VOJNI ROK: DA ili NE?
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8451
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: VOJNI ROK: DA ili NE?
KOTROMANOVIĆEV RAT VRIJEDI VIŠE OD OSTALIH: Njemu 550 kuna, po mjesecu ratovanja, ostalima 300!
Srpanj 22, 2014
Napisala Vedrana Milas
Objavljeno u Aktualno
Dubrovčani i Osječani će, muškarci, dobiti na kućne adrese, poziv na vojnu vježbu ili postrojavanje - najnoviji je „luping" ministra MORH-a, Ante Kotromanovića, koji će biti realiziran do kraja ove godine. Uzevši za sada na „probu" Dubrovnik i Osijek, za vojnu pričuvu, jer ti gradovi gravitiraju granicama, s njima će probati napraviti ustroj. Kotromanović namjerava postrojiti dvije pješačke pričuvne pukovnije, bez uniformi i oružja, iako će za njih izdvojiti iz skladišta vojnu odjeću
Kako će to izgledati pod njim, sam Bog neka se smiluje svima pozvanima. Kotromanović nije u stanju nahraniti aktivni sastav, a kamoli i pričuvu, za koju još nema uniformi niti oružja. Zna li taj čovjek što radi? Očito da ne.
To što su mu govorili prijatelji ratni drugovi prije par godina, nije percipirao, no izgleda da je odlučio nešto napraviti. I opet na krivi način, jer ne zna. Umjesto da je prokopao „Pleter" prepun sumnji u razne makinacije, za koje postoje dokazi, i „raskopao" zašto mu vojnici nemaju pravo na elementarnu ljudsku potrebu, obrok u vojarni, već parcijalne obroke, on stvara ustroj pričuvnog sastava, mada nema niti oružja niti streljiva, te će dodatno potrošiti novac.
„Godinama su se u sustavu samo gomilali problemi, a stalo mi je ostaviti sektor obrane u korektnom stanju", rekao je, zaboravivši da je kada je on odlazio u mirovinu dobio 550 kuna po ratnom mjesecu, no čim je zasjeo na funkciju ministra MORH-a prvi potez bio mu je smanjenje na 300 kuna po mjesecu rata. U kakvom je on to ratu bio koji je vrijedio više od ostalih? Ako nema novaca za profesionalnu vojsku, sam je kriv, jer se kao ministar trebao izboriti za svoj resor. No njemu to i tako nije bilo važno.
„RH je potpuno zanemarila potrebu vojne pričuve. Pogotovu nakon što je tadašnja vlada nakon 1. siječnja 2008. ukinula obvezno služenje vojnog roka, u skladu s planovima stvaranja profesionalne vojske pogodne za NATO-ove operacije. Hrvatska ima oko 16.000 profesionalnih vojnika, uskoro i tisuću manje. Pokazalo se da to nije dovoljan jamac nacionalne sigurnosti, pa se vraća pričuva. A koliko je ona potencijalno važna, podsjetimo se 1991., kada je mobilizacijom 285.000 vojnika i stvaranjem 77 brigada, uspostavljen strateški preokret i zaustavljena agresija na Hrvatsku. To se moglo jer su naši ljudi prošli pričuvnu obuku u bivšoj državi. Novi ustroj još nosi oznaku tajnosti, jer se čeka potvrda predsjednika RH Ive Josipovića.
Kotromanović sa zla na gore
I opet krivo radi. Treba vratiti obvezni vojni rok, na bar tri mjeseca, jer mnogi mladi stasali ljudi, muškarci nikada puške u ruke nisu uzeli. Tko bi branio Hrvatsku od agresije, imajući na umu da je poslijeratna generacija stasala bez vojne obuke? Za to ministar okrivljuje HDZ, da se sustav raspao, no niti njegov SDP nije učinio ništa bolje niti korisnije. Naprotiv. Tada vojnici nisu imali kruha, a danas nemaju cijeli obrok. Sa zla na gore. No, koga će to ministar mobilizirati? Već one koji su prošli rat, prošli obuku u JNA? Što će s mladim ljudima od npr. 22 godine, koji ne moraju u vojsku, niti proći obuku? Zar se oslanja na „stare", koji su dali svoj obol Domovini, istovremeno ne dižući mlade, da ih educira?
Nadalje je ministar obrane ukinuo aktivnoj vojsci, plaćanja blagdanom, subotama, nedjeljama i praznicima, izjednačio rad u uredu i na terenu, što je eklatantni primjer čovjeka, koji ne barata materijom. Možda je bio dobar „fajter", ali kao ministar, Kotromanović je totalni promašaj za MORH. Po novome, 24 satni boravak na terenu računa vojnicima kao 8-satno radno vrijeme, a k tome vikende i blagdane uopće ne uzima u obzir, kao da ljudi nisu na poslu.
Za DVO je ukinuo, no vojnim namještenicima nije mogao, jer ih štiti zakon, pa sada svi imaju osnovu za tužbu jer ne postoji načelo jednakosti u Ustavu Quote: Ustav RH – Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda kaže: Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki. Ova jednakost po Ustavu Kotromanoviću ama baš ništa ne znači. To mu pušta boju na papiru, pa mu slova „plešu".
On sam, kao ministar, diskriminira svoje ljude, iste one za koje se obećao „boriti", svjesno ih stavljajući u neravnopravan položaj u odnosu na ostale članove društva, ovakvoga kakvoga imamo. DVO koji radi na primjer 168, ili 182 sata, jednako je plaćen kao i onaj koji radi 300+ sati mjesečno (2* 7/24).
Obzirom da DVO nema sindikata, jedino mjesto na kojem mogu izboriti pravdu su sudovi, građanske parnice. Ministar je usrećio mnoge advokate, odvjetnike, jer krenu li s tužbama o elementarnim stvarima na koje on ne obraća pažnju, MORH će izgubiti ne milijune, već milijarde, kao što ih već i gubi. Što zbog kršenja Ustava, što zbog diskriminacije djelatnika, elementarnog uskraćivanja obroka, ne plaćanja zagarantiranih prekovremenih itd...
U MORH-u vlada krajnji nepotizam i revanšizam. Jer što reći na to kada vojna osoba tuži svoju firmu i dobije spor protiv nje, ili je u tijeku postupak, a on predložen za napredovanje, slijedom procjene i dobrih ocjena. Onda se dolazi do upita: „Jel to onaj što je tužio MORH? Ne može naprijed". I to samo stoga jer je iskoristio svoje ustavno pravo.
Predsjednik Josipović, vrstan pravnik, mogao bi pogledati kolektivne ugovore, o državnim službenicima i namještenicima, Zakon o službi u OSRH, o plaćanju, i ostalim nematerijalnim pravima službenika i namještenika, a koji Pravilnik o službi je on potpisao, i dobro razmisliti na što je stavio potpis. Pravilnik, kao niti Zakoni, nisu Biblija, pa ako ne valjaju u praksi, neka se mijenjaju. Ili je sve navedeno dobro, ali se ministar oglušuje, te ne poštuje što je predsjednik potpisao? Jasno mu je rečeno da ono što „radi", radi protuustavno, na što je on lakonski odmahnuo rukom.
Sramota od ministra koji je, po mnogima „uhljebljen", u MORH, i same države koja mu je dala otpremninu te sama prekršila Zakon o radu, davši mu otpremninu, umirovljenje, da bi ga ponovno zaposlila. Na pitanja upućena Ministarstvu branitelja, koliki ministar Kotromanović ima invaliditet, odgovoreno je kako on mora pristati na tu objavu. Ako je imalo morala u njemu, reći će javnosti postotak invaliditeta, te iznos mirovine, za koju ne znamo je li zamrznuo ili nije, obnašanjem sadašnje funkcije. Obzirom na aferu KIO, tužba MORH-a zbog njegovih neplaćenih računa, nitko mu više ništa ne vjeruje. U ovoj Državi može se što se hoće.
Upit MORH-u odaslan je, no odgovor nije stigao. On ne zna, da i neodgovor, temeljem Zakona o medijima i javnom priopćavanju, može biti odgovor i to posve jasan, i da je dužnost novinara obavijestiti javnost o upitima i odgovorima. U ovom slučaju, odgovor – nije stigao.
UPIT MORH-u
Poštovani,
Molimo Vas da nam odgovorite na upit temeljem čega i kojeg Zakona su aktivnoj vojsci uskraćeni obroci, što je elementarna potreba svakom vojniku. Je li ministar Kotromanović zamrznuo svoju mirovinu, te temeljem kojeg zakona se, ako je uzeo otpremninu vratio u MORH?
Kako ministar ima i neki stupanj invaliditeta, to Vas molimo da nas obavijestite je li dao privolu da se njegov stupanj objavi, temeljem Zakona o javnom priopćavanju i Zakona o medijima, kao i iznos mirovine koju prima?
Kako nam je odgovor bitan, to Vas molimo za žurnost, zbog objave članka.
http://www.objektivno.hr/aktualno/5751- ... talima-300
Srpanj 22, 2014
Napisala Vedrana Milas
Objavljeno u Aktualno
Dubrovčani i Osječani će, muškarci, dobiti na kućne adrese, poziv na vojnu vježbu ili postrojavanje - najnoviji je „luping" ministra MORH-a, Ante Kotromanovića, koji će biti realiziran do kraja ove godine. Uzevši za sada na „probu" Dubrovnik i Osijek, za vojnu pričuvu, jer ti gradovi gravitiraju granicama, s njima će probati napraviti ustroj. Kotromanović namjerava postrojiti dvije pješačke pričuvne pukovnije, bez uniformi i oružja, iako će za njih izdvojiti iz skladišta vojnu odjeću
Kako će to izgledati pod njim, sam Bog neka se smiluje svima pozvanima. Kotromanović nije u stanju nahraniti aktivni sastav, a kamoli i pričuvu, za koju još nema uniformi niti oružja. Zna li taj čovjek što radi? Očito da ne.
To što su mu govorili prijatelji ratni drugovi prije par godina, nije percipirao, no izgleda da je odlučio nešto napraviti. I opet na krivi način, jer ne zna. Umjesto da je prokopao „Pleter" prepun sumnji u razne makinacije, za koje postoje dokazi, i „raskopao" zašto mu vojnici nemaju pravo na elementarnu ljudsku potrebu, obrok u vojarni, već parcijalne obroke, on stvara ustroj pričuvnog sastava, mada nema niti oružja niti streljiva, te će dodatno potrošiti novac.
„Godinama su se u sustavu samo gomilali problemi, a stalo mi je ostaviti sektor obrane u korektnom stanju", rekao je, zaboravivši da je kada je on odlazio u mirovinu dobio 550 kuna po ratnom mjesecu, no čim je zasjeo na funkciju ministra MORH-a prvi potez bio mu je smanjenje na 300 kuna po mjesecu rata. U kakvom je on to ratu bio koji je vrijedio više od ostalih? Ako nema novaca za profesionalnu vojsku, sam je kriv, jer se kao ministar trebao izboriti za svoj resor. No njemu to i tako nije bilo važno.
„RH je potpuno zanemarila potrebu vojne pričuve. Pogotovu nakon što je tadašnja vlada nakon 1. siječnja 2008. ukinula obvezno služenje vojnog roka, u skladu s planovima stvaranja profesionalne vojske pogodne za NATO-ove operacije. Hrvatska ima oko 16.000 profesionalnih vojnika, uskoro i tisuću manje. Pokazalo se da to nije dovoljan jamac nacionalne sigurnosti, pa se vraća pričuva. A koliko je ona potencijalno važna, podsjetimo se 1991., kada je mobilizacijom 285.000 vojnika i stvaranjem 77 brigada, uspostavljen strateški preokret i zaustavljena agresija na Hrvatsku. To se moglo jer su naši ljudi prošli pričuvnu obuku u bivšoj državi. Novi ustroj još nosi oznaku tajnosti, jer se čeka potvrda predsjednika RH Ive Josipovića.
Kotromanović sa zla na gore
I opet krivo radi. Treba vratiti obvezni vojni rok, na bar tri mjeseca, jer mnogi mladi stasali ljudi, muškarci nikada puške u ruke nisu uzeli. Tko bi branio Hrvatsku od agresije, imajući na umu da je poslijeratna generacija stasala bez vojne obuke? Za to ministar okrivljuje HDZ, da se sustav raspao, no niti njegov SDP nije učinio ništa bolje niti korisnije. Naprotiv. Tada vojnici nisu imali kruha, a danas nemaju cijeli obrok. Sa zla na gore. No, koga će to ministar mobilizirati? Već one koji su prošli rat, prošli obuku u JNA? Što će s mladim ljudima od npr. 22 godine, koji ne moraju u vojsku, niti proći obuku? Zar se oslanja na „stare", koji su dali svoj obol Domovini, istovremeno ne dižući mlade, da ih educira?
