Braniteljski prosvjedi-borba za pravnu državu

[EdgarFranjul]

Braniteljski prosvjedi – borba za pravnu i funkcionalnu državu


Objavljeno: 29 Listopad 2014
Napisao/la Braniteljski.hr


Prosvjed branitelja u Savskoj 66 ispred Ministarstva branitelja traje već više od tjedan dana. Uz prosvjednike - teško bolesne branitelje, vojne invalide te njihove suborce, već se danima vijori natpis na kojem stoji njihov prvi i najvažniji zahtjev: smjena ministra Predraga Matića, njegove zamjenice Vesne Nađ i pomoćnika Bojana Glavaševića. Poruka je vrlo jasna i u osnovi je ne bi trebalo posebno objašnjavati. Branitelji su svoj zahtjev obrazložili već nebrojeno puta u posljednjih tjedan dana – u početku su o prosvjedima stidljivo izvještavali tek poneki mediji a zatim su postepeno počele izvještavati i TV kuće da bi u konačnici prosvjedi postali prva ili barem jedna od najvažnijih vijesti u njihovim centralnim vijestima. Predstavnici branitelja sudjelovali su i u brojnim tematskim emisijama, a većina dnevnih novina i portala posljednjih dana posvećuje dio prostora prosvjedima u Savskoj 66.

Usprkos tome, u javnosti se, odnosno u dijelu medija, iznova i iznova ponavlja isto pitanje: Zašto branitelji prosvjeduju? Niti jedan od ponuđenih odgovora taj dio hrvatske javnosti zasad nije zadovoljio. A promatračima sa strane čini se da je odgovor više nego jasan. Doduše, branitelji ne raspolažu PR mašinerijom, spin majstorima, pravnicima, odvjetnicima i glasnogovornicima koji će njihove stavove upakirati u puku uvjerljivu poruku, ali (možda baš i zato) njihovi razlozi zvuče posve jasno i „narodski“ razumljivo.

Branitelji jasno poručuju da su siti zacementiranog korumpiranog i kriminalnog sustava koji se proteže kroz sve pore ovoga društva, sustava koji kontinuirano radi protiv tog istog društva, a u svoju korist. Je li u tome nešto sporno, neistinito? Ova je činjenica poznata gotovo svima u Hrvatskoj, a sve češća uhićenja većih i manjih „hobotnica“, koje stoje na čelu većih i manjih piramida, pokazuju da se zacementirani klijentelistički sustav u kojem su pojedinci preuzeli dio državnih resursa (koji nemilice iskorištavaju za osobnu korist) u zamjenu za odanost „vladaru“, počeo urušavati. Čini se da Hrvatsku polako ali sigurno zahvaća jedan novi val, val promjena, a prosvjedi branitelja samo su jedan od njegovih simptoma. Brojni slojevi društva u Hrvatskoj su obespravljeni, osiromašeni, iscijeđeni do krajnjih granica i dovedeni do zida, u situaciju kada više nemaju druge opcije nego krenuti u borbu za pravnu i pravednu državu.

A nemaju li upravo hrvatski branitelji moralno pravo, pa čak i obavezu, podići glas i upozoriti na mnogobrojne probleme koji teško opterećuju Hrvatsku? Oni su se 90./91. godine bili spremni suprotstaviti daleko nadmoćnom neprijatelju (danas se olako zaboravlja koliko je teška situacija bila i da su početkom 90-ih svi izgledi bili u korist JNA i pobunjenih Srba) i izboriti za samostalnu i suverenu hrvatsku državu, koja je zatim tijekom dva i po desetljeća gotovo u potpunosti upropaštena, bačena na koljena. Država koja danas nema novaca za osnovna prava ljudima koji su je nedavno stvorili.


Branitelji uporno ponavljaju da su u prvom redu revoltirani odnosnom državnih vlasti i institucija prema Domovinskom ratu i nedavnoj hrvatskoj povijesti, stvaranju hrvatske države. To je, posebice u mandatu posljednje Vlade, više nego očito i gotovo da se niti ne krije.

Dovoljno je podsjetiti primjerice na premijerovu izjavu o „građanskom ratu“, zatim o Hrvatskoj kao „slučajnoj državi“, optužbe današnje ministrice vanjskih poslova o hrvatskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Umjesto na zaštiti hrvatskih branitelja, od kojih su neki zatočeni u srpskim zatvorima, predsjednik Hrvatske Ivo Josipović inzistira na odbacivanju tužbe za genocid protiv Srbije. Njegova politika, koliko možemo vidjeti iz njegovih izjava, više je posvećena zaštiti Josipa Broza Tita (primjerice izjava u Splitu da će učiniti sve da istina o predsjedniku Josipu Brozu Titu i drugim velikanima naše povijesti bude sačuvana") i borbi protiv „ustaške zmije“, nego zaštiti istine o Domovinskom ratu, o čemu pak svjedoče stavovi njegova (dojučerašnjeg) savjetnika Deana Jovića o raspadu Jugoslavije. Hrvatskom i dalje slobodno hodaju mnogi pripadnici srpskih snaga koji su počinili zločine, nerijetki su i zaposlenici u državnim institucijama, a njihove žrtve (poput silovanih žena) ili rodbina ubijenih ih svakodnevno sreću u svojem gradu. Nije li to daleko teže opterećenje za hrvatsko društvo nego pitanje imidža partizana i Josipa Broza Tita, čiju odgovornost za mnoge zločine nitko ne može zanijekati?

Postepeno višegodišnje smanjivanje prava vojnih invalida ali i ostalih branitelja, te neprovođenje postojećih zakona kojima su regulirana njihova prava, posljedica su upravo takvog prezrivog i omaložavajućega stava državnih vlasti prema braniteljima ali i prema Domovinskom ratu i stvaranju samostalne hrvatske države. U tom kontekstu i tvrdnje branitelja da ministar i njegovi ljudi izjednačavaju agresora i žrtvu u Domovinskom ratu ne zvuče bezopasno, posebice kada navode i konkretne primjere; primjerice, upozoravaju da je prilikom izrade izmjena i dopune Zakona o hrvatskim braniteljima izbačena rečenica koja je priječila da oni koju su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku ostvaruju materijalna i bilo kakav druga prava. U tom kontekstu mogli bismo promatrati i izjavu Bojana Glavaševića o pripadnicima Srpske vojske Krajine i PTSP-u.

Reakcije pak državnog vrha pokazale su nam da su tvrdnje branitelja točne. Umjesto da ih sasluša, premijer Milanović je branitelje nazvao galamdžijama i indirektno proglasio neukom instrumentaliziranom masom kojom upravlja oporba, odnosno HDZ s ciljem rušenja Vlade. Ministar Matić ironično se osvrnuo na referendumske inicijative koje su pokrenute u posljednje vrijeme i pozvao branitelje da i sami organiziraju jedan na kojem će prikupljati podršku za njegovu smjenu. Prosvjednike je nazvao militantnom skupinom koja će Hrvatsku dovesti do izbacivanja iz Europske unije. U državi koja cijeni i poštuje ratne veterane koji su je stvorili ne bi li premijer trebao, ako čelnici branitelja, iza kojih stoji čitavo njihovo članstvo, traže da smijene osobe ključne za suradnju sa braniteljima, uslišati njihove zahtjeve? Ako branitelji smatraju da ministar i njegovi pomoćnici nemaju minimum poštovanja prema njima, vrijeđaju i ponižavaju braniteljsku populaciju, ne bi li ministar Matić sam trebao ponuditi ostavku, jednako kao i njegovi pomoćnici. Posebice jer je bio njihov suborac, o čijoj važnoj ulozi u Domovinskom ratu svjedoče i sami prosvjednici.

Umjesto toga, državni vrh ali i znatan dio novinara, političara, analitičara i komentatora raspravu s braniteljima prebacuje na iznos braniteljske mirovine i njihove „povlastice“, poziva na bolju komunikaciju i spremnost na kompromis.

Braniteljske udruge godinama upozoravaju na iste probleme ali mnogima su eto prosvjedi prvi glas da nešto tu „ne štima“ te se začuđeno pitaju „zašto ti ljudi teško narušenog zdravlja logoruju pred ministarstvom Freda Matića i što bi bio razlog tolike povike na vlasti“. Imputiraju im se političke ambicije a usprkos argumentaciji, uporno odbacuju njihove tvrdnje. Dio hrvatske javnosti branitelje je proglasio problematičnima, militantnima, borcima za povlastice, problemom hrvatskog društva. Pojavljuju se čak i teze o povezanosti branitelja sa Milanom Bandićem te vezi braniteljskih prosvjeda sa njegovim uhićenjem. Sve je to jednom dijelu javnosti zvuči uvjerljivije od tvrdnje prosvjednika da ministar i njegovo dvoje pomoćnika umjesto za branitelje rade protiv njih, te u konačnici ruše same temelje ove države.

