REFERENDUM ZA OBITELJ

[EdgarFranjul]

NAKON IZBORA ZA AMERIČKI SENAT

09:39, 08.11.2014.



Nacionalni pokret za brak (NOM): Tradicionalni brak premoćno pobijedio širom SAD-a

„Kako u „crvenim“ (tradicionalno republikanskim), tako i u „plavim“ (tradicionalno demokratskim) američkim državama na izborima su pobijedili kandidati koji podržavaju brak kao zajednicu jedne žene i jednog muškarca dok su kandidati koji ne podržavaju tradicionalni brak izgubili potporu birača.

Republikanska stranka trebala bi imati u vidu da su kandidati iz njihovih redova koji podržavaju homoseksualni „brak“ i koji nisu imali podršku NOM-a (Nacionalnog pokreta za brak) poraženi na očigled sviju,“ rekao je Brian Brown, predsjednik NOM-a.

4. studenog 2014. održani su izbori za američki senat na kojima su se birali senatori za mandat od 6 godina. Bili su to stoti po redu izbori američkih senatora izravnim putem. Republikanci su izborili pobjedu i prvi puta nakon 2006. godine ostvarili većinu u senatu. Radi se o velikoj pobjedi za republikance, a pretpostavlja se da je jedan od razloga potpora konzervativnih kandidata braku kao zajednici žene i muškarca i suprotstavljanje njegovoj redefiniciji. No, nisu svi republikanski kandidati izrazili potporu tradicionalnom braku.

Nacionalni pokret za brak (NOM) objavio je priopćenje kako su njihovi napori u podupiranju kandidata koji se zalažu za tradicionalni brak kao i suprotstavljanje kandidatima koji podržavaju istospolni „brak“ urodili iznimno velikim rezultatima te tvrde da su imali odlučujuću ulogu u tome da republikanci preuzmu većinu zastupničkih mjesta u senatu SAD-a. NOM je pobijedio u svim političkim kampanjama u koje su se uključili.

„Tradicionalni brak sinoć je premoćno pobijedio,“ rekao je Brian Brown, predsjednik NOM-a. „Kako u crvenim, tako i u plavim državama, kandidati koji su podržavali brak kao zajednicu jedne žene i jednog muškarca dobili su izbore, a oni koji su podržavali gay „brak“ nisu dobili podršku birača. Republikanska stranka bi trebala imati u vidu da su kandidati iz njihovih redova koji podržavaju homoseksualni „brak“ i koji nisu imali podršku NOM-a poraženi na očigled sviju.“

Iz NOM-ovog Victory fonda potrošeno je više od 200,000 dolara na televizijsko i e-mail oglašavanje u kampanjama podrške uspješnih kandidata za američki senat kao što su Thom Tillis (Sjeverna Karolina) i Tom Cotton (Arizona). NOM je također poduzeo velike napore u mobiliziranju izborne baze za potporu novoizabranim senatorima Joniju Ernstu (Iowa) i Benu Sasseu (Nebraska), a izravno su se uključili i u kampanju guvernera Sama Brownbacka (Kansas) i senatora Pata Robertsa (Kansas).

Glavna tema ovih izbora bilo je odbacivanje od strane birača republikanskih kandidata koji su napustili potporu tradicionalnom braku i umjesto toga dali potporu redefiniciji braka. NOM se aktivno suprotstavio kandidatima Richardu Tiseiu (Massachusetts), Carlu DeMaio (Kalifornija) i Monici Wehby, republikanskim kandidatima za američki senat u Oregonu. Tisei i Wehby su poraženi, a ishod izbora za izbornu jedinicu Kalifornija 52 u izbornoj je noći bio pretijesan.

„Vrijeme je da se republikanska elita i konzultantska klasa probude i shvate kako borba za tradicionalni brak donosi pobjedu, kako u republikanskim, tako i u demokratskim državama,“ rekao je Brown. „Ustavna zaštita tradicionalnog braka donijela je 50 milijuna glasova birača širom Amerike, a kandidati koji su zagovarali tradicionalni brak dobili su ove izbore, dok su republikanci koji su bili protiv tradicionalnog braka bili odbačeni od strane birača. Ovi izborni rezultati znak su da su birači zapanjujućom odlučnošću kaznili one koji žele redefinirati brak. Veselimo se suradnji s američkim kongresom u promicanju tradicionalnog braka.“

Izvor: narod.h/NOM

http://narod.hr/svijet/nacionalni-pokre ... sirom-sad/

[EdgarFranjul]

JOSIPOVIĆ U PEDOFILSKOM SKANDALU!? Podržao i sponzorirao udrugu čiji je predsjednik osuđen za silovanje, svodništvo i pedofiliju!

Autor: Zrinka K.
Datum: ponedjeljak, 10. studenog 2014. u 13:10

Zaista nam dođe da se zapitamo kakvu to zapravo ljubav gaji Josipović prema djeci kada je u stanju u ulozi predsjednika jedne zemlje promovirati, ali i sponzorirati pedofilsku udrugu koja nema ništa protiv seksualnih odnosa između djece i staraca?

Predsjednik Republike Hrvatske, moramo li naglašavati, katoličke Hrvatske koja se trudi živjeti u skladu s katoličkim pogledima na društvo i svijet, prvi je predsjednik neke države u povijesti koji je putem video zida otvorio konferenciju ILGA-e, međunarodne udruge za prava lezbijki, gejeva,transeksualaca i interseksualaca. Ivo Josipović bio je prošle godine visoki pokrovitelj 17. po redu konferencije ILGA-e koja se održala u Zagrebu od 24. do 26. listopada.

Ivo Josipović je tom prilikom održao i prigodni govor o pravima LGBT osoba i rekao kako Ustav Republike Hrvatske zabranjuje diskriminaciju po "rodnoj osnovi" iako se u Ustavu RH nigdje ne spominje rod. Kako je moguće da predsjednik države sudjeluje i sponzorira događanja ove vrste kada se radi o organizaciji koja je svojedobno izgubila savjetodavni status u Ekonomskom i socijalnom vijeću UN-a (ECOSOC) zbog povezanosti s pedofilijom? No, ne radi se samo o prošlosti. Predsjednik podružnice ove udruge osuđen je za pedofiliju.

