REFERENDUM ZA OBITELJ

[EdgarFranjul]

Alen Peruško: „4. modul o rodnoj ideologiji je ne-znanstven i predstavlja ne-djelo”

Last update on 06/04/2015 under Dženderizam

Predvodnik seksualne revolucije u Americi Alfred Kinsey je krajem 40-tih i početkom 50-tih godina 20. stoljeća izdao knjige koje sadržavaju podatke prikupljene vrlo kontroverznim istraživanjima nad djecom. Tu Kinsey izvješćuje da se navodno već kod djece od pet mjeseci uspio provocirati orgazam.

Od tada nadalje se smatra da smo mi zapravo seksualna bića od rođenja, te da dijete u bilo kojoj dobi može doživjeti orgazam ako ga se „potiče“ na to. Upravo takvo „poticanje“ je pod zaštitom svoje katedre na Sveučilištu u Indiani provodio nad djecom Kinsey – i sam pedofil i sadomazohist ( koji je usput rečeno umro od upale testisa kao posljedice perverzne seksualne igrice), zajedno sa svojih najmanje 9 pedofila koje je instruirao kako da uz upotrebu štoperice bilježe seksualna iskustva sa djecom.

Takva „znanost“ je mogla proći samo uz obilnu materijalnu pomoć koju je u to vrijeme dobivao od Rockeffellerove fondacije, te zahvaljujući pokroviteljstvu nastranih političara od kojih su neki i sami bili ogrezli u paklu pedofilije. Jedna od bizarnih figura koja se povezuju uz ove pedofilske „eksperimente“ sa djecom – gdje se za Kinseya sa štopericom bilježila reakcija djece prilikom seksualnog zlostavljanja – bio je i Aleister Crowley, poznati sotonist, pedofil i nastrani perverznjak svake vrste čiji je „rad“ nastavio Anton LaVey, kasniji osnivač tzv. „Sotonističke crkve“.

Eminentna znanstvenica DR JUDITH REISMAN već preko 35 godina nastoji razotkriti ne – djelo Alfreda Kinseya i njegov poguban utjecaj na seksualni odgoj u školama širom Amerike, koji nije donio ništa dobroga već naprotiv kao posljedicu nasilne seksualizacije djece imamo sve veći broj maloljetničkih trudnoća, spolnih bolesti i SIDE, abortusa, ali i otmica djece radi seksualnog iživljavanja pedofila – kod mnogih sa smrtnom posljedicom. Stječe se dojam kako se seksualnim odgojem zapravo stvaraju preduvjeti i želi olakšati pedofilima i svim perverznjacima, da se djeca lakše pridobiju na njihovu stranu, kako bi zadovoljili svoje bolesne strasti i nagone.

To je „neutralna znanost“ o kojoj govori ministar gospodin Jovanović i „stručnjaci“ seksualne problematike, poput u zagovaranju i uvođenju ovakvog seksualnog odgoja osobito istaknutog profesora Aleksandra Štulhofera. A. Štulhofer – najistaknutiji Hrvatski istraživač seksualnosti i neženja u pedesetoj godini života – je (naravno) Kinseyev pobornik, koji je nakon više stipendiranih studijskih boravaka u Indiani zaslužio od 2008. godine i status pridruženog istraživača kod Kinseyevog instituta – ustanove posvećene održavanju Kinseyevog „doprinosa“ ljudskoj misli živim. Iz osobnog iskustva znam, da uz način razmišljanja kakav je svojim knjigama pokrenuo Kinsey (i uz posljedični seksualni odgoj – npr. u Hrvatskoj 4. modul o rodnoj ideologiji) stoje nažalost i mnoge strukovne organizacije psihologa. Danas, kada zahvaljujući savjesnom radu drugih istraživača postoje posve uvjerljivi dokazi da su glavne Kinseyeve teze nepravilne, bilo bi jedino dosljedno da se te strukovne udruge jasno i javno odreknu bilo kakvog utjecaja Alfreda Kinseya i njegove škole.

Ja bih, kao psiholog, predložio Hrvatskoj psihološkoj komori da putem Naklade „Slap“ objavi barem neku od brojnih knjiga i publikacija koje je dr. Judith Reisman objavila u proteklih 35 godina, i gdje se – u maniri prave znanosti, a ne kvazi-znanosti kakvoj možemo zahvaliti uvođenje ovakvog seksualnog odgoja u škole – iznose utemeljene kritike rada Alfreda Kinseya i njegovih sljedbenika.

Smatram da treba djeci ostaviti njihovo djetinjstvo. Nijedna znanost ne smije ignorirati istinu a ona je u potpunosti na strani dr. Judith Reisman i njezinih suradnika, dok sa druge strane Kinseyev „rad“ treba biti odlučno prezren i odbačen kao obična – okrutna i bezočna – neznanstvena krivotvorina i ništa više. Žrtve njegovih eksperimenata cijeli život osjećaju posljedice; također cijeli jedan naraštaj u Americi je zatrovan pogubnim utjecajima tzv. seksualne revolucije. Zato smo pozvani da ne dozvolimo da se isto dogodi u Hrvatskoj sa nesagledivim posljedicama po ranjenu Hrvatsku domovinu i Hrvatsku obitelj, i po ranjivu Hrvatsku djecu.

IZRIČEM JEDNO ODLUČNO NE PROTIV INDOKTRINACIJE NE-ZNANSTVENOG ZDRAVSTVENOG ODGOJA – 4. MODUL O RODNOJ IDEOLOGIJI!

Alen Peruško, diplomirani psiholog – profesor



Internet ADRESA : www.drjudithreisman.com

ZNANSTVENE KNJIGE :

1 . Sexual Sabotage : How One Mad Scientist Unleashed a Plague of Corruption and Contagion on America By Judith A. Reisman, PhD

2 . The Kinsey Corruption : An Expose on the Most Influential "Scientist" of Our Time By Susan Brinkmann

3 . Kinsey: Crimes & Consequences Fourth Edition, ebook (PDF), 367 pages, 6.5 MB, May 2011 By Judith A. Reisman, PhD

4 . Soft Porn Plays Hardball Lafayette: LA. Huntington House,1991. By Judith A. Reisman, PhD

5 . Kinsey, Sex and Fraud : The Indoctrination of a People By Judith Gelernter Reisman, Ph.D., et. al.
6 . Partner Solicitation Language as a Reflection of Male Sexual Orientation By Judith A. Reisman, Ph.D. & Charles B. Johnson, Ph.D.
The Institute For Media Education , Arlington Virginia, 1995

7 . Images of Children, Crime and Violence in Playboy, Penthouse, and Hustler US Dep. Justice Grant No. 84-JN-AX-K007, 1986, 1989, 1990.

ZNANSTVENE REFERENCE :

Sexually Oriented Businesses – An Insider's View (August 14, 2011)

Senate Subcommittee 2004 Hearing on Pornography (June 11, 2011)

2004 Testimony: The Science Behind Pornography Addiction (with endnotes) (June 11, 2011)

2004 Testimony: The Science Behind Pornography Addiction (June 11, 2011)

Playboy vs EO – Dutch verdict (June 7, 2011)

Dutch Press Coverage of Playboy vs EO (June 4, 2011)

Charlotte Iserbyt: The Miseducation of America – Part One (May 28, 2011)

The US Catholic Church's Ruinous Reliance on Discredited "Sex Science" (May 16, 2011)

Biological Foundations of Psychology (opens new window) (May 5, 2011)

Risky Sex Teachings Continue at Brown University While Students Face HIV Crisis (February 5, 2011)

Pornography and sexual abuse of women (opens new window) (February 1, 2011)

Thousands of Pentagon Personnel Bought or Viewed Child Pornography with Impunity (January 25, 2011)

The "Steffan vs Aspin" Brandeis Brief (December 23, 2010)

Partner Solicitation Language as a Reflection of Male Sexual Orientation (December 20, 2010)

Advocate Study (December 18, 2010)

Paidika: The Journal of Paedophilia – Statement of Purpose (December 15, 2010)

The Death of Free Will (December 13, 2010)

Evidence of harm to adults relating to exposure to extreme pornographic material (December 12, 2010)

"the deliberate dumbing down of america" (December 11, 2010)

Response to controversy – The Kinsey Institute (December 11, 2010)

The main documentaries exposing The Kinsey Institute (December 10, 2010)

Religion: German Martyrs (November 14, 2010)

The Kinsey Reports – 1948 & 1953 to Today (November 8, 2010)

Mr. Hays and Dr. Kinsey (September 9, 2010)

Internet Pornography Statistics (September 5, 2010)

The Briefing Book (July 29, 2010)

1981 Jerusalem Sexology Presentation (March 6, 2010)

NAMBLA's Website Thanks Kinsey (June 26, 2007)

DOJ Abstract of OJJDP Report: Role of Pornography and Media Violence in Family Violence, Sexual Abuse and Exploitation, and Juvenile Delinquency (April 4, 2006)

Ten Most Harmful Books of the 19th and 20th Centuries (May 31, 2005)

Telling The Secret: Channels of Communication for the Recovering Survivor of Child Sexual Abuse – A Literature Review by Don Moore (opens new window) (January 1, 2003)

Moral decline in Germany after World War I (April 22, 1999)

The Power House – Susan Trent – St. Martin's Press (opens new window) (December 31, 1992)

Kinsey, Sex and Fraud: The Fraud of the Century? (May 31, 1992)


http://www.katolik.hr/nekatolickeskupin ... ne-djeloq/

[EdgarFranjul]

UN savjetuje Poljacima da imaju više pobačaja

22. studenoga 2015. Društvo

UN je očito zloćudna i neprijateljska institucija. Tvrde da podržavaju demokraciju, ali kad god se netko kolektivno suprotstavlja cionističkoj i multikuluralnoj agendi, biva napadnut i rečeno mu je da demokracija nema veze sa voljom većine već da se ona zasniva na ”vrijednostima” koje pak nemaju temelja u ničemu.

Poljska je jedna prilično konzervativna zemlja koja drži do svoje tradicije i ustaljenih vrijednosti koje podupire većina njenog naroda. Međutim, to se UN-u ne sviđa. UN-ono vijeće za prava djece, u svojem dokumentu traži od Poljske da mladim djevojkama učini dostupnije zahvate pobačaja, bori se protiv ”stereotipa među spolovima” i da zatvara ”homofobe”.

Dokument traži od Poljske da ”olakša dostupnost pobačaja adolescentima, u skladu sa pravom djeteta na izražavanje svojih stavova i najboljim interesima za dijete”. Da bi stvar bila još neukusnija, oni to nazivaju ”pravom djeteta”, mada se malodobni adolescenti u dobi 16-17 godina nikako ne mogu nazvati ”djecom”.

Dokument je naišao na oštre kritike u Poljskoj, koja je tradicionalna zemlja kršćanskog svjetonazora, a trenutno nema niti jednog ljevičarskog zastupnika u parlamentu. UN također traži od Poljske da ”treba iskorijeniti stereotipe vezane uz tradicionalne uloge muškarca i žene u obitelji i društvu”, te da treba uvesti nove zakone kojima bi se definirali i kažnjavali kritički govor i djela motivirani rasizmom, ksenofobijom i homofobijom, kao specifična kažnjiva djela.

