ljudi koji u svom političkom svjetonazoru nisu državotvorni ili su čak svojim političkim habitusom suprotstavljeni interesu sigurnosti naroda i države. Također i zbog praćenja medija, da ne postupaju s pozicija suprotstavljenih Hrvatskoj, pa čak i s neprijateljskih pozicija, kao što je to sada slučaj gdje je u antihrvatsku kampanju uključen veliki postotak javnih medija. To niti jedna država na svijetu ne bi dopustila.

Hrvatska kao država treba biti tako ustrojena da bude funkcionalna, efikasna, pravedna prema svima, ali krajnje odlučna da ne dopusti nikome razaranje njenog ustroja na bilo kojem planu, niti u primisli, pa niti u najmanjem segmentu. Liberalizam poludivljeg stranačja je Hrvatsku doveo na rub provalije, a narod na rub same gladi, a nenarodni političari sa samih vrhova državne vlasti, svojim nepromišljenim (ili potpuno svjesnim i namjernim) izjavama u međunarodnim krugovima davali su izjave o Hrvatskoj kao da se radi o neprijateljskoj zemlji, a bez da su za to odgovarali.

Nova politika treba napraviti radikalni zaokret, i od Hrvatske kao iseljeničke države istu pretvoriti u useljeničku po uzoru na državu Izrael. Pod useljeničkom državom misli se najprije pomoć našim iseljenicima, prvenstveno i mlađima da se vrate u Hrvatsku, a uselenje drugih naroda ograničiti i dopuštati im to selektivno prvenstveno onima koji bi tu živjeli u skladu s hrvatskim svjetonazorom.

Dovođenje menadžera na visoke funkcije u upravnim tijelima uvjetovati da uspjeh svog upravljanja garantiraju cjelokupnom svojom imovinom. Svim mogućim sredstvima ponovno obnoviti hrvatsko bankarstvo i staviti moratorij na svaku daljnju rasprodaju strancima državne imovine ili davanje u koncesije najmanje narednih deset godina dok se Hrvatska ne oporavi. Dalo bi se mnogo toga još nabrojiti čime bi se pospješio prosperitet naroda i stabiliziralo gospodarstvo u državi, ali i osigurala njezina sigurnost.

Za sve ovo provesti, na svim izborima potrebna je pobjeda domoljublja, čovjekoljublja, poštenja, pravednosti, rada, reda i radišnosti. Savez za Hrvatsku, kako se čini, to obećava, ako se opet ne bi prevarili i u njih razočarali prvenstveno ako ne uspiju izgraditi unutarnju koheziju. Ponovno prepustiti vlast tzv. bipolarnim strankama koje su je do sada izmjenično obnašale, znači stavljanje na kotače Hrvatske, izlizanih trošnih guma koje nas ne mogu daleko odvesti.

I na kraju još jedan izuzetno važan moment je taj – pozvati svekoliki narod da iziđe na izbore jer samo uz sveopću suradnju naroda možemo sačuvati našu Hrvatsku. Svaki pripadnik naroda koji je zdrav i može izići na izbore dužan je to učiniti, inače se svjesno ili nesvjesno svrstava na stranu onih koji rade protiv Hrvatske i njenog naroda, protiv budućnosti naše djece.

Zora na hrvatskom nebu je vrlo rijetka politička meteorološka pojava i zato nadolazeću zoru, ako je prava, svi trebamo podržati, jer ovog momenta na hrvatskom barjaku ukaljene su i crvena i plava boja. Na sreću postoji i bijela boja i to ona u sredini koja je još uvijek savršeno čista i ne smije krenuti ni lijevo ni desno. Ta bijela boja je boja naroda, narod želi vlast kao čistu ispeglanu bijelu košulju. Ne oblačimo više svoj hrvatski narod u nečiji stranački prljavi veš. Budimo dostojanstveni i svi se stavimo na branik domovine. Sami smo sebi najveći i prijatelji i neprijatelji. Prestanimo sami sebi biti neprijatelji. Nejedinstvo naroda, politike, i sl. je najbolja podloga za njegovu propast. Ako ovaj put pogrešimo u političkim izborima, otišli smo na put konačne propasti i više neće biti mogućnosti povratka.



Mile Prpa

http://www.hrsvijet.net/index.php?optio ... Itemid=382

Hrvatsko nacionalno vijeće: Tko hoće čisto vino, a ne bevandu, neka dođe kod nas! Nismo u Savezu za Hrvatsku!

Autor: Zoran StuparDatum: petak, 14. veljače 2014. u 09:46


HNV nije pristupio Savezu za Hrvatsku jer u Savezu nisu prihvatili njihove zahtjeve za korjenitim promjenama upravljanja državom, te rasčišćavanjem povijesnih laži i nedoumica. Govoreći i pišući o nedavno osnovanom Savezu za Hrvatsku mnogi su mediji netočno prenijeli da je i Hrvatsko Nacionalno Vijeće, kojega predvodi Karlo Starčević, postalo jedan od devet članova tog Saveza. Činjenica je, međutim, da čelnici Hrvatskog Nacionalnog Vijeća nisu potpisali temeljni dokument Saveza za Hrvatsku, iz čega proizlazi da Savez za Hrvatsku čine osam političkih stranaka, ali ne i Hrvatsko Nacionalno Vijeće (koje je formalno udruga, a u praksi pokret za korjenite promjene). Upozorili su nas na to u HNV-u.

Na kojim pitanjima je došlo do razmimoilaženja Hrvatskog Nacionalnog Vijeća s predsjednicima stranaka koje danas čine Savez za Hrvatsku, upitali smo Karla Starčevića, predsjednika HNV-a.

- Hrvatsko Nacionalno Vijeće jedno je od inicijatora okupljanja hrvatskih domoljubnih snaga, no točno je da je tijekom pripremnih sastanaka, a uoči formiranja Saveza za Hrvatsku, došlo do određenih nesuglasica između nas i pojedinih članova Saveza. Odustali smo od pristupanja Savezu jer pojedini članovi u zajednički program nisu htjeli staviti temeljnu problematiku na kojoj smo mi inzistirali. Tražili smo da se u osnovna polazišta platforme Saveza za Hrvatsku stave korjenite promjene sustava upravljanja državom i društvom. To podrazumijeva promjenu Izbornog zakona, Zakona o političkim strankama, Zakona o izbornim jedinicama i Zakona o referendumu. No, naše inzistiranje na čistim računima nisu podržali neki članovi Saveza. Drugi naš ključni zahtjev bio je zahtjev za konačnim rješavanjem povijesnih laži i nedoumica, gdje nema i ne smije biti nedodirljivih. Vjerojatno je i to bio kamen spoticanja kod nekih članova Saveza – ističe Karlo Starčević, predsjednik Hrvatskog Nacionalnog Vijeća, pa dodaje kako je HNV bio ustrajan u svojim zahtjevima jer je htio biti član saveza koji će dugo trajati, a kojemu nije primarni cilj uspjeh na slijedećim izborima.

Starčević potom pojašnjava kako je HNV ponudio znatno širu platformu za dugoročnu suradnju sa Savezom za Hrvatsku, o čemu se još pregovara.

- Smatramo da u Savezu za Hrvatsku ima krasnih i čestitih ljudi i mi smo članovima Predsjedništva Saveza rekli da će imati našu podršku ako budu radili za dobrobit hrvatske države i hrvatskog naroda. Isto tako ćemo i mi zatražiti njihovu pomoć u provođenju naših slijedećih akcija i zadataka, a koji se tiču dviju ključnih točaka našeg programa: korjenitih promjena sustava upravljanja državom i rasčišćavanja povijesnih laži i zabluda - pojašnjava Starčević, koji nam je potom na uvid dao platformu HNV-a, koju ćemo, radi boljeg razumijevanja sličnosti i razlika između programa HNV-a i Saveza za Hrvatsku, ovdje u sažetom obliku prenijeti.

'Zbog nesposobne, nestručne i brojnim aferama zarobljene vlasti - u kontinuitetu i na svim razinama - Hrvatska danas 'puca po svim šavovima'. Mnogi građani zato s razlogom opet priželjkuju smjenu vlasti. No, realna je opasnost da u nepromijenjenim uvjetima ponovno dobijemo jednako lošu vlast.

Jer HDZ se, unatoč snažnim pritiscima iz baze, nije promijenio - demokratizirao ni očistio, što znači da je Karamarko, po svemu sudeći, samo još jedan pijun struktura koje uistinu vladaju Hrvatskom i koje su mu pomogle da dođe na čelo HDZ-a. Takozvani 'Treći put' kojeg zagovara dr. Nikica Gabrić je, po svemu sudeći, isti put, odnosno rezervna varijanta SDP-a i HDZ-a. Naime, to je generacija intelektualaca, djece komunističkih vlastodržaca koja su ostala kao zadnja pričuva u održanju postojećeg poretka i spašavanju svojih predaka koji su dionici bivše komunističke hobotnice.Već sada je vidljivo da ne traže korjenite promjene i istinsku demokraciju, već zagovaraju svojevrsni elitizam, što znači da je i njima cilj zadržati manje-više postojeće stanje pod egidom tobožnjih promjena i tobožnjeg TREĆEG PUTA.

Zbog svega toga postoji realna opasnost da se ponovi scenarij iz 2000., 2004. i 2011. godine, odnosno da na vlast dođu jednako loši, ili još lošiji kadrovi i koalicija. Ti kadrovi i ta koalicija ponovno će najavljivati promjene, ali će nakon izbora nastavili raditi po starom. Jer postojeće stanje odgovara korumpiranoj partitokraciji, ratnim profiterima, odnosno strukturama i oligarhiji koji iz sjene već gotovo četvrt stoljeća upravljaju svim procesima u Hrvatskoj. Dakle, opasna manjina je izvršila prijevaru i kroz stare strukture vlasti posvadila Hrvatsku s EU i našim najboljim prijateljima u Europi što je i vidljivo iz manipulacija oko izručenja zločinaca i ubojica zemljama u kojima su počinili zločine.

Već sada se, dakle, s velikom sigurnošću može predvidjeti da se ništa bitno, u postojećim uvjetima, na sljedećim izborima i nakon njih neće promijeniti, odnosno da nas čeka daljnje propadanje, još veće siromaštvo, iseljavanje i izumiranje stanovništva te opće beznađe i sve veće nezadovoljstvo koje lako može prerasti u ozbiljne nemire.
Zbog svega nabrojenog nužne su hitne i korjenite promjene.

Te promjene ne znače destruktivno rušenje svega što postoji, već provođenje detaljno osmišljenog i izvedivog plana uspostavljanje novog i zdravog sustava upravljanja državom i društvom.

Pri tome bi valjalo ugrabiti priliku koja se nudi potresima oko Perkovića i Mustača kao predstavnika propalog zločinačkog sustava, te jednom za svagda raskrinkati udbaško-mafijaške strukture koje Hrvatsku vuku na dno. Jer tek kada velik dio građana bude svjestan nametnute stvarnosti u kojoj živi i kada mase snažno i nezaustavljivo požele korjenite promjene, HNV će uz pomoć naroda moći uspostaviti novi sustav upravljanja državom i društvom.

Taj sustav najkraće se može opisati kao Sustav čistih ruku i čistih računa (lustracijom), a temelji se na istini, moralu, povjerenju, domoljublju, samoodgovornosti ....

'Tko hoće čisto vino, a ne bevandu, tko hoće istinu, a ne povijesne laži, vladavinu čovjeka i naroda, a ne oligarhije i partitokracije, neka dođe kod nas' – svojevrstan je moto Hrvatskog Nacionalnog Vijeća, odnosno stijeg ispod kojega HNV okuplja sve one koji se zalažu za istinske vrijednosti i istinsku demokraciju.

Ljudi koji čvrsto stoje uz takav program Hrvatskog Nacionalnog Vijeća sve te promjene, kako tvrde u HNV-u, znaju i mogu ostvariti.

Kako?
Primjenom već razrađenog programa uravnoteženog i održivog razvoja te koncepcije korjenitih promjena (cjelovita preobrazba) države i društva. Taj program, na kojem se gradi cijeli koncept Hrvatskog Nacionalnog Vijeća, hrvatska bi javnost u budućnosti trebala prepoznati kao svojevrsni brend HNV-a. Postoji, dakle, znanstveno razrađeni put kako se provode korjenite promjene upravljanja državom i društvom i tim putem HNV namjerava poći.



Evo osnovnih postavki programa korjenitih promjene i upravljanja promjenama:
Država počinje odozdo, odnosno od svakog pojedinca koji će biti stup demokracije, odnosno istinske vladavine naroda. Čovjek - kao samoodgovorni pojedinac - je, dakle, u središtu, a ne država. To znači da će svaki građanin točno znati tko ga u vlasti (na lokalnoj razini i u Saboru) predstavlja. Građani će, osim toga, moći opozvati zastupnika kojim nisu zadovoljni. To pak znači da će zastupnici (u Saboru i na lokalnoj razini) morati itekako paziti da istinski zastupaju narod, odnosno one koji su ih izabrali.