Ovu je vijest jako teško naći u zapadnim mainstream medijima. Možda zato što se ona nikako ne uklapa u mainstream homoseksualnu propagandu. A dokazuje to da se jedan poremećaj, u ovom slučaju homoseksualnosti, vrlo lako može povezati s drugim poremećajem - u ovom slučaju pedofilije. To je priča o Stefanu Johenssanu 44-godišnjaku i bivšem predsjedniku RFSIL-a ili u cijelosti (Nacionalna udruga za prava homoseksualca, biseksualaca i transesksualaca), odnosno podružnice udruge IGLA-e Europe, koju je javno podržao predsjednik Republike Hrvatske koja je osnovana 1950. godine i broji preko šest tisuća homoseksualnih članova. RFSIL je 2007. godine priznata od strane Ujedinjenih naroda kao nevladina organizacija s konzulativnim statusom. U Švedskoj, ova udruga 2009. bila je jedan od glavnih promotora istospolnih brakova.

Ali sada, došlo je do pravog skandala. Predsjednik IGLA-ine švedske podružnice, Stefan Johansson, osuđen je prošle godine u listopadu na pet godina zatvora. Prema presudi, 44-godišnji bivši predsjednikudruge Stefan Johansson silovao je maloljetne dječake koje je pozivao u svoj stan pružajući im smještaj. Davao im je alkohol, drogu i druga opojna sredstva da bi nakon toga analno silovao i prisiljavao ih na oralni seks. Trojicu mladića je prisiljavao i na prodaju seksualnih usluga u zamjenu za drogu i smještaj. Onima koji su htjeli ili uspjeli pobjeći, predsjednik RFSL-a prijetio je silom. Tužiteljstvo je dokazalo da je najmanje jednom prilikom stavio u piće 20-godišnjaku drogu te ga silovao dok je bio u bespomoćnom stanju.

Iskorištavanje mladića koje je Johansson okupljao u svome stanu trajalo je najmanje od proljeća 2013., a policija je otkrila zlostavljanja u siječnju ove godine kad je došla u kontakt s mladićima koji su živjeli kod Johanssona zbog istrage silovanja jednog drugog mladog muškarca. Istraga je počela u siječnju, sudski proces u lipnju, a zatvorska kazna određena mu je prošlog mjeseca. Osim na pet godina zatvora osuđen je i na plaćanje odštete od 545 tisuća švedskih kruna kojim će se platiti proživljene patnje i boli žrtvovanih dječaka.
Na svom facebook profilu objavio je, među ostalima poziv na događaj "Erziehungstag" koji je organiziran 18. srpnja 2013. godine, a odnosi se na LGBT osobe koje imaju iskustva u prodaji seksualnih usluga te se specijalizirao za prodaju maloljetnih prostitutki preko interneta.

RFSL je švedski ogranak Međunarodne udruge lezbijka, gejeva, transeksualnih i interseksualnih osoba (ILGA) koji je prije nekoliko godina javno promovirao pedofiliju i koji je pri UN-u ovjeren kao nevladina organizacija s konzulatativnim statusom. RFSIL je oduvijek održavao stavove pedofila, a javno se zalažu za spolne odnose između odraslih i maloljetnika, a upravo njihovu podružnicu podržao je naš predsjednik republike, što do sada u povijesti nije zabilježeno.
Zanimljivo je kako ILGA-u financira direktno Europska komisija koja je ovoj udruzi samo prošle godine isplatila 1.017.055 eura u gotovini. To je više od 52 posto državnog proračuna što dokazuje da je promocija pedofilije itekako pogurnuta od strane europskih vlasti. Među ostalim donacijama ovoj udruzi su i one financijera Georga Soroša koji je proše godine na račun udruge uplatio preko 200 tisuća eura.

Zašto je predsjednik Ivo Josipović jedini predsjednik u svijetu koji je javno pozdravio i sponzorirao udrugu čiji se predsjednici zatvaraju zbog pedofilije, odnosno udrugu koja javno podržava i potiče pedofiliju u svijetu? Zaista nam dođe da se zapitamo kakvu to zapravo ljubav gaji Josipović prema djeci kada je u stanju u ulozi predsjednika jedne zemlje promovirati, ali i sponzorirati pedofilsku udrugu koja nema ništa protiv seksualnih odnosa između djece i staraca. Zapravo, to je samo još jedan dokaz da mi na vrhu naše države imamo predsjednika koji činjenično služi nekim višim silama, nekom višem smislu, a koji se pokušava provući i rasturiti naše katoličko društvo, nametanjem istinski zle propagande u kojoj se seksualno žrtvuju mala djeca.

Sponzorirati udrugu koja promovira pedofiliju i čiji predsjednici bivaju sudskom odlukom optuženi za silovanje dječaka, zaista je strašno. No, eto mi Hrvati možemo s ponosom reći kako je naš predsjednik prvi predsjednik koji je upravo to učinio, zajedno s potplaćenim tkz. hrvatskim medijima koji su popratili ovu pedofilsku konferenciju u Hrvatskoj.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... iliju.html

[EdgarFranjul]

Sud presudio: Dr. Poljaković imao punu slobodu izreći svoj stav da je homoseksualnost bolest

Objava: 29.11.2014 | 09:59



Zagrebački Županijski sud oslobodio je zadarskog profesora dr. Ivana Poljakovića filologa i povjesničara književnosti, docenta za Engleski jezik Sveučilišta u Zadru od optužbe za diskriminaciju zbog toga što je na političkoj tribini rekao kako je homoseksualnost bolest. Objavljujemo intevju portala narod.hr s odvjetnikom Dariom Čehićem koji je pred sudom je zastupao dr. Ivana Poljakovića.

Kako je nastao taj slučaj koji se našao pred sudom?

Udruga za ljudska prava, zaštitu potrošača i održivi razvoj “Socius” iz Zagreba pokrenula je sudski postupak protiv dr. Ivana Poljakovića sa Sveučilišta u Zadru, nakon što je u studenom 2012. godine u hrvatskim medijima bilo objavljeno da je on na jednoj političkoj tribini u organizaciji stranke “Hrast” izrekao da je homoseksualnost bolest.