I ponovno nam postaje jasno da se u Hrvatskoj najteže boriti istinu i pravdu. Kao i da nam borba za pravnu državu tek predstoji te da će se u nju će se morati uključiti svi slojevi društva; branitelji, studenti, intelektualci, radnici i nezaposleni, svi oni čija prava se zakidaju i prema kojima država ne ispunjava svoje dužnosti.

http://www.braniteljski.hr/hrvatska/571 ... lnu-drzavu

[EdgarFranjul]

Vojni invalidi i branitelji krenuli put Sabora


ZBOR VETERANA HRVATSKH GARDIJSKIH POSTROJBI

17:19, 30.10.2014.



Ministarstvo branitelja, osim što je izgubilo predznak ‘hrvatskih’, izgubilo je dignitet i svrhu postojanja

Okupljeni branitelji u mirnom prosvjedu ne odustaju od svojih zahtijeva. To su potvrdili današnjim odlaskom s dogovorenog okruglog stola na kojem su se zadržali 15 minuta jasno istaknuvši kako ne žele razgovarati o drugim zahtjevima dok se ne riješi prvi zahtjev: smjene ministra Predraga Matića, njegove zamjenice gđe. Vesne Nađ i savjetnika Bojana Glavaševića, stoji u priopćenju “100 % za Hrvatsku” Zbora veterana hrvatskih gardijskih postrojbi (ZUVHGP) kojim se pojašnjavaju zahtjevi uručeni danas predsjedniku Hrvatskog sabora.

Obrazložili su kako ministar Matić već gotovo dvije godine ignorira zahtjeve branitelja za dijalogom.

“Na početku svog mandata imenovao je Savjet za branitelje kojeg čine predstavnici braniteljskih udruga. Savjet za branitelje trebao je omogućiti ministru Matiću direktnu komunikaciju s braniteljskom populacijom. Branitelji su pružili ruku suradnje nadajući se korektnom dijalogu i suradnji te zajedničkom rješavanju pitanja digniteta Domovinskog rata i hrvatskih branitelja. Na žalost, suradnja i dijalog nisu ostvareni te se ispostavilo da je ova gesta ministra bila manipulativna”. istaknuli su dodavši kako je prvi prijedlog izmjena i dopuna Zakona kao radni materijal dostavljen na uvid Savjetu branitelja 4. rujna 2012. godine kada je i održana prva rasprava.

Pojasnili su kako je prilikom rasprave Vesna Nađ prezentirala navedeni Zakon, njegove izmjene i dopune. Nakon toga, na drugoj sjednici Savjeta branitelja, članovi Savjeta očitovali su se na predložene izmjene i dopune, a poslije toga na zahtjev i prijedlog ministra održan je prošireni sastanak s predstavnicima udruga te je ministar zatražio da se formira radno tijelo koje će aktivno sudjelovati u izmjenama i dopunama Zakona.

“Na žalost, iako su branitelji formirali tijelo te sastavili svoje prijedloge izmjena i dopuna Zakona, ministar je potpuno ignorirao branitelje te ih nikada poslije toga nije pozvao ni na jedan sastanak, niti im omogućio da iznesu svoje prijedloge”, istaknuli su dodavši kako zbog su toga hrvatski branitelji 16. svibnja 2014. napravili 1. Konvenciju hrvatskih branitelja gdje su javno u svojim zaključcima poručili ministru Matiću i svima kojima dostojanstvo hrvatskih branitelja i Domovinskog rata ne znači ništa da takav odnos neće tolerirati.

“Budući da se niti nakon konvencije i upućenih poruka ministar nije obratio braniteljima, branitelji su mu došli pred vrata ponovno iznijeti zaključke s konvencije. Apsurdno je da ministar branitelja ima komunikaciju sa svima osim s hrvatskim braniteljima”, rekli su te dodali kako je Vesna Nađ, kao zamjenica ministra, direktno odgovorna za sve politike koje provodi Ministarstvo branitelja.

“Bojan Glavašević u svom kontroverznom govoru propituje se ‘Kako to da hrvatski branitelji boluju od čitavog niza malignih oboljenja, boluju od PTSP-a i drugih bolesti, a vojnici na strani Krajine nemaju prava i nemaju PTSP’. Ovom izjavom uvrijedio je sve hrvatske branitelje stavljajući ih u isti kontekst sa vojnicima agresorske vojske, a posebno je uvrijedio sve obitelji branitelja čiji su članovi preminuli od malignih bolesti ili od posljedica PTSP-a”, ustvrdili su te dodali kako su prema Studiji o pobolu i smrtnosti, koju je napravilo Ministarstvo branitelja, od 1998. do 2010. godine preminulo više branitelja nego što ih je poginulo u Domovinskom ratu, a najčešći uzrok smrtnosti su maligna oboljenja. “Stoga je neprihvatljivo da savjetnik ministra nije upoznat sa studijom koju je izradilo Ministarstvo. Također je upitno da se on kao sociolog bavi pitanjima koji su u domeni drugih struka”, napomenuli su.

Također, uz to su dodali kako su prilikom izrade strateških dokumenata Republike Hrvatske i programskih dokumenata potrebnih za provedbu Kohezijske politike EU, propustili zaštititi obrambeni i osloboditeljski Domovinski rat od relativizacije i izjednačavanja s velikosrpskom agresijom što je potpuno u suprotnosti s točkama i načelima Deklaracije o Domovinskom ratu.

“Ministarstvo branitelja dio svojih nadležnosti koja se tiču hrvatskih branitelja, u mandatu ovoga ministra, prebacuje na druga resorna ministarstva”, istaknuli su te dodali kako Ministarstvo branitelja ne vodi brigu o braniteljima protiv kojih su podignute nepravedne optužnice u Srbiji i Republici Srpskoj, kao još jedan u nizu argumenata hrvatskih branitelja zašto ne odustaju od svojih zahtjeva.

“Njihovim vodstvom učinjene su ogromne štete stečevinama Domovinskog rata i hrvatskim braniteljima, a Ministarstvo branitelja, osim što je izgubilo predznak ‘hrvatskih’, izgubilo je dignitet i svrhu postojanja”, zaključili su priopćenju Zbora veterana hrvatskih gardijskih postrojbi.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/ministarstvo-b ... ostojanja/

[EdgarFranjul]

'Dokle će Babić praviti budalu od sebe? Dosta nam je šajkača i srpskih igranaka!'

Autor: T. Pšenko
Datum: petak, 31. listopada 2014. u 09:23

Ima i svoj portal putem kojeg prodaje "muda pod bubrege". Politički je i ljudski kameleon. Kao drugo, ovi časni ljudi nisu bili u ratu prije 20 godina, tim prije jer je srpska agresija na Republiku Hrvatsku izvršena čak nekoliko godina ranije.

Nakon što je Matija Babić na Facebooku "počastio" hrvatske branitelje, a dnevno.hr prenio njegov status, oglasio se predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskoga rata 91. (UHBDR91.) ogorčenim dopisom u kojemu se osvrće na status koji je uvrijedio hrvatske branitelje:

Hrvatski branitelji i stradalnici hrvatskog Domovinskoga rata i dalje protestiraju i traže svoja prava ispred Ministarstva branitelja. Mnogi se prave da ne razumiju u čemu je problem, zbog čega se bune ljudi koji su bili pobjednici u ovome ratu, koji su dali sve što su imali? Nakon što su se vratili iz rata pljeskali su im i uzdizali u nebesa. Međutim, očito je da u Hrvatskoj i dalje (dobro) živi poveća skupina ljudi koji ne mogu prežaliti Broza i Jugoslaviju, koji su djeca bivših udbaša i sekretara partija. Jedan od njih je i nekakav Matija Babić, koji je, kako prenosi Dnevno hr., na svom Facebook profilu cinično i drsko izvrijeđao hrvatske branitelje. Napisao je: "Znam tipa koji je davno spasio ženu nakon prometne nesreće, pa ne hoda okolo nazivajući se spasiteljem. Zašto se ljudi koji su prije 20 godina bili u ratu nazivaju braniteljima? Ozbiljno, jel "branitelj" registrirana profesija? Mislim, znam da se od nje dobro može živjeti pa možda i je".


Kao prvo, ovaj čovjek neprestano pravi budalu od sebe, a od toga iznimno dobro živi. Kao klaun u cirkusu. Ima i svoj portal putem kojeg prodaje "muda pod bubrege". Politički je i ljudski kameleon. Kao drugo, ovi časni ljudi nisu bili u ratu prije 20 godina, tim prije jer je srpska agresija na Republiku Hrvatsku izvršena čak nekoliko godina ranije. (J..e se njemu!) Pored toga, zbog čega se ti ljudi ne bi, za razliku od babićevaca, mogli nazivati braniteljima, kad su to i bili? Najveći broj branitelja ne živi dobro, a najveći broj babićevaca, koji su bili i ostali "piskaralski smradovi" baš na račun ovih ljudi neopravdano živi – predobro! Ovaj Matija ponaša se kao Sava Štrbac. Mrzi sve što je hrvatsko, a od te Hrvatske uzima i uzeo je što se god moglo. Pa, jel onda tajkun ili ova "pjena od sapunice" također neka registrirana profesija?