Decentralizacija i preustroj sustava državne i javne uprave i lokalne samouprave:
HNV želi sustav upravljanja svesti na dvije razine (a ne na tri kao dosad ili 4 kako se planira), pa bi građani svoja prava ostvarivali kroz okrugove (općine) i kroz Hrvatski sabor (ne više kroz općine, gradove i županije – jer je taj sustav preskup, nedjelotvoran i korumpiran).
Hrvatsko Nacionalno Vijeće želi dakle uvesti 60 do 70 izbornih okruga, kao prvu razinu upravljanja državom i društvom, te Sabor kao drugu razinu upravljanja. Svi žitelji sela i gradova u jednom okrugu birali bi svoje predstavnike u Okrug i jednog ili dvojicu za Sabor. Građani bi točno znali tko ih predstavlja i koga mogu opozvati ako nisu zadovoljni načinom na koji ih predstavlja. Izborni Okrug bi trebao biti povijesno i zemljopisno omeđen tako da predstavlja jednu povijesno – zemljopisnu i po mogućnosti gospodarsku cjelinu.
Sustav kojega želi uvesti HNV je višestruko djelotvorniji, uz pedeset posto smanjenje troška.

Treba napomenuti da ovaj način upravljanja državom sprečava manipulaciju i pljačku državnog proračuna između 25 – 30 posto što omogućava visoka ulaganja u gospodarstvo koje će stvoriti dodatnu – NOVU – vrijednost.

Iz svega prethodno navedenog jasno je da korjenite promjene ne mogu izvesti oni koji su nas u ovo stanje doveli. To trebaju učiniti novi ljudi, zbog čega je nužno provesti i svojevrsnu lustraciju. Ti novi ljudi trebali bi biti moralni i neporočni, stručni i djelotvorni, samoodgovorni i vjerodostojni, te domoljubni. Jer samo takvi mogu pronaći NOVI PUT za spašavanje Hrvatske i ostvarivanjem budućeg prostorno uravnoteženog i održivog razvoja.



Kako to postići:
Kao prvo: uvođenjem sustava za upravljanje krizom (krizni menadžment). U tu svrhu HNV traži od državnog vrha osnivanje 'Vlade nacionalnog spasa', koja bi trebala djelovati u periodu od 12 do 18 mjeseci.
U Vladi nacionalnog spasa trebalo bi biti oko 40 posto predstavnika stranaka zastupljenih u sadašnjem sazivu Sabora (približno postotku osvojenog biračkog tijela) i oko 60 posto predstavnika građana koji njih nisu birali (35 posto ih RH i 25 posto iz Izvandomovinstva).

Ovaj 'Krizni menadžment' činili bi oko deset članova Vlade na vrhu i oko 150 do 200 najkvalitetnijih stručnjaka u timovima za upravljanje krizom. Oni bi trebali provesti slijedeće zadaće:
1. Promjena zakonodavstva, ponajprije Izbornog zakona, Zakona o strankama, o referendumu, Zakon o nezastarijevanju zločina i lustraciji... kako bi se što prije mogli pripremiti, raspisati i provesti novi državni i lokalni izbori po novim pravilima kao pretpostavka za sve ostale korjenite promjene.
2. Preustroj državne i javne uprave i samouprave (na samo dvije razine) utemeljen na 60 do 70 (samo)upravnih okruga i općina koji će istodobno biti i izborne jedinice.
3. Koncept razvoja ljudstva u Domovini i izvandomovinstvu: povratkom dijela građana RH treba oživjeti izumrla i opustošena područja, poboljšati organizaciju poslovanja, omogućiti procvat gospodarstva i porast pučanstva na pet i više milijuna stanovnika.
4. Program hitnih mjera oporavka gospodarstva i program budućeg - prostorno ravnomjernoga i održivog razvoja RH, utemeljen na ekosocijalno-tržišnom gospodarstvu i djelatnostima budućnosti, te povratak opljačkane imovine i novčarske suverenosti, kao i zabrana daljnje rasprodaje narodne imovine i zaduživanja.
5. Uvođenja reda u medije i izgradnja ugleda RH u svijetu
6. Sređivanje imovinsko-pravnih i političkih odnosa s okruženjem, posebice u vezi s poslovanjem i čistim računima u pograničnom prostoru sa susjednim zemljama, ratna odšteta...
7. Osposobljavanje djelatnika, pogotovo najodgovornijih čelnika, za djelotvorno upravljanje krizom i korjenitim promjenama.

Zaključak i upozorenje državnom vrhu: Hrvatsko Nacionalno vijeće daljnje propadanje Hrvatske neće dopustiti nego će odlučno i ustrajno, demokratski i nenasilno (Gandhijevski) djelovati i neće odustati sve do ostvarenja NOVOG PUTA za boljitak Hrvatske. Zato Hrvatsko Nacionalno Vijeće upućuje poziv svim građanima Hrvtske da mu se pridruže u rastućem Pokretu spašavanja Republike Hrvatske!

Važno je još jednom izdvojiti ono po čemu je Hrvatsko Nacionalno Vijeće čimbenik koji je bitno drugačiji od ostalih političkih čimbenika u Hrvatskoj.

Što to HNV razlikuje od ostalih političkih čimbenika:
1. HNV nije politička stranka, već svenarodni pokret za spašavanje Hrvatske.
2. HNV djeluje u cilju opće, a ne partitokratske dobrobiti.
3. Čelnike i članove HNV-a zanima prvenstveno Narod, odnosno svi građani Hrvatske, a ne vlastita korist, odnosno korist za pojedince ili skupine.
4. HNV nije zainteresiran za privilegije, već za opstanak i razvoj Hrvatske.
5. HNV je spreman trpiti, stradati i boriti se za dobrobit hrvatskog naroda.
6. HNV želi spojiti Domovinsku i Izvandomovinsku Hrvatsku te iskoristiti velik moralno-etički, stručni, emotivni i materijalni potencijal hrvatskog izvandomovinstva. HNV ne priznaje ni lijevo ni desno, već upozorava da su takve diobe silom i licemjerjem nametnute. Tobožnji 'lijevi' nisu socijalno osjetljivi, a tobožnji 'desni' nisu ni domoljubni, ni tradicionalni. I 'lijevi' i 'desni' u Hrvatskoj brinu prvenstveno za svoje interese, a nije ih briga za opstanak i razvoj Hrvatske.
7. Osim nastojanja da pojedinac postane suveren – što mu je i Ustavom zajamčeno, odnosno sposoban sam donositi sve važne odluke i snositi odgovornost (a ne biti klimavac kakvi su danas na cijeni na hrvatskoj političkoj, medijskoj i društvenoj sceni), HNV se zalaže i za zajedništvo u različitosti, odnosno ravnopravnost svih građana Hrvatske bez obzira na nacionalnu, rasnu, vjersku, ideološku... pripadnost. Podrazumijeva se pri tom lojalnost svih građana Republici Hrvatskoj.
8. HNV se zalaže za održivi razvoj, a ne neoliberalizam, jer je HNV-u važan svaki čovjek, a ne 'elita'.
9. HNV-u su moral i etika važniji od profita: ne može se imati zdrava ekonomija ako svrha poslovanja nije doprinos društvu i općem dobru.

Važno je na kraju pojasniti i HNV-ov 'Koncept razvoja gospodarstva'.

HNV bi mjerama koje predlaže stvorio uvjete za zdrav i održiv razvoj gospodarstva te bi poticao djelatnosti koje priliče hrvatskom prostoru. Svim građanima koji žele proizvoditi dao bi koncept i recept za proizvodnju, a poljoprivrednicima - zemlju na korištenje. Omogućio bi im povoljne uvjete i tržište te stvorio uvjete za djelovanje pravne države koja će biti za sve jednaka na cjelokupnom državnom prostoru. U takvim okolnostima do izražaja bi došao talent i trud svakog pojedinca. Kreativnost i proizvodnja na taj bi se način poticali i dalje razvijali, što bi nužno doprinijelo razvoju i blagostanju društva te otvorilo put otvaranju oko 1,5 milijuna novih radnih mjesta u proizvodnji i djelatnostima budućnosti što je krajnji minimum prema europskim standardima u odnosu na broj stanovnika. Da bi u tome uspjeli moramo stvoriti SUSTAV koji će biti poticajan, a ne represivan kao današnji, koji je ostao kao zadnje sredstvo obrane vladajuće oligarhije.



Dakle, Republika Hrvatska je na dnu i zadnji je tren za akciju spašavanja države od DUŽNIČKOG ROPSTVA. Stoga, svaki dobronamjerni pojedinac treba pružiti svoj doprinos, jer samo u zajedništvu možemo uspjeti. Potrošili smo i zadnju ostavštinu svojih predaka i sada jedemo budućnost svoje djece. Je li to naša jedina ostavština našim potomcima i hoćemo li uopće zaslužiti da nam dođu na grob zapaliti svijeću, ako bez otpora pustimo da potroše našu i njihovu budućnost?' – stoji u zaključku platforme Hrvatskog Nacionalnog Vijeća.


Autor: Zoran Stupar

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... atsku.html

HDZ i HDSSB uozbiljite se!


Nenad Piskač
12:48, 14.02.2014.


Čim je ustanovljen Savez za Hrvatsku bilo je jasno da on zagovarateljima statusa quo predstavlja koaliciju „opasnih namjera“ (I. Račan). Reagiralo se odmah tako da je provladina medijska ekipa orkestrirano zagraktala o „razjedinjavanju desnice“. Razvukli su tezu da je formiranje SZH udar na HDZ, ne bi li potaknuli HDZ da riješi taj novi nepotreban teret, remetilački čimbenik bipolarne nirvane.

Prvi se na politmedijske muholovke zaletio Andrija Mikulić, član predsjedništva i šef zagrebačkoga HDZ-a, dovevši u svezu formiranje SZH s akcijom spašavanja „SDP-a od gubitka sljedećih izbora“. Slično je svojedobno reagirao Sanader rekavši „glas za HSP glas je za SDP“, pa je sprživši time HSP poslije izbora koalirao sa – SDSS-om! Ostalo je povijest. Tužna. Očekuje li nas slična tuga i u budućnosti?

Zahvaljujući iskusnijim političarima HDZ-a, poput Milana Kovača, odustalo se od diskvalificiranja kompletnoga SZH. Ali, nastavilo mu se tražiti „najslabiju kariku“. Na nekoliko je mjesta istodobno u medijski prostor lansirana patka o tome da je SZH zaražen „mržnjom prema HDZ-u“. Glavni virusonositelj navodne mržnje lociran je u HDSSB-u, nastalom na suprotstavljanju Sanaderovoj politici gospodarskog poražavanja Slavonije i Baranje. Ideja je uhititi i transferirati HDSSB kako bi zagovornici statusa quo potom mogli kompletan SZH proglasili izbornim autsajderom. Tako bi bipolaristi bez nervoze i alternative dočekali buduće izbore. Redovne, dakako, kao da je stanje države i nacije normalno.

Tjedan dana poslije Mikulića (10. veljače), Ivica Vrkić, gradonačelnik Osijeka, tamošnji HDZ-ov i SDP-ov jednojajčani partner, optužuje HDSSB da u Osijeku želi organizirati kaos prema uzoru na bosanski scenarij. Kako kreativna izmišljotina iz arsenala proizvodnje glasina zastrašivanja! Štafetu od Vrkića preuzima Damir Kramarić, šef osječkog HDZ-a, optužujući na tiskovnoj konferenciji (umjesto kaznenom prijavom) „lažne regionaliste“ za kriminal u procesu pretvorbe te za iseljavanje 12.000 mladih Slavonaca. Osječki SDP mudro šuti! Posao odrađuje HDZ.

I inače kratki fitilj HDSSB-ovaca je dogorio pa su u svom odgovoru na optužbe raspalili izravno po Karamarku dovodeći ga u svezu sa svim i svačim. Na to im Karamarko odgovara da bi se hadeesesbeovci trebali boriti protiv vlade. Kad bismo htjeli biti zlobni, rekli bismo da isto vrijedi i za HDZ. Milanovićeva vlada sve to lijepo promatra i smijulji se. Ta, dvije parlamentarne oporbene stranke, štoviše, predvodnice dviju predizbornih koalicija kopaju si međusobno oči umjesto da se „bore protiv vlade“. Sve se odvija onako kako su mediji, zna se čiji, zacrtali.

No, što od te svađe s tendencijom sapunice imaju Hrvatice i Hrvati, glasači HDZ-a i HDSSB-a, a što građanke i građani, glasači SDP-a i njegovih ideoloških partnera? Prvi – ništa, osim razočaranja. Drugi – nadu da nije sve izgubljeno i kad je sve izgubljeno.

Nastave li HDZ i HDSSB u istom tonu mediji će do iznemoglosti njihovim jalovim prepucavanjima krinkati alarmantno stanje u državi, vladinu nesposobnost na unutarnjem i vanjskom planu, silne sukobe interesa vladajućih, enormnu nezaposlenost, rebalanse proračuna koji od polugodišnje postaju tromjesečna pojava s tendencijom mjesečnog ritma, poreznu presiju, sveopće siromaštvo i iseljavanje kao jedinu perspektivu. Onako usput, gotovo neprimjetno, tom taktikom do izbora oslabit će i izborni kapaciteti obje oporbene koalicije. Obje!

Ako im je cilj smijeniti aktualnu vlast onda je pred HDZ-om i HDSSB-om nastupilo vrijeme političke ozbiljnosti i pojačane odgovornosti. O njihovoj spremnosti za odgovornost koju zahtijeva aktualni trenutak ovisit će postotak izlaska na izbore, izborni rezultati i u konačnici budućnost Hrvatske. Jesu li toga svjesni, ili će neodgovornošću dopustiti da postanu oružje u rukama onih kojima je jedini politički cilj dočekati u sedlu redovne izbore?