Vijest je izvorno objavio portal “Queer.hr”, a drugi mediji su uglavnom prepričavali što se dogodilo: možda zbog tada aktualne političke situacije u Hrvatskoj, a možda i zbog drugih razloga, dr. Poljaković je postao metom jedne prave harange – i u medijima i na poslu. Obratio mi se za pravnu pomoć isprva upravo zbog reagiranja na medijsko “cipelarenje” – u kojem je doista bilo vrlo nekorektnog novinarskog pisanja, te zbog disciplinskog postupka kojim je vodstvo Sveučilišta reagiralo na javnu harangu. Obje su te situacije, recimo, stavljene pod kontrolu – obavilo se ponešto demantiranja u medijima, a profesionalni status dr. Poljakovića na Sveučilištu u Zadru je očuvan. Zacijelo je pomogla i peticija koju je u podršku Ivanu Poljakoviću u desetak dana veljače 2012. godine potpisalo 225 hrvatskih znanstvenika i gotovo dvije i pol tisuće drugih građana. U svakom slučaju, 9. travnja 2013. godine Sveučilište je ukinulo suspenziju koja je bila izrečena dr. Poljakoviću.

Već u prosincu 2012. morali smo pisati i odgovor i na tužbu “Sociusa”, koji je tražio da se Ivanu Poljakoviću zabrani javno djelovanje i izrekne novčana kazna od 30.000 kuna, jer je navodno diskriminirao homoseksualne osobe time što je ustvrdio da je homoseksualnost bolest.

Što je to rekao Ivan Poljaković, da je izazvao takve reakcije?

Izvještaj na portalu “Queer.hr” imao je naslov: “Homofobni ispad zadarskog sveučilišnog profesora: ‘Homoseksualnost je bolest!’” U članku se opisuje kako je Ivan Poljaković na političkoj tribini govorio protiv Kurikuluma zdravstvenog odgoja, kako je uspoređivao metode nametanja sekularističke tzv. “kulture smrti” (termin kojega je osmislio sv. Ivan Pavao II.) sa komunističkim metodama iz 1940.- ih godina. Vjerojatno je egzaltirano govorio I. Poljaković na toj tribini – onako kako smo i naučeni očekivati od jednog govornika na političkom skupu. Nije, međutim, ništa od toga izazvalo takvu reakciju, kao baš ta njegova tvrdnja na koju upućuje naslov iz “Queer.hr” – a poslije redom i naslovi valjda svih drugih medija koji su izvještaj “Queer.hr” prenosili: svi naime “znaju” da se ne smije tvrditi da je homoseksualnost bolest.

Nije, naposljetku, rijetkost da znanstvenici drže egzaltirane političke govore: rijetkost je da , međutim, da ih njihovo Sveučilište suspendira. A u odluci o suspenziji dr. Poljakovića je izrijekom bilo navedeno da se dr. Poljakovića suspendira zbog izjave da je homoseksualnost bolest.

Na čemu je bila utemeljena tužba protiv dr. Poljakovića? Kako se on branio?

Stajalište tužitelja je bilo, da se ne smije u javnosti govoriti da je homoseksualnost bolest, jer se time diskriminiraju homoseksualne osobe kao društvena grupa. Ta grupa – ponavljalo se u tužbi često ponavljanu tezu iz redova LGBT aktivista – obuhvaća čak 10% stanovništva, i taj dio stanovništva je diskriminiran, ako ih se obilježava kao bolesnike.

Valja znati da je Hrvatski sabor 2008. godine donio zakon o suzbijanju diskriminacije, kojim se regulira zaštita od diskriminacije – tzv. “izravne” i “neizravne” kojoj bi bilo koja osoba bila izvrgnuta po bilo kojoj osnovi – od vjerske i nacionalne pripadnosti, do seksualne orijentacije. Donošenje takvog zakona nisu tražile manjinske nacionalne i vjerske zajednice: dapače su te vjerske zajednice zajedno s Katoličkom crkvom potpisivale izjave kojima su pokušale djelovati na sabornike da taj zakon ne donesu. Naposljetku su prava etničkih i vjerskih manjina u Hrvatskoj već bila osigurana nizom drugih zakona. Slijedom iskustava sa zapada, znalo se da će zakon u prvom redu biti korišten u svrhu društvenog afirmiranja homoseksualnosti i homoseksualnog načina života.

Uglavnom, nakon više slučajeva u kojima se zakon koristio protiv ljudi koji su u javnosti govorili stvari koje nisu bile “politički korektne” prema kriterijima LGBT aktivista – vjerojatno je najpoznatiji slučaj Vlatka Markovića, bivšeg predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, Dr. Poljaković se našao na meti zbog jednog političkog istupa u kojem je govorio protiv pokušaja uvođenja ideološki obojenog “Kurikuluma zdravstvenog odgoja” sada već bivšeg ministra Jovanovića.

Dr. Poljaković je u postupku pred sudom morao objasniti da taj “slavni” postotak od navodnih 10% homoseksualaca odgovara broju osoba koje – prema nekim seksolozima – u bilo kojem stadiju svojega života osjete homoseksualne porive bilo kakve vrste i intenziteta. Ti porivi se uglavnom javljaju tijekom puberteta i adolescencije, te se u uvjetima normalnog spolnog sazrijevanja u društvenoj okolini u kojoj se heteroseksualnost doživljava kao normalnost velika većina mladeži do svoje 25 godine razvije siguran i zdrav heteroseksualni identitet. Čak se i u modernim društvima Zapada koja na homoseksualnost gleda blagonaklono, ima među odraslom populacijom možda nekih 1,5% homoseksualaca.

Također je dr. Poljaković objasnio da vrlo veliki broj psihologa i psihijatara u zapadnim zemljama zastupa stajalište da je homoseksualnost bolest, koja se osobito kod mladih liječi s dosta uspjeha; tako u SAD postoji medicinska asocijacija NARTH koja okuplja preko 1000 medicinskih profesionalaca, od kojih preko 200 s doktoratima znanosti. Postoji opsežna stručna literatura o liječenju homoseksualnosti, održavaju se o toj temi znanstveni i stručni skupovi. To govorimo o današnjici psihologije i psihijatrije, makar nisu tako davno živjeli ni Sigmund Freud, Carl Jung i Alfred Adler – dakle osnivači psihoterapije – koji su o homoseksualnosti također pisali kao bolesti.