Nadalje je ministar obrane ukinuo aktivnoj vojsci, plaćanja blagdanom, subotama, nedjeljama i praznicima, izjednačio rad u uredu i na terenu, što je eklatantni primjer čovjeka, koji ne barata materijom. Možda je bio dobar „fajter", ali kao ministar, Kotromanović je totalni promašaj za MORH. Po novome, 24 satni boravak na terenu računa vojnicima kao 8-satno radno vrijeme, a k tome vikende i blagdane uopće ne uzima u obzir, kao da ljudi nisu na poslu.
Za DVO je ukinuo, no vojnim namještenicima nije mogao, jer ih štiti zakon, pa sada svi imaju osnovu za tužbu jer ne postoji načelo jednakosti u Ustavu Quote: Ustav RH – Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda kaže: Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki. Ova jednakost po Ustavu Kotromanoviću ama baš ništa ne znači. To mu pušta boju na papiru, pa mu slova „plešu".
On sam, kao ministar, diskriminira svoje ljude, iste one za koje se obećao „boriti", svjesno ih stavljajući u neravnopravan položaj u odnosu na ostale članove društva, ovakvoga kakvoga imamo. DVO koji radi na primjer 168, ili 182 sata, jednako je plaćen kao i onaj koji radi 300+ sati mjesečno (2* 7/24).
Obzirom da DVO nema sindikata, jedino mjesto na kojem mogu izboriti pravdu su sudovi, građanske parnice. Ministar je usrećio mnoge advokate, odvjetnike, jer krenu li s tužbama o elementarnim stvarima na koje on ne obraća pažnju, MORH će izgubiti ne milijune, već milijarde, kao što ih već i gubi. Što zbog kršenja Ustava, što zbog diskriminacije djelatnika, elementarnog uskraćivanja obroka, ne plaćanja zagarantiranih prekovremenih itd...
U MORH-u vlada krajnji nepotizam i revanšizam. Jer što reći na to kada vojna osoba tuži svoju firmu i dobije spor protiv nje, ili je u tijeku postupak, a on predložen za napredovanje, slijedom procjene i dobrih ocjena. Onda se dolazi do upita: „Jel to onaj što je tužio MORH? Ne može naprijed". I to samo stoga jer je iskoristio svoje ustavno pravo.
Predsjednik Josipović, vrstan pravnik, mogao bi pogledati kolektivne ugovore, o državnim službenicima i namještenicima, Zakon o službi u OSRH, o plaćanju, i ostalim nematerijalnim pravima službenika i namještenika, a koji Pravilnik o službi je on potpisao, i dobro razmisliti na što je stavio potpis. Pravilnik, kao niti Zakoni, nisu Biblija, pa ako ne valjaju u praksi, neka se mijenjaju. Ili je sve navedeno dobro, ali se ministar oglušuje, te ne poštuje što je predsjednik potpisao? Jasno mu je rečeno da ono što „radi", radi protuustavno, na što je on lakonski odmahnuo rukom.
Sramota od ministra koji je, po mnogima „uhljebljen", u MORH, i same države koja mu je dala otpremninu te sama prekršila Zakon o radu, davši mu otpremninu, umirovljenje, da bi ga ponovno zaposlila. Na pitanja upućena Ministarstvu branitelja, koliki ministar Kotromanović ima invaliditet, odgovoreno je kako on mora pristati na tu objavu. Ako je imalo morala u njemu, reći će javnosti postotak invaliditeta, te iznos mirovine, za koju ne znamo je li zamrznuo ili nije, obnašanjem sadašnje funkcije. Obzirom na aferu KIO, tužba MORH-a zbog njegovih neplaćenih računa, nitko mu više ništa ne vjeruje. U ovoj Državi može se što se hoće.
Upit MORH-u odaslan je, no odgovor nije stigao. On ne zna, da i neodgovor, temeljem Zakona o medijima i javnom priopćavanju, može biti odgovor i to posve jasan, i da je dužnost novinara obavijestiti javnost o upitima i odgovorima. U ovom slučaju, odgovor – nije stigao.
UPIT MORH-u
Poštovani,
Molimo Vas da nam odgovorite na upit temeljem čega i kojeg Zakona su aktivnoj vojsci uskraćeni obroci, što je elementarna potreba svakom vojniku. Je li ministar Kotromanović zamrznuo svoju mirovinu, te temeljem kojeg zakona se, ako je uzeo otpremninu vratio u MORH?
Kako ministar ima i neki stupanj invaliditeta, to Vas molimo da nas obavijestite je li dao privolu da se njegov stupanj objavi, temeljem Zakona o javnom priopćavanju i Zakona o medijima, kao i iznos mirovine koju prima?
Kako nam je odgovor bitan, to Vas molimo za žurnost, zbog objave članka.
http://www.objektivno.hr/aktualno/5751- ... talima-300
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8451
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: VOJNI ROK: DA ili NE?
DEUTSCHE WELLE O DOKTRNI RAZORUŽANOG NARODA
Pavle Kalinić: ‘Vojska nam je toliko zapuštena da ne bi mogla pružiti otpor niti jahti Romana Abramoviča’
Autor: D.G. Objavljeno: 19-08-2014 u 10:38
Domaću obrambenu stvarnost danas jednako odlikuje drastična tehnička zapuštenost kao i strateško-teorijska otuđenost iz demokratskog ambijenta. Hrvatska vojska danas je medijski aktualna gotovo isključivo onda kad se u njezinu okviru dogodi neki ozbiljan tehnički kvar ili propust. Posljednjih godina to su uglavnom rušenja ratnih zrakoplova, poput najnovijeg na Dan pobjede, 5. kolovoza, pokraj Velike Gorice. Odavno dotrajala flota više se doslovce ne može ni pokrenuti uvis, a da to ne bude pogibeljno i za pilota i za ljude u okolini. Slično su zapušteni i ostali rodovi, pa je praktički svejedno govori li se o problemima u Hrvatskoj ratnoj mornarici ili kopnenim oklopnim jedinicama”, piše Deutsche Welle o stanju u hrvatskoj vojsci u tekstu pod naslovom ‘Hrvatska vojna doktrina razoružanog naroda’.
“Struktura ukupnog sustava postavlja se stalno ad hoc, improvizatorski. To je zaostatak iz stvaranja te vojske u ratu, gdje je takav postupak bio razumljiv, dok je nakon rata bilo nužno postupati planski na duge staze, no to je izostalo. Pa svaki put kad se dogodi neka od sad već učestalih nezgoda s avionima, možemo u javnom prostoru svjedočiti sve glasnijem posezanju za suštinskim pitanjima kao što je mogućnost ukidanja cjelokupnog ratnog zrakoplovstva”, kazao je vojni analitičar Igor Tabak, koji smatra da sve priče o eventualnim reformama obrambenog sustava “padaju u vodu” jer je “sklop toliko nestabilan da možda ne bi preživio niti najblažu ozbiljniju reformu”.
Tabak smatra i kako je hrvatska politika upravljanja vojskom već duži niz godina odveć u službi vanjske politike. “S najgrubljim pokušajima utjecanja politike na vojsku nekako smo se i suočili, no s finijim novim momentima imamo velikih problema. Čak je i braniteljski sektor dandanas veoma prominentan u društvu, no moderne obrambene teme se poimaju kao nešto što će se riješiti samo od sebe. Onda se periodički čudimo kad se ispostavi da se to nije desilo”, kaže Tabak koji smatra da se Hrvatska ponaša kao da je njezina vojska 1995. godine zauvijek ispunila svoj smisao.
Pavle Kalinić, politolog i stručnjak za sigurnosna pitanja, prokomentirao je za Deutsche Welle ukidanje obveze vojnog roka:
“Ako je ono nekoć, s ratom u kojem smo imali vojsku od 250 tisuća ljudi, počivalo na doktrini naoružanog naroda, onda se ovo kasnije može nazvati razoružanim narodom.
To u krajnjoj liniji nije ni demokratski, jer se vojna moć udaljava od naroda, tako i utjecaj na korištenje oružja. Nije to hrvatska specijalnost, ali stvarnost jest, i o tome smo u najmanju ruku prethodno morali iscrpno diskutirati. A ovako, nemamo više ni iole značajniju vojnu proizvodnju niti temeljnu doktrinu, pa ni samu vojsku s pripadajućom opremom, dok smo svojedobno – u sastavu Jugoslavije, doduše – bili jedan od pet proizvođača podmornica na svijetu. Ako mogu biti donekle ironičan, danas ne bismo bili u stanju pružiti otpor niti jahti Romana Abramoviča, kad uplovi u Jadran”.
http://www.hrvatski-dom.hr/pavle-kalini ... -u-jadran/
Pavle Kalinić: ‘Vojska nam je toliko zapuštena da ne bi mogla pružiti otpor niti jahti Romana Abramoviča’
Autor: D.G. Objavljeno: 19-08-2014 u 10:38
Domaću obrambenu stvarnost danas jednako odlikuje drastična tehnička zapuštenost kao i strateško-teorijska otuđenost iz demokratskog ambijenta. Hrvatska vojska danas je medijski aktualna gotovo isključivo onda kad se u njezinu okviru dogodi neki ozbiljan tehnički kvar ili propust. Posljednjih godina to su uglavnom rušenja ratnih zrakoplova, poput najnovijeg na Dan pobjede, 5. kolovoza, pokraj Velike Gorice. Odavno dotrajala flota više se doslovce ne može ni pokrenuti uvis, a da to ne bude pogibeljno i za pilota i za ljude u okolini. Slično su zapušteni i ostali rodovi, pa je praktički svejedno govori li se o problemima u Hrvatskoj ratnoj mornarici ili kopnenim oklopnim jedinicama”, piše Deutsche Welle o stanju u hrvatskoj vojsci u tekstu pod naslovom ‘Hrvatska vojna doktrina razoružanog naroda’.
“Struktura ukupnog sustava postavlja se stalno ad hoc, improvizatorski. To je zaostatak iz stvaranja te vojske u ratu, gdje je takav postupak bio razumljiv, dok je nakon rata bilo nužno postupati planski na duge staze, no to je izostalo. Pa svaki put kad se dogodi neka od sad već učestalih nezgoda s avionima, možemo u javnom prostoru svjedočiti sve glasnijem posezanju za suštinskim pitanjima kao što je mogućnost ukidanja cjelokupnog ratnog zrakoplovstva”, kazao je vojni analitičar Igor Tabak, koji smatra da sve priče o eventualnim reformama obrambenog sustava “padaju u vodu” jer je “sklop toliko nestabilan da možda ne bi preživio niti najblažu ozbiljniju reformu”.
Tabak smatra i kako je hrvatska politika upravljanja vojskom već duži niz godina odveć u službi vanjske politike. “S najgrubljim pokušajima utjecanja politike na vojsku nekako smo se i suočili, no s finijim novim momentima imamo velikih problema. Čak je i braniteljski sektor dandanas veoma prominentan u društvu, no moderne obrambene teme se poimaju kao nešto što će se riješiti samo od sebe. Onda se periodički čudimo kad se ispostavi da se to nije desilo”, kaže Tabak koji smatra da se Hrvatska ponaša kao da je njezina vojska 1995. godine zauvijek ispunila svoj smisao.
Pavle Kalinić, politolog i stručnjak za sigurnosna pitanja, prokomentirao je za Deutsche Welle ukidanje obveze vojnog roka:
“Ako je ono nekoć, s ratom u kojem smo imali vojsku od 250 tisuća ljudi, počivalo na doktrini naoružanog naroda, onda se ovo kasnije može nazvati razoružanim narodom.
To u krajnjoj liniji nije ni demokratski, jer se vojna moć udaljava od naroda, tako i utjecaj na korištenje oružja. Nije to hrvatska specijalnost, ali stvarnost jest, i o tome smo u najmanju ruku prethodno morali iscrpno diskutirati. A ovako, nemamo više ni iole značajniju vojnu proizvodnju niti temeljnu doktrinu, pa ni samu vojsku s pripadajućom opremom, dok smo svojedobno – u sastavu Jugoslavije, doduše – bili jedan od pet proizvođača podmornica na svijetu. Ako mogu biti donekle ironičan, danas ne bismo bili u stanju pružiti otpor niti jahti Romana Abramoviča, kad uplovi u Jadran”.
http://www.hrvatski-dom.hr/pavle-kalini ... -u-jadran/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8451
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: VOJNI ROK: DA ili NE?