Kao što vidite, namjerno sam napisao ”kritički govor”, a ne popularnu sintagmu ”govor mržnje” koju koriste plaćenički mediji i izdajnički političari, jer ako ja kažem da je trenutna migracija u Evropu štetna po evropsku civilizaciju i njene narode, to je moje stajalište i kritika politike koja to provodi, a ne odraz mojih emocija, bilo ljubavi ili mržnje…. Povrh toga, svi posjeduju i iskazuju emocije, kako ljubavi, tako i mržnje, ali nikad nećete čuti za nekog ne-evropljana ili ne-bijelca da je optužen ili osuđen radi ”zločina ili govora mržnje”. Prema tome, ta pravila očito ne vrijede za svih, stoga te izraze osobno odbijam koristiti.

Stanisław Szwed, zamjenik ministra rada i socijalne politike, kazao je kako poljska vlada nema namjeru mijenjati zakone koji reguliraju pobačaj. Poljska je inače zemlja sa najnižom stopom pobačaja u Europi.

Kada imate instituciju, kao što je UN, koja vam govori da morate ubiti više svoje djece, morate se zapitati o čemu se tu radi… Oni doslovno traže od ove zemlje da ima više pobačaja, dok istovremeno govore evropljanima kako moraju prihvatiti ove imigrante jer evropljani nemaju dovoljno djece (uz ostale idiotske razloge).

Razmislite malo o tome, potiču pobačaj domicilnog evropskog stanovništva, dok istovremeno potiču imigraciju iz Afrike i Azije kako bi zamjenila postojeću populaciju.

To je, dragi moji, očiti genocid, prema svim definicijama i mjerilima, genocid nad Europljanima.

http://pandora.kreativisti.org/un-savje ... -pobacaja/

[EdgarFranjul]

ADVENTSKI REFERENDUM

Zoran Vukman: Koje su tri iznimno bitne povijesne implikacije referenduma o braku u Hrvatskoj?

Dvije godine su prošle od prvog referenduma u Hrvatskoj kojeg su inicirali sami građani. Referendum o braku održan na prvu nedjelju Došašća, 1. prosinca 2013. godine, šokirao je svojim ishodom vrlo glasne zagovornike istospolnih zajednica i utišao njihovu „kulturnu revoluciju“ koja je imala za strateški cilj institucionalno nametnuti hrvatskom društvu „gender-ideologiju“ i tzv. gay brakove. Dvotrećinska većina, 66 posto građana izišlih na „adventski“ referendum, odlučila je da se brak ustavno zaštiti kao životna zajednica muškarca i žene.

Danas ne treba biti prorok da bismo sagledali epohalne implikacije tog referenduma i njegov dugoročni značaj. Irski slučaj, kao obrnuti zrcalni odraz hrvatske situacije, (tamo je 62 posto Iraca glasovalo dijamtralno suprotno nego 66 posto Hrvata) pokazuje koliko je građanska inicijativa „U ime obitelji“ bila dalekovidna. Irska je šokirala svojim neočekivanim liberalizmom, koliko je Hrvatska nadobudne progresiste šokirala svojim „konzervativizmom“. Zapadni domino-efekt je kod nas izostao, jer dok se Zapad mahom klanjao pred rodnom ideologijom i institucionalizirao istospolna partnerstva kao da se radi o njegovoj kulturološkoj osobnoj iskaznici a ne o velikom povijesnom diskontiunitetu i presedanu, Hrvatska je zaključala i ustavno šifrirala vrata za daljnji prodor rodne ideologije.

Naime, Zakon o životnom partnerstvu kojeg je Kukuriku koalicija donijela kao pokušaj da se anuliraju efekti referenduma o braku, i da se ozakone istospolne zajednice juridičkom pojmovnom ekvilibristikom, ne može ni pravno ni semantički poništiti ustavnu definiciju. Taj Zakon je poslužio da se umiri LGBT populacija i da se registracijom njihovih partnerstva otvori prostor za daljnju „protuevangelizaciju“ društva, odnosno da se može dalje „misijski“ djelovati i mijenjati svijest novih naraštaja. Radi se o dugoročnoj svjetonazorskoj borbi i razlučivanju duhova oko temeljnih ljudskih vrednota, pri čemu „misionari“ rodne ideologije žive u uvjerenju kako samo trebaju biti strpljivi i budućnost je njihova.

U suprotnom, da im je primarno bilo bitno osigurati neka praktična, socijalna, ekonomska i pravno-imovinska pitanja homoseksualnih partnera koji žive u svojim zajednicama, onda se ne bi toliko borili za samu redefiniciju ontologije braka, ne bi im bilo važno da se njihova zajednica naziva brakom i da se pojam obitelj proširuje do apsurda. Ministar uprave Arsen Bauk, kao inicijator spomenutog zakona, ove je godine u svibnju, na ministarskom sastanku u Crnoj Gori, priznao da je Milanovićeva Vlada namjeravala redefinirati brak što je referendumom onemogućeno tako da je Zakon o životnom partnerstvu bio kompromisno rješenje koje je trebalo trenutno zadovoljiti LGBT udruge. Bauk je time samo otkrio licemjerje i skrivene namjere nerealizirane SDP-ove ideološke agende.

Stoga, valja istaknuti najmanje tri iznimno bitne povijesne implikacije referenduma o braku u Hrvatskoj. Prvo, brak je ustavno-pravno definiran i pojmovno-semantički utvrđen kao isključiva zajednica muškarca i žene. Zaštićena je njegova ontološka, duhovna, moralna, povijesna i tradicionalna stvarnost. Nitko ne može nikakvim zakonom definirati ili kazati drukčije. I tko god javno govori drukčije, praktički krši Ustav. Drugo, tu promjenu su inicirali i proveli sami građani i pokazali snagu demokratskog građanskog aktivizma. Treće, Hrvatska je danas jedna od rijetkih europskih i zapadnih zemalja u kojoj se slobodno i javno može reći da je brak zajednica muškarca i žene a da ne dođete pod udar tzv. antidiskriminacijskog zakona, odnosno da vas aktivisti gay-udruga ne optuže za diskriminaciju, uvredu ili govor mržnje! Upravo je ova referendumska stečevina postala najvažnija jer pokazuje u kakvom je globalnom ozračju izborena!

Zahvaljujući tome, u Hrvatskoj se nijedan matičar ili matičarka ne moraju bojati priziva savjesti ni da će završiti iza rešetaka kao u Americi. Jedan od paradoksa našeg vremena je upravo inverzirana svijest koja činjenicu da se kod nas može slobodno reći istina naziva „katoličkim fundamentalizmom“ a pravna represija kojom je Vrhovni sud SAD-a svim američkim državama nametnuo obvezu priznanja tzv. gay brakova, u jednoj demokratskoj velesili, trebala bi biti primjer liberalističke odnosno slobodarske svijesti!? Mi smo sada zaštićeni od takvih napada na zdrav razum, no ne treba se, naravno, uljuljkivati. Dvije godine nakon vlada zatišje, svojevrsni detant, u stilu, svatko je zauzeo vlastiti prostor, većina je dobila ustavna jamstva, a manjina traži praktični, juridički i pojmovni prostor kako izigrati legalni konstitucionalizam i nastaviti svoju „kontra-revoluciju“ drugim sredstvima.

Pritom ne treba zaboraviti ozračje u kojemu je proveden referendum o braku. Medijske manipulacije, izrugivanja, prijetnje i pritisci na zagovornike tradicionalnog braka, pa čak i fizički napadi na aktiviste građanske inicijative „U ime obitelji“ bili su dio „demokratskog“ folklora od strane protivnika, koji su koristili svaku vrstu psihološko-propagandnog rata ne bi li zastrašili „fundamentalistički pokret protiv gay brakova“, kako je Slavoj Žižek prozvao hrvatsku građansku „neokonzervativnu“ većinu. I u ovom kontekstu, vrlo je neobična činjenica da „fundamentalisti“ nikoga nisu zastrašivali i napadali, kao što ne napadaju ni danas, a da su oni sami bili napadani od „velikih demokrata“.

Očito Kukuriku koalicija nije doživjela samo veliki ekonomski neuspjeh vlastite politike, nego je doživjela i poraz na ideološkom polju u pokušaju da nametne u društvu i institucijama rodnu ideologiju. Kako god danas netko nazivao istospolna partnerstva registrirana pred matičarem ona ne dosežu nijednu dimenziju bitnosti stvarnoga braka. Brak nije samo društvena i sociološka stvarnost, on je prije svega sakramentalna stvarnost i povijesno iz nje proizlazi. Brak kao zajednica muškarca i žene u svim je kulturama bio neupitna, gotovo sveta institucija. Činjenica je da je brak kao društvena institucija povijesno svoju ovjerovljenost dobio upravo iz njegove sakramentalnosti, a ne obrnuto. Prema tomu, i brak koji se sklapa između istospolnih osoba u nekim kršćanskim denominacijama ne može biti sakramentalno valjan.

Definicija braka koja je izglasana na hrvatskom referendumu slijedi tu tradicionalnu i tisućljetnu logiku. Ona je bila glas zdravog razuma koji je samo utvrdio samorazumljivost braka kao zajednice muškarca i žene, i zaštitio pravo naše djece i njihove djece na oca i majku.

No ne treba na tomu stati. Treba provoditi stalni građanski monitoring i pratiti tko na mala vrata pokušava pravno podmetnuti protu-ustavnu terminologiju. Primjetio sam da neke banke u svoju dokumentaciju polako uvode pojmove „roditelj 1“ i „roditelj 2“. Takve pravne osobe treba tužiti jer krše Ustav Republike Hrvatske. U našoj zemlji ne postoje roditelji A i B, 1 i 2, nego otac i majka. Eto još najveće stečevine „adventskog“ referenduma.


Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/zoran-vukman-k ... -hrvatskoj

[EdgarFranjul]

http://zdravstveniodgoj.com/news/rodne- ... -neljudska

Rodne ideologe tjera želja za uništenjem. Neprirodna. Neljudska.

04.04.2016 08:30

Kako je moguće da se Štulhofer-Jovanovićev seksualni odgoj, pun stručnomedicinskih neistina i obmana, još uvijek predaje u hrvatskim školama? U čemu se sastoji intelektualna bijeda i nestručnost Aleksandra Štulhofera? Zašto Ministarstvo obrazovanja već tri godine taji očitovanja u javnu raspravu o Kurikulu zdravsvenoga odgoja? Zašto se u školama s proglašenom nultom razinom snošljivosti prema nasilju ono potiče na području ljudske seksualnosti? Što je zajedničko pokretu „rodne teorije“ i komunizmu? Može li se seksualni užitak odvojiti od svrhe spolnoga čina, a da se ne ugrozi ljudskost, čovječnost takva postupanja? Smije li se u školama promicati različite oblike seksualne usmjerenosti kao jednakovrijedne? Odgovara profesor Medicinskoga fakulteta u Splitu Matko Marušić.