Ove stvari je dr. Poljaković morao izložiti pred sudom kao razlog svojeg javnog govorenja: on nije rekao “homoseksualnost je bolest” stoga da nekoga vrijeđa, nego zato da štiti heteroseksualnost kao normalnost. Naime je stav Ivana Poljakovića da homoseksualnost nije jednakovrijedna heteroseksualnosti, nego je isključivo heteroseksualnost normalna seksualna orijentacija (što je također i stav službenog naučiteljstva Katoličke Crkve, uzgred budi rečeno).

Pozivali smo se u sudskom procesu na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava u kojoj se u znatnom broju slučajeva i s velikom zauzetošću brani temeljno ljudsko pravo na slobodu govora. Možda je zapravo dobro ovdje citirati iz presude Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1976. godine: „Nadzorne funkcije Suda obvezuju ga da posveti najveću pažnju principima koji odlikuju jedno ‘demokratsko društvo’. Sloboda izražavanja predstavlja jednu od esencijalnih temelja jednog takvog društva, jedno od temeljnih uvjeta za napredak i razvoj svakog čovjeka. Sukladno stavku 2. točke 10., to se ne odnosi samo na ‘informacije’ ili ‘ideje’ koje su prihvaćene kao poželjne ili na koje se gleda kao na neofenzivne, ili kao na nešto indiferentno, nego također i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili smetaju Državu ili bilo kojem dijelu stanovništva. Takvi su zahtjevi tog pluralizma, tolerancije i širokoumnosti bez kojih nema ‘demokratskog društva’. To znači, između ostalih stvari, da svaka ‘formalnost’, ‘restrikcija’ ili ‘kazna’ propisana u toj sferi mora biti srazmjerna legitimnom cilju kojega se želi postići.“

Pozivali smo se također i na ustavno jamstvo slobode vjeroispovijesti: katolička vjera kojoj pripada Ivan Poljaković nalaže vjerniku da smatra heteroseksualnost jedinom normalnom seksualnom orijentacijom. Ukazivali smo i na slučajeve gdje su čelnici nekih drugih vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj – naime Islamske vjerske zajednice i Srpske pravoslavne crkve – iskoristili slobodu da kažu da smatraju homoseksualnost bolešću.

Kako je sud naposljetku presudio?

Županijski sud u Zagrebu u presudi Posl. broj: Pnz-14/12-16 od 15. srpnja 2014. godine – suprotno stavu tužitelja, iznosi stajalište da bi kažnjavanjem dr. Ivana Poljakovića zbog javnog iznošenja tvrdnje da je homoseksualnost bolest – bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na slobodu izražavanja, zajamčeno člankom 38. Ustava Republike Hrvatske i člankom 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Sudac Ivica Veselić naglašava da je tuženik dr. Ivan Poljaković svoj stav izrekao na političkoj tribini (citiramo dalje):

„slijedom čega njegov stav nema utjecaja na odluku tko bi eventualno mogao biti ili zaposlenik ili student na fakultetu kojeg je on zaposlenik, pa se stoga ne može govoriti da se radi o stavu koji bi na bilo koji način mogao biti nepovoljan za interese osoba istospolne orijentacije uvjetovanje njihovom pripadnošću toj skupini … Prema odredbi čl. 2. st. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije izravna diskriminacija je postupanje … kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe. Pri tome tužitelj koji smatra da je žrtva diskriminacije mora dokazati postojanje vjerojatnosti da određena radnja predstavlja akt izravne diskriminacije. … Sam stav tuženika ne predstavlja djelo diskriminacije već se radi o tuženikovom vrijednosnom sudu radi čega isti ne ispunjava pretpostavke … da bismo mogli govoriti o izravnoj diskriminaciji … tuženik svojim stavom, kojeg javno iznosi i zastupa, nije povrijedio pravo na jednako postupanje i diskriminirao osobe istospolne orijentacije s obzirom da se radi o takvom stavu kojim tuženik nije stavio a niti bi mogao staviti u nepovoljniji položaj osobe istospolne orijentacije u odnosu na heteroseksualne osobe… u konkretnom slučaju uopće (se) ne radi o postupanju tuženika jer ne postoji radnja tuženika kojim su osobe istospolne orijentacije stavljene u nepovoljniji položaj već se radi o njegovom stavu kao apsolutnom građanskom pravu koje je javno izrekao koristeći se jednim od temeljnih ljudskih prava, pravom na slobodu izražavanja…. Prijeporan tuženikov stav ne može se smatrati niti uznemiravanjem u smislu odredbe članka 3. stavak 1. ZSD koje predstavlja svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članaka 1. stavak 1. ovog Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje… Tek je za istaknuti kako bi usvajanjem tužbenog zahtjeva kako to tužitelj predlaže, bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo tuženika na slobodu izražavanja sadržano u članku 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda… Zaključno, ovaj sud je stava kako se u konkretnom slučaju ne radi o diskriminaciju u smislu odredaba ZSD već o tuženikovom stavu koje je javno izrekao koristeći se slobodom prava izražavanja, koje nije suprotno niti Ustavu Republike Hrvatske, niti zakonima Republike Hrvatske, niti Konvenciji.”

Možete li nam objasniti na jedan manje formalan i lakše razumljivi način, koji je značaj takve presude za hrvatske građane?

Hrvatski građani trebaju znati da ne smiju nikoga diskriminirati – tj. da ne smiju ljude stavljati u lošiji položaj zato što su drugačiji po bilo kojoj osnovi; iznimke bi bile kada za to postoji razuman i zakoniti razlog – poput zabrane davanja krvi koju medicinska struka iz međunarodno valoriziranih razloga ostavlja na snazi, u pogledu muških homoseksualaca.

Ne smije se nikoga uznemiravati, izdvajati od drugih ili vrijeđati zbog toga što je drugačiji; ne smije se ni druge poticati da pribjegavaju nepravednoj diskriminaciji

Međutim, građani također moraju znati da ih nitko ne smije priječiti da se koriste SLO. Dapače, čak građani ne smiju ni dopuštati da ih netko sprječava da slobodno izražavaju stajališta koja su zauzeli nakon dobrog promišljanja, ili stajališta koja proizlaze iz njihovih vjerskih uvjerenja.