Analiza
Smije li Hrvatska uopće imati jaku vojsku?
26.08.2014. 09:44,
Je li Hrvatska doista zapustila oružane snage i treba li to biti tema predsjedničke kampanje?
Ima nas koji smo bili u obje vojske. I to puno nas. Služio sam JNA (točnije JRM) 1984/85 na Muzilu, u Puli. U HV-u sam bio uglavnom po zapadnoslavonskim lokacijama, sa velikim finalom 1995. godine, kada smo imali dohvat sa 130-tkama sve do Banjalučkog aerodroma. I nije da ga nismo koristili. Pogotovo s onim ruskim projektilima s reaktivnim punjenjem. No, druga tema i druga priča.
U JNA, kao jedva 18-godišnjeg balavca dočekala me totalna promjena svega što sam do tada znao. Kruta disciplina, sve po komandi, besmislena pravila, tuširanja jednom tjedno po jedva 3-5 minuta, učenje o oružjima, marširanje u punoj opremi i s šljemovima na plus 40 dok se čuo žamor, vriska i muzika s obližnje plaže STOJA, totalni imbecili (pogotovo frustrirani stariji vodnici i zastavnici, i preambicionizni ili totalno nezainteresirani oficiri) kao "uzori" i "autoriteti", "političko obrazovanje", užasno loša hrana, noćne straže na buri i -10, supatnici sa sve četiri strane svijeta, Makedonci, Crnogorci, Srbi, Albanci (koji ili zbilja nisu znali, ili su jako dobro glumili vezano uz jezik..."nemam srpski" su svi ponavljali ko papige), paranoja o prijetnjama i pretenzijama svih oko nas...
Da ne duljim, svi koji ste bili dio tog sustava, znate o čemu pričam. O zgodama i nezgodama i svemu što se tamo događalo, svatko od nas bi mogao pisati danima. Ali u svakom slučaju, svi smo poslije tog iskustva došli doma zreliji i kompletniji. I to je činjenica. Da li je optimalno 12 ili 6 mjeseci, ili neki treći rok i način, stvar je koju trebaju procijeniti vojni stručnjaci. Ali da je vojni rok potreban, potreban je.
Jer, dolaskom rata 1990/91., svi mi koji smo prošli tu torturu i obuku, znali smo sve. Znali smo što, kao dio ratne mašinerije i vojske, možemo očekivati na frontu. Većina pušaka i opreme ("kragujevka", kalašnjikov, papovka ili nešto slično rusko-JNA proizvodnje) bilo nam je itekako poznato, kao i načini upotrebe bombi, izrada fortifikacija, mina..., zolje, maljutke, bestrzajci, T55 ili T84 i slično. Ispada da nas je JNA naučila kako se boriti protiv same sebe. Dobrodošlo znanje. Jedino što nas nisu u JNA naučili, bilo je kako se suočiti sa stresom i stvarnom opasnošću po život. Ali to nijedna vojska, nijedna mirnodopska simulacija ne može dočarati. To se u ročnoj službi ne može naučiti. To se uči kad se dođe u takvu situaciju.
Organizacija i sistem koji je vladao u npr. Oluji, bio je zaista vrhunski. Nije nedostajalo ničega, znalo se sve i bilo je zaista sve na svom mjestu. I tu je, nažalost, sve stalo. Kao da je netko umislio i shvatio da je sa krajem Oluje i onih nekoliko akcija poslije po Bosni sve završeno. I da sve treba konzervirati tako kako je bilo u tom trenutku.
Ukidanje obaveznog vojnog roka jedna od najvećih mogućih gluposti koju se moglo napraviti.
Uopće sad ne ulazim u političke vode i ne zanima me tko je, da li HDZ ili SDP, kriv za to. Jer prijetnje, iako se pokušavaju minimalizirati i minorizirati, postoje. Srbija, iako je trenutno zbog svojih problema mirna i poslušna, je faktor koji se ne smije olako shvaćati, pogotovo njezine vanjske ekspoziture poput Republike Srpske. Nije tajna da vehabijski pokret u Bosni jača, i teško je sa sigurnošću tvrditi što će se dogoditi kad se ta ekipa s bliskoistočnih bojišta vrati u Bosnu.
Možemo li se, u slučaju nekakvog ekscesa s njima, sa stopostotnom sigurnošću osloniti na NATO? Da li netko u hrvatskoj politici, bez obzira kojoj stranci pripada, smatra i misli da će NATO snage i NATO vojnici štititi baš svako naše selo ili grad, naše granice, pruge, aerodrome, mostove...? Čisto sumnjam. Kao i svaki put dosada, to ćemo morati sami.
A glavna udarna snaga, potencijalni vojnici, oni koji će u trenutku nekakvog napada imati 25-35 godine, neće imati apsolutno nikakvog vojnog znanja. Osim onog iz video ili PC igrica. Ili netko u politici zbilja misli da ćemo mi, 50-godišnjaci i stariji, kao i 91-95. iznijeti rat opet na svojim leđima? A dodatna otežavajuća okolnost je i to što je većina oružja i tehnike, isto takvo godište. Pogotovo ona glavna tehnika, poput tenkova, topova i toliko puta spominjanih MIG-ova i helikoptera.
Nisam pristalica militarizacije, ali nisam ni idealista. Pogledajmo oko sebe. Ratovi se svako malo iniciraju i traju svugdje oko nas. Trenutno, na Bliskom Istoku vrije svugdje, Sirija, Libija, Irak, Izrael-Palestina, stalno se čačka Iran, rat je uostalom, već i u Europi, i to ne tako daleko, u Ukrajini, a u bivšim zemljama SSSR-a i sada Rusije, non stop traju nekakvi okršaji poput Nagorno Karabaha. Jednostavno, htjeli mi to priznati ili ne, sviđalo se to nekom ili ne, u današnje vrijeme zemlja bez jake i respektabilne vojske nije nikome bitna. Ma kako mala bila. Ići kontra struje u ovom slučaju nije pametno. Previše smo puta kroz povijest, zahvaljujući tome što smo u Hrvatskoj bili sluge nekom trećem, morali ratovati za njegove interese i po njegovim pravilima. S iznimkama 1941. (kada je puk bio razdijeljen u nekoliko različitih vojski, ali svi su imali isti cilj, samostalnu državu) i 1991. godine.
Sad kad imamo priliku sami sebi izraditi modele obrane i vojne doktrine, naoružati se i opremiti, opet se guramo u nekakve saveze poput NATO-a i vjerujemo (poput onih Radićevih gusaka) da će Nijemci ili Amerikanci doći ovamo ginuti za nas. I trošiti svoje resurse i opremu da nas "zaštite". Možete si misliti kako bi se to dogodilo. Sjetite se samo nedavne povijesti i onog papirića s kojim je tadašnji Britanski premijer mahao slavodobitno izlazeći iz aviona. Kao dogovorio se s Hitlerom. Promatrajte to s stajališta tadašnjih stanovnika i vodstva Češke. Bili su prodani i prepušteni na milost i nemilost nacistima. Sjetite se isto tako kako su, iako neprijatelji, u početku II svj. rata Nijemci i Rusi podijelili Poljsku. Previše puta su se veliki i moćni dogovarali i pregovarali bez da su male državice i narode išta pitali. Oni su bili slabi, mali i bili su laka meta. Ovce za klanje. Moramo li opet dopustiti da se povijest ponovi i da nas nekakvi novi vođe šalju na neke Staljingrade ili Galicije ginut za nekog drugog i neke druge države i narode?
Ne znam kakva je prava situacija u vojsci, i kakve su nam stvarne mogućnosti u slučaju napada ali iz onoga što se (najčešće između redova) može iščitati očito je da stanje nikako nije dobro. Da li je i katastrofalno?
Neke stvari je ipak bolje držati u tajnosti, čisto reda radi. U svim vojskama svijeta čuva se tajnost podataka i zašto bi naša vojska bila drukčija?
A političari i politikanti će uvijek naći načina svratiti pažnju na sebe. Pa i, kao što vidimo, preko jedne od temeljnih postavki države. Vojske. Nekima zaista ništa nije sveto. Da na probleme treba ukazivati, treba. Ali koristiti vojsku i obranu zemlje za dobivanje političkih poena i diskreditiranje političkih protivnika je zaista vrhunac debilizma. Obrana zemlje i vojska, trebaju biti teme svake predizborne kampanje. Ali samo kroz napredak i modernizaciju, a ne kroz optuživanje političkih protivnika za loše stvari koje su učinjene ili nisu učinjene za njihovog mandata. Ali, znamo gdje živimo. Kod nas, pogotovo kod nekih, još nije završio ni II svj. rat i s takvima teško možemo pričati o modernizaciji ili boljitku, ne samo vojske. Znamo da ovdje kroz noć najzagriženiji klerofašisti postaju socijaldemokrati, a zagriženi komunisti s par pokreta prstiju postaju gorljivi vjernici i borci za nacionalnu stvar. Domoljubi par exellance. Tako da ništa od ovoga ne čudi.
Svako daljnje rastakanje i smanjivanje obrambene moći je vrlo opasno i moglo bi imati katastrofalne posljedice. Smatram zato da bi, osim profesionalne vojske, morali imati i obavezan vojni rok. Svaki čovjek jednostavno mora naučiti bar osnove vojnog znanja i terminologije, poštovanje discipline i samodiscipline jer, poznata je uzrečica, "znoj štedi krv".
Iako je zemlja u krizi, modernizacija i opremanje vojske trebalo bi biti visoko na ljestvici prioriteta. Pogotovo zato, jer i sama Hrvatska industrija (ili ono što je od nje ostalo) ima znanja i kapaciteta za proizvodnju moderne vojne opreme. A time bi se i dobio i povratni pozitivni efekt. Zapošljavanje i mogućnost izvoza uspješnih proizvoda. Znamo da su firme poput Đure Đakovića itekako spremne za tako nešto. Imamo zapuštene čeličane, probleme u brodogradnji, metalnu industriju na koljenima, imamo petrokemiju koja između ostalog proizvodi i amonij-nitrat koji je osnova skoro pa svih eksploziva na tržištu... Sve bi se to moglo na neki način revitalizirati vojnim programom.
Samo je pravo pitanje da li to želimo, odnosno točnije, da li to smijemo napraviti. Jer, ako se sjetimo vela tajni oko pregovora u ulazak u NATO i EU, samo dragi Bog i nekolicina ljudi zna šta je i pod kojim uvjetima potpisano u naše ime. Bojim se ništa dobro.
http://barometar.vecernji.hr/analyses/p ... ku-vojsku/
Smije li Hrvatska uopće imati jaku vojsku?
26.08.2014. 09:44,
Je li Hrvatska doista zapustila oružane snage i treba li to biti tema predsjedničke kampanje?
Ima nas koji smo bili u obje vojske. I to puno nas. Služio sam JNA (točnije JRM) 1984/85 na Muzilu, u Puli. U HV-u sam bio uglavnom po zapadnoslavonskim lokacijama, sa velikim finalom 1995. godine, kada smo imali dohvat sa 130-tkama sve do Banjalučkog aerodroma. I nije da ga nismo koristili. Pogotovo s onim ruskim projektilima s reaktivnim punjenjem. No, druga tema i druga priča.
U JNA, kao jedva 18-godišnjeg balavca dočekala me totalna promjena svega što sam do tada znao. Kruta disciplina, sve po komandi, besmislena pravila, tuširanja jednom tjedno po jedva 3-5 minuta, učenje o oružjima, marširanje u punoj opremi i s šljemovima na plus 40 dok se čuo žamor, vriska i muzika s obližnje plaže STOJA, totalni imbecili (pogotovo frustrirani stariji vodnici i zastavnici, i preambicionizni ili totalno nezainteresirani oficiri) kao "uzori" i "autoriteti", "političko obrazovanje", užasno loša hrana, noćne straže na buri i -10, supatnici sa sve četiri strane svijeta, Makedonci, Crnogorci, Srbi, Albanci (koji ili zbilja nisu znali, ili su jako dobro glumili vezano uz jezik..."nemam srpski" su svi ponavljali ko papige), paranoja o prijetnjama i pretenzijama svih oko nas...