Kad vidite i "čitate" ovakve kakav je taj onda se opet netko čudom čudi – zbog čega su hrvatski branitelji i stradalnici nezadovoljni? Pa, dosta nam je šajkača i srpskih igranaka. Dosta nam je babića i njegovih zavijanja.


Ako mu nije dobro tu gdje jeste, i ako mu smetaju ljudi koji su bili prvi kad je trebalo, onda neka ide u pm! Takav jezik i takvo pismo jedino takvi razumiju.

Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... anaka.html

[EdgarFranjul]

OTVORENO PISMO UGLEDNOG PSIHIJATRA

18:44, 02.11.2014.



Dr. Herman Vukušić poručio Josipoviću: odričem se Povelje RH nakon što ste je dodijelili Documenti

Dr. Herman Vukušić, psihijatar s Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb i međunarodno priznati stručnjak, koji se već dvadesetak godina bavi PTSP-om uputio je otvoreno pismo Predsjedniku Republike Ivi Josipoviću u kojem se odriče Povelje RH koju je, kao sudionik akcije Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu primio 28. prosinca 1993. godine, budući da je predsjednik Josipović istu Povelju RH dodijelo i udruzi Documenta. Njegovo otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:

Kako sam aktivni sudionik Domovinskog rata i jedan od ljudi koji su se dugi niz godina bavili problemima hrvatskih branitelja u Hrvatskoj, što kroz Vladine, što kroz nevladine institucije, mislim da sam po pitanju poslijeratne povijesti ove populacije dobro informiran.

Stoga smatram da je sa Vaše strane u najmanju ruku licemjerno par sati prije dolaska među branitelje “savješću hrvatske” nazivati udrugu koja se svih tih deset godina pod plaštom objektivnosti bavila poglavito ratnim zločinima i povredama ljudskih prava koje su počinile hrvatske snage, a po oslobađanju hrvatskih generala iz Haaga najveći dio njihova “istraživačkog” rada pokazao se netočnim.

Štoviše, upravo je s tribine te udruge održane prije nekoliko tjedana u Vukovaru izrečena, u najmanju ruku, nemušta i neistinita izjava pomoćnika ministra branitelja Bojana Glavaševića, koja je jedan od glavnih okidača braniteljskih prosvjeda, a ne njihova pomama za dodatnim beneficijama, kako to neki mediji uporno žele prikazati.

Kako Vas u predstojećoj kampanji za reizbor predsjednika RH vjerojatno čeka još pokoji susret s hrvatskim braniteljima, dopustite mi da Vas, a propos “hrvatske savjesti”, ovim putem upoznam sa nekoliko činjenica: veterani Domovinskog rata Grada Zagreba još su 1993. godine održali svoju I. konvenciju na Zagrebačkom velesajmu, gdje su jednoglasno usvojili zaključak da “ratne zločine treba procesuirati i osuditi, bez obzira na to tko ih je počinio”;

Svjetska veteranska federacija (pridružena organizacija UN-a) na svojoj međunarodnoj konferenciji o psihosocijalnim posljedicama rata održanoj 1998. godine u Dubrovniku otvoreno je pohvalila hrvatske branitelje u njihovim naporima da ratne rane na području regije što prije zacijele;

koncem devedesetih godina upravo su hrvatski branitelji potaknuli izdavanje znanstvenih publikacija u kojima se otvoreno pisalo o ratnim zločinima počinjenima s hrvatske strane, a današnji Hrvatski memorijalno- dokumentacijski centar Domovinskog rata nastao je na prijedlog jedne braniteljske udruge;

već dulje od godinu dana hrvatski branitelji oboljeli od PTSP-a žele u Zagrebu okupiti predstavnike veterana protivničkih vojski iz cijele regije, kako bi, kao žrtve te opake bolesti, otvoreno govorili o svojim problemima bez međusobnih optuživanja.

Mogao bih, gospodine predsjedniče, nizati još mnogo ovakvih primjera koncilijantnosti hrvatskih branitelja koji su, još za ratnih vremena, bili svjesni svoje odgovornosti po pitanju ljudskih prava, za razliku od ljudi koji po Vama čine “hrvatsku savjest”, a nisu se nikada javili kada su ta ista prava bila ugrožena na štetu hrvatskih branitelja.

Braniteljima su se, bez njihova dopuštenja, u javnim glasilima objavljivala imena i njihove dijagnoze, na snazi su bili diskriminatorni zakoni koji su oboljele branitelje činili građanima drugoga reda, suicid je bio predstavljan kao “sredstvo za ostvarivanje materijalnih prava” braniteljskih obitelji, ignorirale su se pravomoćne sudske presude u njihovu korist itd.

Nitko iz kruga “hrvatske savjesti” nije s tim u vezi nikada reagirao. Na koncu, iskoristit ću ovu prigodu da Vas upozorim na netom danu izjavu Vašeg bivšeg stranačkog kolege koji hrvatske branitelje naziva “militantnom skupinom” jer se jedan od njih u trenutku duševnog očaja polio benzinom i zapalio. Je li po tome, gospodine predsjedniče, i Jan Palach bio “militantni radikal” te ima li što “hrvatska savjest” reći o ovoj izjavi.

Ako je Documenta Vašom odlukom nositelj Povelje RH, iz svega što sam Vam napisao može se zaključiti da ja ne želim biti nositelj iste te se ovim putem javno odričem Povelje RH koju sam, kao sudionik akcije Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu primio 28. prosinca 1993. godine.

S poštovanjem, Herman Vukušić, dr. med.

Izvor: Narod.hr/VL

http://narod.hr/hrvatska/dr-herman-vuku ... documenti/

[EdgarFranjul]

Laži o veteranima: niti je Tuđman poslao njih 60.000 u mirovinu, niti za njih izdvajamo 6 milijardi

Autor: Marcel Holjevac
Datum: ponedjeljak, 03. studenog 2014. u 20:27

Dva najčešće citirana podatka otkad traju prosvjedi branitelja su notorna laž. To samo dokazuje da su naši novinari uglavnom tek aktivisti, koji služe tome da bi gurali "istine" koje partiji odgovaraju. To su dvije laži koje se nadovezuju na inicijalnu Glavaševićevu laž koja je prosvjede pokrenula.

U Orwelovoj distopiji "1984" "Ministarstvo istine" je jedno od 4 ministarstva fiktivne totalitarne države kojom vlada stranka "Ingsoc", skraćeno od "engleski socijalisti". Ono je zaduženo za pružanje informacija i "kulturnih sadržaja" stanovništvu, i držanju istih u uvjerenju kako su prosvijećeni i informirani, no u stvarnosti služi isključivo krivotvorenju činjenica i manipulaciji podacima, odnsno kao propagandno oruđe režima. Usto je zaduženo za pružanje dovoljnih količina jeftine pornografije (dakle golih slika Severine i Stanijine guzice, u hrvatskoj verziji) kao vida distrakcije i kao sredstva za odvraćanje populacije od bilo kakvog pokušaja razmišljanja. Hrvatskoj uz "neovisne" medije i Radmanov HRT takvo ministarstvo ne treba.

Jedna od najčešće ponavljanih laži glasi, u interpretaciji Jurice Pavičića iz epehazije, točnije "Jutarnjeg"; ovako: Kad su se vratili s fronte, najkomforniji način na koji je Franjo Tuđman mogao riješiti njihove probleme bio je da ih što više i po što rastezljivijim kriterijima pošalje u invalidsku mirovinu. Na taj način Hrvatska je dobila vojsku od 60.000 mladih umirovljenika koji su skinuti s biroa za nezaposlene, koji su imobilizirani kao politička snaga i mogli funkcionirati kao zahvalni, zainteresirani pretorijanci vladajuće stranke. Ta masovna tranzicija "iz uniforme u mirovinu" čini rat 1991.-95. bitno drukčijim od onog partizanskog. Naime, nakon 1945., u društvu koje je njegovalo kult rada, podrazumijevalo se da i veterani rata moraju raditi.

HDZ je 90-ih masovnim umirovljenjima veteranima napravio kratkotrajnu uslugu, ali ih je dugoročno zapravo moralno i psihički uništio. Ogroman dio braniteljske populacije ta je kampanja izglobila iz svijeta rada, a to znači i izglobila iz stvarnog života, stvarnih problema, stvarne integriranosti u društvo."