Ovdje je sud presudio da je dr. Ivan Poljaković imao punu slobodu da na političkoj tribini – dakle na mjestu gdje očito nije stavljao u neki lošiji položaj ni svoje studente, ni svoje suradnike – izrekne svoje stajalište da je homoseksualnost bolest, i da se zauzme za pravo zdravstvenih djelatnika da pruže usluge liječenja za one osobe sa homoseksualnim porivima, koji takve medicinske usluge žele. Također, da se zauzme za pravo onih osoba sa homoseksualnim nagnućima, da mogu zatražiti i takvu vrst medicinsku pomoći – a ne samo pomoć radi ohrabrivanja homoseksualnosti i smirivanje savjesti, koju dio medicinske struke pruža pod nazivom “Gay affirmative psichotherapy”.

U Europi koja je – u kontekstu tada gorućih pitanja antifašizma i antikomunizma – 1950. godine na zajamčila slobodu izražavanja Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Hrvatska je članica te konvencije od 1997. godine), i koja je nakon pada Berlinskog zida učinila poštivanje te slobode preduvjetom da se bilo koju zemlju smatra demokracijom, ne smiju ni hrvatski narod dopustiti da ga se ušutkava i da ga se uvjerava kako je čovjeku nedopušteno – ili makar nepristojno – govoriti ono što smatra istinitim.


http://www.sloboda.hr/sud-presudio-dr-p ... st-bolest/

[EdgarFranjul]

PRVI REFERENDUM KOJI SU POKRENULI GRAĐANI

09:13, 30.11.2014.

Godišnjica prvog građanskog referenduma kojim su Hrvati zaštitili brak kao zajednicu žene i muškarca


Nakon 23 godine demokracije i samostalnosti u Republici Hrvatskoj, prije godinu dana 1. 12. 2013. održan je prvi referendum koji su pokrenuli i omogućili sami građani.

Donosimo pregled najvažnijih datuma koji su obilježili djelovanje Građanske inicijative “U ime obitelji”.

Građanska inicijativa „U ime obitelji“ okupila je građane različitih vjeroispovijesti, političkih i drugih uvjerenja i ekonomskih statusa, brojne udruge, vjerske zajednice, hrvatske branitelje, političke stranke – sve one koji smatraju da je brak životna zajednica žene i muškarca. Podržale su je brojne javne osobe.

U siječnju 2013. osnovana je koordinacija udruga, dok je u ožujku osnovan Organizacijski odbor Inicijative, kada počinju i pripreme za izjašnjavanje građana o raspisivanju referenduma s referendumskim pitanjem: „Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?“. Inicijativa je predstavljena na prvoj konferenciji za novinare održanoj u travnju.

Izjašnjavanje građana

Zahtjev za raspisivanje referenduma građani su mogli potpisati na više od 2000 mjesta u cijeloj Hrvatskoj od 12. do 26. svibnja 2013. Prikupljeno je 749 316 valjanih potpisa koji su predani Hrvatskom saboru 14. lipnja 2013. čime je ostvarena prva faza u raspisivanju referenduma. Sada je bilo na Hrvatskom saboru i Ministarstvu uprave da te potpise provjeri i nakon toga Hrvatski sabor raspiše referendum.

To sve ne bi bilo moguće ostvariti da nije bilo 6000 volontera koji su nesebično darivali svoje vrijeme, vještine i novac te tako građanima RH omogućili prvi referendum od samostalnosti na kojem su mogli reći kako žele urediti društvo. Na hrvatskim je sveučilištima djelovala Studentska inicijativa koja je na svojim fakultetima i u studentskim domovima organizirala izjašnjavanje o referendumu i kvalitetne debate o važnosti braka za hrvatsko društvo.

Tijekom prikupljanja potpisa, volonteri su bili napadani, vrijeđani i omalovažavani, zapaljen je i štand na mjestu izjašnjavanja građana, srušena je internetska stranica Inicijative. Promijenjen je i broj potpisa koji je Inicijativa trebala prikupiti (porastao je s 375 tisuća na 451 tisuću potpisa što čini 10 posto od ukupnoga broja birača U RH). Unatoč tomu, izdržani su svi izazovi na koje je Inicijativa naišla.

.
Pokušaj opstrukcije od strane vlasti

Potpisi su provjereni u rujnu – Ministarstvo uprave provjerilo ih je nakon tri mjeseca, Inicijativa je slala brojna pisma saborskim zastupnicima, predsjedniku Sabora, poticala ih da potaknu raspravu o referendumu i zatraže njegovo raspisivanje. Predsjednik saborskog Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav tumačio je Ustav suprotno mišljenjima 11 profesora Ustavnoga prava koji su ranije zajedničkom otvorenom izjavom naglasili da ukoliko 10 posto birača zatraži izmjenu Ustava, Sabor mora raspisati ustavotvorni referendum te bi „odbijanje Hrvatskog sabora da raspiše referendum nakon što su ispunjene sve formalno-pravne pretpostavke za njegovo raspisivanje predstavljalo negiranje same biti referenduma narodne inicijative (…)“.

Upozorenje Ustavnog suda

28. listopada oglasio se Ustavni sud te upozorio Hrvatski sabor da je odluka kojom potvrđuje da je referendum, na kojem se narod većinski izjasni “za” predloženo pitanje, proveden u skladu s Ustavom, ujedno znači i da je Ustav promijenjen na dan održavanja referenduma s trenutačnim pravnim učinkom, što znači – građani na referendumu svojom odlukom izravno mijenjaju Ustav.

Vrijeđalačka kampanja ‘PROTIV’

8. studenoga Hrvatski je sabor raspisao referendum koji će se održati 1. prosinca. Time je započela kampanja ZA ustavnu zaštitu braka u kojoj su volonteri organizirali razne tribine i događanja u svim dijelovima Hrvatske te tako informirali građane o predstojećem referendumu.

Tijekom svih tih mjeseci vodila se jaka anti-kampanja u kojoj je sudjelovao veći dio medija, aktualna vlast, „nevladine“ udruge te GONG. Predstavnici Inicijative su vrijeđani, uspoređivani s nacističkim zločincima, izmišljane su lažne izjave, optuživalo se za diskriminaciju.