Da ne duljim, svi koji ste bili dio tog sustava, znate o čemu pričam. O zgodama i nezgodama i svemu što se tamo događalo, svatko od nas bi mogao pisati danima. Ali u svakom slučaju, svi smo poslije tog iskustva došli doma zreliji i kompletniji. I to je činjenica. Da li je optimalno 12 ili 6 mjeseci, ili neki treći rok i način, stvar je koju trebaju procijeniti vojni stručnjaci. Ali da je vojni rok potreban, potreban je.
Jer, dolaskom rata 1990/91., svi mi koji smo prošli tu torturu i obuku, znali smo sve. Znali smo što, kao dio ratne mašinerije i vojske, možemo očekivati na frontu. Većina pušaka i opreme ("kragujevka", kalašnjikov, papovka ili nešto slično rusko-JNA proizvodnje) bilo nam je itekako poznato, kao i načini upotrebe bombi, izrada fortifikacija, mina..., zolje, maljutke, bestrzajci, T55 ili T84 i slično. Ispada da nas je JNA naučila kako se boriti protiv same sebe. Dobrodošlo znanje. Jedino što nas nisu u JNA naučili, bilo je kako se suočiti sa stresom i stvarnom opasnošću po život. Ali to nijedna vojska, nijedna mirnodopska simulacija ne može dočarati. To se u ročnoj službi ne može naučiti. To se uči kad se dođe u takvu situaciju.
Organizacija i sistem koji je vladao u npr. Oluji, bio je zaista vrhunski. Nije nedostajalo ničega, znalo se sve i bilo je zaista sve na svom mjestu. I tu je, nažalost, sve stalo. Kao da je netko umislio i shvatio da je sa krajem Oluje i onih nekoliko akcija poslije po Bosni sve završeno. I da sve treba konzervirati tako kako je bilo u tom trenutku.
Ukidanje obaveznog vojnog roka jedna od najvećih mogućih gluposti koju se moglo napraviti.
Uopće sad ne ulazim u političke vode i ne zanima me tko je, da li HDZ ili SDP, kriv za to. Jer prijetnje, iako se pokušavaju minimalizirati i minorizirati, postoje. Srbija, iako je trenutno zbog svojih problema mirna i poslušna, je faktor koji se ne smije olako shvaćati, pogotovo njezine vanjske ekspoziture poput Republike Srpske. Nije tajna da vehabijski pokret u Bosni jača, i teško je sa sigurnošću tvrditi što će se dogoditi kad se ta ekipa s bliskoistočnih bojišta vrati u Bosnu.
Možemo li se, u slučaju nekakvog ekscesa s njima, sa stopostotnom sigurnošću osloniti na NATO? Da li netko u hrvatskoj politici, bez obzira kojoj stranci pripada, smatra i misli da će NATO snage i NATO vojnici štititi baš svako naše selo ili grad, naše granice, pruge, aerodrome, mostove...? Čisto sumnjam. Kao i svaki put dosada, to ćemo morati sami.
A glavna udarna snaga, potencijalni vojnici, oni koji će u trenutku nekakvog napada imati 25-35 godine, neće imati apsolutno nikakvog vojnog znanja. Osim onog iz video ili PC igrica. Ili netko u politici zbilja misli da ćemo mi, 50-godišnjaci i stariji, kao i 91-95. iznijeti rat opet na svojim leđima? A dodatna otežavajuća okolnost je i to što je većina oružja i tehnike, isto takvo godište. Pogotovo ona glavna tehnika, poput tenkova, topova i toliko puta spominjanih MIG-ova i helikoptera.
Nisam pristalica militarizacije, ali nisam ni idealista. Pogledajmo oko sebe. Ratovi se svako malo iniciraju i traju svugdje oko nas. Trenutno, na Bliskom Istoku vrije svugdje, Sirija, Libija, Irak, Izrael-Palestina, stalno se čačka Iran, rat je uostalom, već i u Europi, i to ne tako daleko, u Ukrajini, a u bivšim zemljama SSSR-a i sada Rusije, non stop traju nekakvi okršaji poput Nagorno Karabaha. Jednostavno, htjeli mi to priznati ili ne, sviđalo se to nekom ili ne, u današnje vrijeme zemlja bez jake i respektabilne vojske nije nikome bitna. Ma kako mala bila. Ići kontra struje u ovom slučaju nije pametno. Previše smo puta kroz povijest, zahvaljujući tome što smo u Hrvatskoj bili sluge nekom trećem, morali ratovati za njegove interese i po njegovim pravilima. S iznimkama 1941. (kada je puk bio razdijeljen u nekoliko različitih vojski, ali svi su imali isti cilj, samostalnu državu) i 1991. godine.
Sad kad imamo priliku sami sebi izraditi modele obrane i vojne doktrine, naoružati se i opremiti, opet se guramo u nekakve saveze poput NATO-a i vjerujemo (poput onih Radićevih gusaka) da će Nijemci ili Amerikanci doći ovamo ginuti za nas. I trošiti svoje resurse i opremu da nas "zaštite". Možete si misliti kako bi se to dogodilo. Sjetite se samo nedavne povijesti i onog papirića s kojim je tadašnji Britanski premijer mahao slavodobitno izlazeći iz aviona. Kao dogovorio se s Hitlerom. Promatrajte to s stajališta tadašnjih stanovnika i vodstva Češke. Bili su prodani i prepušteni na milost i nemilost nacistima. Sjetite se isto tako kako su, iako neprijatelji, u početku II svj. rata Nijemci i Rusi podijelili Poljsku. Previše puta su se veliki i moćni dogovarali i pregovarali bez da su male državice i narode išta pitali. Oni su bili slabi, mali i bili su laka meta. Ovce za klanje. Moramo li opet dopustiti da se povijest ponovi i da nas nekakvi novi vođe šalju na neke Staljingrade ili Galicije ginut za nekog drugog i neke druge države i narode?
Ne znam kakva je prava situacija u vojsci, i kakve su nam stvarne mogućnosti u slučaju napada ali iz onoga što se (najčešće između redova) može iščitati očito je da stanje nikako nije dobro. Da li je i katastrofalno?
Neke stvari je ipak bolje držati u tajnosti, čisto reda radi. U svim vojskama svijeta čuva se tajnost podataka i zašto bi naša vojska bila drukčija?
A političari i politikanti će uvijek naći načina svratiti pažnju na sebe. Pa i, kao što vidimo, preko jedne od temeljnih postavki države. Vojske. Nekima zaista ništa nije sveto. Da na probleme treba ukazivati, treba. Ali koristiti vojsku i obranu zemlje za dobivanje političkih poena i diskreditiranje političkih protivnika je zaista vrhunac debilizma. Obrana zemlje i vojska, trebaju biti teme svake predizborne kampanje. Ali samo kroz napredak i modernizaciju, a ne kroz optuživanje političkih protivnika za loše stvari koje su učinjene ili nisu učinjene za njihovog mandata. Ali, znamo gdje živimo. Kod nas, pogotovo kod nekih, još nije završio ni II svj. rat i s takvima teško možemo pričati o modernizaciji ili boljitku, ne samo vojske. Znamo da ovdje kroz noć najzagriženiji klerofašisti postaju socijaldemokrati, a zagriženi komunisti s par pokreta prstiju postaju gorljivi vjernici i borci za nacionalnu stvar. Domoljubi par exellance. Tako da ništa od ovoga ne čudi.
Svako daljnje rastakanje i smanjivanje obrambene moći je vrlo opasno i moglo bi imati katastrofalne posljedice. Smatram zato da bi, osim profesionalne vojske, morali imati i obavezan vojni rok. Svaki čovjek jednostavno mora naučiti bar osnove vojnog znanja i terminologije, poštovanje discipline i samodiscipline jer, poznata je uzrečica, "znoj štedi krv".
Iako je zemlja u krizi, modernizacija i opremanje vojske trebalo bi biti visoko na ljestvici prioriteta. Pogotovo zato, jer i sama Hrvatska industrija (ili ono što je od nje ostalo) ima znanja i kapaciteta za proizvodnju moderne vojne opreme. A time bi se i dobio i povratni pozitivni efekt. Zapošljavanje i mogućnost izvoza uspješnih proizvoda. Znamo da su firme poput Đure Đakovića itekako spremne za tako nešto. Imamo zapuštene čeličane, probleme u brodogradnji, metalnu industriju na koljenima, imamo petrokemiju koja između ostalog proizvodi i amonij-nitrat koji je osnova skoro pa svih eksploziva na tržištu... Sve bi se to moglo na neki način revitalizirati vojnim programom.
Samo je pravo pitanje da li to želimo, odnosno točnije, da li to smijemo napraviti. Jer, ako se sjetimo vela tajni oko pregovora u ulazak u NATO i EU, samo dragi Bog i nekolicina ljudi zna šta je i pod kojim uvjetima potpisano u naše ime. Bojim se ništa dobro.
http://barometar.vecernji.hr/analyses/p ... ku-vojsku/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8451
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: VOJNI ROK: DA ili NE?
SAD PODRŽAO ZAPOVJEDNICU
Mesić i Josipović posve urušili HV, Kolinda vraća obvezni vojni rok
Za mandata Stjepana Mesića, OS RH su radikalno srezane te od regionalne sile pretvorene u minorne snage. Hrvatska vojska nastavila se smanjivati i za mandata Ive Josipovića
Datum objave: 29.03.2015 | 16:48 Autor: dk
Povratak obveznog vojnog roka aktualiziran je u predizbornoj kampanji za zadnje predsjedničke izbore, kada se za njegovo ponovno uvođenje zalagala današnja predsjednica Republike hrvatske i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH,Kolinda Grabar-Kitarović. Tada je ispravno uočeno vrlo loše stanje sustava nacionalne sigurnosti i obrane te je obavezni vojni rok ponuđen kao jedna od mjera kojima bi se to stanje popravilo.
Hrvatska vojska danas je daleko premalena da bi mogla samostalno, bez pomoći saveznika, obraniti zemlju u slučaju izbijanja sukoba. Osim vrlo slabih borbenih sposobnosti, HV se u društvu već dulje pogrešno percipira. Državljani je promatraju prvenstveno kao instituciju čije su glavne zadaće hitni medicinski prijevoz, traganje i spašavanje te izvlačenje neopreznih ili ozlijeđenih turista, gašenje požara u ljetnoj sezoni i ispomoć u slučaju elementarnih nepogoda. Prava uloga vojske, ona gdje je vojska ta koja u prvom redu mora biti spremna obraniti zemlju i predstavlja glavni jamac nezavisnosti, postupno se gubi iz percepcije javnosti.
Za očekivati je da inicijativa za ponovno uvođenje obveznog vojnog roka ima podršku predsjednice Republike, koja ju je i iznijela, ali zanimljivo je da se u kuloarima spominje kako inicijativa ima i podršku SAD-a, stoji u analizi Jutarnjeg lista, koju oni nazivaju 'državnički ekskluziv'
Vojni proračun nužno povećati
MORH se na tu temu očitovao priopćenjem kako se vraćanje obveze služenja vojnog roka trenutno ne razmatra te isto nije predviđeno u strateškim dokumentima. Tome treba pribrojiti i nedostatni budžet MORH-a. Uvođenje obveznog vojnog roka dosta bi koštalo, a malo je vjerojatno da vojska trenutačno ima sredstava za takav projekt.
Vojni proračun bi svakako trebao biti povećan prije nego što bi se mogla vratiti obveza služenja vojnog roka. Naime, financiranje je gorući problem OS RH već petnaestak godina. Sve vlade su u tom razdoblju gotovo neprekidno smanjivale vojni proračun. Hrvatska vojska je smatrana svojevrsnim računom za nuždu iz kojeg su se državnim proračunima i rebalansima istih oduzimala sredstva da se pokrpaju rupe u drugim rastrošnim ministarstvima, što je politika koju je zdušno nastavila i trenutna vlada.
Takva opća nebriga za Oružane snage i njihove pripadnike uzrokuje demoraliziranost i apatiju, što vodi prema negativnoj selekciji kadrova.
Najsvježiji primjer toga je odlazak vrhunskih pilota Krila Oluje u Katar.
Bivše predsjednike nije bilo briga za obranu
Vojska je imala i slabu potporu svojih vrhovnih zapovjednika. Za trajanja dva mandata Stjepana Mesića, OS RH su radikalno srezane u veličini i snazi te pretvorene iz regionalne sile u ekspedicijske snage za mirovne operacije. Hrvatska vojska nastavila se smanjivati i za mandata Ive Josipovića koji nikada nije pokazivao veliki interes za obrambena pitanja. No, s obzirom na naglasak koji je sadašnja predsjednica Grabar-Kitarović stavila na obranu u svojoj predizbornoj kampanji te potezi koje je povukla oko sigurnosne i obrambene politike upućuju na mogućnost da će vojska sada imati snažniju potporu Pantovčaka.