Ova dva pasusa sadrže nekoliko laži, lako provjerivih: Kao prvo, Tuđman nije nikakvih 60.000 branitelja poslao u mirovinu. On zapravo u mirovinu nije poslao nikog - u trenutku njegove smrti, braniteljskih je mirovina bilo niti dvadeset tisuća!!! A većina njih se odnosila na mirovine udovicama i siročadi desetak tisuća poginulih branitelja! Najveći val umirovljenja je bio 2000. s dolaskom SDP-ove vlade, kad su branitelji masovno otpušeni iz MUP-a i MORH-a! Za SDP je tada sve bilo lažno: lažni branitelji, lažni invalidi, lažni rat! Do 2003. godine broj umirovljenika DR se naglo popeo na preko 30.000, što se vidi iz priložene tablice: SDP jednostavno nije želio "Tuđmanov kadar" u policiji i vojsci, a bivši vojnici ionako nisu imali gdje drugdje raditi nego na poslu koji su jedino znali raditi: u vojsci. Oni su mahom umirovljeni, kako bi ostavili prostora za "zdrave snage društva", razne Fredove i slične. SDP je računao da sa svojom projugoslavenskom politikom ne može računati previše na njihovu lojalnost, i od početka je spram branitelja zauzeo otvoreno neprijateljski stav. Govorilo se kako je "MORH prevelik i zapošljava previše ljudi", pa su umirovljeni ne samo obični vojnici, nego i masu generala iz DR. Je li Tuđman odgovoran za to kako Pavičić tvrdi? Pa oko 50.000 je poslano u mirovinu nakon njegove smrti do danas!

315502.jpg (104.32 KiB) Viewed 7802 times

Od onda broj umirovljenika iz DR konstantno raste, do današnjih sedamdesetak tisuća. To je i logično, jer se mnogo branitelja suočilo s otkazima - poslodavci su im "dijagnosticirali" PTSP mnogo prije države! - a usto branitelje nitko nije htio zaposliti. Danas o tome kako bi "branitelje trebalo poslati raditi" najviše govore medijske kuće u kojima ne zapošljavaju niti jednog branitelja DR! Izvolite, gospodo iz Jutarnjeg i Indexa, tko vam brani da zaposlite kojeg? Mnogi od njih su godinama tražili posao, pa odustali! Mnogi su pokušali ići u privatan posao, pa su ih uništili kamatari, reketari, nelojalna od države podržana konkurencija! Mnogi od njih su dobili otkaz jer se kao i većina biviših ratnika u svijetu jednostavno nisu mogli "uklopiti", nisu mogli podnijeti da ih netko gura i omalovažava. Istina je da je za svakog bolje da radi nego da je u mirovini. No malo tko se pita koliko je to moguće, naročito u zemlji gdje je nezaposlenih realno oko 400.000. Većina branitelja je usto mlada otišla u rat, i nakon njega su se suočili s prezirom društva.

Zanimljivo je pritom primijetiti kako se u Hrvatskoj broj umirovljenika dramatično povećao u proteklih dvadesetak godina, kako na jednog zaposlenog u realnom sektoru - danas je takvih manje od pola milijuna u Hrvatskoj! - dolazi gotovo devet onih koji žive na njegovoj grbači! Dakle, na jednog zaposlenog u realnom sektoru, dolazi osam do devet zaposlenih u javnom ili državnom, nezaposlenih, učenika, studenata, umirovljenika, i tako dalje. U toj kriminalnoj brojci, branitelji su tek kap u moru. 1990 je umirovljenika u Hrvatskoj bilo 656.000; nakon propasti socijalističke industrije i socijalizma kao takvog, taj broj se popeo do 1.018 tisuća u 1999! A od toga je bilo tek dvadesetak tisuća umirovljenika s braniteljskom mirovinom! Danas, umirovljenika ima debelo preko 1,2 milijuna! Dakle, svi znamo da je u Hrvatskoj masovno raširena zloupotreba socijalnih prava, da imamo najmlađe umirovljenike na svijetu, da smo rekorderi po broju "invalida rada" - imamo ih 260.000, četiri puta više nego ratnih invalida i više, ali to nitko ne propituje! U Hrvatskoj je preko 20% "invalida rada", u Europi ta brojka nigdje ne prelazi nekih 15%! Nitko ne propituje niti mirovine tridesetak tisuća "partizana" za koje nitko ne zna kako su još živi jer u Hrvatskoj ima tek oko 11.000 muškaraca starijih od 85 godina! Svakako da sve mirovine treba propitati - ali ako se propituje samo kako su branitelji stekli invalidnost, a zanemaruje mnogo veći broj onih koji su na mutan način otišli u invalidsku mirovinu iz radnog odnosa, onda se tu radi o diskriminaciji i političkoj hajci, i ničem drugom.

Druga laž je perfidno iskonstruirana priča "Indexa" kako za branitelje dajemo čak 6 milijardi kuna godišnje, od čega pet za mirovine. Već na prvi pogled matematika tu ne štima: prosječna braniteljska mirovina je statistički lani bila 5.377 kuna, pa jednostavnim množenjem broja umirovljenih branitelja s njihovom prosječnom mirovinom dolazimo do brojke od 3,8 milijardi kuna za njihove mirovine - značajno manje od 5 milijardi koje navodi "Ilko" Čimić, još jedna osoba koja se, iako sam nije branitelj, našla podobnom prozivati ratne veterane zbog njihovih primanja. On je brojku od pet milijardi preuzeo od HZMO-a za prošlu godinu. Tamo je navedeno da su lani ukupni rashodi za mirovine iznosili nešto preko 36 milijardi kuna, dok su ukupni rashodi nešto preko pet milijardi kuna za mirovine hrvatskih branitelja, odnosno potkategorije veterana koji su svoja prava ostvarili u domovinskom ratu. Taj iznos je oko 4% veći nego godinu ranije, zbog povećanja broja umirovljenih branitelja, iako su im mirovine manje nego lani, i za nekoliko stotina kuna manje nego pred pet godina. Međutim, postoji razlika između neto iznosa mirovine koji umirovljenik dobije iz HZMO-a i bruto iznosa, koji uključuje i poreze i odbitke od mirovine koji se vraćaju u državnu blagajnu. Tako je brojka napuhana za dobru četvrtinu.

Index je međutim među "novac koji dajemo za branitelje" pedantno ubrojio, po uzoru na Stipu Mesića, i troškove metaka koji se ispaljuju na njihovim pogrebima, troškove zdravstvene njege, i sve ostalo čega su se mogli domisliti. To je sotonizacija ratnih veterana, nedopustiv lov na vještice. Očito, radi se o malicioznosti, tendencioznoj računici i političkoj hajci na jednu marginaliziranu društvenu skupinu kojoj se odriču politička prava, pa i pravo na prosvjed - koji s njihovim primanjima nema veze - i koja bi s razlogom naišla na najoštriju osudu javnosti kad bi se na taj način zbrajalo koliko dajemo za primjerice liječenje homoseksualaca od AIDS-a. "Koliko nas to košta" je dežurna potštapalica kad nekog u javnosti treba diskvalificirati. Pritom se ne spominje da nevladine udruge, kojima ova država ne duguje bog zna što, daje godišnje gotovo tri milijarde iz proračuna, točnije dvije milijarde i osamsto milijuna (podatak Slavka Linića). Čime su oni toliko zadužili Hrvatsku, i koji su njihovi problemi da nas toliko koštaju?

Svjetonazorski gledano, jasno da ta medijska hajka dolazi od strane ljudi koji su u ratu bili na drugoj strani, koji su imali priliku braniti domovinu, pa to nisu uradili. To je svakako njihovo pravo, ali minimum pristojnosti bi bio da ostave na miru one koji su ostali bez ruku, nogu, zdravlja i mogućnosti zaposlenja jer jesu. Zato danas mogu pitati "pa zar braniteljima ne dajemo dovoljno", čime dolazimo do treće laži: ne radi se o tome koliko im dajemo.

Glavni medijski spin se sastoji upravo od toga da se primanja branitelja guraju u prvi plan, iako ona uopće nisu povod prosvjeda. Oni su jasno još 20. listopada, kad je sve počelo, rekli ""da se ovog puta ne miču dok ne prestane omalovažavanje i podcjenjivanje hrvatskih branitelja" i dodali, suprotno onom što medji promoviraju, da "Branitelji i invalidi ovim prosvjedom žele također upozoriti i na otpuštanja hrvatskih branitelja ali i nebrigu prema najtežim ratnim vojnim invalidima za koje nema mjesta u bolnicama pa mjesecima čekaju na liječenje i operacije". Nigdje se novac nije spominjao, niti se spominje. Dapače: branitelji ne žele mirovine, nego da ih se prestane otpuštati s posla, u čemu prednjače upravo SDP-ove vlade.