1. Uvrštenje pornografije u školski seksualni odgoj nazvali ste intelektualnom bijedom, daleko od znanosti. Kako je moguće da se to dogodilo?

Intelektualnom bijedom nazvao sam nestručnost kojom je Aleksandar Štulhofer prikazao potrebu za uvrštavanjem knjiga o pornografiji u literaturu za spolni odgoj u hrvatskim školama. Tu pripada i činjenica da su u tu literaturu unesene knjige kojima je on autor i knjige kojima je autor njegov magistrand Amir Hodžić. Oni su obojica tvorci toga programa, Štulhofer glavni čovjek, a – uvrstili su svoje knjige! Osim svega, dakle, tu postoji i potencijal goleme zarade. Takvo je ponašanje nezamislivo za znanstvenika, sveučilišnoga profesora i pristojna čovjeka.

Objašnjenje znanstvene neutemeljenosti knjige koja kaže da je pornografija „korisna ljudima sa seksualnim problemima“ dao sam ranijepa to ovdje ne bih htio ponavljati. Godinama predajem znanstvenu metodologiju (u biomedicini), službeno sam u karijeri ocijenio možda i deset tisuća znanstvenih izvješća i znam što je znanstvenoistraživački dobro, što je osrednje, a što je potpuno neprihvatljivo, dakle i sramotno loše.

2. Da, doista treba pozorno čitati. A kako biste onda nazvali uvrštenje pornografije u školski obrazovni sustav, dapače institucionalni odgoj koji Republika Hrvatska pruža svojoj djeci? Usprkos činjenici da, prema Hrvatskom ustavu, „Država štiti… djecu i mladež“, dapače, Ustav proglašava: „Dužnost je svih da štite djecu“? Unatoč činjenici da se u javnu raspravu o Zdravstvenom odgoju u lipnju i početkom srpnja 2013. javilo više od dvije tisuće ljudi, a da Ministarstvo obrazovanja do danas nije objavilo prispjela očitovanja neovisnih stručnjaka i zainteresirane javnosti?

Program koji su oni sastavili nazvao sam zločinačkim. Ni taj izraz nije primjeren izražavanju u javnosti, a ja sam oba upotrijebio da prenesem neizrecivo važnu poruku: što je, nego neki oblik zločina, uvrštenje knjiga o dobrobiti pornografije u literaturu za spolni odgoj djece u osnovnoj i srednjoj školi? Koji je stvarno primjeren izraz za takav postupak? To nije bila pogrješka, nego plan, i to plan koji je napravljen nekoliko godina prije nego je došlo do akcije sastavljanja programa. Zamislite se i – shvatite što to znači!

Pitate o skrivanju argumenata koji su izneseni u javnoj raspravi i neočitovanju Ministarstva obrazovanja o prispjelim primjedbama? Pa riječ je o Željku Jovanoviću i stranci koja je nasljednik Saveza komunista Hrvatske! Hrvatska javnost dobro zna kako se cijelo vrijeme svojega ministrovanja Jovanović ponašao, u svakom pitanju i u svakoj prilici. Od takva se čovjeka teško može očekivati osjetljivost, finesa, pa i obična pristojnost. A komunistički duh ne poznaje odgovaranje na primjedbe. Dok je komunizam bio na apsolutnoj vlasti, za „primjedbe“ se gubio posao, sloboda ili glava. Nespojivi su komunizam i demokracija. Oni su kažnjavali i svoje koji su se kadšto upustili u dijalog s onima koji su mislili drukčije.

Što je 2011. hrvatski narod izabrao, to je i imao. I tako će uvijek biti. Neki to zovu stupnjem odgovornosti, neki razinom domoljublja, a neki običnom logikom ili – razumom. Ako birate bez osjećaja odgovornosti, bez domoljublja i bez razuma, nije čudo da dobijete Jovanoviće i prerušene komuniste.

3. Uz primarnu vulgarizaciju i destrukcije seksualnosti pornografija stvara ovisnost potičući seksualno nasilje. Zašto se u našim školama s proklamiranom nultom razinom tolerancije na nasilje ono potiče na području ljudske seksualnosti?

Primarni cilj te strategije nije izazivanje nasilja, nego promjena paradigme spolnosti, a time i obitelji i ljudskih odnosa, uništenje ljudske i građanske pristojnosti, čednosti u djevojaka i mladića, osjećaja i smisla za neporočno, nevulgarno; ide se na iskorjenjivanje javnoga morala gdje će sablazan postati norma, zazor primitivizam, a stid psihološki poremećaj… sve do promjene društvenih i političkih sustava, a onda i vlasti. Prvi korak prema tomu je institucionalizacija razbludnosti, a neposredni cilj joj je ubiti savjesnost, osjećaj za dobro i zlo na području ljudske spolnosti. To je otvoreni rat protiv slobode savjesti, protiv vjere i religije, njihovo protjerivanje iz osobnosti u „privatnost“, stjerivanje „u sakristiju“ i ilegalu; suženje vjeroispovijesti na newageovsku koncepciju religije u kojoj nema moralnih obveza ni ograda.

Za objašnjenje tako krupne izjave trebao bih golem tekst, u što se ovdje ne mogu upuštati. No, kada pozorno čitate sve što zagovornici rodne ideologije tvrde i što rade, onda se ti ciljevi jasno vide. Riječ je o bitci na razini cijeloga čovječanstva, o biti biti-ili-ne biti. Štulhofer i Hodžić samo su terenski radnici, vojnici ideologije koja napada čovječanstvo u cjelini.

Oni koji pomisle da pretjerujem, neka kažu kamo vodi akcija:

a) da se među ljudima izbrišu spolne razlike, čak i biološke;
b) da se prirodnim i normalnim proglasi stavljanje spolnoga uda u otvor za izmet;
c) da se dopuste i promiču svi oblici nastranosti, od kojih obični ljudi za neke nisu ni čuli, a mislili bi da se šalim da ih spominjem; pomislili bi da je prost onaj tko ih opisuje, jer za njihov opis ne postoje ljudske riječi (zato se namjerno rabe kratice, strane riječi i nejasni nazivi);
d) da se tabuiziraju, ismijavaju, skrivaju i obezvrjeđuju osnovni prirodni zakoni, koji ni u čemu nisu upitni, i za koje nema i ne može biti zamjene;
e) da se ide na razaranje braka i obitelji;
f) da se legalizira pobačaj do dobi ploda kad novorođeno dijete prodiše,
g) da se ubojstvo ljudskoga bića u majčinoj utrobi osigura o trošku državnoga zdravstvenoga osiguranja, to jest na teret svih poreznih obveznika i da se ukinu sva ograničenja i mjerila za njegovu provedbu;
h) da se legalizira pedofilija – spolni odnos (neka mi Bog i znanost oproste na tom izrazu) odraslih i djece, i to bez obzira na spol (razmislite što ovo znači!);
i) da se legalizira i financijski podupre tzv. „promjena“ spola, davanjem hormona i operiranjem, dapače da se omogući „promjena“ spola u svim maticama i osobnim ispravama, bez ikakvih medicinskih zahvata, pukim potezom pera (Narodne novine 132/14);
j) da se zabrani ikakva kritika tih postupaka i ideja i da se zabrani liječenje osoba koje bi poželjele bilo koji oblik liječenja od tih stanja, postupaka i želje za njima;
k) da se djecu u školama uči da je tomu tako, da je to prirodno i normalno i da ona sama mogu izabrati od toga što žele;
l) da se djecu odgaja po tim i takvim idejama i da se djeca oduzmu roditeljima koji se tomu protive.

Ima još, ali – nemam snage nabrajati te užase, a i ne biste mi vjerovali.

4. Izgleda da po zagovornicima Jovanović-Štulhoferovoga četvrtoga modula Zdravstvenoga odgoja ne postoji neprihvatljivo, pogrješno i krivo ponašanje na području seksualnosti. Je li prihvatljivo da jedan državni sustav, u ovom slučaju odgojno-obrazovni, promiče subjektivne sklonosti, čak i po cijenu očigledne štete društvu i u neskladu s biologijom?

Za konkretne argumente koji se protive uvođenju toga i takvoga odgoja treba, za početak, pročitati članak Ivana Poljakovića i Gorana Dodiga(Ne)znanstvenost rodne teorije na Hrčku ili barem prikaz njihova članka –Znanstveno o neznanstvenosti rodne ideologije. Pritom sve referencije na koje se oni pozivaju, treba sačuvati, jer se približava dan kad će ti i takvi tekstovi biti zabranjeni.

I danas IV. modul Zdravstvenoga odgoja počiva na znanstvenim neistinama, ideologiji i ne poštuje temeljne ustavne vrjednote.

5. Ali opcija onih koji su nam to nametnuli izgubila je izbore, oni su sada u oporbi, a već treći mjesec na čelu Ministarstva obrazovanja su ljudi koji to stanje mogu promijeniti, samo ako hoće… Ne bi li dovoljan razlog za obustavu mogle biti stručnomedicinske neistine i obmane kojima vrvi Jovanovićev Zdravstveni odgoj?

Odgovor na to pitanje na žalost je porazan i istinit: riječ je o međunarodnom pokretu i pritisku, ravnom svojedobno komunističkoj revoluciji! (Oni imaju i iste izvore i protagoniste.) Taj pokret „rodne teorije“, „seksualne diverzifikacije“ i „nove normalnosti“ jednako je neutemeljen, jednako poguban i jednako agresivan kao komunizam. Vojnici toga pokreta u Hrvatskoj plaćeni su i instruirani izvana. Hrvatski građani, bez obzira na svoju izobrazbu i svjetonazor, nisu uopće svjesni o čemu je riječ, i ne vjeruju kad im se to kaže. Razloga tomu su dva: ne čitaju što se događa u svijetu, i riječ je o toliko nevjerojatnim stvarima da je u njih teško povjerovati.

Ilustrirajmo to mojom pozicijom, jer sam nastupio u javnosti i doživio napade koje ne ću ovdje ni navoditi niti ponavljati, ali koji su bili zloćudni i teški. A za što sam kriv? Kriv sam što sam kao liječnik i profesor fiziologije rekao da je spol određen genski i da on nije „kontinuirana, nego dihotomna varijabla“. To znači da je po spolu čovjek ili muško ili žensko. Rodna teorija kaže upravo suprotno: da se spol, među ljudima, razlikuje tako da postoje, kontinuirano, svi prijelazi od muškoga do ženskoga. Razumijete li što je time rečeno? Rečeno je da ima jednako ljudi koji su na primjer, 32 % muški, a 68 % ženski; 76 % muški, a 24 % ženski, itd. Ponovit ću da se to odnosi i na biološki spol, dakle i spolne organe, žlijezde, te tzv. sekundarne spolne osobine (raspored dlaka, veličina mišića, oblik kostura zdjelice, itd.). E, pa sad zamislite dva spolna bića koja sam prethodno definirao postotcima muškoga i ženskoga.