Sve navedeno dovelo je do toga da je Hrvatska vojska danas specijalizirana za međunarodne mirovne operacije te je zapostavila konvencionalne vojne sposobnosti nužne za samostalnu obranu zemlje od agresije. Smatra se da je dovoljno biti članica NATO-a, a ta slijepa vjera ide toliko daleko da se ignorira činjenica da članak 5 sjevernoatlantskog ugovora, koji se bavi kolektivnom obranom, izričito kaže da svaka članica samostalno odlučuje hoće li i na koji način pomoći napadnutoj članici. To je uostalom i logično: niti jedan ugovor ne može i ne smije sadržavati mehanizme kojima bi se moglo prisiliti demokratsku zemlju da ide u rat protiv volje svog naroda.
I članica NATO-a sama može izgubiti rat
To također znači i da se napadnutoj članici može dogoditi da joj saveznici ne priskoče u pomoć, barem ne pravovremeno. Primjer gdje bi se tako nešto moglo dogoditi su baltičke zemlje. Upitna je spremnost NATO-a da riskira treći svjetski rat protiv Rusije ako jedna od baltičkih zemalja bude napadnuta.
Povratak obveznog vojnog roka bio bi važan korak za Oružane snage. On je ukinut prije sedam godina, uz opravdanje kako će Hrvatska vojska biti moderna i profesionalna te joj ročnici neće biti potrebni. Ta zamisao dobro je zvučala, ali je od početka bila neodrživa zbog premalog profesionalnog sastava. Da bi se zadržala sposobnost provođenja samostalnih borbenih djelovanja u obrani Hrvatske, HV-u bi trebalo nekoliko puta više pripadnika nego što ih ima.
http://direktno.hr/en/2014/direkt/11502 ... ni-rok.htm
Mesić i Josipović posve urušili HV, Kolinda vraća obvezni vojni rok
Za mandata Stjepana Mesića, OS RH su radikalno srezane te od regionalne sile pretvorene u minorne snage. Hrvatska vojska nastavila se smanjivati i za mandata Ive Josipovića
Datum objave: 29.03.2015 | 16:48 Autor: dk
Povratak obveznog vojnog roka aktualiziran je u predizbornoj kampanji za zadnje predsjedničke izbore, kada se za njegovo ponovno uvođenje zalagala današnja predsjednica Republike hrvatske i vrhovna zapovjednica Oružanih snaga RH,Kolinda Grabar-Kitarović. Tada je ispravno uočeno vrlo loše stanje sustava nacionalne sigurnosti i obrane te je obavezni vojni rok ponuđen kao jedna od mjera kojima bi se to stanje popravilo.
Hrvatska vojska danas je daleko premalena da bi mogla samostalno, bez pomoći saveznika, obraniti zemlju u slučaju izbijanja sukoba. Osim vrlo slabih borbenih sposobnosti, HV se u društvu već dulje pogrešno percipira. Državljani je promatraju prvenstveno kao instituciju čije su glavne zadaće hitni medicinski prijevoz, traganje i spašavanje te izvlačenje neopreznih ili ozlijeđenih turista, gašenje požara u ljetnoj sezoni i ispomoć u slučaju elementarnih nepogoda. Prava uloga vojske, ona gdje je vojska ta koja u prvom redu mora biti spremna obraniti zemlju i predstavlja glavni jamac nezavisnosti, postupno se gubi iz percepcije javnosti.
Za očekivati je da inicijativa za ponovno uvođenje obveznog vojnog roka ima podršku predsjednice Republike, koja ju je i iznijela, ali zanimljivo je da se u kuloarima spominje kako inicijativa ima i podršku SAD-a, stoji u analizi Jutarnjeg lista, koju oni nazivaju 'državnički ekskluziv'
Vojni proračun nužno povećati
MORH se na tu temu očitovao priopćenjem kako se vraćanje obveze služenja vojnog roka trenutno ne razmatra te isto nije predviđeno u strateškim dokumentima. Tome treba pribrojiti i nedostatni budžet MORH-a. Uvođenje obveznog vojnog roka dosta bi koštalo, a malo je vjerojatno da vojska trenutačno ima sredstava za takav projekt.
Vojni proračun bi svakako trebao biti povećan prije nego što bi se mogla vratiti obveza služenja vojnog roka. Naime, financiranje je gorući problem OS RH već petnaestak godina. Sve vlade su u tom razdoblju gotovo neprekidno smanjivale vojni proračun. Hrvatska vojska je smatrana svojevrsnim računom za nuždu iz kojeg su se državnim proračunima i rebalansima istih oduzimala sredstva da se pokrpaju rupe u drugim rastrošnim ministarstvima, što je politika koju je zdušno nastavila i trenutna vlada.
Takva opća nebriga za Oružane snage i njihove pripadnike uzrokuje demoraliziranost i apatiju, što vodi prema negativnoj selekciji kadrova.
Najsvježiji primjer toga je odlazak vrhunskih pilota Krila Oluje u Katar.
Bivše predsjednike nije bilo briga za obranu
Vojska je imala i slabu potporu svojih vrhovnih zapovjednika. Za trajanja dva mandata Stjepana Mesića, OS RH su radikalno srezane u veličini i snazi te pretvorene iz regionalne sile u ekspedicijske snage za mirovne operacije. Hrvatska vojska nastavila se smanjivati i za mandata Ive Josipovića koji nikada nije pokazivao veliki interes za obrambena pitanja. No, s obzirom na naglasak koji je sadašnja predsjednica Grabar-Kitarović stavila na obranu u svojoj predizbornoj kampanji te potezi koje je povukla oko sigurnosne i obrambene politike upućuju na mogućnost da će vojska sada imati snažniju potporu Pantovčaka.
Sve navedeno dovelo je do toga da je Hrvatska vojska danas specijalizirana za međunarodne mirovne operacije te je zapostavila konvencionalne vojne sposobnosti nužne za samostalnu obranu zemlje od agresije. Smatra se da je dovoljno biti članica NATO-a, a ta slijepa vjera ide toliko daleko da se ignorira činjenica da članak 5 sjevernoatlantskog ugovora, koji se bavi kolektivnom obranom, izričito kaže da svaka članica samostalno odlučuje hoće li i na koji način pomoći napadnutoj članici. To je uostalom i logično: niti jedan ugovor ne može i ne smije sadržavati mehanizme kojima bi se moglo prisiliti demokratsku zemlju da ide u rat protiv volje svog naroda.
I članica NATO-a sama može izgubiti rat
To također znači i da se napadnutoj članici može dogoditi da joj saveznici ne priskoče u pomoć, barem ne pravovremeno. Primjer gdje bi se tako nešto moglo dogoditi su baltičke zemlje. Upitna je spremnost NATO-a da riskira treći svjetski rat protiv Rusije ako jedna od baltičkih zemalja bude napadnuta.
Povratak obveznog vojnog roka bio bi važan korak za Oružane snage. On je ukinut prije sedam godina, uz opravdanje kako će Hrvatska vojska biti moderna i profesionalna te joj ročnici neće biti potrebni. Ta zamisao dobro je zvučala, ali je od početka bila neodrživa zbog premalog profesionalnog sastava. Da bi se zadržala sposobnost provođenja samostalnih borbenih djelovanja u obrani Hrvatske, HV-u bi trebalo nekoliko puta više pripadnika nego što ih ima.
http://direktno.hr/en/2014/direkt/11502 ... ni-rok.htm
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8451
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: VOJNI ROK: DA ili NE?
Hrvatska puška na hrvatskom ramenu
31.03.2015. 22:54, Trebamo li ponovno uvesti obvezni vojni rok?
U nas Hrvata, za razliku od, recimo, Amerikanaca, Engleza, Srba, Rusa ili primjerice Turaka, kod kojih se takvo što smatra čašću, postoji prirođena odbojnost prema služenju državi općenito, a pogotovo putem vojne obveze.
Razlozi tome mogu se lako naći u našoj povijesnoj sudbini kroz proteklih tisuću godina pripadnosti različitim državnim zajednicama, u kojima se u stvari nikada nismo nalazili kao „svoji na svome“, k tome još i teritorijalno rascjepkani u nekoliko, često i vojno suprotstavljenih država. Takve okolnosti dovele su do opravdanog osjećaja da Hrvat odjeven u vojničku odoru ustvari oružjem brani neke tuđe interese, njemu samom često i potpuno suprotne.
U tom smislu naročitu traumu i odbojnost prema vojsci kao institutu države izazvao je prvi svjetski rat kao prvi vojni sukob koji je od hrvatskog vojnika zahtijevao ratovanje daleko od domovine, ratovanje sasvim suprotno onome čemu je kroz povijest svikao. Obrani svoga doma. Stotinama godina kroz koje nam je sudbina dodijelila domovinu na granici dvaju carstava u manje- više permanentnom ratnom stanju, naše se ratno iskustvo svodilo na obranu granice, a samim time nije se shvaćalo kao služenje strancu već kao obrana vlastitog doma. Iz toga je i proizlazio odnos prema vojsci i služenju, iskazan domoljubljem i nerijetko izuzetnom hrabrošću.
Onog trenutka kada smo bili uvučeni u veliku klaonicu, kako prvi svjetski rat često nazivaju, onog trenutka kada je Hrvat počeo ostavljati svoje kosti u blatu kojekakvih Galicija i Bukovina, tog trenutka je za nas ratovanje izgubilo svoj jedini istinski smisao i opravdanje. Od tada, vojska je u svijesti naroda postala nešto mrsko i neprijateljsko, nešto što u širokom luku treba izbjegavati. Tako je bilo sve do ovog posljednjeg rata, kada je ponovo trebalo braniti vlastiti dom. Ponovo je probuđen graničarski, uskočki duh, ponovo je uloga vojnika postala časna. Jer je opet bio branitelj.
Ovaj kratki uvod bio je potreban kako bi se pojasnilo čemu bi prvenstveno trebale služiti oružane snage te kako njihova prava ili kriva upotreba djeluje na odnos prema vojsci općenito.
U našem domovinskom ratu pokazalo se, kao i toliko puta do sada, da je naoružani narod koji brani svoje, ako je dobro organiziran i dobro vođen – nepobjediv.
Tu lekciju su gospodari rata uvijek iznova morali učiti i čini se da su konačno shvatili. Stoga, kada bivši ministar obrane Jozo Radoš govori kako je trend u zemljama zapadne demokracije smanjivanje oružanih snaga, on govori istinu. Ali razlog koji se spominje, a to je da smanjenjem vojnih efektiva raste sigurnost u svijetu, je obmana Velikog Brata u koju ljudi neskloni malo intenzivnijem razmišljanju lako povjeruju. Prava namjera je ustvari razoružavanje malih naroda i njihovo onesposobljavanje za obranu, kako bi postali ovisniji. Vrlo slično onome što se zbiva u ekonomiji. Paralelno sa razoružavanjem naroda, izgrađuje se sustav profesionalnih oružanih snaga. Bitna razlika između ročnika i profesionalnog vojnika je ta što su ročnici, dakle narodna vojska, u nekom trenutku skloni i otkazati poslušnost ukoliko prevlada osjećaj besmislene ili štetne uporabe vojne sile, dok profesionalac mora obaviti posao za koji je plaćen. Pa makar to bila i vojna operacija u Galiciji.
No, dobro, to je geopolitika, vratimo se mi našem mikrokozmosu. Argument protiv uvođenja služenja vojnog roka je, kao i uvijek kada se u Hrvatskoj nešto želi difamirati – novac. To je udica na koju se najlakše love glasovi za svoje stavove. Kao da sloboda ima cijenu. Gundulić je to znao, stari Dubrovčani su to znali. Zar smo tako brzo sve zaboravili?
Međutim, argument novca počiva na staklenim nogama. To stoga što bit uvođenja vojnog roka nije dodatno naoružavanje, dakle ne kupovanje oružja, nego obuka ročnika kako ne bi u slučaju ratnog sukoba bili ovce pred čoporom gladnih vukova, već ljudi koji znaju kako se obraniti.