Povod je dakle jedna glupa i bezobrazna izjava Bojana Glavaševića, koju on i dalje gura. On se s 29 godina, keširajući smrt oca, uguzio na mjesto pomoćnika ministra temeljem uglavnom prezimena kako bi dao kredibilitet jednoj antibraniteljskoj politici iako o pravnoj i drugoj problematici branitelja očito ne zna ništa. Njegovo je tek štreberski ponavljati aktivističke glupe fraze, glumiti majku Terezu kad su srpski vojnici u pitanju i dovoditi u pitanje one čije interese treba štititi, i biti poslušan stranački vojnik. U svakoj normalnoj državi bi bio pozvan dati ostavku, a ako bi odbio letio bi naglavačke kroz prozor na ulicu skupa s ministrom koji ga brani, jednostavno zato jer je zaboravio da je on zaposlen u Ministarstvu hrvatskih branitelja, ne branitelja RSK. On je naime na vrlo ružan način insinuirao da su ne neki, nego svi hrvatski branitelji koji pate od PTSP-a lažnjaci, jer PTSP-a "na drugoj strani" nema, što je također notorna laž na koju sam se već osvrnuo u zasebnoj kolumni: sva istraživanja su pokazala da srpski vojnici i te kako imaju problema s PTSP-om, i više nego vijetnamski veterani! Druga je stvar što njihova država o njima - ne brine, "jer uopšte nije bila u ratu" pa time ni oni službeno ne postoje. Iz njegove izjave međutim proizlazi da su "krajiški vojnici" bili psihološki jače osobe. Drukčije se to što je rekao, a postoji video zapis, ne može interpretirati u kontekstu kojem je govorio. Njegovo kasnije vađenje na "istrgnutost iz konteksta" je deplasirano, jer nisu spominjani nikakvi civili već je povučena jednostavna usporeba hrvatskih i srpskih ratnih veterana, gdje su jedni "pravi i ponosni i ne traže ništa" a Hrvati su eto slabići i lažnjaci.

Njegovo pokrivanje nekom "multikulturalnošću" je promašeno i nema veze s mozgom niti s njegovim poslom, jer briga za srpske ratne veterane i srpske civile nije u njegovoj nadležnosti. Oni naime nisu ratovali na hrvatskoj strani, niti su bili državljani RH kad se rat vodio - bili su državljani i vojnici RSK, RS ili Srbije, pa slijedom toga o njima treba brinuti država za koju su ratovali, kako je u svijetu i običaj, i isplaćivati im invalidnine. Odnosno, država koja je pravni sljednik tih marionetskih tvorevina i njihov osnivač, a to je Srbija. To je jednostavna i nesporba pravna činjenica, i ako Glavašević to ne razumije onda bi se trebao baviti nečim drugim. Hrvatska s njima nema ništa, osim u slučaju da je koji u vrijeme rata bio državljanin RH, u kojem mu slučaju treba, kako Amerikanci rade sa svojim građanima koji su se borili na strani Talibana ili ISIL-a, suditi za veleizdaju, odnosno u najboljem slučaju primijeniti zakon o oprostu. Jedini Srbi o kojima Glavašević treba brinuti su oni iz redova hrvatskih branitelja, sve drugo je izlazak iz okvira njegovih nadležnosti.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... jardi.html

[EdgarFranjul]

NIJE POGREŠKA, VEĆ NAMJERA

Kristina Ivandić
14:39, 06.11.2014.


Glogoški: Zakon o žrtvama silovanja u ratu kao počinitelje imenuje hrvatske branitelje, a ‘neprijateljska vojska’ nema ime i prezime


Đuro Glogoški, predsjednik Udruge 100-postotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida (HRVI) Domovinskog rata, ispred hrvatskih ratnih vojnih invalida Domovinskog rata te branitelja koji prosvjeduju 18. dan pred Ministarstvom branitelja tražeći smjene resornog ministra Predraga Matića i njegove zamjenice Vesne Nađ te pomoćnika Bojana Glavaševića iznijeli su na konferenciji za novnare u šatoru pred ministarstvom, dokaze da Ministarstvo branitelja smanjuje i oduzima prava braniteljima te da izjednačava žrtvu i agresora.

Ministrar branitelja Matić i premijer Milanovića učestalo ponavljaju i pitaju što su smanjili i ukinuli braniteljima, a branitelji ne mogu prihvatiti činjenicu da je došlo do pogreške, kako Matić opravdava situaciju u kojoj se npr. stopostotnom hrvatskom ratnom invalidu prve skupine ne odobrava pravo na njegovatelja, naveo je Glogoški.

Glogoški navodi i primjer branitelja koji u pismu ministrici socijalne politike i mladih Opačić navodi da su mu službenici rekli da sada više nije branitelj, već je prosjak koji je poslan po kredit na nekretninu. “Ukidanjem opskrbine branitelj je ostao bez ijednog prihoda, i postao korisnik socijalne pomoći od 800 kuna, morao je založiti jedino što ima, a to je stara kuća u selu – založiti kuću da bi prehranio obitelj”, ističe Glogoški.

Matić kaže došlo je do tehničke pogreške, no radi se o sudbinama ljudi i očito nikoga nije briga zbog toga što ljudi ostaju na ulici, rekao je Glogoški.

Glogoški navodi da se ne radi samo o pravima hrvatskih branitelja, već i o izjednačavanju žrtve i agresora te navodi primjer teksta Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu koji je prošao prvo čitanje u Saboru, a u kojemu se hrvatski branitelji označavaju, a neprijatelj je u tekstu zakona nepoznat.

“Neprijateljska vojska nema ime i prezime”, ističe Glogoški apsurd u tekstu hrvatskog zakona te napominje kako se priprema i Zakon o civilnim žrtvama Domovinskog rata.

Naime u članku 4. tog zakona stoji da je “počinitelj seksualnog nasilja pripadnik vojnih ili paravojnih postrojba neprijateljske vojske ili oružanih i redarstvenih snaga RH”.

“Za koga se radi taj zakon i tko radi taj popis civilnih žrtva”, pita Glogoški te navodi kako popis radi civilna udruga Documenta, a ne institucije hrvatske države.

“Pozadina je toga da ne znamo tko je sudjelovao u agresiji na RH – nemamo popis, a istovremeno imamo Zakon o civilnim žrtvama rata, koje istovremeno mogu biti i netko tko je sudjelovao i ranjen u agresiji na RH”, ističe Glogoški.

“To vodi k izjednačavanju žrtve i napadača, a k tome prioritet se daje onima koji su sudjelovali u agresiji na RH, a prava se smanjuju i oduzimaju hrvatskim braniteljima”, naglasio je Glogoški.

Glogoški pita može li doći do pogreške ako Ministarstvo donese prijedlog, on prođe Vladu i ode u Sabor, gdje bude izglasan. “Tu ne postoji pogreška, već se radi o namjeri”, zaključuje.

Glogoški traži da se o tome očituju institucije, koje su suglasne da se braniteljima ukidaju i smanjuju prava, a nameću se prava “civilnih žrtva” koje su sudjelovale ili pomagale u napadima na Hrvatsku. “Već vidimo u Zakonu o žrtvama seksualnog nasilja Domovinskom rata, na koji se način tretiraju pripadnici HV-a, a na koji način agresorske vojske – bez imena i prezimena”, rekao je Glogoški.

Braniteljske udruge i Mreža za suzbijanje siromaštva ‘Bilo Naroda’, došli su do rezultata analize nacionalnih strategija koje se bave Hrvatskim ratnim vojnim invalidima i hrvatskim baniteljima i stradalnicima Domovinskog rata te su se osvrnuli na njihov status u dokumentima za provedbu kohezijske politike EU.

“U izradi tih dokumentima nije sudjelovalo Ministarstvo branitelja, što znači da nije zastupalo interese svojih naslovnika – 500 tisuća branitelja i stradalnika Domovinskog rata” , kazao je član Udruge veterana 4. Gardijske brigade Goran Orlić pojasnivši kako je Europski socijalni fond ulaganje u ljude. Orlić je upitao znači li to da Ministarstvo branitelja smatra da branitelji nisu stvarne fizičke osobe vrijedne poštovanja.

U strategijskim dokumentima se hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata nazivaju sudionicima i stradalnicima ratnih zbivanja, naveo je Orlić te ističe kako je sudionik ratnog zbivanja pojam koji vodi izjednačavanju sa srpskim okupatorom i agresorom na RH.

Promjenom termina hrvatski branitelj u sudionik, hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata se izjednačavaju s agresorom, naglasio je Orlić te pita tko ih je preimenovao.

“U svakoj demokratskoj zemlji oni koji su stvarali svoju zemlju su prioritet, a jedino u Hrvatskoj to nisu”, kazao je Glogoški na pitanje novinara jesu li branitelji u EU tretirani kao marginalna skupina.