Politička odgovornost nalaže, ne samo HDZ-u i HDSSB-u, već i svim čimbenicima njihovih koalicija da stranačkim radom ističu afirmativne točke svojih programa i ne daju povoda provladinoj dobro podmazanoj medijskoj mašineriji da odvlači pozornost javnosti s katastrofalnoga stanja u kojemu se Hrvatska nalazi. Taj je medijski stroj debelo motiviran za proizvodnju magle. Em je najvećim dijelom na državnim jaslama – njega izvrsno simbolizira šef SKOJ-a na HRT-u, em je drugim dijelom Planom 21 oslobođen plaćanja poreza – njegov je tipični lik gl. ur. lista Komunist u EPH-u.

U tom pogledu, s obzirom na izborne rezultate posljednjih državnih izbora, nešto je veća odgovornost HDZ-a, a ni ona HDSSB-a nije mala. Od njih šutljiva, osiromašena, jadna hrvatska većina očekuje fer borbu na onim pitanjima koja egzistencijalno pritišću hrvatskoga čovjeka ispod razine ljudskoga dostojanstva. Uostalom, na dodirnim programskim točkama moguće će u interesu Hrvatske trebati i postizborno koalirati. U tom kontekstu međusobno im prepucavanje, osim što je nekulturno, ima i jednu iracionalnu dimenziju. Hrvatska politička povijest uči nas da se zagriženim insistiranjem na razlikama ne gradi ništa dobro.
Gospodo, uozbiljite se.

http://narod.hr/kolumna/hdz-hdssb-uozbiljite-se/

O preslagivanjima na nacionalnom političkom krilu

Objavljeno Utorak, 25 veljače 2014 18:0046 komentara



Komentari recentnih zbivanja na nacionalnoj strani političkog spektra

Posljednjih tjedana i mjeseci svjedoci smo novih preslagivanja na nacionalnom političkom krilu. Formiranje Saveza za Hrvatsku izazvalo je žustre rasprave i polemike ne samo na relaciji ove nove političke snage i HDZ-a, nego i među sve nezadovoljnijim hrvatskim biračima.

Pred koji dan dr. Željka Markić, čelnica inicijative U ime obitelji, izišla je s prijedlogom zajedničkog izlaska srodnih stranaka na izbore za EU parlament, i tako se na neki način postavila kao moguća poveznica između HDZ-a i Saveza za Hrvatsku.

Na izjavu Tomislava Karamarka kako je HDZ „kamion", a ostali dijelovi moguće velike desne koalicije „bicikl", dr. Markić reagirala je koncilijantno, ustvrdivši da se znade tko je kamion, a tko bicikl, ali „da su važni i kamion i bicikl za one velike poslove koji se trebaju obaviti za Hrvatsku".

Prijedlog dr. Markić o zajedničkome izlasku srodnih stranaka na izbore za EU parlament te preslagivanja na nacionalnoj strani političkog spektra za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Hrvoje Hitrec, prof. dr. Branimir Lukšić, dr. Damir Pešorda, Mate Kovačević, Josip Jović i Egon Kraljević.

Hrvoje Hitrec: Velika koalicija ne može biti uspješna bez HDZ-a

Uvijek sam djelovao po političkom instinktu koji naravno sadrži nešto animalno, pa se u pravom smislu riječi smatram političkom životinjom. Taj mi instinkt sada kaže da je Savez za Hrvatsku barem u ovom trenutku više savez protiv HDZ-a, nego protiv besramne Kukuriku koalicije, što ne znači da se takvo stanje ne može s vremenom promijeniti te priča sretno završiti velikim savezom cijele desne opcije uoči parlamentarnih izbora.

Ja sam bio na stajalištu (i dalje sam) da treba odmah, sada, u proljeće 2014. izazvati izvanredne izbore i da se oko toga prvorazrednog hrvatskog interesa sada i odmah trebaju okupiti sve domoljubne stranke – u veliku koaliciju koja naravno ne može biti uspješna bez HDZ-a i stranaka poput Hrasta koje daju "dodanu vrijednost".

Budući da se Hrast nedavno odlučio za partnerstvo u Savezu, morao sam se teška srca povući na pričuvni položaj.


Prof. dr. Branimir Lukšić: Ne dijelimo se

Rezultati sadašnje Vlade u Hrvatskoj su katastrofalni u gospodarskom, socijalnom, kulturnom i političkom smislu. Hrvatska se pustoši duhovno, moralno i materijalno. Ključno je pitanje je li ovo samo posljedica Vladine nesposobnosti ili nečeg gorega? Najveće umijeće koje može priželjkivati čovjek u sadašnjoj Hrvatskoj je umijeće kako ne očajavati.

Kao preduvjet ovoga gospodarsko-političkoga kolapsa sustavno se potiče razdor među Hrvatima. Kako je rekao prof. Ivan Oršanić, mi se međusobno možemo razlikovati u stotinama stvari, što prirodno pripada razvijenom narodu i demokratskom sustavu, ali uvijek na podlozi državne ideje kao temeljne političke realnosti.

Preduvjeti za izlaz iz sadašnje krize i za oporavak Hrvatske su : (1) temeljno državno-pravno jedinstvo u demokratskoj različitosti domoljubnih stranaka u hrvatskoj političkoj areni, (2) intelektualna i profesionalna sposobnost političke elite u Hrvatskoj, (3) uža povezanost domovinske i iseljene Hrvatske, (4) veća zastupljenost mlađih osoba u redovima vodećih političara svih stranaka, i (5) karakterna čestitost onih koji vode i predstavljaju Hrvatsku.

Ne dijelimo se na političko-stranačke „kamione" koji vuku manje političke stranke, „bicikliste", nego uzmimo k srcu ono što je rekao pjesnik Drago Ivanišević „te ja, kao Hrvat, brat sam sviju ljudi/ i kud god idem sa mnom je Hrvatska".


Dr. Damir Pešorda: Nemanje stava o nekim ključnim pitanjima Hrvatske danas

Preslagivanje na hrvatskoj desnici, odnosno različiti pokušaji objedinjavanja manjih stranaka redovita je pojava otkako je HDZ-ovo vodstvo izgubilo Tuđmanov kompas. Karamarko je tvrdio da je odbačeni kompas pronašao te se činilo da nema potrebe za još jednim objedinjavanjem razmrvljene desnice radi obrane ''ugroženog hrvatstva''. Dovoljno je, drže u ''stožernoj stranci'', da se svi okupe oko HDZ-a.

Na žalost, mnogi ne vjeruju da je Karamarko u posjedu pravog kompasa te i pred ove izbore ide inicijativa o novom ujedinjavanju tzv. desnih stranaka. Novonastali Savez za Hrvatsku ima, čini se, nešto više izgleda od dosadašnjih sličnih pokušaja. Objedinjavanjem Hrastova neokonzervativnog imidža, Kujundžićeve energije i HDSSB-ove regionalne ukorijenjenosti i mogućnosti korištenja saborske govornice za promociju Saveza ta bi grupacija mogla preoteti dio birača HDZ-u, uvezati svoje dosadašnje birače u jedinstvenu političku snagu, ali animirati i neke od onih koji su dosada apstinirali od biranja. Svejedno, kako sada stvari stoje, nemaju nikakve šanse da preotmu HDZ-u primat na desnici.

U takvim okolnostima logično je da gospođa Markić, kao pronicava i jasno profilirana politički misleća osoba konzervativne provenijencije, nastoji politički približiti dvije grupacije, onu okupljenu ok HDZ-a i Savez za Hrvatsku. Ta kombinacija bila bi dobitna za ideje koje u društvu promovira Željka Markić i udruge okupljene oko nje. Na žalost, Hrvate je teško ujediniti. To samo ponekada uspijeva Srbima, no oni su trenutno zauzeti svojim poslovima.

Ono što ja osobno zamjeram i HDZ-u i Savezu za Hrvatsku jest nemanje stava o nekim ključnim pitanjima Hrvatske danas. Stav prema EU je blijed, na tragu Sanaderove politike i uobičajenog prihvaćanja svega što iz Bruxellesa dolazi kao dogme o kojoj se ne raspravlja. Ironično je cijela ta plejada hrvatskih nacionalno osviještenih muževa pitanje hrvatske državne suverenosti drži toliko nevažnim da se o njemu i ne izjašnjava.

Nevolja je s hrvatskim nacionalizmom što se on uvijek uspostavlja u odnosu na nekoga, a ne sam po sebi. Mi smo žestoki Hrvati kada se prepiremo ili ratujemo sa Srbima, nacionalno nabrijan Hrvat također ne podnosi Engleze, masone, poprijeko gleda homoseksualce itd., ali mu je sasvim u redu da se odriče Gospodarskog pojasa, teritorija, vojske, financijske ili zakonodavne suverenosti u ime nekakvog maglovitog europskog jedinstva.

Dok se to ne promijeni, teško je očekivati neki znatniji napredak. Inače, osobno nisam optimist što se tiče bliže budućnosti. Gospodarsko i svako drugo propadanje nastavit će se dok se u širem okruženju, to jest na razini zapadne civilizacije ne promijeni vladajuća paradigma o nužnosti stalnog rasta, slobodnog protoka roba, ljudi i kapitala, nesmiljene globalizacije, instrumentalizacije ljudskih prava itd.


Mate Kovačević: Najprije je potrebnu s vlasti skinuti ovu temeljito nesposobnu vladu

Ne smatram da HDZ treba izaći sa zajedničkom listom drugih desnih stranaka na izborima za Europski parlament. Naime, bez obzira na desni spektar političkih ideja, teško je među njima utvrditi zajedničke političke osnove, a pitanje je kad bi se to eventualno i dogodilo, koliko bi to potvrdilo izborno tijelo. Zato je bolje da koalicija desnih stranaka okupljenih pod nazivom Savez za Hrvatsku iziđe sa svojom, a HDZ sa svojom listom.

To naravno ne znači da među njima u ključnim pitanjima ne bi trebalo biti suradnje. Dobro je da su za to predstavnici Saveza otvoreni, no ni predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko nije ostavio vrata zatvorena. Mogućnost istinske suradnje provjerljiva na pitanju najavljenih ustavnih promjena, preko kojih sadašnja vlast Hrvatsku želi regionalizirati, kako bi ustrojavanjem tzv. pokrajina Dalmacije, Slavonije, Like, Banovine, Istre i t.d. poput srbijanskoga patrijarha Irinije stvorila preduvjeti za njezino rastakanje.

Što se pak tiče budućih izbora za Hrvatski sabor koalicija Saveza za Hrvatsku pokupit će glasove birača koji nisu spremni svoj glas dati HDZ-u pa se i tu izlazak s posebnim listama može pokazati oportunijom inačicom. Ako i kao različiti politički partneri u znatnim pitanjima sačuvaju otvorena vrata suradnje ne će im biti problem po potrebi sastaviti bar koalicijsku vladu.

Što se pak tiče promjena koje bi mogle izvući Hrvatsku iz sadašnje duboke moralne i gospodarske krize najprije je potrebnu s vlasti skinuti ovu temeljito nesposobnu vladu, otvoriti mogućnost suočavanja sa zločinačkom prošlošću iz rauzdoblja komunizma, provesti bar jedan vid lustracije i osuditi jugokomunističke zločine te sve njihove političke izopake, a poglavito one koji su kao prežitci ugrađeni i u sadašnji hrvatski javni, politički i gospodarski život.

Što se pak tiče gospodarstva svaka buduća vlada bi trebala obuzdati radikalni i primitivni neoliberalizam, koji je državu znatnim dijelom i doveo u sadašnje stanje. Hrvatska država je nastala na solidarnosti svih svojih ljudi, a poglavito cjelokupnoga hrvatskog naroda pa vrijednosti koje su ju stvorile jedino je mogu i održavati na životu. No da bi se sve to bar djelomično moglo provesti potrebno je već sada raditi na obuzdavanju svakodnevnih promjena zakona, koji samo stvaraju nesigurnu životnu, a poglavito poduzetničku klimu. Odgovornost za takvu budućnost jednako snose sve oporbene stranke, a poglavito one koje će preuzeti vlast već nakon sljedećih izbora.

Josip Jović: Nasijedanje na provokacije

Čini se, kako sada stvari stoje, kako će se tzv. desno, nacionalno i konzervativno biračko tijelo moći opredijeliti između dva bloka, onoga okupljenog oko HDZ-a kao stožerne stranke i onog sakupljenog u Savez za Hrvatsku. Ta situacija i nije tako loša.

Ona će, ako ne dođe do novih podjela, onemogućiti rasipanje glasova na strančice koje ne prelaze izborni prag, ali koje ukupno sakupe između 15 i 20 posto glasova. Savez računa na potporu onih koje je politika HDZ proteklih godina razočarala, koji ne vjeruju u reinkarnirani tuđmanovski duh u stranci pod novim vodstvom i koji su apstinirali na proteklim izborima.

Provladini, odnosno «prokukuriku» mediji, bilo državni bilo privatni, koje je Vlada itekako zadužila, u startu su Savez za Hrvatsku proglasili kao antihadezeovsku koaliciju, dok su HDZ-u tobože dobronamjerno savjetovali neka se pomakne prema nekom iluzornom centru, gdje obično ne stanuje nitko. I što je najgore, sami akteri priče i s jedne i s druge strane lako su nasjeli na tu provokaciju.