Zatim se prisjetite da sam sveučilišni nastavnik fiziologije od 19. rujna 1971. i shvatit ćete zašto sam ljut. I – neka mi svi oproste – što kadšto i teškim riječima pokušavam ljude upozoriti, prenijeti im poruku o čemu je riječ i koja im opasnost prijeti.

6. Može li se onda reći da rodna ideologija ide toliko daleko da ne priznaje genetiku, ni metodu analize DNK-a, ni znanstveno posve pouzdan, pokusno ponovljiv i dokaziv način utvrđenja spola prema kojem je jedinka s kromosomom Y, bez obzira na broj kromosoma X – muškoga spola; a jedinka bez kromosoma Y – ženskoga spola?

Ne, ništa ne priznaje, i to bez i jednoga jedinoga argumenta! I svjesni su apsurda svojega učenja i zato ga kriju iza fraza o ljudskim pravima, o ljubavi, o „govoru mržnje“, o (ne)diskriminaciji. Znanstveni argument nemaju ni za što i onda se klone znanosti. Odgovara im kad ih se kritizira s pozicija vjere, jer je njihova mržnja prema vjeri jedan od glavnih motiva njihova djelovanja. U komunizmu su se izvježbali napadati vjeru i tu se osjećaju „na svojem terenu“.

Kad govorimo o skrivanju, treba napomenuti da je njihova taktika i da izbjegavaju govoriti što zapravo rade u svojim seksualnim aktivnostima; njih pokrivaju izrazom „ljubav“. Izmišljaju simpatična imena za grozne stvari – služe se kraticom LGBT(IQ), koju malo tko razumije ili o njoj misli u detalje. Uvedena je riječ „gay“, tj. čak izbjegavaju i izraz latinskoga podrijetla „homoseksualac“. Poremećaj „homoerotofobija“ zamijenjen je „homofobijom“, pedofiliju se naziva „intergeneracijski odnos“, pornografiju „eksplicitni sadržaj“, itd. Osnovna taktika je da glume žrtve, „očajavaju“ zbog diskriminacije, „manjina“ su, ali ni za živu glavu ne će objasniti koje su njihove spolne aktivnosti.

Skrivaju znanstvene podatke o svojem zdravlju, a ako tko što i iznese u javnost, to pripisuju patnjama zbog diskriminacije. Znanstveni časopisi odbijaju objavljivanje svega što bi moglo razotkriti istinu, a kad se što i objavi vrlo učeni ljudi ulažu najveće napore da opovrgnu objavljene podatke. Time na ugledu, a tako i na opstanku, gube i časopisi pa se odlučuju za skrivanje podataka. Za objavljivanje istine, za njezino izgovaranje, pa i za obična stručna pitanja gube se karijere.

7. Može li se seks definirati? Što je seks i koja mu je primarna svrha?

Dopustite jedan neizravan odgovor, koji ilustrira skoro sve što treba reći u odgovoru na Vaše pitanje.

Ima jedna bjelančevina u mužjacima, koja se naziva H-Y. Nje nema u ženki, i moja struka imunologija bavila se tom bjelančevinom zbog drugih razloga (ne radi proučavanja spolnosti) i dobro sam je upoznao. Ta je bjelančevina određena genom na kromosomu Y, koji daje muški spol. Ona je dio receptora za testosteron, hormon koji prirodno, fiziološki, evolucijski – muškarca čini muškarcem.

To sve skupa ne bi bilo posebno zanimljivo da nije nađeno da se H-Y nalazi – jednak – u mužjacima svih vrsta, od morskoga ježinca do čovjeka!

Treba li nakon toga ljudima dalje dosađivati o pitanju postojanja spolova?

8. Engleski nas je sve toliko zarazio da ste, eto, posredno odgovarajući što je seks, zapravo odgovorili što je spol. Mislio sam na ženidbeni čin, spolni odnos, snošaj. Koja je krajnja svrha intimnoga sjedinjenja po jednoga pripadnika različita spola? Ili, čemu služi osjemenjivanje jajne stanice? Može li se spolni užitak odvojiti od svrhe spolnoga čina, a da se ne ugrozi ljudskost, čovječnost takva postupanja?

Tu ima više pitanja na koja bi trebalo opširnije odgovoriti. Reći ću kratko: u cijeloj prirodi spolni čin služi samo oplodnji i produljenju vrste. Užitak koji prati spolni čin (nagon, potreba, elementi približavanja, itd.) produkt su hormona i prirodnoga probira. To imaju svi sisavci, a ne samo čovjek, no samo je čovjek od toga napravio „filozofiju“ prava na užitak. Kad se spominje prirodni probir, valja se prisjetiti da cijela teorija evolucije počiva na spolnom razmnožavanju. Pretvaranje spolnih nastranosti u nešto prirodno izravan je udar na teoriju evolucije.

Za mene kao odrasla čovjeka, liječnika, istraživača i profesora, pitanje o svrsi spolnoga života i njegovu odnosu s ljubavi sasvim je suvišno. A upravo pokret o kojemu govorimo odgovara na to pitanje vrijeđanjem ne samo Boga i čovjeka, ljubavi, rođenja, roditeljstva i obitelji, nego vrijeđanjem veličanstvene teorije evolucije, jednako kao i pučkoškolskih udžbenika biologije.

Upravo na to upozoravam sve ljude koji žele svoj život proživjeti što sretnije i ugodnije, sa što manje nesreće, bolesti, žala i kajanja. Pritom ne diram u svjetonazor, vjeru, uvjerenja i način života, nego govorim s pozicija hladne, suhe, sekularne znanosti koja se uči u svim školama na svijetu. Tu se sjetite: zato su oni i došli u škole! Zato oni i ciljaju djecu!

9. Smije li se na temelju suvremene antropologije u školama promicati različite oblike seksualne usmjerenosti kao jednakovrijedne? I to u zemlji čijim je Ustavom određeno da je zajednica intimnoga života, brak, isključivo zajednica jednoga muškarca i jedne žene? Koje će biti posljedice za društvo ako se to čini mladim naraštajima?

Nije mi poznat ni jedan dokaz, ni jedna pojava u prirodi i ni jedan pokus ili opažanje koje bi govorilo da prirodno (evolucijski!) ima i jedan oblik spolne sklonosti nego muško – ženski. Pritom treba „razlikovati grijeh i grješnika“, ono što neki ljudi rade od onoga što je prirodno zadano. Ljudi mogu raditi različite neprirodne stvari i u načelu oni to čine jer zbog nekoga tužnoga razloga ne mogu drukčije. To treba razumjeti. No, neprirodno ponašanje nije argument da ga se proglasi prirodnim – „jer tu i tamo postoji“. Slično tomu, često se namjerno miješaju prirodni zakoni i pitanje ljudskih prava; ja govorim o znanosti, biologiji, fiziologiji, anatomiji, a ne o ljudskim pravima i pravima manjina koje se ne ponašaju po prirodnim zakonima. One za to nisu krive, ali to ne znači da njihove specifičnosti odgovaraju prirodnim zakonima. Ne može se mijenjati norma zato što neki odstupaju od norme. Da nema norme, ne bismo ni znali za odstupanja. I – upravo o tome je riječ: zagovornici rodne teorije zlorabe stanje osoba koje odstupaju od prirodnih zakona – da bi relativizirali i ukinuli prirodne zakone.

Što mislite zašto je Aleksandar Štulhofer javno izjavio: a) da on ne zna što su prirodni zakoni, b) da je to izraz iz teologije? Razmislite dobro o tom!

Ja mislim da to nije prirodno. A ako nije prirodno – što je? Nije to ni aberacija[1] niti ljudsko pravo. To je, bojim se, želja za uništenjem. Neprirodna. Neljudska.

[1] „1. Zastranjivanje, skretanje s pravca, odstupanje od uobičajenoga, predviđenoga ili sistemskoga [kromosomska aberacija]; abnormalnost, nepravilnost;

u biologiji: odstupanje/skretanje od oznaka (građa, boja, veličina) tipičnih za neku vrstu;
u astronomiji: prividna promjena položaja zvijezda uslijed godišnjega gibanja Zemlje oko Sunca;
u pravu: skretanje od istine kako bi se koga dovelo u zabludu;
u psihologiji: a. odstupanje od očekivanoga načina mišljenja i rasuđivanja [mentalna aberacija] b. odstupanje od uobičajenoga u spolnom ponašanju [spolna aberacija];
fizici: u optici skup pogrješaka u slici zbog nesavršenosti optičkih sustava [kromatska aberacija; sferna aberacija]“ (Hrvatski enckilopedijski rječnik).

[EdgarFranjul]

https://homunizam.wordpress.com/

Na gornjem linku možete naći poprilično dobrih tekstova o LGBT teroristima, kao i o islamskim teroristima. I jedni i drugi su veliki problem.

[EdgarFranjul]

Seksualna orijentacija serijskih ubojica



Postoji neporeciva i prešućivana statistička povezanost serijskih ubojica i sodomije.

25% (američkih) serijskih ubojica su sodomiti (gay ili bi). Zastupljenost sodomita u američkoj populaciji je 8 puta manja (cca 3%). 8 puta (700%) je veća vjerojatnost da neki od TOP-100 serijskih ubojica je (L)GB(T), nego da je hetero. Pametnome dosta da ustvrdi kako već samo zbog toga ‘Gay is not OK’.

Koji su dokazi da su “sodomiti 700% češće serijske ubojice”?

Analizom respektabilnog izvora informacija o ubojicama (http://murderpedia.org/) može se poimenično pronaći da je među 100 najvećih američkih serijskih ubojica (sortirani po broju žrtava) njih 25 gayeva i biseksualaca, tj. 25% sodomita. Tu činjenicu ne mogu osporiti gay-aktivisti, jer ne govorimo o nekakvoj tzv. ‘orijentaciji’ ovjerenoj kod javnog bilježnika, već o praktičnom ponašanju.

Tih 100 predstavlja 26% svih američkih serijskih ubojica, što je više nego reprezentativan uzorak. Štulhoferova katedra seksologije na FFZG ima daleko više resursa na raspolaganju, te bi ovako poimenično mogla analizirati i preostale manje efikasne serijske ubojice – i izaći s definitivnom brojkom i popisom.

Za to vrijeme nas liberalni dušobrižnici gay pokreta, u ime ničim zaslužene tolerancije, uvjeravaju da homoseksualci nisu ništa više nasilni niti ubojice nego hetero. Onaj koga su uspjeli uvjeriti da homoseksualnost nije psihički poremećaj, taj bi to i mogao progutati. Ne samo da su opasni po sebe (zbog boleština), nego i za druge – kako vidimo.

Naši preci su bili dobri promatrači ljudskog društva i vidjeli su povezanost sodomije i zla opasnog za društvo – pa baš sve svjetske religije osuđuju homoseksualnost. Oni su tu vidjeli nešto više od ‘nerasplodnosti’. I eto, umjesto očekivanih proporcionalnih 3-4 sodomita među 100 najvećih ubojica, ima ih 25.