Glogoški nije želio komentirati ratni put ministra Matića o kojem se piše u medijima. “Vidimo što se događa kada netko drugi radi umjesto institucija, kao što Documenta radi popis civilnih žrtava rata”, istaknuo je.

Ministar Kotromanović je kazao kako je riješio braniteljsku problematiku s ministrom Matićem, no očito dolazi do spora među njima, naveo je Glogoški. “Očekujemo da sve institucije pronađu rješenje, netko se nekoga mora odreći, a netko priznati da je provodio nešto što nije zakonito”, rekao je.

Branitelji i dalje ne odustaju od zahtjeva za smjenom ministra Matića, njegove zamjenice i pomoćnika, a nakon toga očekuju da se sjedne za stol i razgovara o ustavnom zakonu o pravima hrvatskih branitelja, rekao je Đuro Glogoški.

Predsjednik Udruge specijalne policije Josip Klemm kazao je kako hrvatski branitelji neće dozvoliti da se hrvatskim braniteljima nešto oprašta, a građanima ne. “Time se ponovo želi napraviti podjela između hrvatskih građana i hrvatskih branitelja, kazao je Klemm komentiravši kako nisu upoznati s odlukama Sabora da se braniteljima opraštaju dugovi.

Vitomir Bajač, predsjednik HVIDR-e dubrovačko neretvanske županije, istaknuo je kako je nedavno predsjednik Republike Ivo Josipović odlikovao grupu branitelja, pripadnika HRM-a iako je među njima bio i jedan branitelj koji je bio dezerter na dubrovačkom ratištu. Također jedan branitelj kojeg je također odlikovao predsjednik, 1992. nečasno je otpušten iz Oružanih snaga.

“Po kojem kriteriju su neki dobili odličja”, upitao je Bajač dodajući da li zato što su dezerteri bili u ratu ili sada u miru, okrenuvši leđa braniteljima.

“Prave branitelje se stavlja na margine, a ove koji dobijaju odličja okreću protiv nas”, istaknuo je Bajač.

Na kraju konferencije za medije ispred šatora u kojemu su branitelji već 18. dan prosvjeda , stigla je i poruka sinjskih franjevaca sa slikom Sinjske Gospe, da se branitelji svakodnevno mole Čudotvornoj gospi Sinjskoj, a molitva i ustrajanje spasile su od turske okupacije 715. godine te ’91. od srpskih okupatora, a pomoći će i sada.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/glogoski-zakon ... e-prezime/

[EdgarFranjul]

S interneta obrisani dokazi da Glavašević i Veljko Džakula, ratni vođa srpskih terorista, govore isto

Studeni 7, 2014



Nije Bojan Glavašević autor ideje o PTSP-u za knindže i mindže, nego je to – prvi među Josipovićevim i Fredovim “uglednicima” bio Veljko Džakula



Piše Čedomir Bužančić

Netko će reći da je hrvatska politička zbilja izuzetno intrigantna; dok će drugi ustvrditi upravo suprotno, da je dosadna jer uvijek gledamo iste likove u drami u kojoj se mijenja samo glumačka postava na pozornici i kulise.

No, malo je onih koji su uvijek svjesni da ono što doživljavamo kao naš pogled na konkretnu zbilju, nerijetko nije drugo doli medijski već prerađena i posredovana slika zbivanja. To je ta ‘posredovana stvarnost’, to je taj inženjering – na koji toliko često upozoravam – i to nije nešto od čega se može pobjeći čak i na internetu, makar ga inače smatrali prostorom koji je teško kontrolirati.

Ovih dana, to dobro ilustrira jedan slučaj koji baca dodatno neugodno svjetlo na izjavu Bojana Glavaševića o PTSP-u, a koja je toliko ogorčila braniteljsku populaciju da je postala povod njihovom prosvjedu.

Kako to obično biva, dogodilo se da je Mate Bašić, moj stari prijatelj i poznati hrvatski novinar, koji živi u Melbourneu u Australiji, pišući najprije osvrt na jedan tekst Drage Pilsela (7. listopada – https://www.facebook.com/photo.php?fbid) čak s druge strane Zemljine kugle uočio nešto što je svima nama u Hrvatskoj nekako promakao.

A radi se naprosto o tome da je izjava Bojana Glavaševića – koja sugerira da dok hrvatski branitelji u (pre)velikom broju boluju od PTSP-a, dotle navodno četnici (koje mlađahni zamjenik ministra Predraga Matića pažljivo naziva “suprotna strana”) od tog poremećaja ne pobolijevaju – zapravo idejno dijete i plagijat teze koju je već ranije iznio nitko drugi nego Veljko Đakula.Prosvjed-branitelja-Foto-24sata[1]

Precizno, radilo se o izjavi u emisiji “Goli život” novinara Milomira Marića, na srbijanskom tv-kanalu Happy, u kojoj se Džakula žali i nabraja koja sva Hrvati imaju prava, dok Srbi nemaju, pa između ostalog kaže:

“Hrvati imaju prava na PTSP, a Srbi nemaju. Od čega vi obolijevate od PTSP-a, a mi ne?” dodajući pritom kako ne zna nijednog Srbina koji ga ima, dok zna mnoge Hrvate, te konstara “Tamo nije bilo takvih ratova da bi se to tako prepisivalo ljudima.”.

Ovaj Džkulin nastup prenio je pak portal Devno.hr (još 13. siječnja 2014 . – vidi: http://www.dnevno.hr/…/111519-video-ni-cetnik-ni-ustasa...) potkrijepivši to i snimkom emisije objavljenom na YouTube.

Dakle, pišući svoj tekst, Bašić je – reklo bi se onako uzgred – spomenuo da je Bojan Glavašević ovu svoju izjavu preuzeo od jednog od bivših vođa srpske oružane pobune u Hrvatskoj. Što je, naravno, već samo po sebi skandal par excellence, koji čak nadilazi to da se radi o politički netaktičnoj, zapravo bezobraznoj, izjavi koju mladi sociolog i lingvist, neutemeljeno i proizvoljno konstruira nasuprot medicinske struke.

A onda se, nekidan (3. studenog), potrefilo da je Mate Bašić to Bojanovo plagiranje Veljka Đalule ponovno spomenuo (vidi: http://www.maxportal.hr/dobri-ljudi-ostavkasi-i…/); na što ga je jedan drugi novinar (čije je ime sad sporedno, ali nije nebitno da pripada drugom svjetonazorskom i političkom milieu) direktno optužio za “manipulaciju” i to riječima: »nije točno da je B.G. tražio isto što i Džakula. To je laž i to laž koja vrijeđa inteligenciju (…)«.

Pa je Mate, kao pravi Imoćanin, uvijek sklon prihvatiti rukavicu bačenu u lice, krenuo pronaći ne samo snimke Bojanovih riječi u Vukovaru (http://www.youtube.com/watch?v=4v4ajJfU8L0), nego i ponovno naći originalnu snimku Džakulina nastupa kod Marića.

Ali se onda suočio s ‘inženjerima posredovane stvarnosti’. Za razumijevanje o čemu se radi najbolje će biti da (uz nebitne izmjene tj. skraćenja) prenesem njegove riječi upućene kolegi koji ga je prozvao:

»Na svoje zaprepaštenje, ustanovio sam kako je link Marićeve emisije s Džakulom POTPUNO NESTAO s Interneta! Na svim mjestima na kojima se još prije manje od mjesec dana nalazio, može se tek pronaći poruka: “This video doest not exist”. ..

Zanimljivo je – zar nije? – da je link na Marićevu emisiju netragom nestao upravo nakon što sam ja (koliko mi je poznato, prvi) ukazao na tu frapantnu korelaciju između Džakulinih i Bojanovih tvrdnji, tj. upravo u doba koje korespondira s braniteljskim prosvjedima i zahtjevima za smjenama Predraga Matića, njegove zamjenice i pomoćnika…

E sad te ja lijepo pitam: jesi li ti znao da je link na Džakulin beogradski istup s Interneta IZBRISAN (i to vrlo temeljito, s izvornoga linka i sa svih na koji je bio prenesen), jesi li na bilo koji način bio u vezi s tim brisanjem ili s osobama koje jesu bile u vezi s brisanjem linka, kad si tako hrabro mene optužio za “laž i manipulaciju”?

Čemu to brisanje uopće ima namjeru poslužiti: zar kao dokaz da se to nije dogodilo? Zar kao dokaz da se SVE može relativizirati naknadnom pameću, interpretacijama i reinterpretacijama kako Bojanovih (još) POSTOJEĆIH i provjerljivih riječi i Džakulinih tobože (više) NE POSTOJEĆIH i neprovjerljivih riječi? Zar to, na koncu konca, uopće mijenja na stvari – ta, oni namjeravaju tu malignu ideju provesti u djelo, ozakoniti je, bez obzira što se sve na tu temu može pronaći po internetskim bespućima! I to je jedini meritum stvari, to je jedina opasnost, to je jedini problem!