Postoji li ikakav argument koji bi tu potrebu smio pobiti? Osnovna obuka se može proći u tri do četiri mjeseca, to tvrde kompetentne osobe. To čak ne mora biti u kontinuitetu, može se vršiti u etapama. Može se spavati kod kuće, pojaviti se ujutro na vježbalištu i navečer vratiti kući. Tako recimo rade u Švicarskoj, zemlji kojoj, nota bene, od nikuda i od nikoga ne prijeti baš nikakva opasnost. Njima ne pada na pamet ukinuti ročni sastav.
Prigovor savjesti? To je uglavnom, budimo iskreni, samo način da mladi ljudi izbjegnu obvezu. Mnogi najradije ne bi ni školu pohađali da se ne mora. Ali mora se. Dopuštam i razumijem da netko ne želi oduzimati tuđi život, ali obuka sa time nema nikakve veze. Neka takav pojedinac nauči ono što treba, a svoju savjest može slobodno poslušati kad ga neprijatelj na kućnom pragu pokuša skratiti za glavu. To je bar jednostavno.
I sad konačno, a zašto nam sve to treba? Pogotovo sada kada smo članica NATO pakta? Treba nam zato jer povijest niti počinje a niti završava sa NATO-m. Savezi nastaju i nestaju, isto kao i države. A bome i čitavi narodi, ako se nisu u stanju brinuti sami za sebe. Bez tuđe pomoći, pa bio to i NATO. Bar smo mi to kroz povijest morali već jednom naučiti.
http://barometar.vecernji.hr/analyses/h ... om-ramenu/
31.03.2015. 22:54, Trebamo li ponovno uvesti obvezni vojni rok?
U nas Hrvata, za razliku od, recimo, Amerikanaca, Engleza, Srba, Rusa ili primjerice Turaka, kod kojih se takvo što smatra čašću, postoji prirođena odbojnost prema služenju državi općenito, a pogotovo putem vojne obveze.
Razlozi tome mogu se lako naći u našoj povijesnoj sudbini kroz proteklih tisuću godina pripadnosti različitim državnim zajednicama, u kojima se u stvari nikada nismo nalazili kao „svoji na svome“, k tome još i teritorijalno rascjepkani u nekoliko, često i vojno suprotstavljenih država. Takve okolnosti dovele su do opravdanog osjećaja da Hrvat odjeven u vojničku odoru ustvari oružjem brani neke tuđe interese, njemu samom često i potpuno suprotne.
U tom smislu naročitu traumu i odbojnost prema vojsci kao institutu države izazvao je prvi svjetski rat kao prvi vojni sukob koji je od hrvatskog vojnika zahtijevao ratovanje daleko od domovine, ratovanje sasvim suprotno onome čemu je kroz povijest svikao. Obrani svoga doma. Stotinama godina kroz koje nam je sudbina dodijelila domovinu na granici dvaju carstava u manje- više permanentnom ratnom stanju, naše se ratno iskustvo svodilo na obranu granice, a samim time nije se shvaćalo kao služenje strancu već kao obrana vlastitog doma. Iz toga je i proizlazio odnos prema vojsci i služenju, iskazan domoljubljem i nerijetko izuzetnom hrabrošću.
Onog trenutka kada smo bili uvučeni u veliku klaonicu, kako prvi svjetski rat često nazivaju, onog trenutka kada je Hrvat počeo ostavljati svoje kosti u blatu kojekakvih Galicija i Bukovina, tog trenutka je za nas ratovanje izgubilo svoj jedini istinski smisao i opravdanje. Od tada, vojska je u svijesti naroda postala nešto mrsko i neprijateljsko, nešto što u širokom luku treba izbjegavati. Tako je bilo sve do ovog posljednjeg rata, kada je ponovo trebalo braniti vlastiti dom. Ponovo je probuđen graničarski, uskočki duh, ponovo je uloga vojnika postala časna. Jer je opet bio branitelj.
Ovaj kratki uvod bio je potreban kako bi se pojasnilo čemu bi prvenstveno trebale služiti oružane snage te kako njihova prava ili kriva upotreba djeluje na odnos prema vojsci općenito.
U našem domovinskom ratu pokazalo se, kao i toliko puta do sada, da je naoružani narod koji brani svoje, ako je dobro organiziran i dobro vođen – nepobjediv.
Tu lekciju su gospodari rata uvijek iznova morali učiti i čini se da su konačno shvatili. Stoga, kada bivši ministar obrane Jozo Radoš govori kako je trend u zemljama zapadne demokracije smanjivanje oružanih snaga, on govori istinu. Ali razlog koji se spominje, a to je da smanjenjem vojnih efektiva raste sigurnost u svijetu, je obmana Velikog Brata u koju ljudi neskloni malo intenzivnijem razmišljanju lako povjeruju. Prava namjera je ustvari razoružavanje malih naroda i njihovo onesposobljavanje za obranu, kako bi postali ovisniji. Vrlo slično onome što se zbiva u ekonomiji. Paralelno sa razoružavanjem naroda, izgrađuje se sustav profesionalnih oružanih snaga. Bitna razlika između ročnika i profesionalnog vojnika je ta što su ročnici, dakle narodna vojska, u nekom trenutku skloni i otkazati poslušnost ukoliko prevlada osjećaj besmislene ili štetne uporabe vojne sile, dok profesionalac mora obaviti posao za koji je plaćen. Pa makar to bila i vojna operacija u Galiciji.
No, dobro, to je geopolitika, vratimo se mi našem mikrokozmosu. Argument protiv uvođenja služenja vojnog roka je, kao i uvijek kada se u Hrvatskoj nešto želi difamirati – novac. To je udica na koju se najlakše love glasovi za svoje stavove. Kao da sloboda ima cijenu. Gundulić je to znao, stari Dubrovčani su to znali. Zar smo tako brzo sve zaboravili?
Međutim, argument novca počiva na staklenim nogama. To stoga što bit uvođenja vojnog roka nije dodatno naoružavanje, dakle ne kupovanje oružja, nego obuka ročnika kako ne bi u slučaju ratnog sukoba bili ovce pred čoporom gladnih vukova, već ljudi koji znaju kako se obraniti.
Postoji li ikakav argument koji bi tu potrebu smio pobiti? Osnovna obuka se može proći u tri do četiri mjeseca, to tvrde kompetentne osobe. To čak ne mora biti u kontinuitetu, može se vršiti u etapama. Može se spavati kod kuće, pojaviti se ujutro na vježbalištu i navečer vratiti kući. Tako recimo rade u Švicarskoj, zemlji kojoj, nota bene, od nikuda i od nikoga ne prijeti baš nikakva opasnost. Njima ne pada na pamet ukinuti ročni sastav.
Prigovor savjesti? To je uglavnom, budimo iskreni, samo način da mladi ljudi izbjegnu obvezu. Mnogi najradije ne bi ni školu pohađali da se ne mora. Ali mora se. Dopuštam i razumijem da netko ne želi oduzimati tuđi život, ali obuka sa time nema nikakve veze. Neka takav pojedinac nauči ono što treba, a svoju savjest može slobodno poslušati kad ga neprijatelj na kućnom pragu pokuša skratiti za glavu. To je bar jednostavno.
I sad konačno, a zašto nam sve to treba? Pogotovo sada kada smo članica NATO pakta? Treba nam zato jer povijest niti počinje a niti završava sa NATO-m. Savezi nastaju i nestaju, isto kao i države. A bome i čitavi narodi, ako se nisu u stanju brinuti sami za sebe. Bez tuđe pomoći, pa bio to i NATO. Bar smo mi to kroz povijest morali već jednom naučiti.
http://barometar.vecernji.hr/analyses/h ... om-ramenu/
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
Re: VOJNI ROK: DA ili NE?
Evo mene opet na ovoj temi. Konačno imamo nekoga s mudima u hrvatskoj politici pa makar u suknji! Ovi pizduni koji su se na Hrvatskoj izredali zbilja su je sjebali u svakom pogledu i sada jedna žena mora ispravljati ono što su oni uništili. Njoj svaka čast a njih treba odmah sve, bagru veleizdajničku, potrpati na Goli i ne dati im ni jesti ni piti nego im postaviti normu od najmanje tonu kamena sitno natucanog svakog dana, svih sedam dana u tjednu od izlaska do zalaska sunca!
Vojni rok treba OBVEZNO vratiti, ne kraći od 12 mjeseci i bez i najmanjih natruha demokracije jer jebeš vojsku u kojoj svatko ima nešto za reći, rijetko kada pametno. Hijerarhija se mora poštivati kako se uvijek, u svim ozbiljnim vojskama poštivala, zapovijed izvrši pa se onda žali, ali... Demokracija u vojsci = anarhija, rasulo! Ovim sadašnjim šonjama, mlakonjama i pizdunima koji na spomen vojske dobiju histerični napadaj mora biti jasno da tko nije za vojsku nije ni za što, nije muško! Izrael bi nam tu morao biti uzor, vojna je obveza obveza za sve, muško i žensko!
Ja sam bio "plavac", radar mehaničar, ali sam usporedo sa stručnom prošao i pješačku obuku u trajanju od četiri i pol mjeseca i to bez milosti, tlačili su nas i tjerali preko svih granica. U vojsku sam ušao sa 91 kg i nisam bio u stanju pretrčati 100 metara a da skoro ne izdahnem, nakon završene sam obuke imao 74 kilograma a mogao sam pretrčati sedam-osam kilometara volj' mi unaprijed, volj' mi natraške i to na betonskoj pisti somborskog aerodroma, pod ljetnim vojvođanskim suncem. Tko to nije probao ne može znati o čemu govorim. TO je trebalo probati, a mi smo to zadovoljstvo imali svakog dana na početku nastave! Da se malo razgibamo...
O vojnoj obuci da ne govorim, od teorije do prakse, sve smo prošli, jedino zamjeram što nismo više pucali jer sam u vojsku došao kao športski strijelac. Ali sam u vojsci uživao što se oružja tiče, na zaduženju sam imao M-48, M-53 i Thompson M1A1, iz svih sam pucao, dok su drugi ganjali loptu ja sam moje bebice mazio i pazio, glancao ih i uživao...
Sve u svemu, bez ikakovih političkih konotacija, tvrdim da sam u tih 18 mjeseci puno naučio i nije mi žao ni jednog jedinog dana! I dan-danas pamtim imena i likove svojih kolega iz desetine, voda, čete (služio sam od 28.3.1968 do 12.9.1969), a nekim dojučerašnjim kolegama s posla sam zaboravio i ime i prezime i od kuda su...
Bravo gospođo Predsjednice, ustrajte na uvođenju obveznog vojnog roka u interesu Hrvatske i Hrvata!
Vojni rok treba OBVEZNO vratiti, ne kraći od 12 mjeseci i bez i najmanjih natruha demokracije jer jebeš vojsku u kojoj svatko ima nešto za reći, rijetko kada pametno. Hijerarhija se mora poštivati kako se uvijek, u svim ozbiljnim vojskama poštivala, zapovijed izvrši pa se onda žali, ali... Demokracija u vojsci = anarhija, rasulo! Ovim sadašnjim šonjama, mlakonjama i pizdunima koji na spomen vojske dobiju histerični napadaj mora biti jasno da tko nije za vojsku nije ni za što, nije muško! Izrael bi nam tu morao biti uzor, vojna je obveza obveza za sve, muško i žensko!
Ja sam bio "plavac", radar mehaničar, ali sam usporedo sa stručnom prošao i pješačku obuku u trajanju od četiri i pol mjeseca i to bez milosti, tlačili su nas i tjerali preko svih granica. U vojsku sam ušao sa 91 kg i nisam bio u stanju pretrčati 100 metara a da skoro ne izdahnem, nakon završene sam obuke imao 74 kilograma a mogao sam pretrčati sedam-osam kilometara volj' mi unaprijed, volj' mi natraške i to na betonskoj pisti somborskog aerodroma, pod ljetnim vojvođanskim suncem. Tko to nije probao ne može znati o čemu govorim. TO je trebalo probati, a mi smo to zadovoljstvo imali svakog dana na početku nastave! Da se malo razgibamo...
O vojnoj obuci da ne govorim, od teorije do prakse, sve smo prošli, jedino zamjeram što nismo više pucali jer sam u vojsku došao kao športski strijelac. Ali sam u vojsci uživao što se oružja tiče, na zaduženju sam imao M-48, M-53 i Thompson M1A1, iz svih sam pucao, dok su drugi ganjali loptu ja sam moje bebice mazio i pazio, glancao ih i uživao...