I predatori i plijen

Zbog promiskuiteta (“I dalje mislite da je homoseksualnost “prirodna”? Ovi podaci će vas šokirati!“), homoseksualci su ujedno i najlakša lovina. Kada imaš 500-1000 (anonimnih) seksualnih partnera na najopskurnijim mjestima, statistički gledano moraš naletiti na grubljeg ‘igrača’ u testosteronskoj igrici naskakivanja ‘mužjak-na-mužjaka’. Međutim, homoseksualci uvijek budu prikazani kao žrtve. Jedan tipični svježi članak “The New York Timesa” navodi

“…now suspected of killing a dozen men, many of them homosexual.”

Ovo, “mnogi od njih homoseksualci” (a da se goebelsovski nigdje u članku otvoreno ne spomene da je i ubojica homoseksualac) kao da je samo još jedan generalni dokaz o jadnim žrtvama homofobnog društva i novi poen za gay pokret – u korist društvenog prihvaćanja homoseksualnosti. Lažima dobivaju status žrtava i kada homoseksualci ubijaju druge homoseksualce (“Hitler – homofrend godine 1921,1922…1945“). Kao što je i AIDS iskorišten u njihovu korist a ne na očekivanu štetu.

U istraživanju “25 u TOP-100” su serijske ubojice-sodomiti navedeni poimenično po rastućoj “učinkovitosti” (nitko s manje od 11 ubijenih se nije mogao plasirati u TOP-100). Klikom na svakog ubojicu moći ćete otvoriti posebnu stranicu s detaljima o njemu. Svakih par dana će se aktivirati po dva nova linka s detaljima u ovom 25-dijelnom serijalu. Ne očekujte kronološko navođenje (o nekima ima manje izvora), niti sve žrtve – već samo pojedine crtice. U tim biografijama ćete naći i potvrdu članka “Američki zatvori – državni rasadnici sodomije“.

Izloženi detalji nisu ovdje zbog zadaha smrti i senzacionalizma, nego zbog uvida u homoseksualni svijet: bilo da se radi o životu predatora, bilo o načinu života njihove pretežito (L)GBT lovine. Nekim ubojicama je i hetero rektum i ženski rektum ili dječji rektum jednako dobar – pa riječ ‘homofobija’ ovdje može poprimiti i vrlo doslovno značenje. Postati će vam i nešto jasniji razmjeri sodomije u SAD, snaga američkog gay pokreta i današnja homoseksualizacija Amerike.

Poimenični popis serijskih ubojica-sodomita

#25 Vaughn Greenwood (ubio 11)

Scena zločina ukazuje na ritualna ubojstva. Svim žrtvama je prerezano grlo, sol posuta uokolo tijela, izuvene cipele su posebno složene, ostavljena šalica s krvi. Policija je na temelju toga izradila potpuno pogrešan profil ubojice. Jedino što je ipak pogodila da je homoseksualac.

#24 Stephen Nash (ubio 11)

Potpuno neočekivano bi usred razgovora nožem isjekao sugovornika.

#23 Benjamin Atkins (ubio 11)

Žrtve, većinom prostitutke želio ubiti samo zato što su bile žene – jer je bio svjedokom majčina prostituiranja.

#22 Ricky Green (ubio 12)

Zajedno sa svojom suprugom ubio nekoliko žena, nakon čega bi se seksali uz leš.

#21 Elton Jackson (ubio 12)

Nastojao dobiti privolu potencijalne žrtve – koja je pristala na homoseksualni seks za novac – da mu utrlja losion između skupljenih nogu, a onda im prilazio straga s remenom kako bi ga prebacio preko glave.

#20 Herbert Mullin (ubio 13)

Ubijao ljude da spasi Kaliforniju od potresa, jer su ga oni sami telepatski tražili da ih ubije. Ubio svećenika u ispovjedaonici. Rasporio autostopisticu da vidi unutarnje organe.

#19 Arthur Shawcross (ubio 13)

Izrezivao genitalije žrtava i jeo ih.

#18 Randy Kraft (ubio 16+)

Žrtve drogirao pićem i lijekovima. Većinom marince i autostopere. Kastrirao, palio ih auto-upaljačem za cigarete, uguravao predmete u penis i rektum. Izbacivao tijela žrtava iz jurećeg auta po autocesti.

#17 Herbert Baumeister (ubio 16)

Seksualno ga je uzbuđivalo gušenje partnera za vrijeme seksa. Odlagao tijela žrtava sve bliže i bliže svom domu.

#16 Charles Hatcher (ubio 16)

Zbog ubojstava dječaka višekratno psihijatrijski vještačen ali uvijek puštan. Zatražio za sebe smrtnu kaznu, ali porota je odbila. Četiri dana kasnije, sam se objesio u ćeliji.

#15 Jeffrey Dahmer (ubio 17)

Njegova ubojstva su uključivala silovanja, komadanje, nekrofiliju i kanibalizam. Imao je fantazije o ubijanju muškaraca i seksa s njihovim leševima već sa 14. Držao leševe danima u svojoj sobi. Dijelove žrtava držao u frižideru i posudama.

#14 Gordon Northcott (ubio 20)

Otimao dječake i skrivao ih na svom ranču, te iznajmljivao bogatim pedofilima.

#13 Carl Panzram (ubio 22)

Priznao ubojstva nekoliko mladih dječaka i kako je uživao u tome. U svojoj autobiografiji kaže da je prekršio svaki od božjih zakona, te da ih je bilo još – i njih bi.
Zbog svoje veličine i reputacije bio je u mogućnosti zastrašiti ostale zatvorenike u podčinjenost. “Bio sam toliko zaposlen sa sodomijom da nisam imao vremena. Počeo bih jutro sa sodomijom, naporno radio na tome, ako sam mogao cijeli dan, a ponekad i pola noći.”

#12 Ronald Dominique (ubio 23)

Uglađenih manira, nagovarao je svoje žrtve na seks za novac u njegovoj kamp-prikolici. Ako je procijenio da je žrtva hetero, nudio je seks sa svojom nepostojećom suprugom, čiju bi atraktivnu sliku pokazao (on je slabog srca i ne može…). No, tu je bio i uvjet: morali su pristati na vezanje prije nego se ona pojavi – jer je stidljiva. Ako je procijenio da je žrtva gay, vezanje im nije bilo strano.

#11 Larry Eyler (ubio 23)

Znatiželjni pas domara zgrade u Chicagu gdje je živio Larry Eyler se zainteresirao za vreće smeća uredno ostavljene na pločniku. Domar ih je trebao pripremiti za odvoz. Bilo je tu 8 sivih vreća i jedna mu je skliznula iz ruku, te se rasuo sadržaj: odsječena ljudska noga. Našavši raskomadano tijelo, pozvao je policiju, koja je u ostalim vrećama našla ostatke mladog bijelca, razrezanog na 8 komada.

#10 Wayne Williams (ubio 24)

Crnac koji je ubijao crnačku djecu. Na suđenju je poricao. Tužitelj ga je upitao da li je bio u panici dok je ubijao žrtve. Williamsu se omakao odgovor “Ne”. Time je slučaj bio zaključen.

#9 Juan Corona (ubio 25)

Farmer je u svom voćnjaku našao svježe iskopanu jamu. Kada je misterioznu jamu došao pogledati idući dan, bila je zatrpana. I za priprostog seljaka je bilo očigledno da je to bio nečiji grob, pa je pozvao policiju. Iskopali su Kenneth-a Whitacre, prerezana grla i glave žestoko raskomadane, gornji dio tijela višekratno izboden. Lubanja mu je bila smrskana nečim oštrim, mačetom ili nožem…

#8 Dean Corll (ubio 27)

Imao je dvojicu tinejdžera koji su mu namamili svoje poznanike dječake kao buduće žrtve za nagradu od 200$ po glavi – da ih on muči i ubije. Pozvali bi ih na pijanku i snifanje ljepila i boja, te pušenje marihuane. Kada bi se onesvjestili, on bi ih vezao za posebnu dasku za mučenje…

#7 Patrick Kearney (ubio 28)

Elektronički inženjer iz Los Angelesa koji nije izgledao kao stereotipni serijski ubojica sa svojim naočalama i bezazlenim ponašanjem. On je jednostavno ušetao u policijsku postaju i predao se. Sa svojim ljubavnikom se često svađao, a on bi izlazio za duge vožnje. Tada bi pokupio mlade muške autostopere ili mladiće iz gej barova i ubio ih. On je prvenstveno bio nekrofil, upucavši svoje žrtve bez ikakva upozorenja, zatim bi raskomadao tijela i sakatio ih. Na kraju bi odbacio žrtvu uz autocestu ili u pustinji, obično zamotanu u vreće za smeće.

#6 John Gacy (ubio 33)

Građevinski poduzetnik u tihom predgrađu Chicaga poznat po političkom i karitativnom angažmanu u zajednici. Oblačio se u klauna i posjećivao i zabavljao bolesnu djecu u bolnicama. Sa suprugom je priređivao legendarne vrtne zabave i roštilje za susjede, jednom sa 300 gostiju. Iako su se mnogi susjedi žalili na čudan miris, to ih nije spriječilo da prisustvuju njegovim tematskim zabavama. Susjeda Lillie Grexa je bila sigurna da je crknuti štakor ispod parketa uzrok. Vrijeme će pokazati da se nije radilo o štakoru ili problemu s kanalizacijom, već o 29 žrtava plitko zakopanih u niskom prostoru koji je čest ispod američkih kuća, da budu odignute od zemlje (“crawl space”).

#5 William Bonin (ubio 44)

Nakon što je konačno bio uhvaćen, majci jedne od žrtava je rekao da mu je baš njen sin bio najomiljenija žrtva jer “je toliko vrištao”. Nije rijedak slučaj da sodomiti ubijaju zajedno s još nekim. Boninovi različiti pomagači su imali između 17 i 21 godinu

#4 Ottis Toole (ubio 65)

Priznao ubojstva, silovanja i kanibalizam. Za sotanistički kult “Hand of Death,” je kidnapirao djecu za ljudske žrtve i “snuff” porno filmove na tajnom ranču u Meksiku (“snuff” movie=snimljena stvarna ubojstva).

#3 Donald Harvey (ubio 87)

U bolnici, gdje je radio, dobio je nadimak “Anđeo smrti” zato što se činilo da je nekako uvijek bio prisutan kad je netko umro. Bolnice u kojima je radio su imale visoku stopu smrtnosti, a i neki njegovi znanci, kao i homoseksualni ljubavnik su iznenadno preminuli.

#2 Donald Gaskins (ubio cca 200)

Pedofil i silovatelj. Jednom kada je njegova brutalnost oslobođena, on nije znao za granice, mučeći, ubijajući, kanibalizirajući i muške i ženske žrtve. Ubijao je djecu, uključujući barem jednu bebu: zakretanjem vrata, prerezujući grlo, ubadanjem, trovanjem, utapanjem, tukao ih šakamo do smrti, strijeljao… Bila su to rekreacijska ubojstva vikendom, svakih 6 tjedana. Ubojstva su s vremenom rafinirana sve dok nije mogao držati svoje žrtve živima i da vrište satima, ponekad danima.

#1 Henry Lucas (ubio cca 600?)