Ovako, jedini smisao toga “BRISANJA DOKAZA” leži u mogućnosti: – da ti mene – ili “vi nas”, ako ti tako više odgovara – proglasiš “lažljivcem i manipulatorom”, makar se s vrlo malo truda lijepo može ustanoviti tko je zapravo u tom sporu LAŽLJIVAC I MANIPULATOR.«.

http://www.maxportal.hr/s-interneta-obr ... re-isto-2/

[EdgarFranjul]

Pošalji svoj glas braniteljima: 'Napiši to za Hrvatsku' i pošalji im razglednicu!

Autor: T. Pšenko
Datum: utorak, 11. studenog 2014. u 12:31

Učini to odmah, nije važan tekst, važno je samo da uputiš bilo kakvo pismeno na ovu adresu; NAPIŠI TO ZA HRVATSKU!

Hrvatskom se prolomila nova inicijativa koja poziva Hrvate da daju potporu hrvatskim braniteljima koji prosvjeduju u Savskoj ispred Ministarstva branitelja. Poziv inicijative prenosimo u cijelosti:

Politička elita koja je na vlasti naručila je anketu koja je pokazala da samo 46 % hrvatskog naroda podupire naše branitelje koji prosvjeduju na Savskoj cesti 66.

Mi znamo da to nije istina, stoga se uključi i pošalji svoj glas našim braniteljima da im pokažemo koliko nas ima i čije su ankete istinite. Odmah čim pročitaš ovaj tekst kupi razglednicu i pošalji na adresu:

BRANITELJSKI ŠATOR
SAVSKA CESTA 66
10000 ZAGREB

Ovim činom pomažemo braniteljima i pomažemo u prikupljanju istinitih rezultata ankete o potpori ili još bolje koliko nas ima. Učini to odmah, nije važan tekst, važno je samo da uputiš bilo kakvo pismeno na ovu adresu; NAPIŠI TO ZA HRVATSKU!

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... dnicu.html

[EdgarFranjul]

Izmjene zakona: više novca za vojnike JNA i 'civile' iz RSK, manje za branitelje!

Autor: Marcel Holjevac
Datum: utorak, 25. studenog 2014. u 21:41


Što zapravo stoji iza Glavaševićevog "outanja" na tribini projugoslavenske "Documente", koja je izazvala braniteljske prosvjede, i "ja ne mrzim" dirigirane histerije koja je uslijedila? Namjera da se abolirane Srbe proglasi "civilnim žrtvama rata" o trošku proračuna.

Da je Hrvatska pred bankrotom, poznato je. Međutim, dok se će s jedne strane sutra na saborskom odboru raspravljati o Nacrtu prijedloga Zakona o mirovinskom osiguranju, kojim će se znatno, i to ne bez političkog cilja, umanjiti prava braniteljske populacije, i to najviše one najosjetljivije - udovica i djece poginulih branitelja, dotle se s druge strane gura Zakon o izmjemama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, kojim bi se "civilnim žrtvama rata", i to naravno i onima s neprijateljske strane, dalo određena primanja iz proračuna. I ne samo to, povlaštene mirovine umirovljenika iz JNA će se povećati, a branitelja smanjiti!

Postojanje takvog zakona Fred Matić negira, no Bojan Glavašević ga je najavio, a najava i opravdanje tog zakona je bilo i tema njegovog sudjelovanja na tribini "Documente".

Tko bi sve bio uključen u to i koliko će to sve skupa koštati teško je prognozirati. No činjenica je da bi abolicijom obuhvaćeni bivši neprijateljski borci lako mogli biti prevedeni u "civile". Pod civilne žrtve rata bi lako mogli biti podvedeni i svi koji su na bilo koji način stradali u RSK: "Documenta" je već i ranije razne srpske borce koji su stradali u međusobnim obračunima, ili u raznim zločinima u RSK, rado, kad god je mogla, podvodila pod "žrtve hrvatske strane". Bojan Glavašević je zapravo dao najavu svega toga na spomenutoj tribini, kad je postavio pitanje koja je razlika između civila koji je stradao u Vukovaru i onog u Borovom Selu.

Razlika je, naravno, prije svega u državljanstvu. Pravno gledano, Hrvatska ne bi trebala imati nikakvu moralnu niti pravnu obvezu isplaćivati državljanima neprijateljske države nikakve naknade, kao što uostalom ni Britanija nije ništa isplaćivala civilnim žrtvama u Njemačkoj, primjerice u Dresdenu, ali jest svojim žrtvama. Takva ozbiljna pravna pitanja se međutim često zamagljuju medijskom drekom o "mrziteljima Srba" i sličnom, a cijeli "ja.ne.mrzim" cirkus bi lako mogao biti i artiljerijska priprema za takva zakonska rješenja. Time bi se ne samo ponizilo praktički sve građane Hrvatske, nego bi se i prirodu rata revidiralo iz agresije u "građanski rat". Naime, takvim rješenjem bi se insinuiralo da su "civilne žrtve" sa srpske strane bili pobunjeni građani Hrvatske, iako oni to nikad nisu bili prije vojnog poraza velikosprskog projekta 1995: bili su građani RSK, Srbije, odnosno Republike Jugoslavije, a Hrvatska nije pravni sljednik niti jedne od njih. S te strane, radi se o političkoj malverzaciji, ali isto tako i o rušenju ionako prenategnutog proračuna: ne treba sumnjati da će gotovo svaki od dvjestotinjak tisuća izbjeglih tražiti nekakvu naknadu, ostvari li se takvo zakonsko rješenje. Civilne žrtve rata bili bi i oni Srbi kojima su vojnici RSK ubili nekog ili ga ranili, poput recimo nedavno ubijenog navijača Zvezde Marka Ivkovića, Srbina iz RSK kojem su vojnici RSK ubili oca. Dakle Hrvatska bi iz svog džepa plaćala za zločine jugoslavenske Miloševićeve vojske.

Mirovine JNA povoljnije, HV nepovoljnije

S druge strane, unatoč tome što se Fred Matić kune da se prava branitelja neće smanjivati, najavljeno je da će se novim zakonom o pravima branitelja rasteretiti proračun za 50 - 60 milijuna kuna. Kako će se proračun rasteretiti ako se primanja umirovljenih branitelja, njih oko 72.000, računajući i preko 13.000 poginulih čiji članovi obitelji imaju prava na obiteljsku mirovinu? Nikako, naravno.

Naime po novom zakonu mirovine invalida DR dio koji će se isplaćivati preko posebnog zakona će se smanjiti, a dio koji se isplaćuje preko općeg zakona, prema stažu, odnosno uplatama u mirovinski fond, povećati. Oni, dakle, koji su u trenutku ranjavanja ili pogibije bili mladi ljudi, bez radnog staža - a takva je bila većina branitelja, smanjit će se mirovine, i to vjerojatno znatno. S druge strane, onima koji su natukli solidan radni staž u JNA pa temeljem toga primaju mirovine po posebnom propisu će se mirovina po svoj prilicipovećati. Jasno da hrvatski branitelji nisu bili u stanju odraditi zakonom predviđenih 40 godina.

No da stvari budu gore, pravo na opskrbninu (skrb) za one koji nemaju uvjete za mirovinu, dakle nisu invalidi ili slično, a koja je do lani iznosila nešto više od 1000 kuna pa je smanjena, je prebačeno s Ministarstva branitelja na Opačićkino Ministarstvo socijalne skrbi, a time je 1058 socijalno najteže pogođenih izgubilo svako pravo na bilo kakvu naknadu! Naime oni su time prevedeni u socijalne slučajeve, što je potez bez presedana, jer se nigdje u svijetu bivši vojnici ne tretiraju kao socijalni slučajevi. Dakle, oni gube pravo na skrb ako imaju bilo kakvu imovinu - nekakav stari auto, kuću, ili bilo što. Oko 4.000 branitelja bez posla je ipak uspjelo zadržati tu sirotinju, ali pitanje je do kad.

Ne treba govoriti ni da će ovaj potez, koji nije usmjeren na čuvanje proračuna već je dio sustavne politike obespravljivanja i obeshrabrivanja veterana DR, pa i njihovogo otvorenog ponižavanja, pridonijeti i novim brojnim ovrhama i deložacijama. Brojni umirovljeni branitelji su digli kredite koje sa smanjenim mirovinama više neće moći otplaćivati.