Razmijenjene su oštre otrovne strjelice. I čitava stvar je u pogledu moguće suradnje već u startu izgledala izgubljenom. Željka Markić pokušava objediniti oba bloka, no sada se to čini nemogućim, a možda i nepotrebnim. Sada je najvažnije da se zagovara vlastiti pozitivni program promjena te da se ne kopaju rovovi. Karamarkova metafora o kamionu i biciklistima, iako blaža od nekih drugih izjava, također spada u tu vrstu građevinskih radova, jer je podcjenjivačka.

Osnovno je da i HDZ s blokom oko sebe, kao i Savez za Hrvatsku predstavljaju u biti isto biračko tijelo i deklariraju slične svjetonazorske vrijednosti. O programima je još teško govoriti. Druga jest činjenica da i HDZ i Savez imaju namjeru, ili barem tako govore, smijeniti postojeći vlast, inače njihov ukupni angažman ne bi imao nikakva smisla.

I treće, ma koliko i jedni i drugi sami sebe uvjeravali i zavaravali, ni jedni ni drugi ne mogu doći do toga cilja sami i da su prirodno upućeni na koaliranje. Pa ako je to tako, zar nije krajnje besmisleno rušiti mostova koji se u presudnom trenutku neće moći premostiti. Državi i narodu su nužne promjene, koje su uvijek moguće.

U odnosu na postojeće stanje nije teško ponuditi jedan suvisao i prihvatljiv politički program. Praksa ga sama nameće i ispisuje Trebalo bi jednostavno krenuti suprotnim putem od stranputica kojim neumoljivo i uporno kroči ova kao i neke prethodne vlade. Odgovorna vlast morala bi se konačno okrenuti vlastitim interesima i potrebama, a manje slušati što će reći u Bruxelles. Ne bi bilo loše malo skoknuti do Budimpešte i vidjeti kako to radi Viktor Orban, na primjer.


Egon Kraljević: Markić pokazala veliki politički potencijal

Formiranje Saveza za Hrvatsku doživljavam kao nužan korak kojim se određenim političkim temama želi dati važnost koju one zaslužuju. Ovakvim se sadržajima dosada ili prilazilo s podcjenjivanjem ili su u javnom životu u potpunosti izbjegavani. U najboljem su slučaju bili aktualni samo u predizbornim kampanjama onih stranaka kojima bi, po njihovoj svjetonazorskoj orijentaciji, zalaganje za takva načela trebalo biti stalni posao.

Savez za Hrvatsku vidim kao neku vrstu osigurača koji bi HDZ, kao potencijalno stožernu domoljubnu stranku, trebao stalno podsjećati da ne smije biti bitne razlike između ideologije kojom se ta stranka koristi za osvajanje vlasti i politike koju vode nakon izborne pobjede.

Da je značaj svjetonazorskih pitanja u Hrvatskoj golem vidi se iz primjera aktualne hrvatske Vlade koja opstaje samo zahvaljujući ideološkom jedinstvu stranaka koalicije i glavnih javnih glasila. Bez obzira što su svi gospodarski i drugi pokazatelji u državi katastrofalni, već samo to što vlast pod imenom antifašizma slavi jugoslavensku ideologiju njihovih predaka, što relativizira i u pitanje dovodi hrvatske vrijednosti, podržavateljima ove političke skupine dovoljno je za njihovo bezuvjetno povjerenje Milanovićevu kabinetu.

Gđa Markić je svojim uspjehom u organizaciji referenduma za očuvanje obitelji pokazala veliki politički potencijal. Njezin najnoviji politički potez, kada na Karamarkovu metaforu o kamionu i biciklu nije reagirala taštinom uobičajenim za domoljubni dio političke scene, pokazuje da se radi o osobi koja posjeduje kvalitete dosada nezabilježene na ovom dijelu političkog spektra.

Kao takva, ona bi doista mogla odigrati ulogu moderatora u formiranju svakako poželjne domoljubne koalicije. No za uspjeh takvog političkog projekta bit će potrebno i ponešto odmjerenosti kako na strani HDZ-a, tako i na strani novoosnovanog Saveza, što je vrlina koju predstavnici ovih dviju političku struja, nisu demonstrirali u dosadašnjoj međusobnoj komunikaciji.

Osim ideoloških sučeljavanja Hrvatskoj predstoji i rješavanje golemih problema što će zahtijevati ne samo veliki trud, nego i ogromno i raznoliko znanje. Trebat će početi graditi od ništice: za početak reformirati birokratiziranu i neučinkovitu državnu i lokalnu upravu, otkloniti mnoge nelogičnosti i proturječnosti u zakonima. Morat ćemo odbaciti i mnoge štetne navike poput rastrošnosti i shvatiti da štednja nije nešto čemu se pribjegava samo u trenutcima krize.

Naprotiv, skromnost i štedljivost kojima se dolazi do razumne i opravdane potrošnje i racionalne uporabe društvenih potencijala, predstavljaju osnovne značajke svakodnevnog funkcioniranja dobre državne vlasti i uprave, o čemu svjedoče primjeri najbogatijih skandinavskih zemalja. Oni koji imaju najviše svojim se bogatstvom ne razbacuju.

Do rješenja se neće doći brzo, ali nužno je da sljedeća vlast konačno počne rješavati barem neke od brojnih hrvatskih problema, a ne da se kao sve vlade u posljednjih petnaestak godina, bavi samo vlastitim političkim preživljavanjem.

Davor Dijanović

http://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/pi ... krilu.html

'Otkrit ćemo tko je opstruirao tužbu za genocid i za to bio plaćen ili ucijenjen - kad dođemo na vlast!'

Autor: 7dnevno/7.ožujak 2014.Datum: utorak, 11. ožujka 2014. u 07:25


Mi smo realni i izvjesno je da Savez u ovom trenutku neće dobiti toliko glasova da može imati većinu u Saboru i formirati svoju Vladu. Ali naš cilj je dobiti kontrolni paket od 15 do20 posto, gdje se bez Saveza neće moći formirati Vlada. Željko Cvrtila predsjednik je Akcije za bolju Hrvatsku, jedne od osam stranaka Saveza za Hrvatsku. Možda i najveći misterij široj javnosti, ovaj magistar kriminalistike ima vrlo zanimljivu biografiju koja u nekim svojim dijelovima poprilično podsjeća na glavne likove kriminalističkih serija. "Svatko nosi svoj križ", njegov je moto, a za naše novine progovara o aktualnostima: tužbi za genocid, Savezu za Hrvatsku, Ukrajini...

G. Cvrtila, vaša je biografija poprilično zanimljiva. Magistar ste kriminalistike, bivši pripadnik ATJ-a Lučko i djelatnik MUP-a, danas u mirovini. Bavite se sigurnosnim savjetovanjem i imate tvrtku.

- Tako je, bavim se konzaltingom za poslovnu i javnu sigurnost, nešto malo s ISO standardima. Nešto pokušavamo raditi, iako su prilično teška vremena za pronaći bilo kakav posao.

Što biste izdvojili kao posebno zanimljivo iz svog životopisa?

- Gdje god sam radio bilo je vrlo zanimljivo, jer svaki segment rada ima neke svoje specifičnosti. Naravno, ATJ Lučko je jedan poprilično zanimljiv dio mog života. I svi drugi poslovi od policijskih postaja, unutarnje kontrole, zaštite svjedoka, kriminalističke policije... Teško mi je bilo što posebno izdvojiti.

"Prepustili smo drugima da vode Hrvatsku"

Kako ste se uopće našli u politici?

- Sasvim slučajno. Dvadeset godina sam politički spavao. Kao i mnogi branitelji, nasjeo sam na priču da smo obranili državu i prepustili drugima, civilima da je vode. Kroz policiju sam se školovao za karijeru i zvanje. Nakon 2011. počele su se događati neke stvari koje su branitelje uozbiljile, kada smo shvatili da to što smo prepustili drugima da vode Hrvatsku nije dobro i da su je doveli na rub provalije. Počela su uhićenja Purde, Marića, nepravedna prvostupanjska presuda generalima Markaču i Gotovini... Nas nekoliko okupljenih oko Željka Sačića i ekipa iz Udruge hrvatskih branitelja 1990.-1996., pripremili smo prosvjede u kojima sam organizacijski sudjelovao. Tada smo rekli da se nećemo skrivati iza branitelja, govoriti jedno, a činiti drugo. Odlučili smo ići izravno u političku borbu i osnovali smo Akciju za bolju Hrvatsku.

Započeo haaški proces u međusobnoj tužbi Hrvatske i Srbije za genocid. Kako vidite naše šanse u tom procesu?

- Mi smo cijelo vrijeme govorili da se nikako ne smije odustati od tužbe i reparacije ratne štete, koja je prema nekim procjenama i 32 milijarde eura koliko je Hrvatska uložila u oporavak infrastrukture i gospodarstva. Mislim da imamo velike šanse da dokažemo da se nije dogodilo samo etničko čišćenje, već se dogodio i pravi genocid. Bitno je naglasiti da se Anto Nobilo stalno poziva na to da nemamo dokaze da je genocid bio planiran. Ja mislim da nam je upravo to jedan od najvećih argumenata, jer su se kod istrage o kapetanu Draganu pronašli dokumenti iz kojih se vidi jasna namjera da se počini genocid na onim prostorima gdje je trebala biti Velika Srbija.

Neki kritiziraju ministra Orsata Miljenića da je namjerno odredio krive ljude kako bi izgubili...

- Ne bih toliko sumnjao u ministra Miljenića. Koliko znam bio je branitelj. Međutim, u trenutnoj Vladi ima poprilično antihrvatskih elemenata koji jasno govore da smo za Domovinski, obrambeni rat podjednako krivi i mi i Srbi, odnosno tadašnja politička vodstva Srbije i Hrvatske. Dakle, bez obzira ako vas netko napadne a vi se branite, jednako ste krivi kao onaj tko vas je napao. Oni ne priznaju ni nužnu obranu ni krajnu nuždu koja je u svijetu ključ razrješavanja krivnje u sukobima, bilo privatnim bilo međudržavnim, kao u našem slučaju. Ne bih se začudio da ima određene subverzije na način da se odrede takvi ljudi koji ne žele ili nisu sposobni dobiti tužbu u našu korist kako bi se dokazalo da su oni bili u pravu kada su govorili da su svi jednako krivi. Htio bih poručiti da to neće proći. Onog trenutka kada preuzmemo vlast, ako dobijemo povjerenje naroda znat ćemo dobro proučiti što se dogodilo, koji su to ljudi bili, kakve su namjere imali, jesu li svjesno, namjerno ili čak nenamjerno radili na tome da se ta tužba opstruira. A provjerit ćemo i je li netko za to primio neke benefite od Republike Srbije ili nekog drugog - u naravi, novcu ili nečem drugom. Ili ima nekakve ucjene nad svojom glavom pa se tako protuhrvatski ponaša.

"Srbija ima puno imovine u Hrvatskoj"

Uz tužbu za genocid često se spominje i ratna odšteta od Srbije. Jedno praktično pitanje - kako bi je Srbija uopće mogla platiti?

- Mene nitko ne pita mogu li ja banci vraćati kredit koji sam dobio. Ili ako me netko optuži da sam nekom nešto otuđio, uništio, spalio, nitko me ne pita kako ću to vraćati. Ne trebamo razmišljati o tome. Njemačka je zadnju ratu odštete Grčkoj platila prije godinu-dvije dana, a za Drugi svjetski rat. Republika Srbija ima i puno imovine u Hrvatskoj. Imate i sukcesijske štete razdvajanja, naslijeđene imovine koja još nije raščišćena do kraja. Način će se sigurno naći, samo moramo doći do te svijesti da to moramo napraviti. To nije novac ni Milanovićev ni Vesne Pusić, nego novac svih nas. Svi smo dali novac da se prostori koji su razoreni ratom obnove. Iznos od 32 milijarde eura je veći novac od našeg vanjskog duga, zašto ga ne bi vratili tim novcem? Zašto ne bi vratili to što su ljudi uložili kroz poreze i prireze? To je naš novac i od tog ne smijemo odustati.

Kako se razvijaju stvari u Savezu za Hrvatsku? Što radite? Nekako ste utihnuli...

- Nismo utihnuli, nego mehanizam koji se složio treba profunkcionirati. Tu je osam političkih opcija. Kukuriku koalicija ima četiri stranke pa ne funkcionira; pregovaraju javno, a unutar sebe ratuju. Ali te fotelje ih vezuju da opstaju zajednički. Kod nas je situacija drukčija, ne vežu nas fotelje. Veže nas platforma, želja da Hrvatska krene u jednom sasvim drugom smjeru, suprotno od one provalije u koju su nas doveli ova i bivša HDZ-ova vlada koja je najvećim dijelom vladala Hrvatskom i na kojoj je najveća odgovornost. Radimo, organiziramo se, osnivaju se različiti odbori - za odnose s medijima, za pripremu smjernica vezano uz europarlamentarne izbore, u pripremi je i odbor za gospodarstvo... Želimo što prije početi funkcionirati, a ne da se kao ova Vlada pripremamo osam godina za vlast, a onda dvije godine ne znamo otkud bi krenuli. Mi moramo u prvih nekoliko mjeseci pokazati značajne promjene i zaokret prema boljem.

Što mislite o eventualnoj koaliciji Saveza s HDZ-om?