Toliko je puta priznavao ubojstva i toliko puta opovrgavao, da je pitanje je li on bio najveći američki serijski ubojica ili najveći serijski lažljivac. Priznavanjima je sve doveo do apsurda i u sumnju. Ako je postojao sotonistički kult za koji je ubijao, onda bi on zaista mogao biti #1. Ako su priznanja bila lažna, onda bi mogao biti negdje na #25, a sve ostale bi trebalo pomaknuti za jedno mjesto gore u poretku. U svakom slučaju, radi se o izuzetnom serijskom ubojici. Ubijao je i u tandemu s #4. Karakteristično je za njega da je bio nekrofil, te volio seks bilo s mrtvim, bilo sa živim životinjama.

#26 Albert Fish (ubio 10 ljudi)

Naknadno je identificiran još jedan jači serijski ubojica, pa je siroti Albert ispao iz konkurencije: sa 100. mjesta je pao na 101. Ostavljen je kao bonus zato što je tekst o njemu već bio napisan.

Otkrio da uživa kada mu se zadaje fizička bol. Kada su ga premlaćivali, izazivalo mu je erekciju. Najčešće je seksualno zlostavljao dječake ispod 6 godina. Konzumirao je urin i fekalije. Zabadao si igle između rektuma i mošnji (rentgen pokazao da ima 29 neizvađenih igala). Razvio morbidni interes za kastriranje. Nekoliko djece je nakon mučenja ubio, izrezao, kuhao i pekao, te pojeo kroz nekoliko dana.

Ubijanje kao seksualni užitak

Postoji jedan dobro isfabriciran mit kada se javnost suoči sa zločinima koje počine homoseksualci. Čuje se ovakva priča: “On je bio u sukobu sam sa sobom, patio je suočavajući se s vlastitim homoseksualnim tendencijama koje su ga istovremeno fascinirale i odbijale ga“. To je liberalni opis povremene pojave savjesti i spoznaje grijeha, te nepriznavanje slobodne volje. Opis ubojice koji se istovremeno užasava ubijanja i fasciniran je ubijanjem – no, što ga ne sprečava da dalje ubija.

“One of the many serial killers who struggled with the fact that he was homosexual,

…he would take out his anti-gay sentiments on his victim, usually ending up with the victim dead of stab wounds while bound.”

Ma dajte molim vas, nemojmo se praviti blesavi! U ovom serijalu ćete naći iskaze samih ubojica da ubijaju zbog seksualnog užitka. Istovremeno: zar onaj koji je spreman na anonimni seks s potpunim strancem nije idealna žrtva? Koji pristaje na njima uobičajene sado-mazo rekvizite te postaje bespomoćna žrtva viših predatora u hranidbenom lancu (poput Morlocka i Eloia u Wellsovu “Vremeplovu”). Time je homoseksualnost korak ka divljaštvu.

Homoseksualnost je samo prva mentalna barijera

Homoseksualnost predstavlja probijanje jedne mentalne barijere ugravirane u naš genski kod. Nakon prelaska te barijere lakše se prelaze i ostale društvene norme, među kojima je ubojstvo. Slijedeće granice koje će doći pod udar su pedofilija (“Neporeciva povezanost pedofilije i homoseksualnosti“), incest, općenje sa životinjama… Kinseyevska ‘znanost’ će za svaku pronalaziti akademska opravdanja, a liberali hipnotizirani ‘slobodom’ omogućiti da perverz-aktivisti to i provedu. Zato je rat protiv homoseksualizacije, kao prvog presedana, toliko važan.

Politički nekorektnu istinu o 8 puta većoj zastupljenosti sodomita među serijskim ubojicama može svatko i sam provjeriti (“Metodologija dokaza povezanosti sodomije i serijskih ubojica“).

101serialkillers
TOP-100 (+1) američkih serijskih ubojica, sortirani po broju žrtava. Crvenim slovima su označeni sodomiti. (izvor: “Murderpedia”)


Nitko ne želi umanjiti heteroseksulna serijska ubojstva. Ali sodomiti su previše statistički zastupljeni, da bi se zanemarila ova povezanost. Pogotovo kada se posebnim pravima zaštićuje, te djeci promovira način života koji je nedvojbeno povezan s društvenom patologijom.

https://homunizam.wordpress.com/2016/09 ... h-ubojica/

[EdgarFranjul]

Ivica Šola: Nekoliko misli o abortusu i zakonima
Piše: Narod.hr -7. ožujka 2017. u 09:1521



Zakoni zabranjuju prebrzu vožnju, pa ljudi opet prebrzo voze. Zakoni zabranjuju krađu, pa ljudi opet masovno kradu. Zakoni zabranjuju ubijanje, pa se ljudi opet ubijaju. Zakoni zabranjuju neplaćanje poreza, pa ljudi opet rade na crno, piše Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju.

Kada bi se zakonima svijet i ljude moglo učiniti boljima, kada bi se samom činjenicom postojanja bilo kakve zabrane iskorijenilo zlo, svijet bi postao raj na zemlji. Hrvatska ima dobre zakone, ali to za njen prosperitet ne znači ništa. Opće mjesto u tom smislu je Bismarckova misao: “S lošim zakonima i dobrim upravljačima može se dobro vladati, ali s lošim upravljačima i dobrim zakonima nikako.”

Ortega y Gasset reče kako su zakoni nastali zbog beznađa uzrokovanog iskvarenom ljudskom naravi. Tako smo krenuli kao civilizacija proizvoditi zakone, s krajnjim učinkom da smo izbjegavajući zakon džungle stvorili džunglu zakona. Stvar je bizarna, da bismo osigurali da ljudi poštuju deset zapovijedi božjih napisan na pola kartice teksta, mi smo donijeli sto milijardi zakona, zakonodavnu džunglu.

Zato možemo reći i obrnuto, zakoni su pisani za nedobre ljude, dobrim ljudima ne treba zakon da ne bi krali ili činili bilo kakvo zlo. Ako mi zakon ne brani da ne smijem varati ženu, dobar čovjek to svejedno neće učiniti. Ako nekoj dobroj ženi zakon ne brani da ostavi svoju djecu, ona to svejedno neće učiniti.

Ovdje ne govorimo protiv postojanja zakona, zakonske regulative, niti protiv pravne države i njenih institucija, već o mentalitetu koji od zakona čini metafizičku, soteriološku kategoriju.

Moja pokojna mater rodila je nas osmero. Nju nije uopće zanimalo što kaže jugoslavenski zakon o abortusu, ona je znala da je to zlo, ubojstvo ljudskog života. Njoj zakon, permisivan ili restriktivan, uopće nije bio bitan. Ona je u istini imala izgrađene moralne stavove. Kada su ljudi normalni, zdravog razuma i moralnog osjećaja, zakoni su nepotrebni, beskorisni, kada su ljudi pokvareni, svaki će zakon prekršiti, pa i u slučaju da se abortus zakonski zabrani.

Mogli bismo zakonom propisati da ljudi budu sretni, zar ne? I? Mogli bismo zakonom propisati da se Hrvati moraju kupati svaki dan kako bi u tramvaju i čekaonicama bilo podnošljivije, zar ne? I? Ovaj dio najbolje zaključiti mišlju koju je Platon izrekao prije više od dvije tisuće godina: “Dobri ljudi ne trebaju zakone da bi im rekli da se ponašaju odgovorno, dočim će zle osobe uvijek naći načina kako da izigraju zakon.”


Ne trebam posebno napominjati da kada su u pitanju bioetičke teme prihvaćam nauk moje Crkve. I briga me za zakone, meni država zakonski može dopustiti da ubijemo svoje nerođeno dijete, no ja to neću, to je zlo, kakav god bio zakon.

S druge strane, muškarci i žene, posebno agresivne feministice, koji u ovoj raspravi oko abortusa kao glavni argument navode žensko pravo na izbor, jer se radi o njenom tijelu, također, kakav god bio zakon, i da se pobačaj zabrani, oni će ga učiniti, naći će načina. Platon je u gore citiranoj rečenici rekao sve.

Ipak, valja reći da proabortivna argumentacija, moja sloboda – moje tijelo – moja privatnost, koju ovi libertinci iznose, pa i predsjednik ustavnog suda Šeparović, smjesa je sofizma, logičke i znanstvene neodrživosti, udarac na elementarni zdrav razum. Protiv nje na istom ovom mjestu napisah: “Jedan od ‘patrijarha’ liberalizma John Stuart Mill u spisu ‘O Slobodi’ jasno kaže da je ‘nad samim sobom, nad svojim duhom i tijelom svaki individuum suveren.’

Dakle, reći će feministica, ‘ja sa svojim tijelom mogu raditi što hoću.’ Je li baš tako? Jedan drugi liberal, Norberto Bobbio, protivnik abortusa koji je tu bio više na liniji s papom Pavlom VI., nego na libertinskoj, odgovorio je: ‘Premda se na prvi pogled čini da bi abortus bio savršena aplikacija Millovog principa, ja kažem da je to aberacija istog. Individuum je jedan, pojedinac.

U slučaju abortusa postoji drugo tijelo u tijelu žene. Samoubojica raspolaže sa svojim pojedinačnim životom. No abortusom se raspolaže tijelom drugoga.'” Da, to nije rekla Željka Markić, niti nadbiskup Barišić, već jedan od korifeja europske liberalne misli.

Prošlo ljeto u dvorište mi ušla zmija, djeca vrište, krenem je ubiti, a čovjek kraj mene mi kaže kako je zmija zaštićena, da je ne smijem ubiti jer su visoke novčane kazne. Rekoh, briga me za zakone, ali prema zdravom razumu nije mi jasno kako to da je dopušteno ubiti nerođeno dijete, a nije dopušteno ubiti gmizavca koji traumatizira već rođenu djecu?

A što mislim o odluci Ustavnog suda? Ništa. Sve što trebam misliti o ovome naučio sam još od pokojne matere. Pa i to da ubiti nerođenog nije nikakva “privatna stvar žene”, kako reče Šeparović, pogotovo stoga što ni ubojstvo zmijurde na mom privatnom posjedu nije moja privatna stvar.

Tuđi život nije ničija “privatna stvar”, sudbina tuđeg života ne može biti objekt ničijeg “slobodnog izbora”. Parafrazirajući Platona, zakoni se, očito, donose radi zmija, a ne radi ljudi.

http://narod.hr/kultura/ivica-sola-misl ... u-zakonima

[EdgarFranjul]

ČUDOVIŠNA AGENDA

OPREZ! STVARAJU NOVU RASU ‘LJUDI’ U VAŠEM NEZNANJU: Država plaća djeci da promjene spol bez znanja roditelja!

Autor: Z. K. Četvrtak, 30. Ožujak 2017. u 13:05

Stvara se čovjek koji će biti stvoren na sotonsku sliku, u potpunom rasulu naroda svijeta!