Sve u svemu, bez ikakovih političkih konotacija, tvrdim da sam u tih 18 mjeseci puno naučio i nije mi žao ni jednog jedinog dana! I dan-danas pamtim imena i likove svojih kolega iz desetine, voda, čete (služio sam od 28.3.1968 do 12.9.1969), a nekim dojučerašnjim kolegama s posla sam zaboravio i ime i prezime i od kuda su...
Bravo gospođo Predsjednice, ustrajte na uvođenju obveznog vojnog roka u interesu Hrvatske i Hrvata!
To be sure of hitting the target, shot first and, whatever you hit, call it the target.
Re: VOJNI ROK: DA ili NE?
I mlade će Vam Hrvatice biti zahvalne jer će za muževe konačno dobijati kompletne muškarce, a ne nešto ni na nebu ni na zemljiDeeJay wrote:...
Bravo gospođo Predsjednice, ustrajte na uvođenju obveznog vojnog roka u interesu Hrvatske i Hrvata!
To be sure of hitting the target, shot first and, whatever you hit, call it the target.
- MaxMagnus
- Accurate Shooter

- Posts: 444
- Joined: Mon May 16, 2011 10:16 am
- Location: Podno Medvedgrada...
Re: VOJNI ROK: DA ili NE?
Ako će to sad stvarno biti obuka a ne gubljenje vremena,jel mogu ja opet na obuku,ili da zatražim rusko državljanstvo pa da tamo odgulim obuku neku najobičniju?
Ako tamo neku obuku odgulim ovdje bih mogao držati instrukcije budućim...komandosima,terminatorima Ramboima i Batmanima
Ako tamo neku obuku odgulim ovdje bih mogao držati instrukcije budućim...komandosima,terminatorima Ramboima i Batmanima
zna se kakav neprijatelj je dobar neprijatelj...
---------------
Samo dvoje je umrlo za tebe :
1. Isus Krist
2. Hrvatski domobran
Jedan je umro za tvoju dušu,drugi za tvoju slobodu.
---------------
Samo dvoje je umrlo za tebe :
1. Isus Krist
2. Hrvatski domobran
Jedan je umro za tvoju dušu,drugi za tvoju slobodu.
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8451
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: VOJNI ROK: DA ili NE?
HRVATSKA MORA UVESTI OBAVEZNI VOJNI ROK!
Pavle Kalinić: ‘Samo jedna nepodopština i Hrvatska je uništena!’
Jelena Jakšić/7DNEVNO 26. studenoga 2015. Hrvatska
”Samo jedna nepodopština da se dogodi, Hrvatska će biti devastirana i turistički jer će turisti nestati kao što su nestali iz Pariza, odnosno Francuske.”, kazao je Kalinić.
Šok i nevjerica zbog nemilih događanja u Francuskoj čije se sigurnosno-obavještajne službe nalaze među najboljima u svijetu otvaraju i postavljaju brojna pitanja poput onoga: zašto Francuzi nisu reagirali na upozorenja iračkog veleposlanstva koja su dobili netom prije ISIL-ovih napada na Pariz te naposljetku, je li se s terorizmom kao takvim uopće moguće boriti?
U novom broju političkog tjednika 7DNEVNO dr.Pavle Kalinić, šef Ureda za upravljanje u hitnim situacijama grada Zagreba, analizirao je uzroke i posljedice terorističkih napada, kolike su mogućnosti da se slični scenariji ponove na području Republike Hrvatske te kojim se metodama mora krenuti koristiti ukoliko se terorizmu želimo suprostaviti na adekvatan način.
Je li Zagreb siguran od terorističkih napada?
Vrlo kratko i jasno: niti jedan grad više nije siguran od terorističkih napada.
Jesu li se poduzimale ikakve preventivne mjere u metropoli nakon terorističkog napada u Parizu?
Za sigurnost u gradu Zagrebu nadležan je MUP, odnosno Policijska uprava Zagrebačka. Oni jesu napravili određene preventivne mjere nakon terorističkih napada u Parizu, ali nadamo se kako za njih neće biti potrebe. Zbog nekoliko razloga možemo reći da smo na meti terorista: prvo, članica smo Europske unije i NATO-a, naši se vojnici nalaze u mirovnim misijama u Afganistanu i Maliju, a kako se to tamo naziva to je drugo pitanje. Drugo, sudjelovanje u rat u Bosni i Hercegovini bez obzira kako taj rat i naše sudjelovanje u njemu netko tumačio.
Raspolažemo li s dovoljno kapaciteta za borbu protiv terorizma?
Sigurno je kako niti jedna država ne raspolaže s dovoljno kapaciteta za takvu borbu. Pogledajte samo primjer Francuska: obučene policijske antiterorističke postrojbe, vrhunska profesionalna vojska te obavještajni sustav koji se nalazi na samom europskom vrhu, a opet nisu uspjeli spriječiti nemile događaje u Parizu.
Vjerujete li kako je došlo vrijeme za promjenu načina/metoda borbe protiv terorizma?
Problem s terorizmom je što ga ne možete predvidjeti. S druge strane, vidjeli smo na primjeru Francuske kako su oni deklasirani uvijek pola koraka ispred nas; spremni su počiniti razmjerno velike štete i ne pitati za posljedice. Ono u čemu je Hrvatska ugrožena je to što smo turistička zemlja, koja je na glasu kao sigurna. U našu zemlju kao turisti dolaze mnogi iz tzv. antiterorističke koalicije. Samo jedna nepodopština da se dogodi, Hrvatska će biti devastirana i turistički jer će turisti nestati kao što su nestali iz Pariza, odnosno Francuske.
Koji je Vaš stav, je li hrvatska policija spremna za borbu protiv terorizma u slučaju potrebe?
Siguran sam kako bi ATP Lučko mogla adekvatno odgovoriti terorističkim napadima. S druge strane, kakvim i kolikom kapacitetom zapravo Hrvatska vojska raspolaže teško mi je komentirati jer nije u mojoj nadležnosti, ali siguran sam kako raspolaže s ljudskim potencijalom koji bi mogao odgovoriti na nastale prijetnje. Međutim, ono što je sigurno je to da Republika Hrvatska u bliskoj budućnosti mora uvesti obavezan vojni rok za muškarce i žene. Činjenica je kako suočeni s ovakvim događanjima unutar nadležnih službi – vojske i policije, moramo imati zadani broj posebno obučenih policajaca i vojnika za borbu protiv terorizma. S druge strane, ono što je sigurno je to kako bi unutar obavještajnih službi trebalo zaposliti ljude koji govore arapski ili farsi jezik: jedan od jezika zemalja iz kojih dolaze najviše prijetnji. Međutim, činjenica je kako bi i Europska unija trebala imati zajedničke europske i vojne postrojbe što bi na kraju bio i konačan znak njezine punoljetnosti. Iako to mnogi pitaju, teško mi je dati odgovor na pitanje nalazimo li se u Trećem svjetskom ratu jer se sa sigurnošću ne može reći je li Drugi zaista završio.
http://www.zagreb.info/aktualno/hrvatsk ... tena/24726
Pavle Kalinić: ‘Samo jedna nepodopština i Hrvatska je uništena!’
Jelena Jakšić/7DNEVNO 26. studenoga 2015. Hrvatska
”Samo jedna nepodopština da se dogodi, Hrvatska će biti devastirana i turistički jer će turisti nestati kao što su nestali iz Pariza, odnosno Francuske.”, kazao je Kalinić.
Šok i nevjerica zbog nemilih događanja u Francuskoj čije se sigurnosno-obavještajne službe nalaze među najboljima u svijetu otvaraju i postavljaju brojna pitanja poput onoga: zašto Francuzi nisu reagirali na upozorenja iračkog veleposlanstva koja su dobili netom prije ISIL-ovih napada na Pariz te naposljetku, je li se s terorizmom kao takvim uopće moguće boriti?
U novom broju političkog tjednika 7DNEVNO dr.Pavle Kalinić, šef Ureda za upravljanje u hitnim situacijama grada Zagreba, analizirao je uzroke i posljedice terorističkih napada, kolike su mogućnosti da se slični scenariji ponove na području Republike Hrvatske te kojim se metodama mora krenuti koristiti ukoliko se terorizmu želimo suprostaviti na adekvatan način.
Je li Zagreb siguran od terorističkih napada?
Vrlo kratko i jasno: niti jedan grad više nije siguran od terorističkih napada.
Jesu li se poduzimale ikakve preventivne mjere u metropoli nakon terorističkog napada u Parizu?
Za sigurnost u gradu Zagrebu nadležan je MUP, odnosno Policijska uprava Zagrebačka. Oni jesu napravili određene preventivne mjere nakon terorističkih napada u Parizu, ali nadamo se kako za njih neće biti potrebe. Zbog nekoliko razloga možemo reći da smo na meti terorista: prvo, članica smo Europske unije i NATO-a, naši se vojnici nalaze u mirovnim misijama u Afganistanu i Maliju, a kako se to tamo naziva to je drugo pitanje. Drugo, sudjelovanje u rat u Bosni i Hercegovini bez obzira kako taj rat i naše sudjelovanje u njemu netko tumačio.
Raspolažemo li s dovoljno kapaciteta za borbu protiv terorizma?
Sigurno je kako niti jedna država ne raspolaže s dovoljno kapaciteta za takvu borbu. Pogledajte samo primjer Francuska: obučene policijske antiterorističke postrojbe, vrhunska profesionalna vojska te obavještajni sustav koji se nalazi na samom europskom vrhu, a opet nisu uspjeli spriječiti nemile događaje u Parizu.
Vjerujete li kako je došlo vrijeme za promjenu načina/metoda borbe protiv terorizma?
Problem s terorizmom je što ga ne možete predvidjeti. S druge strane, vidjeli smo na primjeru Francuske kako su oni deklasirani uvijek pola koraka ispred nas; spremni su počiniti razmjerno velike štete i ne pitati za posljedice. Ono u čemu je Hrvatska ugrožena je to što smo turistička zemlja, koja je na glasu kao sigurna. U našu zemlju kao turisti dolaze mnogi iz tzv. antiterorističke koalicije. Samo jedna nepodopština da se dogodi, Hrvatska će biti devastirana i turistički jer će turisti nestati kao što su nestali iz Pariza, odnosno Francuske.
Koji je Vaš stav, je li hrvatska policija spremna za borbu protiv terorizma u slučaju potrebe?
Siguran sam kako bi ATP Lučko mogla adekvatno odgovoriti terorističkim napadima. S druge strane, kakvim i kolikom kapacitetom zapravo Hrvatska vojska raspolaže teško mi je komentirati jer nije u mojoj nadležnosti, ali siguran sam kako raspolaže s ljudskim potencijalom koji bi mogao odgovoriti na nastale prijetnje. Međutim, ono što je sigurno je to da Republika Hrvatska u bliskoj budućnosti mora uvesti obavezan vojni rok za muškarce i žene. Činjenica je kako suočeni s ovakvim događanjima unutar nadležnih službi – vojske i policije, moramo imati zadani broj posebno obučenih policajaca i vojnika za borbu protiv terorizma. S druge strane, ono što je sigurno je to kako bi unutar obavještajnih službi trebalo zaposliti ljude koji govore arapski ili farsi jezik: jedan od jezika zemalja iz kojih dolaze najviše prijetnji. Međutim, činjenica je kako bi i Europska unija trebala imati zajedničke europske i vojne postrojbe što bi na kraju bio i konačan znak njezine punoljetnosti. Iako to mnogi pitaju, teško mi je dati odgovor na pitanje nalazimo li se u Trećem svjetskom ratu jer se sa sigurnošću ne može reći je li Drugi zaista završio.
http://www.zagreb.info/aktualno/hrvatsk ... tena/24726
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
- EdgarFranjul
- Sheriff

- Posts: 8451
- Joined: Mon May 17, 2010 8:42 pm
- Location: Pula
- Contact:
Re: VOJNI ROK: DA ili NE?
Dean Rostohar
3 h ·
VOJNI ROK - ZA IDIOTE
(Koji ne shvaćaju)
Ovaj tekst je za one idiote i budale koji ne shvaćaju zašto vojni rok!!!
Dakle, rat!!!
Zar stvarno mislite budale, da sam išao u rat zato da se zabavljam, ratujem i igram se rata???! Zar stvarno mislite da sam izlagao svoj život, svoju mladost, svoje zdravlje (ranjen sam bez noge 80% HRVI!), zato jer sam želio ratovati i zajebavati se.
Pa dajte budale malo razmislite, prije nego otvorite prljava usta!!!!