- Mi smo realni i izvjesno je da Savez u ovom trenutku neće dobiti toliko glasova da može imati većinu u Saboru i formirati svoju Vladu. Ali naš cilj je dobiti kontrolni paket od 15 do 20 posto, gdje se bez Saveza neće moći formirati Vlada. Naravno da imamo zamjerke HDZ-u i da je on djelovao kao opcija koja se samo prikazivala domoljubnom. Za vrijeme Tuđmana je to i bio, ali kasnije je ideja dezavuirana, od Sanadera pa nadalje.
To ne govori ništa o poštenim domoljubima u HDZ-u kojih ima na tisuće, ali nije mi jasno gdje pronalaze ovakva vodstva. Naravno da smo s HDZ-om ideološki bliži nego sa SDP-om. Ali formirati vlast trebat će prije svega na temelju dogovora što ćemo mijenjati i što ćemo raditi. Mi nećemo ići u pregovore ni s kim, pa ni s HDZ-om da bismo dogovarali pojedine fotelje; ABH to sigurno neće. Nas to ne zanima. Nama fotelja nije cilj nego sredstvo da sutradan možemo nešto mijenjati. Tko god da bude u pitanju, a ja mislim da bi HDZ mogao biti najbliži tome, morat ćemo se dogovoriti što ćemo mijenjati, u kom smjeru, s točnim planovima i rokovima. Tome ćemo dati povjerenje i podršku da nakon parlamentarnih izbora formiramo Vladu.

"Državnu administraciju treba depolitizirati i profesionalizirati"

Kako gledate na rusku intervenciju u Ukrajini?

- Naravno da me podsjeća na pobunu u tzv. Krajini. U tom smislu to ne odobravam, ali mislim da se tu ništa posebno neće moći napraviti. SAD je predaleko i pitanje je koliko je to njihov interes. Jest, ali ne toliko značajan kao neki drugi prostori poput Bliskog istoka. To će se vjerojatno prepustiti Europi, a znamo kakva je ona. Troma, nesposobna, nekoordinirana... Bit će dobro ako Rusija ne krene u cijepanje Ukrajine što bi moglo izazvati širi problem. Mislim da će sve ostati na Krimu, koji je Rusiji i pripadao do 1954.

A kako u tom kontekstu vidite vanjsku politiku SAD-a, osobito što se tiče intervencija u njihovim područjima interesa?

- SAD to vrlo mudro radi, u zadnje vrijeme uglavnom diže pobune i manje izravno intervenira. Radi to s ubačenim ljudima i domaćim plaćenicima. To na neki način ispada kao legitimna borba različitih frakcija, grupacija, stranaka unutar jednog naroda koje se bore za vlast.
Druga stvar koju pokušavaju prikazati kao legitimnu je to što kažu da s tih prostora, a to i jesu činjenice, kreću određene terorističke akcije prema njima i njihovom partnerima, pa i prema Europi, zbog čega oni preventivnim ulaskom u te zemlje sprječavaju terorističke akcije. To je jedan od većih problema jer ljudi koji tamo žive imaju dosta resursa, a velike multinacionalne kompanije ih ubiru i ljudi ostaju siromašni. To je pogodno tlo za rat. Mislim da su tu u pitanju globalni interesi i da bi SAD trebao voditi više računa o tim narodima i da bi resurse koji se tamo crpe trebali pravednije raspodijeliti. Tada će ti ljudi biti zadovoljniji i manje skloni poduzimanju vojnih operacija. Ljudima je ipak draže da imaju mir, nego da okolo ratuju. Ali kad su stjerani u kut, onda se stvaraju problemi.

Vraćamo se Hrvatskoj, u Vaš bivši resor. Kako vam se čini stanje u hrvatskoj policiji danas?

- Cijela državna administracija, posebno sigurnosni sektor je duboko politizirana, neprofesionalna. Što ne znači da unutra nema školovanih, sposobnih ljudi, međutim oni ne mogu napredovati. Prije godinu dana ministar Ostojić je u MUP-u smijenio više od 1500 rukovoditelja. To se nije dogodilo ni 1990. godine kada je na rukovodećim mjestima bilo 60 do 70 posto Srba. To se mora odraziti i odražava se na sigurnost, jer kriminalitet raste. U MUP-u se gomilaju kadrovi.
Prije 1990. bilo je oko 50 inspektora, sad ih ima 2500. Istodobno, tamo gdje se neposredno provode zakoni, gdje se pruža ona usluga zbog koje policija postoji, a to je sigurnost, neke policijske postaje rade do 15 sati. Tamo gdje biste trebali pružiti veću sigurnost štedite, a tamo gdje biste trebali štedjeti, tamo imate još više ljudi. Uglavnom su to politički podobni kadrovi. To je radio i HDZ, a radi sada i SDP. Smatram da cijelu državnu administraciju treba depolitizirati i profesionalizirati tako da onaj prvi ešalon do ministra budu političari, a sve drugo isključivo stručni kadrovi. Tu se ne radi samo o tome da se smijenilo puno rukovoditelja, nego se i ideološki cijepa administraciju.
Ne može se događati da HDZ ima svoju vojsku, svoju policiju i svoje sudstvo, a da SDP ima svoju. To mora biti jedna, jedinstvena, profesionalna hrvatska administracija. To je ključni preduvjet da bude kvalitetna.

"Savez će napraviti nasip kod Siska"

Tvrdite da znate kako organizirani kriminal staviti pod kontrolu s nultom točkom tolerancije. Kako?

- O tom sam napisao knjigu "Kako kontrolirati organizirani kriminalitet u RH". Jedan od načina je profesionalizacija službe, a drugi način kontrola i nadzor na svim razinama u državnoj administraciji. Tvrdim da će nakon uspostave toga biti pojedinačnih slučajeva korupcije i organiziranog kriminaliteta, ali vjerujte da će se to tako brzo locirati da ćemo ih u državnoj administraciji iskorijeniti u vrlo kratkom roku. U taj dio programa najmanje sumnjam, a on je vrlo važan jer smo vidjeli da korupcija i kriminal u državnoj administraciji itekako utječu na dolazak i ulaganja investitora u RH. Što opet utječe na trajanje ove krize.

Hrvatski građani ostali su zapanjeni rastrošnošću Vlade. Kada bi bili u poziciji vlasti, kakve bi vi automobile vozili?

- Ako će ABH sudjelovati u sljedećoj Vladi, državni službenici se neće voziti u takvim vozilima već u "škodama". To su kvalitetna vozila koja su tri puta jeftinija, a mogu zadovoljiti sve sigurnosne uvjete. Ili još bolje, vozit ćemo se u vozilima one marke i firme koja dođe u Hrvatsku proizvoditi ih i zaposliti 100, 200 ili tisuću hrvatskih građana.

Naše političare ponovo su iznenadile poplave?

- U Sisačko-moslavačkoj županiji Marina Lovrić Merzel morala je izgraditi nasip. Poplava je bila i 1964. u Zagrebu pa je izgrađen nasip i više ih nema. Izjava, "Zašto ste se tu naselili?" je - stupidna. Što bi trebali, iseljavati čitava sela? Lakše je kritizirati ljude koji su u problemu, kojima su nanesene goleme štete nego nešto poduzeti. Vlast je tu da zaštiti ljude. Ti ljudi su imali građevinske dozvole, nisu pali padobranom tamo. U prvoj godini vlasti Savez će napraviti taj nasip i tamo tisuće ljudi više neće plivati. Ja ne vidim koji je drugi prioritet hrvatske Vlade, Hrvatskih voda i županice Merzel od toga da se zaštiti 1000 kuća koje svake godine plivaju u vodi.

Kakav je vaš stav o deložacijama?


- Naravno da dugove treba vraćati. Međutim, ne može se dogoditi i ne smije se događati da čovjek ima stan od 100.000 eura i dug od 20.000 eura i onda ubijete kravu zbog šnicle. Prodajete cijeli stan čovjeku da bi se banka ili neki drugi vjerovnik namirili s tih 20.000 eura. Prodajte stan za 100.000, s 20.000 namirite vjerovnika, a 80.000 dajte čovjeku da si kupi manji stan, da ne bude na cesti. Mi od ljudi koji imaju nešto stvaramo sirotinju i bijedu i, što je najbitnije, uništavamo hrvatske obitelji. A branitelji su tu posebna priča - ljude koji su stvarali državu tjeraju na ulicu da nemaju gdje spavati, da nemaju za kruh. Koja si to država može dopustiti? To je katastrofa. Kada budemo u poziciji, takvih situacija neće biti. Koliki je dug neka se toliko i podmiri, a ostatak neka se ostavi čovjeku. To je legalna pljačka. A stanovi se onda prodaju točno se zna kome, pa lešinari dolaze do stanova za pet do deset tisuća eura. To je naš državni, društveni problem.

Mnogi govore o dvojbenoj ulozi policije u deložacijama. Može li policajac odbiti naredbu kada je ona protiv njegove savjesti?


- Naravno da ne može. On nije svećenik, on je državni službenik. Policija o tome ne odlučuje nego sud, a sud odlučuje prema katastrofalnim zakonima. I suci moraju provoditi zakone, ne mogu reći da su loši i ne provoditi ih. Krivi su Vlada koja takve zakone predlaže i Sabor koji ih donosi. Dakle, kriva je politika, a ne državne službe koje ih izvršavaju. Kad bi počeli ne provoditi zakone, imali bi anarhiju.

"Čitam, pišem i družim se s obitelji"

Spomenuli ste mi da biste se još jednom željeli osvrnuti na ćirilicu u Vukovaru?

- Tako je. Naravno da smo protiv nje, naši članovi sudjeluju u radu Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Mjesta poput Vukovara i Škabrnje moraju biti mjesta posebnog pijeteta. Posebno bih želio naglasiti da treba primijeniti reciprocitet, da se manjinama daju prava kakva imaju njihove manjine u drugoj državi. A vidimo da Hrvati u Srbiji nemaju niti jednog parlamentarnog zastupnika, a kamoli da sudjeluju u Vladi. Dapače, Nikolić kaže: "Niste vi Hrvati, vi ste Bunjevci".
Kad bismo mi rekli da Srbi u Hrvatskoj nisu Srbi nego samo pravoslavne vjere ili nešto slično, to bi bio međunarodni skandal. Idemo se ponašati jednakopravno i sistemom reciprociteta.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

- Dosta čitam. Stručne knjige, psihologiju, duhovnu literaturu... Volim otići na fitness koliko mi to zdravlje dopušta. Pišem stručne članke, dosta se družim s obitelji.


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... vlast.html

Branitelji traže da se Domovinski rat unese u Ustav

Predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi Ante Deur izjavio je za narod.hr kako su zatražili da se u Ustav RH unese odredba o Domovinskom ratu kao temelju samostalne i suverene Hrvatske.

“Temelj smo hrvatske države, a Domovinski rat je temelj hrvatskog naroda. U Ustavu mora biti napisano da je hrvatska država nastala na žrtvi i to je najbitniji čin koji ćemo tražiti od vlasti ma koja ona bila”, rekao je Ante Deur.


Konvencija branitelja u petak u Lisinkom

Ante Deur je najavio i konvenciju branitelja koja će se održati u petak u dvorani Vatroslav Lisinski, a koju su organizirali i na koju su pozvani svi branitelji i stradalnici.

“Konvencijom pokazujemo zajedništvo hrvatskih branitelja, pokazujemo da je hrvatska država nastala na temelju hrvatskih branitelja i žrtve hrvatskog naroda. Hrvatski branitelji proizašli su iz hrvatskoga naroda. Tada, 1991. godine postojala je jedna kolona u koju je svatko bio dobrodošao u obrani svojeg doma i obitelji. I danas kao takvi pokazujemo da smo ponovno spremni da se priključimo koloni, a kolona je samo jedna”, istaknuo je Deur.

“Mi smo ti antifašisti koji smo branili hrvatsku državu, mi smo temelj antifašizma jer je hrvatska država bila napadnuta od terorista i fašizma od strane srpskog agresora”, smatra Deur.

Deur tvrdi kako je cilj branitelja samo hrvatska država i kako je važno zajedništvo hrvatskih branitelja svih struktura neovisno o političkoj grupaciji.

“Ne dopuštamo ni jednoj interesnoj skupini da nas pokuša napadati s nekim pričama sastrane jer je naš cilj samo hrvatska država”, tvrdi Deur.

Ante Deur smatra kako će konvencija pokazati koja je to kolona koja je branila hrvatsku državu te da će se pokazati tko poštuje utemeljitelje Hrvatske, a to su branitelji.

Na konvenciju je pozvan kompletan Hrvatski sabor, svi zastupnici, predsjednik države, parlamentarne stranke, sindikati i vjerske zajednice.

“Hrvatski branitelji i stradalnici su dobrodošli jer pokazujemo jedno novo vrijeme, snagu koju želimo pokazati i ni jednog momenta ne odstupamo”, rekao je Deur.

Ante Deur komentirao je i pritvaranje dvojice hrvatskih branitelja radi razbijanja ploča s dvojezičnim natpisima u Vukovaru.