Djeca od 15 godina u Americi ne smiju pušiti, ne smiju donirati krv, a ne smiju se ni tetovirati bez znanja roditelja. Ali zato smiju promijeniti spol bez znanja roditelja, i još im tu čudesnu operaciju plaća država. U Americi. Gdje baš ništa ne plaća država, pogotovo što se tiče medicine. Dakle, djeca u najosjetljivijim godinama svog života mogu odlučivati sama bez da se s ikim savjetuju(jer tako se krše prava djece), hoće li se operacijski (dakle zauvijek) promijeniti u žensko ili muško ili nešto sedamnaesto i to besplatno. Jer država je tako dobra. Ona pomaže jadnoj nesređenoj djeci u prosvjetljenju duha i tijela kako bi mogli samostalno odabrati rodni identitet. No, to je samo vrhunac. Naime, u Americi, (identično se malim koracima događa i u Europi pa i u Hrvatskoj nametanjem prosvjetljenog kurikuluma s pedofilskim lektirama), djecu u pogledu transrodnosti i drugih izopačenih ideja ‘obrazuje’ vrlo rano.

Tako djeca u četvrtom razredu bivaju prisiljena učiti o incestu i drugim gadarijama, nešto kasnije o analnom i oralnom spolnom odnosu, o homoseksualnim obiteljima, i transeksualcima te svim drugim vrstama ‘ljudi’, o abortusu kao o kontracepcijskom sredstvu koji se također može obavljati ‘bez znanja roditelja’ itd.

Kroz predmet Zdravstveni odgoj doslovno nameću izopačene spolnosti od najranije doba te ih se prisilno indoktrinira dok je roditeljima zabranjeno povući djecu s takvih predmeta. Također roditeljima je zabranjeno naučavati tradicionalnu obitelj jer time ‘ugrožavaju’ slobodu djeteta ali je državi (instituciji) dozvoljeno posve krojiti nova biseksualna bića budućnosti te ih izlagati baš svakoj sotonskoj propagandi u pogledu spolnosti. Spolnost im je najbitnija stvar na svijetu koju ‘država’ novog doba želi imati u svojim rukama. A znate zašto?

Jer ona donosi na svijet novog čovjeka. Dah Božji kojeg sotona od početka svijeta iz ljubomore prema čovjeku želi izopačiti (da više ne bude stvoren na sliku Božju nego na sliku sotonsku) i uništiti. To se vidi i po plodovima. Jer, u isto vrijeme ta zemlja diči se sljedećim plodovima: najvećim brojem abortusa, najvećim brojem razvoda i raspada obitelju, najvećim brojem ovisnika, najvećim brojem psihijatrijskih slučajeva maloljetnika, najvećim brojem samoubojstava djece i maloljetnika, depresije…i to nekima ne govori baš ništa.

Agenda ide dalje, Europa hvali takav prosvijetljeni obrazovni sustav i prihvaća sve te ideje, a samim time i njihove plodove. U skandinavskim zemljama stanje je po pitanju indoktrinacije još strašnije, tamo djeca u vrtićima dobivaju lutkice s penisima i vaginama koje onda uče spajati, a pornografski dokumentarci za djecu postali su dio svakodnevice.

Diljem Europe rodna ideologija uzela je maha i djecu se također odgaja u smjeru – dječak nije dječak i djevojčica nije djevojčica. Možeš biti što hoćeš. I Hrvatska je u tom vrtlogu pomutnje, a novi kurikulumi koji se promoviraju uz bolesnu potporu medija uče da – mama nije mama, i tata nije tada, ubiti djeca ne moraju ništa znati, ali moraju znati kako točno spolno općiti i bludničiti već u prva 4 razreda osnovne škole, moraju znati da njihova obitelj s majkom i ocem nije baš normalna jer možeš imat i dvije mame ako hoćeš, i tri i pet. I nitko se ne buni? Kako? Zaspali smo, a kad se probudimo i kad sve bude jasno, biti će kasno – pogledajte prilog.



http://www.dnevno.hr/planet-x/oprez-stv ... a-1013300/

[EdgarFranjul]

Profesor-ateist: gay brak je protiv prirode i evolucije, a pravo gayevima na usvajanje djece je državno podsticanje pedofilije !

Date28/07/2017


Nedavno je njemački parlament, Bundestag, velikom većinom glasova ozakonio gay brak u Njemačkoj. Pored svih zastupnika Socijaldemokrata, Zelenih i stranke Ljevica, za to su glasala i 72 od ukupno 225 zastupnika Merkeličnog CDU-a. Među tih 72 zastupnika, bili su i ministrica obrane Ursula von der Leyen, Merkeličin predstojnik kancelarskog ureda Peter Altmeier i mladi zastupnik Jens Spahn, član glavnog odbora CDU-a, inače deklarirani gay. Merkelica je kofol glasala protiv. Kažem kofol, jer je sve to bio jeftini igrokaz.

Poznato je da ona u stvarnosti nije protiv gay braka, niti je ikad doista bila konzervativna, već oduvijek liberalna, naprimjer ona se još prije 25 godina, kada je bila tek nova, mlada zastupnica u CDU-u, zalagala za pobačaj. A pomenuto troje političara CDU-a koji su glasali za gay brak su njeni najbliži i najpouzdaniji suradnici u stranci. Merkelica je osobno pokrenula pitanje uvođenja gay braka i glasanje o tome u Bundestagu. To je bio njen taktički potez upravo sada, dva i pol mjeseca uoči parlamentarnih izvora. Jer, radi se o tome, da ona želi osigurati svaku opciju za moguću vladajuću koaliciju nakon izbora u rujnu. Već sada je izvjesno da će CDU dobiti relativnu većinu i da će za sastav nove vlade trebati jednog ili možda više koalicijskih partnera. A za kameleona Merkelicu, svatko tko joj osigurava vlast, je dobrodošao partner za koaliciju. I stranka Zelenih, glavni lobist za gay lobi. Ta stranka je prije nekoliko mjeseci u javnosti dala do znanja, da je ozakonjenje gay braka uvjet da Zeleni idu u koaliciju sa bilo kojom drugom strankom. Proračunata taktičarka Merkel je odmah reagirala poticanjem glasanja o gay braku u parlamentu.

Zato je ona ko’fol glasala protiv, da bi na budućim izborima možda pridobila glasove pokojeg naivnog konzervativnog birača CDU-a, ali je naravno unaprijed znala da to ništa ne mijenja i će gay brak dobiti većinu u parlamentu. Dakle i vuk sit i ovce na broju. Tako je ona sada unaprijed osigurala i tu opciju, ako bude potrebno, ako SPD ne bude htio opet biti u velikoj koaliciji (što Socijaldemokrati najavljuju) i ako CDU ne mogne sastaviti vladu sa Liberalima (FDP), onda pokušati koaliciju sa Zelenima. CDU je u na regionalnoj razini, već sada u koliciji sa Zelenima, u dvije pokrajinske vlade, u pokrajinama Baden-Wuerttenberg i Hessen.

Pažljivom promatračima nije promaklo da se gay brak u Njemačkoj sada zapravo ne zove više gay brak već “brak za sve”. Dakle u Bundestagu se glasalo o “braku za sve”. Ovaj pojam “brak za sve” nastao je odjednom tek prije godinu-dvije. Dotada se u javnosti i medijima u Njemačkoj stalno koristio pojam gay brak, odnosno homoseksualni brak (njemački: Homoehe). Ubacivanje novog pojma “brak za sve”, je tipična taktika, onih koji vuku konce iz pozadine, dakle ubacivanje eufeminizama, po oprobanoj metodi “Overtonovog prozora”,

Overtonov prozor: Metode radikalne manipulacije ljudima koji u javnosti trebaju postupno pripremiti put za nove ciljeve. Jer pojam “brak za sve” je neodređen, sveobuhvatan, nema granica, dakle može uključiti ne samo gayeve, već sve i svakoga. Tako se već vjerojatno priprema slijedeći korak u bliskoj budućnosti, brak između više osoba, brak između srodnih soba, dakle legalizacija incesta, i sve moguće druge varijante.

Urlich Kutschera je evolucionalni biolog, jedan od najpoznatijih u Njemačkoj, profesor na sveučilištu u Kasselu i gostujući profesor na Sveučilištu Standford u Kaliforniji, u SAD-u. Kutschera već nekoliko godina kritizira rodnu ideologiju i sa tim je već nekoliko puta izazvao bijes ljevičara sa svog vlastitog sveučilišta i medijskih dežurnih čuvara političke korektnosti Merkeličinig sustava. On je ateist i njegovi argumeti protiv rodne ideologije i gay braka, su čisto iz ugla znanosti i evolucije.

U razgovoru sa Radiom RBB (Rundfuk Berlin-Brandenburg, jedna od državnih regionalnih radio-postaja), Kutschera je prije dvije godine rekao da je rodna ideologija (gender manistreaming), pseudo-znanost, koja se proširila kao tumor i želi osvojiti sva područja znanosti, koja nema nikakvog uporišta u ozbiljnoj znanosti, koja je postala kvazi-religija, a njeni zastupnici i sljedbenici su opasna sekta. Kutschera je sve to protiv rodne ideologije detaljno obrazložio u svojoj knjizi “Evolucijska biologija 2015”. Sa izmišljenim engleskim kovanicama kao “gender mainstreaming” i “gender studies” upravo se želi to, kod laika, običnog stanovništva, koje se ne razumije u to, postići dojam, da se radi o nekakvoj znanosti, kaže on. Kutschera je razbjesnio i feminstice. Pozivajući se na biologiju i evoluciju, rekao je: “muškarci ne žele svadljive feministice. Muškarci, bez obzira na to iz koje kulture potječu, jesu li iz Arabije, Izraela, Njemačke ili Rusije, ili bilo koje druge države i kulture na svijetu, žele mlađe, atraktivne, fertilne (plodne) žene, koje ne diskutiraju puno. Muškarci su praiskonska stvorenja evolucije, oni naprosto žele ljubaznu ženu, sa kojom ne moraju puno diskutirati, mladu, atraktivnu, koja dobro kuha i koja će podizati djecu. Tako je to u svim kulturama svijeta, i to je tako od prirode i evolucije, stotinama tisuća godina.”

Profesora su napali i iz njegovog vlastitog sveučilišta. I to “Opći odbor za studente” (AStA) ljevičarsko udruženje u okviru sveučilišta Kassel, koja ga je odmah tužakalo ravnateljstvu sveučilišta. AStA ga je napala, da je uvrijedio i diskriminirao rodnu ideologiju, znanstvenike rodne ideologije i žene. Kutschera je to demantirao i odbio bilo kakvu ispriku.

Nedavno je Kutschera opet podigao još veću prašinu i izazvao još veći bijes dežurnih čuvara političke korektnosti i bijes gay lobija.