Išao sam u rat sa svoje 24 godine, ostavio jako, jako dobro plaćeni posao, odbio posao Direktora u Švicarskoj, ostavio svoju obitelj, prijatelje i curu, zato jer sam htio ratovati???!!!
Ne, gadovi...išao sam braniti vaše guzice, vaše usrane živote, vaše sinove koji su kao kukavice pobjegli iz ove države KOJA JE BILA NAPADNUTA!
Nisam išao u rat jer sam nekoga mrzio, nego zato jer su mrzili mene!
Išao sam U RAT, BRANITI !!!!! A ne ratovati!!!!
Išao sam u rat, kada sam vidio poklane, ubijene, silovane, uništene. Da zaštitim!!!
Da, nije bilo branitelja danas bi Zagreb bio kao Vukovar i Srebrenica, niti biste danas imali uopće gdje živjeti, niti biste imali posla, niti što jesti, niti bi vas uopće bilo!!!
Gledate idiote koji su pokrali državu i kažete da ne biste ratovali??!! Pa ratujete zato da spasite svoju obitelj, svoj život, svoje radno mjesto, svoju Domovinu, da uopće imate gdje živjeti!!! A ne zbog idiota!
Gledate njih koji su pokrali ovu Državu???!!! TO STE VI SAMI KRIVI!!! Mi smo vam ostavili Domovinu obranjenu!!! Što ste vi napravili od nje??!!
Jer ste to sami dozvolili, mi branitelji smo vas obranili da vas ne pokolju i ne poubijaju, da vam ne unište domove i dali Vam državu da je napravite onakvu kakva bi trebala biti i kakvu biste željeli, a vi ste dozvolili da je unište!!! VI!!!
Što mislite zašto sada živite u miru???!! Ne zato, jer ste vi tako prekrasni, predobri, "volite svoju državu", sve je bajno i krasno!!!
NE, nego zato, jer imate ljude koji vole svoju Domovinu, koji su dali svoje živote i zdravlje za nju, i koji su ponovo spremni dati svoje zdravlje i živote za nju, ne zato jer im se ratuje, gadovi, nego zato jer cijene i poštuju ono što imaju, zato jer vole svoju obitelj, i zato jer ne dozvoljavaju da ih se gazi, i da idu živjeti u inozemstvo kao svi vi koji ste pobjegli pa se vratili i sada pljujete po Domovini, a niste prstom mrdnuli za nju!
Živite u miru, jer imate ratnike koji su izvojevali tisućljetnu pobjedu, i kojih se neprijatelj itekako boji, jer ćemo uvijek i uvijek jesmo kroz stoljeća branili svoje a ne napadali. Nismo mi branili na tuđoj zemlji, nego na svojoj.
Živite u miru, jer imate vojsku koja vas čuva, vas i vaše guzice u toplim domovima. Jer imate ljude koji su svakoga trenutka spremni poginuti za vas!!!
I sada kada žele ponovo napraviti vojni rok, da bude ljudi, koji će srcem i dušom braniti vas i vaše domove, vama je to problem???!!!
Slijedeći puta, vas koji želite bježati, i koji se žalite, treba vas staviti u prve redove, da vidite što i kako će biti. Pa vi vičite, da se ne želite boriti i braniti.
Vojni rok smeta i problem je onima, kojima smeta Hrvatska država, koji žele da Hrvatska Država oslabi, kako bi je ponovo napali. Smeta onim gadovima, koji su se vratili iz inozemstva i sada kradu, varaju i lažu. Smeta onima kojima je cilj uništiti ovu državu. Smeta razmažencima, maminim i tatinom sinovima, koji se za ništa u životu ne trebaju potruditi. Smeta četnicima, koji stolječima žele uništiti Hrvatsku Državu i koji su vas napali. Mućnite svojom glupom glavom, išli smo u rat jer su nas napali i natjerali da se branimo, a ne zato što smo htjeli.
Da, treba vojni rok, ne mjesec dana, več šest mjeseci najmanje!!! Treba vas gaziti da znate što imate i da cijenite to što imate, da naučite što su ljudske vrijednosti, i što vam znači Domovina i sloboda.
Mislite da vam je vani ljepše, pa gospodo izvolite, slobodno otiđite iz ove države i nikada se više nemojte vračati, jer takvi nam ne trebaju. Takvi, niti što pridonose ovoj državi, niti žele, dozvolili ste da vas otjeraju ili mislite da vam je vani bolje, Pa izvolite. Ostat će samo oni, istinski ljudi koji cijene i vole svoju Domovinu, i koji nešto žele napraviti za nju, za boljitak svih.
Danas svi znaju samo pljuvati i pričati, a nitko ništa ne bi napravio. Svi vi koji pljujete po Hrvatskoj, pa što ste vi danas napravili za svoju Domovinu???!!!
I nemojte mi srati o strankama, jer ja nisam niti u jednoj stranci, niti ću ikada biti, moja "stranka" je Hrvatska Domovina i Hrvatski građani. I mi nismo išli u rat zbog stranaka, niti ih je onda bilo, vi ste ih napravili poslije.
Zato ne kenjajte, ako nemate ništa pametno reči ili pisati, ušutite! Ako vam smeta gonite se iz ove države i začepite prljavu gubicu!
Nadam se da će admin, imati malo razumjevanja i neće me zblokati, jer ovo je od srca, srca čovjeka koji je dao sve za ovu Domovinu, i koji i dalje daje, i to besplatno!
Ponosan sam sam što sam branio svoju Domovinu, što sam branio kukavice, ljigavce, muljatore, lažljivce, gadove, licemjerne...Jer to sam ja, branit ću i takve,...a vi i dalje pljujte sve oko sebe, i bježite iz ove države, jer takvi nam ne trebaju...!!!
Da, branit ću je ponovo, ne zbog Vas idiota, kukavica, ljigavaca, nego zbog sebe i ljudi koje volim, i ljudi koji zaslužuju!
3 h ·
VOJNI ROK - ZA IDIOTE
(Koji ne shvaćaju)
Ovaj tekst je za one idiote i budale koji ne shvaćaju zašto vojni rok!!!
Dakle, rat!!!
Zar stvarno mislite budale, da sam išao u rat zato da se zabavljam, ratujem i igram se rata???! Zar stvarno mislite da sam izlagao svoj život, svoju mladost, svoje zdravlje (ranjen sam bez noge 80% HRVI!), zato jer sam želio ratovati i zajebavati se.
Pa dajte budale malo razmislite, prije nego otvorite prljava usta!!!!
Išao sam u rat sa svoje 24 godine, ostavio jako, jako dobro plaćeni posao, odbio posao Direktora u Švicarskoj, ostavio svoju obitelj, prijatelje i curu, zato jer sam htio ratovati???!!!
Ne, gadovi...išao sam braniti vaše guzice, vaše usrane živote, vaše sinove koji su kao kukavice pobjegli iz ove države KOJA JE BILA NAPADNUTA!
Nisam išao u rat jer sam nekoga mrzio, nego zato jer su mrzili mene!
Išao sam U RAT, BRANITI !!!!! A ne ratovati!!!!
Išao sam u rat, kada sam vidio poklane, ubijene, silovane, uništene. Da zaštitim!!!
Da, nije bilo branitelja danas bi Zagreb bio kao Vukovar i Srebrenica, niti biste danas imali uopće gdje živjeti, niti biste imali posla, niti što jesti, niti bi vas uopće bilo!!!
Gledate idiote koji su pokrali državu i kažete da ne biste ratovali??!! Pa ratujete zato da spasite svoju obitelj, svoj život, svoje radno mjesto, svoju Domovinu, da uopće imate gdje živjeti!!! A ne zbog idiota!
Gledate njih koji su pokrali ovu Državu???!!! TO STE VI SAMI KRIVI!!! Mi smo vam ostavili Domovinu obranjenu!!! Što ste vi napravili od nje??!!
Jer ste to sami dozvolili, mi branitelji smo vas obranili da vas ne pokolju i ne poubijaju, da vam ne unište domove i dali Vam državu da je napravite onakvu kakva bi trebala biti i kakvu biste željeli, a vi ste dozvolili da je unište!!! VI!!!
Što mislite zašto sada živite u miru???!! Ne zato, jer ste vi tako prekrasni, predobri, "volite svoju državu", sve je bajno i krasno!!!
NE, nego zato, jer imate ljude koji vole svoju Domovinu, koji su dali svoje živote i zdravlje za nju, i koji su ponovo spremni dati svoje zdravlje i živote za nju, ne zato jer im se ratuje, gadovi, nego zato jer cijene i poštuju ono što imaju, zato jer vole svoju obitelj, i zato jer ne dozvoljavaju da ih se gazi, i da idu živjeti u inozemstvo kao svi vi koji ste pobjegli pa se vratili i sada pljujete po Domovini, a niste prstom mrdnuli za nju!
Živite u miru, jer imate ratnike koji su izvojevali tisućljetnu pobjedu, i kojih se neprijatelj itekako boji, jer ćemo uvijek i uvijek jesmo kroz stoljeća branili svoje a ne napadali. Nismo mi branili na tuđoj zemlji, nego na svojoj.
Živite u miru, jer imate vojsku koja vas čuva, vas i vaše guzice u toplim domovima. Jer imate ljude koji su svakoga trenutka spremni poginuti za vas!!!
I sada kada žele ponovo napraviti vojni rok, da bude ljudi, koji će srcem i dušom braniti vas i vaše domove, vama je to problem???!!!
Slijedeći puta, vas koji želite bježati, i koji se žalite, treba vas staviti u prve redove, da vidite što i kako će biti. Pa vi vičite, da se ne želite boriti i braniti.
Vojni rok smeta i problem je onima, kojima smeta Hrvatska država, koji žele da Hrvatska Država oslabi, kako bi je ponovo napali. Smeta onim gadovima, koji su se vratili iz inozemstva i sada kradu, varaju i lažu. Smeta onima kojima je cilj uništiti ovu državu. Smeta razmažencima, maminim i tatinom sinovima, koji se za ništa u životu ne trebaju potruditi. Smeta četnicima, koji stolječima žele uništiti Hrvatsku Državu i koji su vas napali. Mućnite svojom glupom glavom, išli smo u rat jer su nas napali i natjerali da se branimo, a ne zato što smo htjeli.
Da, treba vojni rok, ne mjesec dana, več šest mjeseci najmanje!!! Treba vas gaziti da znate što imate i da cijenite to što imate, da naučite što su ljudske vrijednosti, i što vam znači Domovina i sloboda.
Mislite da vam je vani ljepše, pa gospodo izvolite, slobodno otiđite iz ove države i nikada se više nemojte vračati, jer takvi nam ne trebaju. Takvi, niti što pridonose ovoj državi, niti žele, dozvolili ste da vas otjeraju ili mislite da vam je vani bolje, Pa izvolite. Ostat će samo oni, istinski ljudi koji cijene i vole svoju Domovinu, i koji nešto žele napraviti za nju, za boljitak svih.
Danas svi znaju samo pljuvati i pričati, a nitko ništa ne bi napravio. Svi vi koji pljujete po Hrvatskoj, pa što ste vi danas napravili za svoju Domovinu???!!!
I nemojte mi srati o strankama, jer ja nisam niti u jednoj stranci, niti ću ikada biti, moja "stranka" je Hrvatska Domovina i Hrvatski građani. I mi nismo išli u rat zbog stranaka, niti ih je onda bilo, vi ste ih napravili poslije.
Zato ne kenjajte, ako nemate ništa pametno reči ili pisati, ušutite! Ako vam smeta gonite se iz ove države i začepite prljavu gubicu!
Nadam se da će admin, imati malo razumjevanja i neće me zblokati, jer ovo je od srca, srca čovjeka koji je dao sve za ovu Domovinu, i koji i dalje daje, i to besplatno!
Ponosan sam sam što sam branio svoju Domovinu, što sam branio kukavice, ljigavce, muljatore, lažljivce, gadove, licemjerne...Jer to sam ja, branit ću i takve,...a vi i dalje pljujte sve oko sebe, i bježite iz ove države, jer takvi nam ne trebaju...!!!
Da, branit ću je ponovo, ne zbog Vas idiota, kukavica, ljigavaca, nego zbog sebe i ljudi koje volim, i ljudi koji zaslužuju!
"MOJU PROŠLOST,GOSPODINE, PREPUŠTAM TVOJOJ MILOSTI.
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."
MOJU SADAŠNJOST, TVOJOJ LJUBAVI.
A MOJU BUDUĆNOST, TVOJOJ PROVIDNOSTI."