Najteže će ipak novim zakonom biti pogođeni branitelji koji primaju najnižu braniteljsku mirovinu u iznosu od oko 2.400 kuna, a takvih je većina, jer nemaju nikakvog radnog staža i mirovina im je određena isključivo temeljem braniteljskog statusa. Isto tako, teško će biti pogođene ratne udovice i djeca poginulih branitelja koja studiraju ili još nisu zaposlena.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... telje.html

[EdgarFranjul]

'Matić je komunjara koji se prodao za Judine škude! Začuđuje što ga partizani nisu proglasili narodnim herojem!'

Autor: A. Pranjić
Datum: četvrtak, 18. prosinca 2014. u 09:08

''Ministar branitelja neprestano ponavlja kako se on bori za prava branitelja. Kako se bori kad nema ni pet posto zadovoljnih s njegovom "borbom", kad su ga napustili i njegovi bivši prijatelji i suborci, kad na svaki skup gdje se on pojavi ljudi umjesto da plješću zvižde i okreću mu leđa?'', navodi Pavković.

Na hrvatske branitelje koji već dva mjeseca prosvjeduju u Savskoj ulici čelni ljudi Ministarstva branitelja čije smjene traže se niti ne osvrću. Predsjednik UHDBR91 Mladen Pavković smatra kako ministra branitelja Predraga Matića ne podržavaju niti tri braniteljske udruge. Njegovo priopćenje vam donosimo u cijelosti.

Hrvatski branitelji i stradalnici hrvatskog oslobodilačkog Domovinskoga rata već dva mjeseca "kampiraju" ispred Ministarstva branitelja u Savskoj 66 u Zagrebu. Traže da se maknu s položaja čelni ljudi ove institucije. Matić, Nađ i Glavašević. Tamo se svakim danom okuplja sve više branitelja, i mnogih drugih koji im daju bezrezervnu podršku. Ali "trojka" prozvanih ne popušta. Bez obzira što se na tom mjestu, ispod šatora, kojeg su podigli, događaju i katastrofe: smrt Junakinje Domovinskoga rata Nevenke Topalušić i samozapaljenje Damira Čakanića. Matić, Nađ i Glavašević gotovo svakodnevno prolaze pokraj ovih promrzlih, ali istinskih branitelja, s oružanom pratnjom. Panično se boje one koje predstavljaju!?

Posprdno gledaju na tu, kako bi rekao Matić, "šačicu" branitelja, koje on sve poznaje (?) i koji su po njemu – izmanipulirani! Pa, nisu to malodobni ni psihički bolesnici. To su ljudi koji su u vrijeme Domovinskog rata bili spremni i život dati za hrvatsku Domovinu, a koji su iznimno osjetljivi na nepravde koje neprestano doživljavaju. Taj i takav Matić često se predstavlja kao "izvanstranački" političar, a u biti nema većeg "komunjare" od njega, koji se, kao što za takve i slične reče Tuđman, – prodaju za Judine škude! On misli da to nitko ne vidi. Eto, nema tome dugo u predizborne svrhe u Lipiku je zajedno s Ivo Josipovićem svečano otvorio nekakvi Dom za hrvatske veterane. Svečanosti nije bio nazočan ni jedan branitelj, a ova "svečano" otvorena ustanova uopće ne radi (sic!), što znači da su Matić i Josipović otvorili praznu zgradu, pa je čitava predstava služila isključivo za propagandu crvenog predsjedničkog kandidata. Nu, da se i sami uvjerimo je li to baš bilo tako, telefonom smo nazvali rukovoditelja lipičkog centra za veterane koji nam je rekao da osim zaštitara u domu nema nikoga, a da se tu prvi branitelji i "ostali", kako je rekao i Matić, ovdje očekuju tek u proljeće, a možda ni tada. Ovo je očito bila još jedna Matićeva podvala, iako se ministar i dalje pita: nemam pojma što hoće branitelji ispred mojeg ureda? Matić se nakon jednog sastanka s braniteljima ispričao ako je u bilo čemu pogriješio, pa zatražio – milost. Drugim riječima, spreman je "klečati i na kukuruzu" samo da ostane u ministarskoj fotelji, toliko mu se omilio biti na vlasti (vlast je slast). I njegov zamjenik Bojan Glavašević iskoristio je prigodu i također kao politički "nesvrstan" u predsjedničkoj kampanji javno dao potporu Ivi Josipoviću, zaboravivši da kao zamjenik ministra on ne zastupa samo ekstremne ljevičare, već sve branitelje, od kojih je tek "šačica" za "crvenu Hrvatsku", za koju se i on na sramotu svoga časnog i poštenog oca, legende Domovinskoga rata Siniše Glavaševića sada tako neumorno zalaže, a s istim ciljem kao i Matić – ostati u fotelji.

Nu, mnogi se branitelji, ali i brojni drugi građani pitaju: kakvi su to ljudi, koji ih tobože predstavljaju, a kojima se ispred ureda ubijaju, gladuju, trpe i kad ih vide okreću im leđa baš ti za koje se oni "zalažu", a da ne pokupe svoje prnje i odu odakle su došli, odnosno odu onima koji su ih poslali? Pa Nevenka Topalušić se ubila radi Matićeve politike, a s benzinom se zapalio i Čakanić, također zbog cirkusa koji već godinama priređuje garnitura koja radi u Savskoj 66. Ministar branitelja neprestano ponavlja kako se on bori za prava branitelja. Kako se bori kad nema ni pet posto zadovoljnih s njegovom "borbom", kad su ga napustili i njegovi bivši prijatelji i suborci, kad na svaki skup gdje se on pojavi ljudi umjesto da plješću zvižde i okreću mu leđa? Jedino je dobrodošao među tzv. antifašiste. Među njima se osjeća kao – doma. Čudi nas da ga bivši partizani već nisu proglasili i "narodnim herojem", jer je napravio gotovo isto za njih kao i onaj Stjepan Mesić, kojeg je Hrvatsko nacionalno etičko sudište, na čelu s prof. dr. Zvonimirom Šeparovićem, nedavno i javno proglasilo – veleizdajnikom. Inače, i Vesna Pusić kaže kako boljeg ministra od Matića – nema. (Rekla i ostala živa!) To je isto kao da kažete kako nema bolje ministrice vanjskih poslova od ove dame. Ona danas predstavlja Hrvatsku po svijetu, a poglavito po "regionu", a kako se ta bivša Čačićeva učenica osjeća kad je netko pita: Vesna, što ste radili u vrijeme Domovinskoga rata? Neki kažu da je njezin brat Zoran Pusić napravio i pravi više štete Hrvatskoj nego što su to uradili svi četnici u tzv. "Krajini". Žalosno je, a očito da jeste, da brat i sestra provode zajedničku vanjsku politiku, od koje se prema svemu sudeći još dugo nećemo oporaviti.

Nu, vratimo se još malo Matiću. Kakav je to ministar branitelja koji ignorira one koje "predstavlja" kad oni javno i u velikom broju skreću pozornost na oko tri tisuće hrvatskih branitelja koji su dosad izvršili suicid? Što je radio u vrijeme dok su branitelji po Zagrebu nosili majice s bijelim križem? Sjedio u kancelariji, pijuckao kavu, gledao kroz prozor i cerekao se? Što se nije pridružio toj "šačici" od preko tri tisuće branitelja? Što se nije javno oglasio u svezi ovog problema? Naime, bez obzira što policija i slične službe svako samoubojstvo tretiraju baš tako, često se postavlja pitanje: je li baš svaki suicid – sucid? Osim toga, nitko ne postavlja pitanje: zbog čega se hrvatski branitelj ubio, zbog čega se naposljetku ubijaju već i djeca hrvatskih branitelja i stradalnika? Gdje je registar ljudi koji su izvršili suicid? Tko je kriv što je neki branitelj izvršio suicid? Je li to baš toliko "normalno" da se o tome treba šutjeti?

To su sve pitanja na koja nema odgovora. A, Matić veli: sve sam učinio za hrvatske branitelje! (sic!)

Međutim, ministra branitelja i njegovu ekipu, koja će kad-tad dobiti "nečastan" otpust, nismo vidjeli ni sa "šačicom" hrvatskih branitelja na grobu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, iako se obilježavala petnaesta obljetnica njegove smrti. Pa, ako je tko trebao doći i biti u društvu onih koji su stvarali hrvatsku državu, onda je to trebala biti ekipa iz Ministarstva branitelja. Za njih, baš kao i za sve nas, Tuđman mora biti – svetac.


Ali, kako većina onih koji su (još malo) na vlasti ne vjeruje u Boga (osim svojega!) nitko od njih 10. prosinca nije došao ni zapaliti lampion na Tuđmanovu grobu.

Vjerujemo da je Tuđman i to "preživio", a da tim i takvima hrvatski narod to nikada ne će i ne smije zaboraviti ni oprostiti. Neka se srame, ako srama imaju!

Mladen Pavković


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... rojem.html