Predsjednik i premijer kršili preporuke Venecijanske komisije

Unatoč jasnim preporukama Venecijanske komisije Vijeća Europe u Kodeksu dobre prakse za referendum u kojem jasno stoji kako vlada ne smije koristiti javna sredstva za referendumsku kampanju niti zlouporabiti političku poziciju za jednostranu kampanju protiv referenduma kako bi građani mogli donijeti informiranu odluku o referendumskom pitanju, i Premijer i Predsjednik RH, kao i većina ministara u Vladi javno se izjašnjavala „protiv“ referenduma.

Pobjeda građana

Europska je komisija 2013. godinu proglasila „Godinom građana“. U Hrvatskoj je ona proslavljena na najbolji mogući način 1. prosinca – festivalom izravne demokracije na kojem je 66 % građana koji su izišli na referendum (946 433) odlučilo da u Ustav RH uđe odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca.

Odluka o ustavnoj zaštiti braka i službeno je objavljena u Narodnim novinama 11. prosinca 2013. Brak je životna zajednica žene i muškarca – stoji u 62. članku, st. 2. Ustava Republike Hrvatske.

Srušen mit o ‘ruralnoj’ i ‘urbanoj’ Hrvatskoj

Prvi građanski referendum srušio je mit o „urbanosti“ onih koji su protiv i „ruralnosti“ onih koji su za brak kao zajednicu žene i muškarca. Od 128 hrvatskih gradova, samo je 8 bilo protiv braka kao zajednice žene i muškarca, a svi su ostali bili ZA.

Čestitke iz cijelog svijeta

Građanskoj inicijativi “U ime obitelji” su po uspješno završenom referendumu stigle čestitke iz cijelog svijeta – zahvala za hrabrost hrvatskim biračima koji su na najdemokratskiji način Ustavom zaštitili brak kao zajednicu žene i muškarca.

Prvi su, odmah u referendumskoj noći čestitali Slovenci:

„U ime građanske inicijative za obitelj i prava djece, čestitam građanskoj inicijativi „U ime obitelji“, za izvanredne napore i rad koji ste uložili u ovoj godini da se poštuje majčinstvo i očinstvo. Vaši napori odjeknuli su i izvan granica Hrvatske. Mnogi Slovenci sa simpatijama u svom srcu prate situaciju u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko mjeseci. Pogođeni smo snažnim napadima na vas, nepravdama, lažima i niskim udarcima koje ste uspravno i dostojanstveno podnosili, i bez obzira na sve, što ste širili radost i povjerenje. Borili ste se u neravnopravnoj borbi protiv vladajuće politike, protiv gotovo svih većih medija u zemlji, ali su istina i ljudi na vašoj strani.“

Čestitke su stigle i iz Mađarske, SAD-a, Portugala, Španjolske, Slovačke, Italije, iz brojnih zemalja Latinske Amerike, Irske, Poljske,Velike Britanije, Estonije, Austrije, Australije, Novog Zelanda, Švicarske, Njemačke i mnogih drugih zemalja.

Ispred hrvatskog veleposlanstva u Parizu organizirano je okupljanje obitelji – izradili su veliki logo „U ime obitelji“ i izrazili podršku izglasanom članku Ustava.

Izvor: Narod.hr/uimeobitelji


http://narod.hr/hrvatska/sutra-godisnji ... -muskarca/

[EdgarFranjul]

Naslovnica Jutarnjeg na dan referenduma o braku: predsjednik PROTIV građana

Iako je prisegnuo zastupati jednako interese svih građane Republike Hrvatske predsjednik Republike Ivo Josipović, na sam dan referendumskog izjašnjavanja građana o Ustavnoj definiciji braka s naslovnice prorežimskog Jutarnjeg lista pozvao je da se zaokruži ‘protiv’.

Osim svojih dužnosti, time je grubo prekršio i smjenice Venecijanske komisije.


Naslovnica Jutarnjeg lista na dan referenduma, 1. 12. 2013.

Predsjednik Josipović tako je počeo svoj niz protivljenja referendumskim izjašnjavanjima građana.

Podsjetimo u kampanju ‘protiv’ uključila se aktivno i Vlada RH, članovi koalicije koji danas podržavaju Josipovićevu novu kadidaturu. Oni su snimili i spot ‘protiv’. Iako je vlada taj spot ipak naknadno ‘stopirala’ on se ipak pojavio u javnosti.



Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/naslovnica-jut ... v-gradana/

[EdgarFranjul]

“Heteroseksualni parovi ne mogu biti bolji od homoseksualnih. Zalažem se za davanje djece na posvajanje istospolnim parovima.”

Objava: 23.12.2014 | 09:58 Hrvatska



“Ne mislim da su heteroseksualni parovi predodređeni da budu bolji roditelji, ili da pruže sretniji dom od istospolne obitelji. Zato jesam za posvajanje djece u zajednicama istospolnog partnerstva”, rekao je Predsjednik Republike i predsjednički kandidat Ivo Josipović u opširnom intervju LGBT portalu Crol.

Ivo Josipović je istaknuo kako od početka mandata podržava LGBT aktivizam. “Osobno sam od početka svoga mandata, na razne načine jasno iskazivao svoju podršku pripadnicima LGBT zajednice u borbi za njihova , prije svega ljudska prava – pismima potpore, primanjem predstavnika LGBT zajednice u svom Uredu, posjetom Udruzi Domina, koja je bila organizator prve Povorke ponosa u Splitu, pa i pokroviteljstvom nad 17. godišnjom europskom konferencijom ILGA 2013 u Zagrebu”.

Zakon o životnom partnerstvu tek prvi korak

Ivo Josipović podsjetio je kako se javno izjasnio protiv na dan referenduma o braku, te ustvrdio kako je postojeći Zakon o životnom partnestvu dobar i realan “u okviru mogućega”.

Naglasio je kako je taj Zakon prvi korak. Želi uvjeriti u njegovu potpunu implementaciju i primjenu u praksi.

Promjena društvene svijesti putem obrazovnih institucija

“Nakon toga možemo razmišljati o sljedećem koraku”, kazao je Josipović ističući kako to zahtjeva “određene promjene društvene svijesti koje započinju prije svega obrazovanjem”, ustvrdivši da je riječ o procesu.

Ured predsjednika RH intervenirao za istospolni par Beograd-Zagreb

Josipović se u razgovoru za Crol pohvalio kako je Ured Predsjednika Republike Hrvatske intervenirao pri institucijama kako bi se omogućilo sklapanje prvog životnog partnerstva u Hrvatskoj – homoseksualnog para iz Beograda i Zagreba.