Josipović pitao Tomu Josića tko je veći Hrvat

“To je strašno. Predsjednik Josipović je pitao jednom prilikom Tomu Josića tko je veći Hrvat. Zamislite, Tomislav Josić je 1991. godine s ocem i bratom stao u obranu hrvatske države, završio u logoru gdje je bio tučen i pretučen i ponižen. I sad umjesto da hrvatska država s ponosom stavi na pijedestal domovine tu osobu i obitelj i pokazuje kao žrtvu, danas hrvatska država zatvara i pokazuje se gorom od jugoslavenskih zatvora. Imamo privilegiju da imamo državu, a umjesto da zahvalimo, ide se na nas na najpodlije načine”, zaključio je Deur.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/branitelji-tra ... e-u-ustav/

Nazor: mediji i danas prozivaju tadašnju vlast i banaliziraju Domovinski rat

U prostoru Histrionskog doma sinoć je pred oko 350 ljudi predstavljen zbornik „Oslobađajuće presude haškoga suda Tuđmanovoj Hrvatskoj“, autora Ivana Aralice, Ante Nazora, Ive Lučića i Miroslava Tuđmana, a u izdanju Udruge za promicanje hrvatskog prosperiteta i identiteta koja je zajedno s Histrionima tako i obilježila 92. godišnjicu rođenja prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Moderator je bio admiral Davor Domazet-Lošo.

Drugostupanjskom odlukom su 16. studenog 2012. godine oslobođeni generali Ante Gotovina i Mladen Markač, a tom su presudom odbačene i teze da je „Oluja“ bila udruženi zločinački pothvat s ciljem etničkog čišćenja.

U zborniku su objavljeni pisani radovi autora koji su svoje teze iznijeli na okruglom stolu 2013. godine, a tada je tema bila rasprava o uzrocima i razlozima „očitom dvostrukom, odnosno višestrukom odnosu ne samo prema haškoj presudi , nego i prema suvremenoj povijesti“.

„Okupio nas je 92. rođendan, a i zbornik znakovitoga naslova s naglaskom na „oslobađajuća“. Podsjeća nas na onaj dan presude kada je trebalo biti presuđeno Tuđmanovoj Hrvatskoj kako su pisali mediji, a dogodilo se nešto drugo. Presudilo se Tuđmanovoj Hrvatskoj na način da je Tuđman branio sa svojim narodom hrvatsku državu u najčistijem ratu u povijesti ratovanja“, rekao je admiral Davor Domazet-Lošo.


Na predstavljanju zbornika govorio je i akademik Ivan Aralica koji je napisao promišljanje o značenju presude generalima i Tuđmanovoj politici u trenutnoj hrvatskoj politici.

„Prije ovog zbornika sam svoj rad tiskao u Večernjaku, ali iza toga uslijedili su žestoki napadi. Od tolikoga napada nisam mogao odgovarati i imao sam dvojbe što,no odabrao sam varijantu, a to je da nastavim razmišljanje o istoj temi i da ono što iz toga proizađe objavim u knjizi“, rekao je akademik Aralica.

Povjesničar iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor u zborniku je napisao činjenično-ironični komentar koji je bio inspiriran rečenicom kako je riječ o presudi Tuđmanovoj Hrvatskoj.

„S kojim žarom, strašću i mržnjom su novine tog jutra stavile naslovnicu unaprijed očekujući da će presuditi ne samo Tuđmanovoj Hrvatskoj, nego Hrvatskoj“, istaknuo je Nazor te naveo kako je cilj centra skupiti dokumente kako bi se povijest Domovinskog rata mogla objektivno prikazati bez ikakvih ideoloških predznaka.

„Mislim da je temelj svakoj raspravi o Domovinskom ratu upravo gradivo tzv. Republike Srpske Krajine jer upravo ono najviše govori o onima koji su nas napadali i što su sve planirali i na koji su način željeli ostvariti Veliku Srbiju, a koji pothvat tako uporno izbjegavaju priznati . Ovaj rad je jedna ironija prema onima koji su nas željeli suočiti s poviješću, da su oni u pravu, iako nisu bili. Strašno je da se oni ne žele suočiti s činjenicama, a to je da je donesena drugostupanjska oslobađajuća presuda, a mnogi od nas su se ponadali da će se barem ispričati za sve prozivke, laži i neistine koje su iznosili u medijski prostor“, naglasio je Nazor.

Nazor je rekao kako danas opet na neki drugi način djeluju javno i prozivaju tadašnju hrvatsku vlast te banaliziraju događaje iz devedesetih te podsjetio kako je Domovinski rat temelj suvremene države Hrvatske.

Povjesničar i general Ivo Lučić ponajviše je govorio o BIH te o Tuđmanovom odnosu prema BIH.

“Zašto BIH? Prije svega jer je to vitalni interes Hrvatske i zato što je šest ljudi i suboraca još uvijek u zatvoru gdje čekaju drugostupanjsku presudu,a ja mislim da dok god su oni u zatvoru, nismo ni mi do kraja slobodni. Postoji razlika između ideološkog konstrukta i znanstvenih činjenica. Mi smo dugotrajno suočeni s ratnom i političkom propagandom koja pokušava na iskrivljeni način prikazati sliku o našoj prošlosti, a posebno novijoj prošlosti – Domovinskom ratu, predsjedniku Tuđmanu i njegovoj ulozi u ovim procesima i njegovim suradnicima“, rekao je Lučić.

„Tuđman je bio nepokolebljiv borac za samostalnu Hrvatsku što je značilo i raspad Jugoslavije, a to je posljedično dovodilo u pitanje i sve ostale komunističke konstrukte pa i BIH. Tuđman se u svojim znanstvenim radovima tek uzgred doticao BIH i to uglavnom u kontekstu hrvatsko-srpskih odnosa“, rekao je Lučić te naglasio kako je Tuđman želio maknuti „propagandu užasa“ s hrvatskog naroda koja se vezivala od 2.svjetskog rata.

Lučić smatra da se danas opet pokušava nametnuti taj osjećaj krivnje.

„Primjer je oslobađajuća presuda generalima. Kad smo bili ushićeni, pozitivno šokirani, onda ste vidjeli kako je naš politički vrh primio presudu – pozitivno, ali svejedno spočitao zločine. Naš politički vrh također na svaku obljetnicu „nabije na nos“ nekakav zločin, a to se u takvim situacijama nikad ne radi, a oni to rade uporno i sustavno“, istaknuo je Lučić.


No Lučić smatra kako najveći zagovornici detuđmanizacije zapravo polako postaju tuđmanovci. „Kad osjete opasnost od reakcije hrvatskog naroda, onda se počnu pozivati na Tuđmana“, smatra Lučić.

„Svima onima koji pokušavaju obezvrijediti Domovinski rat i Tuđmanovu politiku, iz njihove perspektive najveći je grijeh Republika Hrvatska, a iz naše perspektive mu je Hrvatska najveća zasluga. Po tome se razlikujemo i mislim da ćemo se po tome zauvijek razlikovati“, zaključio je Lučić.

Na samom kraju izlaganja govorio je i profesor Miroslav Tuđman koji je usporedio SAD i Hrvatsku u smislu postnacionalnog globalizma.

„Zaključna je poruka da je vrijeme za novi nacionalizam u izvornom značenju – pravo naroda na nezavisnost, a ne biti instrument imperijalnih politika i nadnacionalnih ideologija. Ideologija postnacionalnog globalizma instrument je međunarodnih organizacija i integracija čija je namjera ne da koordiniraju, nego da reduciraju i ponište suverenost nacionalnim državama. Takva je ideologija očito u suprotnostima s vrijednostima na kojima se temelji međunarodni poredak“, istaknuo je Tuđman.

„U RH hara pandemija amnezije. Od 2000. godine RH se sustavno raspamećuje, briše se kolektivno institucionalno pamćenje o jugoslavenom totalitarističkom komunizmu, agresiji na Hrvatsku, sjećanje na Domovinski rat, kriminalizacijom branitelja i državnog vodstva, prihvaćanjem kolektivnih optužnica za Oluju te agresiju na BiH, tezama o konglomeratu loših politika, ustaškoj zmiji u hrvatskim redovima, ali sve s ciljem detuđmanizacije i politike prvog hrvatskog predsjednika“, smatra Tuđman.

Tuđman tvrdi kako su „reformirani komunisti propalu ideologiju internacionalizma zamijenili su novom ideologijom postnacionalizma“.

„Samoodređenje nacije je za njih program nazadne politike. „Lijeva opcija“ se u Hrvatskoj danas obraća samo poreznim obveznicima i građanima, a gotovo nikad Hrvatima i hrvatskom narodu, a tom redukcijom šalju poruku da domoljublje i suverenost nisu vrijednosti na kojima žele graditi budućnost Hrvastske te dostojanstvo hrvatskog čovjeka i svakog građanina“,rekao je Tuđman.

„Hrvatska je do svoje države došla uz velike, ali i minimalne žrtve zahvaljujući državničkom umijeću i poznavanju prilika dr. Franje Tuđmana. Hrvatska se danas mora okrenuti svojim unutarnjim problemima kako bi postala noramalna zemlja i živjela normalnom životu“, zaključio je Tuđman.

Na samom kraju prikazana je snimka sa 75. rođendana Franje Tuđmana u HNK.


Izvor: narod.hr

http://narod.hr/kultura/nazor-mediji-da ... inski-rat/

I. Konvencija hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata
Photo: narod.hr

OVACIJE ZA ŠIMUNIĆA, THOMPSONA I MARKAČA
Hrvatska
Jelena Brcković
16:22, 16.05.2014.



Branitelji više neće dopustiti uhićenje heroja Vukovara, traže reviziju aboliranih zločina


Prva Konvencija hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji održala se danas u prepunoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, u Zagrebu, u organizaciji braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata na kojoj su govorili predsjednik Udruge specijalne policije Josip Klemm, književnik Ante Nadomir Tadić Šutra, sociolog Renato Matić, stopostotni invalid Domovinskog rata te predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi Ante Deur.

Na skupu je bilo nazočno nekoliko tisuća branitelja, predstavnika braniteljskih udruga iz cijele Hrvatske, kao i predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, ministar branitelja Predrag Matić, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić te brojni javni i politički djelatnici koji su poduprli braniteljsku Konvenciju.

Skup je počeo burno jer su na sam spomen resornog ministra Matića okupljeni sudionici glasno fućkali i negodovali, dok su s velikim odobravanjem pozdravljeni hrvatski nogometni reprezentativac Joe Šimunić, pjevač Marko Perković Thompson te hrvatski general Mladen Markač.

Predsjednik Udruge specijalne policije Josip Klemm pozdravio je sve nazočne, branitelje i stradalnike te njihove obitelji, branitelje koji su još u Haagu, a poseban pozdrav je uputio Dariu Kordiću, branitelju koji je u Haagu optužen za ratni zločin u Ahmićima.

„Ponovno smo zajedno, ponovno smo nedjeljivi i svima pokazujemo da nas nitko ne može rastaviti“, rekao je Klemm.

Obratio se i izaslanik zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića, mons. Ivan Šaško koji je istaknuo kako se na ovom skupu može „čuti kako diše Hrvatska“ te poručio sudionicima, odnosno braniteljima kako su oni „prepoznali istinu dok su drugi sklapali savez s neistinama“ i kako bez njih „nema razvitka Hrvatske“.

„Ne smijemo zaboraviti da zlo nameće rat, a ljubav daruje obilato i zato vi niste poglavito ratnici, nego branitelji Hrvatske“, rekao je mons. Ivan Šaško.

Sociolog Renato Matić koji je također govorio na konvenciji, istaknuo je kako su zajedništvo, usprkos svim različitostima, i srce svih branitelja zajednička snaga s kojima dolazi do mogućnosti poboljšanja Hrvatske i položaja u društvu samih branitelja. Pozvao je branitelje da se ne odreknu antifašističkih vrednota kao što su sloboda i demokracija.

„Srce koje je dobilo Domovinski rat još je tu i spremno je dati sve da bi se ovo društvo izvuklo iz onoga gliba u koji je ušlo iz različitih razloga. Oslobodili smo Hrvatsku i predali vladi baš kako funkcionira u demokraciji, ali ljudima koji su nas doveli do ovoga sada. No, i dan danas se suočavamao s različitim vrstama neistine“, rekao je sociolog Renato Matić.

Napomenuo je kako hrvatski branitelji nisu problem ovog društva, iako im se to prispisuje te da je „najodvratnije što se može čuti od zlonamjernih ljudi je da branitelji zveckaju oružjem“.

„Kojeg li licimjerja. Pa tko više mrzi oružje od onoga koji je vidio što se s oružjem može“, pitao se sociolog Matić.

Predsjednik Udruge hrvatskih ratnih i vojnih invalida prve skupine sa 100 postotnim tjelesnim oštećenjima Đuro Glogoški dočekan je na pozornici Lisinskog s velikim oduševljenjem i odobravanjem.

Osvrnuo se ponajviše na smanjivanje prava ratnim invalidima te istaknuo kako je pokrenuta „revizija vojinih invalida“.

„Ne vodi se računa o pojedincu radi propusta u zakonima i pravilnicima te različitim tumačenjima, a odredbe se ne primjenjuju. I dan danas neki branitelji nemaju sređeni status, nemaju osiguranu zdravstvenu skrb i liječenje, nezaposleni su, a nema odgovornosti onih koji su dužni u provedbi određenih zakona“, naveo je Glogoški te kritizirao vlast i medije koji govore kako su „branitelji opasnost za društvo te se žele prikazati kao teret državnom proračunu“.