Kutschera je u razgovoru za njemačko-austrijski katolički portal kath.net, bez dlake na jeziku, kritizirao odluku njemačkog parlamenta, da ozakoni gay brak i kritizirao gay brak kao takav. Kutschera je u međuvremenu, u zadnje dvije godine, od ovog pomenutog prvog napada na njega, proučio svu tu glavnu džendersku literaturu i njene autore i napisao kritičnu anti-džendersku knjigu “Das Gender-Paradoxum” (Dženderski paradkos) o kojoj je govorio u razgovoru sa portalom kath.net. Kutschera je proučio i Kinseya i cijelu tu “ideologiju duginih boja”, koja je, kako on kaže, raskrinkana kao izmišljotina. On naglašava da ni na koji način ne treba diskriminirati homoseksualne osobe, koje imaju homoerotični nagon i po njemu imaju geneteski ugrađenu “heterofobiju” i da ih treba prihvatiti kao takve. Ali većina od njih su nesposobni za reprodukciju, za razmnožavanje putem spolnog općenja između dva različita spola i na neki način su, tako reći, kažnjeni od strane prirode i njihovi geni će na prirodni način, putem prirodne selekcije nestati. I zbog toga, na temelju tih znastvenih argumenata, on se izjasnio protiv gay braka.

Zato ga besmislena, protunaravna odluka njemačkog parlamenta o ozakonjivanju gay braka, nije iznenadila, kaže on na početku razgovora za kath.net, i nastavlja: “…jer ta je odluka dosljedni nastavak rodne ideologije koju je utemeljio John Money (1921–2006) godine 1955. Ta rodna ideologija polazi od teze da postoji psihosocijalni spol (odnosno rod), koji je neovistan od biološko-genetskog predodređenja (biološkog spola) ljudskog bića i da se može mijenjati. Te absurdne ideje Money je želio dokazati sa svojim eksperimentima kastracije, koji, kako je poznato. nisu uspjeli (radi se o dvostrukom ubojstvu braće blizanaca Reimer, za koje je Money bio odgovoran). Ta perverzna ideologija seksualnog zlostvaljanja djece je temelj današnje dogme o izjedančavanju žene i muškarca, dogmi po kojoj je žena=muškarac, dogmi koja na temelju bioloških činjenica može voditi u ad absurdum. Ovo Moneyevo krivo učenje, koje zagovara i gay brak i pedofiliju posebno je rašireno među crveno-zelenim političarima, zato me ne čudi rezultat glasanja u parlamentu.”

kath.net: Kako ocjenujete njemački “univerzalni brak” iz pogleda evolucijske biologije?

Kutschera: Naši naivni političari rabe pojmove iz biologije, a da uopće neznaju što oni znače. Stanovništvo znači populacija, a populacije su definirane kao zajednice za reprodukciju, za produžetak vrste. Religijski i kulturno relativno homogena njemačka populacija, koja živi na njemačkom državnom području je, tako dakle, zajednica ljudi, koji iza sebe ostavljaju nasljednike. Najvažniji zadatak svih državnika, sastoji se u tome održati tu populaciju koja im je dana na povjerenje. Zato je brak između muškarca (koji producira spermije) i žene (koja daje na raspolaganje svoje jajne stanice i koja ima sposbnost rađanja) stavljen pod posebnu zaštitu od strane njemačkog ustava. Iako su oko 15% muškaraca i žena, iz bioloških razloga neplodni, oni su unatoč tome u principu ipak sposobni za reprodukciju (odgovorna stručno praćena reprodukcija). Nasuprot tome, gay parovi, veze između muškarca i muškarca te žene i žene su sterilni, nespolni erotični dvojci, bez sposobnosti reprodukcije. Problem umjetene oplodnje kod lezbijskih parova, gdje nakon rođenja djeteta, jedna žena preuzima ulogu oca, ne mogu ovdje tematizirati detaljnije. Jadno dijete koje je proizvod takve umjetne oplodnje mora onda u dječijem vrtiću kazati: “moj tata je moja druga majka”. Da bi se to sprovelo, promiče se protuprirodna rana seksualizacija djece, koju je uveo zlostavljač djece John Money. To je duhovno silovanje djece. Ali taj plan rodne ideologije neće funkcioniarati. Jer država nema nikakve koristi od toga, ako ona privilegira sterilne homoseksualne parove, jer mirovine tih osoba moraju osigurati fertilni (sposobni za oplođivanje) parovi iz brakova muškarca i žene- što je nepravda prvoga stupnja.

kath.net: Kao slijedeći korak zahtjeva se pravo na usvajanje djece za homoseksualne parove. Kako Vi to ocjenjujete?

Kutschera: U money-ističkom ludilu izjednačavanja spolova, gay parovi dvojica muškaraca, zauzimaju istu poziciju kao i jedan fertilni par muškarac i žena i to u ljudskom stanovništvu, odnosno populaciji. Ali ta populacija je definirana kao reproduktivna zajednica za produžetak vrste, dakle to (zahtjev za usvajanjem djeca za gay parove) je zeleno-crvena absurdnost! Ako se doista dozvoli pravo na usvajanje djece za erotske zajednice između dvojice muškaraca ili dvije žene, to će biti pedofilija koju promiče država i najteže zlostvaljanje djece. Otac rodne ideologije John Money, koji nije imao djece, sve to je već osobno radio u okviru svoje absurdne ideologije spolova.

kath.net: Pedofilija i najgore zlostavljanje djece. Kako to obrazlažete?

Kutschera: U tijeku evolucije sisavaca preko 150 milijuna godina, veza između majke i djeteta razvila se kao najjača veza, najjača vrpca. Ako se dakle, djetetu namjerno oduzima majka kao osoba sa kojom je dijete prirodno vezano, ili ako se pokuša, biološkog oca zamjeniti ženskom osobom to je povreda temeljnog ljudskog prava uopće. Kod normalnih heteroseksualnih roditeljskih parova sa djecom, postoji genetski ugrađena zabrana incesta, koju se može definirati kao “instiktivni tabu”, a koja se brine za to, da naprimjer biološki otac ne oženi svoju 20 ili 30 godina mlađu kći i da sa njom ne stvara djecu-to je tako jednostavno i učinkovito! Zbog homocigotije (deformacija zbog istih gena), incest vodi ka degeneraciji populacije. Suprotno je kod efekta heteroze, koji omogućava spajanje muških i ženskih gena iz različitih populacija, ako one religijski i kulturno odgovaraju jedna drugoj. U San Franciscu u Kaliforniji veliki dio heteroseksualnih parova je sastavljen od bijelih američkih muškaraca i azijatskih žena (kineskog, japanskog itd. podrijetla), što očito dobro funkcionira.

kath.net: Kako vidite ulogu očuha u gay brakovima?

Kutschera: Ako nedostaje genetska vrpca, kao naprimjer kod gay parova koji imaju usvojenog sina, onda tu može u pojačanom obliku, doći do takozvanog “efekta očuha”. Zašto onda dakle jedan 40-godišnji gay muškarac ne bi seksualno poželio, na primjer, svog 15-godišnjeg usvojenog sina, jer on sa tim dječakom nema uopće nikakvu genetsku srodnost? Dakle, ona instiktvna odbojnost prema incestu ovdje ne postoji. Pogledajmo detaljnije neki gay par. Sa vjerjojatnošću od 95% taj je usvojeni dječak heteronormalan i tako on ima u sebi genetski ugrađenu (instikivnu) homofobiju, odbojnost prema homoseksualnosti. Kako će onda dakle, taj dječak prebroditi to evolucijsko genetsko nasljedstvo (urođenu odbojnost prema homoseksualnosti), povezano sa masovnim emocionalnom odbojnošću onoga što mora gledati svaki dan (između svoja dva oca)? Postoji 4% vjerojatnosti da je taj usvojeni sin kao i njegov “roditelj 1” i “roditelj 2”, urođeni homoerotičar. Postoji dakle mogućnost, da se dva “gay oca”, jednoga dana zaljube u svog usvojenog sina, kao što se dešava da se neki heteroseksualni očuh zaljubi u usvojenu kći sa kojom nije genetski povezan. U tom slučaju je taj dječak bez ikakve zaštite izložen “prenaglašenoj roditeljskoj ljubavi”, tako je pedofiliju definirao John Money. Na taj način se otvara mogući horor scenarij za zlostvaljanje djece (u gay brakovima), scenarij o kojem čovjek ne želi dalje razmišljati – onda će doći i “brak za sve troje”. Pošto veliki broj lezbijskih žena naginje ka pedofiliji, i tamo ( u lezbijskim brakovima) mogu nastati slični problemi.

kath.net: Kako je moguće da obrazovani građani na političkim pozicijama, zagovaraju takve absurdne zakone?

Kutschera: Kako sam već obrazložio u vezi sa neslobodom mišljenja (u ranijem razgovoru sa kath.net), u Njemačkoj je posebno, među političarima koji nemaju djece, oportunizam postao princip sa kojim se oni vode. Hrabre osobe, koje svoje viđenje iznose i razumno ga obrazlože, su nepoželjne, na primjer, bivša zastupnica CDU-a Erika Steinbach, koju je predsjednik njemačkog parlamenta (Norbert Lammert) diskvalificirao kao da je izopćena gubavka. Na sličan način se odbacuje, profesora Bassama Tibija, političkog znastvenika iz Göttingena podrijetlom iz Sirije, iako bi on bio najmjerodavniji savjetnik njemačkoj vladi što se tiče pitanja migracije. Vlastito, logično racionalno razmišljanje i građanska hrabrost, su u Njemačkoj sve rjeđi, ali i to vrlo dobro spada u kompletno ideološko izjednačavanje, kakvo je zahtijevao osnivač rodne ideologije i zlostavaljač djece, John Money.

Nakon ovoga razgovora za kath.net, na Kutscheru je opet podignuta hajka. Javila se opet spomenuta organizacija AStA sa njegovog sveučilišta u Kasselu i optužila ga da je homofob i da je “opsjednut mržnjom i za sažaljenje”. Od ravnateljstva sveučilišta, AStA zahtjeva da “preispita da li profesor Kutschera i dalje treba predavati na ovom sveučilištu”. Drugim rječima, AStA između redaka zahtjeva otkaz za profesora. Što je još jadnije i gore, javio se i pokrajinski minstar za znanost Boris Rhein iz Merkeličinog CDU-a, koji je, kako je rečeno na početku, u ovoj pokrajini u vladajućoj koaliciji sa Zelenima. Rhein je optužio profesora Kutscheru za diskriminaciju i vrijeđanje homoseksualaca i od ravnateljstva sveučilišta također zahtijevao da preispita je li profesor povrijedio pravila svoje struke, je li naštetio ugledu pokrajine Hessen na polju znanosti itd.. I ako jeste, da sveučilište primjeni disciplinske mjere protiv profesora.

Ravnateljstvo sveučilišta, očito pod pritiskom, se odmah distanciralo od svog profesora, iako je nastojalo istaći da sloboda znanosti vrijedi za profesore i onda kada su njihovi stavovi u suprotnosti sa stavovima sveučlišta.

Studenti iz udruženja AStA u znak prosvjeda protiv profesora Kutschere, organizirali su “piknik duginih boja” i sakupljali potpise protiv njega, koje su dostavili ravnateljstvu sveučilišta. A protiv profesora su, kako je izvjestila policija, podignute i dvije krivične prijave od strane privatnih osoba.

B. Karlo/Croative izvori: Die Welt

http://croative.net/ludilo-njemackoj-pr ... edofilije/

[Jednokratne]

politika