“Ovdje bih neskromno želio istaknuti i mali doprinos mog Ureda sklapanju prvog životnog partnerstva između dvojice partnera od kojih je jedan iz Zagreba, a drugi iz Beograda. Obratili su nam se, a mi smo im pomogli u komunikaciji s nadležnim institucijama. I za to dobili zahvalu…”, kazao je Josipović-

Posvajanje djece

Na pitanje je li za to da istospolni parovi posvajaju djecu Josipović je kazao: “Osobno, ne mislim da su heteroseksualni parovi predodređeni da budu bolji roditelji ili da pruže sretniji dom od istospolne obitelji. Zato jesam za posvajanje djece u zajednicama istospolnog partnerstva.”

Umjetna oplodnja za lezbijke i žene bez partnera – da, ako imaju novaca

Upitan što misli o umjetnoj oplodnji za lezbijske parove Josipović je podsjetio da mnoga djeca već odrastaju bez oca, što ne misili da im je otegotna okolnost u životu. Za umjetnu oplodnju je i žena samica i lezbijskih parova – ako su situirane:

“Tolike samohrane majke, koje su to postale ne svojim izborom i voljom, već zbog smrti supruga, propalih brakova ili nasilja u obitelji, odgojile su sretnu i zadovoljnu djecu. Zašto to ne bi mogla žena koja je situirana, može roditi i odgajati dijete sama, ili uz pomoć životne partnerice? Ali, u toj situaciji jedna od njih je i biološka roditeljica djeteta, čini mi se da je to važno.”

Ipak protiv surogat majčinstva

Pretvaranje majčinstva u biznis posve je nemoralan čin, osobito u slučaju kad se radi o ženama koje na taj način zarađuju za život jer su izložene bijedi, kazao je Josipović upitan podržava li surogat majčinstvo.

“Iznajmljivanje nečijeg tijela, da bi se zatim plaćalo za porod djeteta koji svaka majka koja ga je donijela na svijet ipak osjeća kao svoje, čini mi se krajnje nehumano. Bilo je slučajeva u nekim zemljama, kad su se djeca rađala s određenim malformacijama ili se pak nisu svidjela ‘naručiteljima’, da su tu djecu vraćali ženama koje su ih rodile”, kazao je Ivo Josipović dodavši da se tom konceptu protivi.

Na kraju razgovora Josipović se osvrnuo na LGBT Pride povorke. Kazao smatra kako je tu učinjen značajan napredak te ustvrdio kako je “Hrvatska u odnosu na zemlje regije lider u borbi za LGBT prava”.

http://www.sloboda.hr/heteroseksualni-p ... -parovima/

[EdgarFranjul]

UNICEF SMO PROŠLE GODINE FINANCIRALI S OKO 19 MILIJUNA KUNA

CitizenGO: Peticija protiv UNICEF-ove promocije rodne idelogije

Zajednice aktivnih građana CitizenGO.org, koji žele štititi život, obitelj i temeljna ljudska prava diljem svijeta, pokrenuli su peticiju “Djeca trebaju oca i majku” kao odgovor na nedavno objavljeno službeno stajalište Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) o “seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu”.

Napomenuli su kako dokument uvodi definicije: “seksualna orijentacija”, “rodni identitet” i “LGBT roditelji” iako ti pojmovi nisu definirani, niti prisutni u međunarodnim pravnim dokumentima s područja ljudskih i dječjih prava. Mnoge zemlje članice UN-a su odbacile upotrebu tih pojmova u međunarodnom zakonodavstvu.

Upravo zbog toga su pokrenuli peticiju želeći ih zaustaviti.

http://www.citizengo.org/hr/15211-djeca ... ca-i-majku

UNICEF u mandatu koji mu je povjerio UN nema ovlasti za definiranje, promicanje i uvođenje takvih novih pojmova u svjetsku praksu.

“Služeći se izrazom “LGBT roditelji” UNICEF promovira istospolno roditeljstvo koje nema temelja u međunarodnom pravu i suprotno je pravima i najboljem interesu djece. Ova UNICEF-ova akcija mogla bi dovesti do velike povrede prava i stvarnih interesa djece”, pojasnili su.

Istaknuli su kako je zalagati se za ukidanje zakona o ograničavanju promicanja homoseksualnosti među djecom je napad na referendum o braku i druge slične inicijative u drugim zemljama.

Uloga UNICEF-a je osigurati pravilnu prehranu, medicinsku njegu i osnovno obrazovanje za djecu, a ne promovirati istospolno “roditeljstvo”.

“UNICEF nije neovisno osnovana neprofitna organizacija. To je službena UN-ova agencija većim djelom financirana sredstvima poreznih obveznika država članica - tj. našim novcem. Prema godišnjem izvještaju, UNICEF je od hrvatske vlade, odnosno od hrvatskih poreznih obveznika, u 2013. primio: 18 907 471 kuna“, ocijenili su.

Želite li svojim novcem promovirati pravo na “istospolno roditeljstvo”?

“Ako ne želite, pozivamo Vas da se pridružite našoj kampanji za prekid iskorištavanja međunarodne snage UNICEF-a”, poziva CitizenGO.

Potpisivanjem ove peticije:

1. tražite od UNICF-a da prestane zloupotrebljavati svoj međunarodni položaj i opozove programski dokument koji je suprotan pravima i interesima djece

2. tražite od vlada članica UN-a opoziv UNICEF-ovog stava i obustavu financijske potpore UNICEF-u dok dokument ne bude opozvan

3. obećavate kako nećete donirati UNICEF-u sredstva dok dokument ne bude povučen.

Djeca trebaju oba roditelja – majku i oca kad god je to moguće, poručuje peticija CitizenGO.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/citizengo-peti ... idelogije/

[EdgarFranjul]

Tuga Tarle UNICEF-u: Otkuda vam pravo da zanemarite svoj temeljni mandat?

Nakon pisma iz Ureda UNICEF-a za Hrvatsku, koje je stiglo u elektroničke sandučiće mnogih naših čitatelja, otvorenim pismom UNICEF-u obratila se diplomatkinja, humanitarka i promicateljica hrvatske kulture Tuga Tarle. Njezino pismo prenosimo u cijelosti, bez redakcijskih zahvata.