Na samom je kraju skupa predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi Ante Deur predstavio je zaključke konvencije. Uz usklike „Vukovar,Vukovar“ te na poziv Ante Deura, na pozornici se priključio ostalim predstavnicima udruga i predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislav Josić.

„Mi smo stvarali Republiku Hrvatsku i ona je nastala na vrijednostima Domovinskog rata i na krvi hrvatskih branitelja, a sadašnjoj i budućoj vlasti poručujemo da su hrvatski branitelji put, isitina i život Domovine i hrvatskoga naroda“, rekao je Ante Deur.

Ante Deur je istaknuo kako postoji samo jedna kolona, kada su u pitanju nacionalni interesi i dobrobit Hrvatske, a čine je branitelji, članovi obitelji poginulih, ubijenih, nestalih i umrlih te poručio kako se ne dozvoljava dijeljenje hrvatskih branitelja na bilo koji način.

„Suborci iz BiH i dijaspore su rame uz rame s nama branili Hrvatsku i zato na isti način trebaju biti zastupljeni po zaslugama i pravima“, tvrdi Deur.

Poručio je nadležnima da je dosta dugogodišnjeg lošeg gospodarenja, rasprodaje nacionalnih dobara, osiromašenje hrvatskog naroda, ali i stigmatizacije hrvatskih branitelja i ukidanje stečenih prava.

„Takav odnos prema braniteljima nećemo više tolerirati, tražimo da se u školskom sustavu Domovinski rat i hrvatski branitelji prikazuju na istinit i dostojanstven način, zahtijevamo procesuiranje ratnih zločina i reviziju oproštenih zločina kao i konačno rješenje pitanja posmrtnih ostataka onih za čije se grobove ne zna – dosta je političke trgovine s nestalima“, poručio je Deur.

„Dosta je izjednačavanje žrtve i agresora, tražimo naplatu ratne štete od agresora, a Vukovar mora biti mjesto posebnog pijeteta jer je on simbol stradanja hrvatskoga naroda, branitelja i obrane od velikosrpske agresije – nikome više nećemo dopustiti uhićenje heroja Vukovara“, rekao je Deur.

Što se tiče prava branitelja i članova njihovih obitelji, Deur je rekao kako traže da ona stoje u okviru zakona o hrvatskim braniteljima te da inzistiraju da se svi zakoni donose u skladu s nacionalnim interesima hrvatskoga naroda i da se ne stavljaju u suprotnost s temeljnim načelima na kojima je stvorena Hrvatska.

Deur je u ime prisutnih tražio i pravo na odgoj i obrazovanje djece u skladu s tradicionalnim vrijednostima i svjetonazorima hrvatskoga naroda te pozdravio još jednom članicu udruge „U ime obitelji“ Željku Markić koja dijeli iste vrijednosti.

“Hrvatski branitelji nisu samo obranili Hrvatsku, već su i oslobodili okupirane dijelove i tako su osigurali da možemo u cjelovitoj Hrvatskoj slobodno živjeti. Oni su omogućili prijelaz iz totalitarnog komunističkog sustava u demokraciju. Da nije bilo njih i njihove hrabrosti i žrtve, mi sigurno ne bismo mogli organizirati referendum o braku na kojem su svi hrvatski građani mogli zatražiti da se brak kao temelj obitelji i zajednica žene i muškarca uđe u hrvatski Ustav”, izjavila je za narod.hr Željka Markić po završetku Konvencije .

“Bilo mi je jako drago vidjeti tolike brojne braniteljske i stradalničke udruge okupljene na jednom mjestu i da baš kao što su bili jedinstveni u obrani Hrvatske, žele danas pridonositi promjenama u Hrvatskoj”, istaknula je Markić.

Inače, pripadnici brojnih braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata u Lisinski su došli s mnoštvom zastava i obilježja svojih postrojba, te s hrvatskim zastavama, dok je književnik Ante Nadomir Tadić Šutra izrekao i dvije pjesme. Na skupu nije bilo generala Ante Gotovine. Organizatori su prisutnima samo prenijeli pozdrave.

http://narod.hr/hrvatska/skup-poceo-bur ... u-markacu/

Završio prvi Kulfest - osvrt

Autor udruga Vigilare
Utorak, 20 Svibanj 2014 07:04


Dugo pripremani festival progresivne kulture, za nama je. Ovaj prvi festival ljudskog dostojanstva, ekonomske slobode i kulture života održan je uz značajnu kampanju na društvenim mrežama kao svojem još uvijek najjačem oruđu dopiranja do šire javnosti.

Razlog je tome bio i što se veći tiskovni, televizijsko-radijski i ini elektronički mediji, nisu značajnije odazvali pozivima organizatora. Onima koji su nas popratili i koji to čine i dalje, uvelike zahvaljujemo. Formalno mogu postojati različiti izgovori i objašnjenja, ali negiranjem novih i važnih tema o kojima još nije raspravljano u mladom hrvatskom društvu koje pretendira razvijati se u pluralnom duhu, pokazuje se strah, zatvorenost i monopol nad aktualnim društvenim temama. Unatoč svemu, pitanje abortusa u hrvatskom je društvu i javnosti ovim festivalom konačno otvoreno i pokrenuto.

Prvi dan

'Neprikladne' teme i govornici

Na Kulfestu okupili su se redom, za spomenutu skupinu medija u Hrvatskoj, neomiljene teme i osobe nepreferirajućeg svjetonazora. Prvog dana Kulfesta glavna je temstika bila afirmacija konzervativne misli koja se u Hrvatskoj tek počela razvijati. Nastupili su u ime organizatora predsjednik udruge Viglare dr. Vice John Batarelo, predsjednik Centra za obnovu kulture dr. Stjepo Bartulica, docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, prevoditelj, književni kritičar i društveni komentator prof. dr. Nino Raspudić, bivši savjetnik britanske premijerke Margaret Thatcher dr. Robin Harris, profesor Medicinskog fakulteta, publicist, nekadašnji savjetnik prvog hrv. predsjednika dr. Franje Tuđmana dr. Slaven Letica i prof. Damir Jelić, saborski zastupnik HDZ-a i karlovački gradonačelnik. U uvodnim govorima, novi hrvatski konzervativci kako ih popularno nazivaju, napomenuli su da konzervatizam nije ideologija, već njezina negacija. Radi se o stanju uma, tipu karaktera te načinu gledanja na civilni društveni poredak. To je stav o životu koji drži do nekih načela koja su trajna i vječna, poput obitelji i religije. Njegova je preokupacija kako stvoriti društvo u kojem će se poštivati tri važne osnovnice: poredak, pravda i sloboda. Moderni konzervatizam vidi svoj izvor i uzor u angloirskom političaru s kraja 18. st. Edmundu Burkeu koji je bio strastveni protivnik krvave Francuske revolucije, uvelike zaustavivši implementaciju radikalnih ideja u V. Britaniji.

Budući da je pojam revolucija proturječan konzervativnoj misli, nikakav pomak u društvu ne ide preko noći. Naslijeđe komunizma označeno je kao još uvijek teško savladiva stvarnost, a tranzicija nakon Domovinskog rata nije bila bezbolna kako se očekivalo. Konzervativci znaju da ljudska narav ima nedostatke i da se savršeno društvo ne može stvoriti. Bez obzira koja stranka vodi državu, nužna je ograničenost državne vlasti kao i depolitizacija određenih tema poput privatnog vlasništva i prava na život.

U ovom konktesktu citiran je i dr. Ivo Banac koji tvrdi da je Hrvatska danas slobodnija, nego ikada u svojoj povijesti te da tu slobodu treba iskoristiti. Od kraja II. svj. rata do danas u Hrvatskoj prevladava kulturna i politička hegemonija radikalne, ljevičarske misli. Današnje doba nazvano je postkomunističkim, a tranzicijska faza proglašena je neuspjelom. Sve je to rezultiralo jednolični, egalitarnim, sivim i dosadni društvenim konformizmom. Posljedice života u totalitarnom jednoumlju i apstraktnog snu o stvaranju zemljskog raja na zemlji, danas su vidljive kao državna disfunkcionalnost, strah i traumatiziranost naroda. Takvo stanje nekima i odgovara.

Priča o hrvatskoj povijesti mnogo je dulja od razdoblja od II. svj. rata naovamo; to je priča o jednoj, u velikoj mjeri, konzervativnoj Hrvatskoj. Razgovor o ljevici i njezinom utjecaju na Hrvatsku još nije ušao u mainstream rasprave u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj je došlo vrijeme za bolje upoznavanje konzervativnih misli i stavova. To je neminovnost, kao što su pokazali i nedavni događaji u civilnom društvu. Želimo Hrvatsku slobodnu od sveobuhvatnih državnih intervencija. U potrazi za tim, rješenja valja naći počevši od poštivanja osnovnih civilizacijskih dostignuća i univerzalnih ljudskih vrijednosti.

Zašto konzerva kao logotip?

Organizatori su upravo zato uzeli taj simbol u kojem je sačuvana sva hrvatska tradicija, iskustvo, snaga i ponos za nastavak onog dobrog, isprobanog i dokazanog u društvu koje je naglo prekinuto i poslano u memorijsko izgnanstvo. Konzerva se koristi u ponižavajućem smislu od strane 'naprednih'. Ova konzerva, i sve što ona simbolizira, postavlja se nasuprot opetovanih nametanja nekih novih društvenih eksperimenata od vlastodržaca i njihovih agitatora iz tzv. nevladinog sektora.

Na jesen izlazi prva u nizu prevedenih knjiga o konzervatizmu

U hrvatskom izdavaštvu vidljiv je veliki deficit knjiga o konzervatizmu što također mnogo govori o dominaciji samo jednih ideja i jedne mentalne struje u društvu. U Hrvatskoj je 1993. u samo 500 primjeraka izišla osnovna knjiga o konzervatizmu Edmunda Burkea „Razmišljanja o Francuskoj revoluciji“. Prijevod knjige „Politika razboritosti“(„Politics of Prudence“) autora Russela Kirka, jednog od najeminentnijih teoretičara konzervativne misli u 20. st., izići će na jesen u suradnji s poznatom domaćom izdavačkom kućom čime će započeti jedna nova edicija i biblioteka.

Konzervatizam govori o važnosti stabilnog i trajnog (nasuprot kaosu i neredu); o poretku, pravdi, slobodi, moralnosti, razboritosti, propitivanju, poštivanju običaja, postojanosti, napretku i promišljanju promjena, ustavnim ograničenjima, političkoj provjeri i ravnoteži, odgovarajućoj provedbi zakona, drevnoj zamršenoj mreži ograničenja volje i apetita, itd. Konzervatizam smatra da je ljudska priroda stalna, moralne istine trajne, a ljudski moral velikim dijelom propisan. Konzervativci tvrde da je mala vjerojatnost kako ćemo, mi danas, doći do nekih bitnih otkrića o moralu i/ili politici. Uz to valja znati okrenuti svoj pogled prema onome što je bilo prije nas, na običaje, konvencije i neku vrstu kontinuiteta. To se ne čini da bismo se zadržali u povijesti ili na tradiciji, nego da se gradi na pozitivnim temeljima naraštaja prije nas i na onom što nam je ostavljeno kao nasljeđe. Konzervatizam „čuva“ društvo od nepromišljenih i ishitrenih ideja temeljenim na nekim apstraktnim filozofskim idejama radikala koji negiraju iskustvo i tradiciju naraštaja prije nas.

Drugi dan

Ekonomska sloboda: Zašto je tržišno gospodarstvo najbolje rješenje?

Odgovor na ovo pitanje dali su dr. Robin Harris, kao ključni govornik, mr. Velimir Šonje, mr. Hrvoje Serdarušić i dr. Luka Popov. Raspravu je moderirao bivši novinar i filozof, g. Davor Huić, vlasnik agencije za odnose s javnošću Briefing.

Britanski povjesničar i novinar, doktor znanosti s Oxforda, autor u The Daily Telegraphu i Prospectu, član Konzervativne stranke od 1978. god, bliski suradnik premijerke Thatcher, autor njezinih govora i politički savjetnik (1985. - 1990.), veliki zagovornik hrvatske samostalnosti, autohtoni je britanski konzervativac i snažni zagovaratelj ideje slobodnog tržišta i ekonomskih sloboda. U svojem je izlaganju kazao da glavni razlog ekonomskog rasta leži u što slobodnijem tržištu, a ne u prirodnim resursima (Čile, Poljska), vanjskoj pomoći, otpuštanju dugova… Kao primjere naveo je šest zemalja: Hong Kong, Švicarska, Argentina, Novi Zeland, Kanada koje imaju mnogo toga različitog, no zajednički im je upravo najveći indeks ekonomskih sloboda. Za Hrvatsku je napomenuo da nema bezbolnih rješenje te da kratkoročno može doći do još veće nezaposlenost, no u posve drugom smjeru nego kojimse do sada išlo i još uvijek se ide. Stanje u Hrvatskoj nazvao je lošim, ali ništa lošijim, nego što je bilo u Velikoj Britaniji 1980-ih godina.

Pravi smjer kojim valja ići su manji porezi, manja državnoj uprava, smanjenje javne potrošnje, privatizacija javnih poduzeća (država treba posjedovati samo poduzeća od velikog nacionalnog interesa), smanjenje regulative i pojednostavljenje birokracije.



O potrebi da Hrvatska završi put iz socijalističkog samoupravljanja i iznimno velikog miješanja državnog aparata u gospodarstvu, govorio je makroekonomist i analitičar mr. Velimir Šonje. Ovaj naš ponajbolji stručnjak, bio je savjetnik Vlade Nikice Valentića i dio tima koji je osmislio stabilizacijski program kojim je u Hrvatskoj 1993. iskorijenjena hiperinflacija. Od druge pol. 1990.-ih do danas bio je izvršni direktor u HNB-u, član uprave Raiffeisenbank Zagreb, konzultant Svjetske banke. Direktor je savjetničke tvrtke Arhivanalitika čiji je osnivač. Područja njegova iskustva i istraživanja su: makroekonomija, monetarna teorija i analiza, financijska tržišta i institucije, financijski razvoj. Svoj je nastup koncipirao kroz tri glavne točke: 1. Politička zabuna: što je lijevo, a što desno?, 2. Ograničenja državne intervencije: devijacije racionalizma, 3. Realan (konzervativan) pristup oblikovanju javnih politika. Objašnjavajući prvu točku opisao je dvije zone: liberalno – konzervativnu zonu gdje vlada veća skepsa prema vladinim akcijama, jače inzistiranje na smanjenju poreza; i socijalno-liberalnu zonu koju karakterizira manja skepsa prema vladinim akcijama, veći stupanj tolerancije prema visokim porezima (osobito progresivnim). U dijelu o spoju ekstremne ljevice i ekstremne desnice (država kao dominantni vlasnik, upravljač, regulator, dominantni skrbnik gdje nema nikakve sumnje u upravljačke kapacitete državnih aktera) govorio je da navedene ideje dominantno oblikuju našu ekonomsku scenu od 1945. s tek malim slabljenjem tih ideja nakon 1991. (što je potkrijepio primjerima državne investicije, predstečajne nagodbe).

Posebno je naglašeno da nema brzih rješenja i čarobnih štapića stavivši fokus na „teška“ pitanja: reformu javne administracije i teritorijalnog ustroja, način donošenja i evaluacije propisa („bolja regulacija”), pravosuđe, mirovinski sustav, obrazovanje.

Ekonomist i ekonomski bloger Hrvoje Serdarušić (područje računovodstva, revizije i financija) govorio je o trenutnoj gospodarskoj situaciji te o konkretnim dugoročnim i kratkoročnim rješenjima. Među brzim promjenama (do 12 mjeseci) naveo je smanjenje javnih rashoda, manji broj korekcija plaća u javnom sektoru (u sumi 10%), optimalizacija zdravstva. U dugoročne je ubrojio prilagodbu subvencioniranih sektora (brodogradnja, poljoprivreda, promet), poticanje poduzetništva nasuprot državnom kapitalizmu (državne infrastrukturne investicije), moderniju i bolje plaćenu javnu upravu vođenu načelima trgovačkog društva, političke i ustavne reforme.

Dio o ključnim strateškim promjenama (20 – 30 godina) uključivao bi financijska pismenost i pristup tržištu duga, financijsku stabilnost, odlazak iz dužništva, povećanje energetskih kapaciteta, kompromis i strategija, turizam, trojstvo reformi obrazovnog, zdravstvenog i mirovinskog sustava.

Naposljetku je fizičar i ekonomski bloger dr. Luka Popov govorio o zanimljivoj temi odnosa socijalnog nauka Katoličke crkve i ekonomske politike koja obuhvaća tri temeljne točke: nepovrjedivost privatnog vlasništva, načelo supsidijarnosti i slobodno tržišno gospodarstvo kao natjecateljsko tržište nasuprot represivnoj poreznoj politici.

Nakon izlaganja otvorena je rasprava koja je između ostaloga razmatrala i anketu koju je nedavno provela agencija Ipsos puls, a odnosi se na pitanje treba li manjak u državnom proračunu smanjiti rezanjem državne potrošnje na različitim stavkama ili povećanjem prihoda (prodajom državne imovine, novim porezima, koncesijama i sl.). Rezultati: 43,8% smatra da je rješenje rezanje državne potrošnje, 149% povećanje prihoda države, 32,7% komibinirano, dok 8,6% nije znao.

Ovo miješano društvo svjetonazorskih konzervativaca i liberala sa zajedničkim pogledom na ekonomski sustav, poručuje da je dobro da Hrvatska konačno prihvati ideje koje su zapadna društva odavno prihvatila – ideju o slobodi tržišta.

3. dan

Predavanje umjesto argumentiranog sučeljavanja

„Svaka čast, ovako ispunjenu dvoranu nismo jako dugo vidjeli u Cinestaru, čak ni na filmskim premijerama“, kazali su nam djelatnici Cinestara po završetku trećeg dana Kulfesta na kojem je nastupila najvažnija gošća Lila Rose. Preko 550 posjetitelja, ponajviše mladih, nazočilo je nastupu vodeće američke pro-life aktivistice, predsjednice pro-life organizacije Live Action koja je svoj život posvetila promicanju kulture života. Ovu večer na vrhuncu progresivne kulture vodila je novinarka i TV voditeljica Ozana Bašić.

Zanimljivo je da je ranije bilo planirano održavanje pro-life – pro-choice debate s domaćim zagovornicima abortusa, no nitko se s njihove strane nije odazvao. Pozivi su bili upućeni predstavnicima/-ama B.a.B.e.-a, GONG-a, Centra za mirovne studije, ginekologu dr. Lepušiću te Mireli Holy koja se ispričala obvezama kampanje. Od tolikog broja sastavnica civilnog društva, posebice članica Platforme 112, nije se našao nitko tko bi se sučelio s argumentima svojeg neistomišljenika, tj. neistomišljenice. Smatramo vrlo zabrinjavajućim postojanje nespremnosti snažnih čimbenika civilnog društva za argumentiranu raspravu o tematici o kojoj postoji podijeljenost u hrvatskom društvu i za koje se vežu duboka moralno-etička pitanja, tim više što se o tome nije značajnije javno raspravljalo od kada je državne samostalnosti.

Lila je s 15 godina osnovala organizaciju Live Action, a s 18 krenula u prvu nacionalnu kampanju počevši s tajnim snimanjem po klinikama te objavila video na internetu. Nakon toga joj je klinika zaprijetila sudskom tužbom te se uistinu zabrinula kako će sev završiti. Već idući dan javili su joj se odvjetnici s ponudoim besplatne prvane pomoći i tada je prvi put ušla u glavne medije te pokrenula široku raspravu i istage o abortusima.

Na samom početku prikazan je kratkometražni film koji je potajno snimila njezina organizacija „Live Action“ u klinikama za abortus u SAD-u. Rose je podsjetila da je u SAD-u abortus dopušten 1973. te da ih se danas ondje vrši oko 3000 dnevno, a godišnje više od milijun. U SAD-u industrija abortusa zarađuje milijardu dolara godišnje, dočim od Vlade dobiva pola milijarde. Lila Rose tvrdi da društvo treba obrazovati jer mnogi ni ne znaju okrutnost ovoga čina te je pozvala na bojkot političara i stranaka koje zastupaju legalnost abortusa. Pozvala je sve prisutne na društveni i politički angažman.

Poštivanje svih ljudskih prava kao temelj društvenog napretka

U svojem je izlaganju napomenula da se ljudska prava moraju poštivati i štititi da bi društvo moglo napredovati. Kad se zaniječe najtemeljitije ljudsko pravo – pravo na život, stavlja se nepravda u temelj naroda i države i takvo društvo ne može napredovati. Rose se osvrnula i na situaciju u Hrvatskoj te podsjetila da je u Hrvatskoj abortus dopušten od 1978. te da danas to pitanje opstoji pod pritiskom Europske unije gdje se abortus sve više smatra pravom.

U odgovorima na pitanja publike, Rose je govorila i „crnom tržištu“ te iznijela činjenicu da je prije legalizacije u SAD-u bilo izvršeno 100 000, a nakon legalizacije čak milijun. O prenapučenosti zemlje rekla je da se radi o mitu te da je pad stanovništva uvijek loš za ekonomiju.

Dodijeljeno Priznanje i nagrada primalji Jagi Stojak

Na kraju programa Rose je dobila čast uručiti godišnje „Priznanje i nagradu za promicanje ljudskog dostojanstva i kulture života“ za 2013. primalji Jagi Stojak iz Opće bolnice „Hrvatski ponos“ u Kninu kojoj je lani nakon višemjesečnih pritisaka uručen otkaz jer je odbila sudjelovati u abortusu. Nakon što se njezin slučaj medijski aktualizirao, Jaga Stojak je uskoro vraćena posao, njezina nadređena sanacijska ravnateljica smijenjena, a cijela bolnica prestala je raditi abortuse. Jaga je održala kratki govor u kojem je zahvalila svima koji su joj pružili podršku kada joj je bilo najteže davši svojim svjedočanstvom snažan primjer i uzor kako se postaviti prema kulturi smrti i promicati kulturu života.

Naposljetku je najavljen Lilin nastup u Splitu u utorak, 20. 5. 2014., u 20 sati u dvorani Nadbiskupijskog sjemeništa.

Stjepo Bartulica i Vice Batarelo, kao organizatori, pozdravnim su obraćanjima, zatvorili festival te 2014. godinu proglasili godinom borbom za život i početkom rasprave o pravu na život.

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=12

MISIJA BRANITELJA NE PRESTAJE
22:37, 21.05.2014.


Glas Koncila”: Katolička Crkva uz branitelje, kao i uza sve one koji stvarno žele dobro Hrvatskoj

Katolički tjednik “Glas Koncila” u komentaru najnovijeg broja napominje kako je Prva konvencija hrvatskih branitelja očitovala da se branitelji više ne mogu miriti s pravcem kojim je vođena zemlja koju su oni obranili i kojoj su osigurali opstanak, a to nije samo pitanje ove ili one stranke, nego pitanje općega dobra koje je u Hrvatskoj sve ugroženije.

U uredničkom komentaru “Misija branitelja ne prestaje” Ivan Miklenić napominje da je Katolička Crkva uz branitelje kao i uza sve one koji stvarno žele dobro Hrvatskoj jer to mora biti i bitna zadaća i misija svih hrvatskih političkih stranka, osobito onih koje upravljaju ili koje žele upravljati Hrvatskom.

“U svakoj normalnoj zemlji barem godišnje konvencije tako zaslužnih i u kritičnim ratnim trenutcima organiziranih ljudi bile bi redovita pojava i uvijek nova prilika da se izrazi zahvalnost za žrtvu koju su podnijeli, a u Hrvatskoj je moralo proći nevjerojatno puno vremena da se organizira prva konvencija, i to na inicijativu samih branitelja i braniteljskih udruga”, ističe u komentaru.

Po komentatorovim riječima oni koji kontroliraju hrvatsko društvo i državne vlasti posve su marginalizirali branitelje, razbili su ih u veoma brojne, ali male udruge ili organizacije kojima se onda često manipulira i koje se smišljeno priječi da se povežu u jedinstveno tijelo koje bi predstavljalo u društvu te iznimno važne i zaslužne hrvatske građane.

Podsjeća kako su u bivšoj saveznoj državi partizani bili tretirani i usmjeravani da budu jedan od glavnih temelja same države, što su i bili, i bili su korišteni kao prvorazredni državotvorni element, a u Republici Hrvatskoj vladajući političari, osobito od 2000. godine, sustavno su branitelje istiskivali iz javnosti, iz političkoga djelovanja, do te mjere da čak ni jedna od važnijih političkih stranka stvarno ne dopušta artikulaciju njihovih stavova u svojim redovima.

“Drugim riječima, komunisti su u bivšoj državi znali koliku potporu mogu imati u partizanima, a bivši, reformirani i liberalizirani komunisti i njihovi rođeni ili duhovni sinovi, koji nemaju uopće osjećaja za hrvatsku državotvornost, u Hrvatskoj shvatili su da im od branitelja prijeti opasnost pa su ih raspršili u više od tisuće nemoćnih udrugica i lukavo priječili svako njihovo snažnije povezivanje”, napominje komentator.

Smatra da je takvim političarima vrlo nemila i upravo održana Prva konvencija hrvatskih branitelja, koja, očito je, nije prošla bez pokušaja manipulacija medija te su s te konvencije javnosti prenijeli, sa svojih stajališta, navodno sporne momente i dalje hrvatske branitelje prikazivali kao kontroverznu društvenu skupinu.


“Vrlo je znakovito da na toj konvenciji nije govorio ni predsjednik Hrvatskoga sabora, koji po svojoj predstavničkoj političkoj funkciji mora uvažavati baš svakoga građanina ove zemlje, premda je imao pripremljen govor. Objektivnom promatraču razumljivo je što je na konvenciji izviždan ministar branitelja, ne kao osoba, nego kao zastupnik politike koja javno, a još više tajno, pokušava diskreditirati hrvatske branitelje i osobito istaknute pojedince među njima”, drži komentator.


Miklenić ocjenjuje značajnom prisutnost predstavnika Katoličke Crkve na toj konvenciji, izaslanika zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića biskupa Ivana Šaška, koji je jasno očitovao da u Hrvatskoj uz branitelje, kao one koji se žrtvuju za opće dobro, postoje i drugi koji kalkuliraju i koji su, kako je rekao, mislili, a može se reći misle i danas, da će se lako obračunati s pravednom hrvatskom čežnjom za slobodom.


Izvor: glas koncila

http://narod.hr/kultura/glas-koncila-mi ... -prestaje/