Poštovani,

zahvaljujem vam na vašem odgovoru, no što se tiče moga stajališta i potpisa na peticiji “Djeca trebaju oca i majku.” te poziva institucijama i građanima na uskratu financiranja programa i aktivnosti koje izlaze iz okvira Konvencije o pravima djeteta, niste me nimalo pokolebali. Kao slobodan građanin u demokratskom društvu imam moralno i zakonsko pravo, a kao odgovorna osoba i dužnost da se o tako osjetljivim pitanjima očitujem uvijek kad mi se za to ukaže prilika.

Vaša uloga koju ste kao jedan od najodgovornijih čimbenika zaštite prava djece na međunarodnoj platformi preuzeli ne dopušta vam pravo da pod parolom „borbe protiv zlostavljanja, zastrašivanja, nasilja i isključivanja zbog spolne orijentacije i/ili rodnog identiteta … roditelja ili skrbnika, ili pak zbog vlastite spolne orijentacije te rodnog identiteta djeteta“ namećete neke nove paradigme obitelji (Position Paper on Sexual Orientation and Gender Identity, 9. 11. 2014.). Ni jedno dijete ne bi smjelo patiti zbog spolne orijentacije njegovih roditelja ukoliko je članom takve obitelji, no složit ćete se, da ni jedno dijete ne bi smjelo patiti ni zbog toga što mu je recimo (unaprijed) uskraćeno pravo na majku i/ili oca kao jedan od temeljnih životnih oslonaca čovjeka, a da ga o tome nitko nikad nije ni pitao.

Isto tako, ni jedno dijete ne bi smjelo patiti ukoliko ima kakvu govornu manu na pr. zbog čega mu se druga djeca rugaju, što je kratkovidno ili se po čemu drugome razlikuje od većine ostale djece. Ali, u realnom životu te se stvari, nažalost, događaju? I tome ni jedna konvencija, position paper ili zakon neće moći stati na kraj ne bude li neprestano u fokusu obitelji, odgajatelja i društva. Bi li i jedno dijete na svijetu smjelo patiti zbog oskudice vode ili hrane? A znamo da pate tisuće i stotine tisuća i milijuni. O tome, koliko mi je poznato, niste do danas izdali nikakav Position Paper. A zašto? Pa upravo zato jer je Konvencija o pravima djeteta obuhvatila svojim sadržajem sve aspekte moguće povrede prava djeteta i nema potrebe za isticanjem nekakvih novih pojmova roditeljskoga prava vezano za (brojem slučajeva) izdvojene marginalne skupine čime se ove stavljaju na povlašteni položaj u zaštiti u odnosu na sve druge moguće povrede dječjih prava.

Pitam se otkud vam pravo da mandat koji vam je povjeren isključivo za obranu i promicanje prava djece, za pravilnu prehranu, medicinsku njegu i pravo na osnovno obrazovanje za što osim drugih izvora dobivate i sredstava poreznih obveznika, kao i druge dobrovoljne priloge građana, koristite kao platformu za promoviranje i usvajanje pojmova koji, niti su opisani u međunarodnim pravnim aktima koji se odnose na ljudska prava i prava djece niti su navedeni kao dio vašega temeljnog programa. Vi međutim, nastojite proširiti mandat na područje o kojem ni znanost nije još izrekla svoj pravorijek, a da ne kažem da je s moralnog aspekta i civilizacijskih tekovina čovječanstva ovo polje bremenito ozbiljnim etičkim pitanjima i dilemama (zaštita djeteta u tom smislu već je uostalom, kako sam spomenula ranije, regulirana i člankom 2, st. 2 te člancima 5, 16 i 29 Konvencije o pravima djeteta).

S obzirom na to da ste posebnu pažnju usredotočili na prava djece na tom području iskazivanja novih rodnih i trans-rodnih podjela i orijentacija, zašto ne reagirate i na ponižavajuće globalno rasprostiranje pojave surogat majčinstva kojim se djeci bez njihova prava glasa, od početka oduzima pravo na odrastanje uz biološke roditelje umrežavanjem dva, tri pa čak i četiri člana (donora) u lancu „produkcije“ djeteta za hir bogatih pojedinaca ili parova koji iz različitih razloga ne stvaraju vlastito potomstvo, bilo da su hetero-spolni, isto-spolni (sposobni ili nesposobni za koncepciju vlastitoga potomstva) ili neka druga kombinacija partnerstva? Na što vas obvezuju čl. 8 i čl. 20. st. 3 iste Konvencije. I dok suvremeno liberalno društvo žmiri nad takvim etičkim akrobacijama i eksperimentima koji sve više nalikuju pokusima nad ljudima Hitlerovog 3. Reicha, što je s pravima djece nastale u takvim kombinacijama koja su najčešće upravo djeca rođena umjetnom manipulacijom humanoga reproduktivnog materijala pa imaju istovremeno više „roditelja“? A što je s pravima žena koje su svedene na ulogu inkubatora ili darovatelja gameta?

Nisam s vaše strane uočila niti reakciju na sve češće glasove iz nekih znanstvenih krugova o pravu roditelja na post-natalni abortus (“After-birth abortion: Why should the baby live?”, Alberto Giubilini and Francesca Minerva, Journal of Medical Ethics, 23. 2. 2012.). Nije li upravo UNICEF pozvan da se i oko takvih pitanja javno odredi i očituje stajući u obranu prava djeteta na život?

Zašto na primjer, na vašim stranicama još uvijek kao ambasador dobre volje figurira Ricky Martin koji je sam izjavio da je posvojio djecu zahvaljujući (plaćenoj) asistenciji surogat majke dok se istovremeno navodno zalaže u borbi protiv trgovanja djecom. Nije li upravo to pogubno da je osoba koja je sama sudjelovala u jednom vidu trgovine ljudskim fetusima i surrogacy biznisu, jedna od uglednih i uzornih figura UNICEF-a u borbi protiv takve trgovine?
Vi navodite: „Podrška društva roditeljima je u srcu dobre skrbi o djeci“. Moje je pitanje: A što je s dječjim pravima na biološkog roditelja gdje god je to moguće, i što je s jasnom i nedvosmislenom definicijom roditelja? Zar vi niste tu prvenstveno da branite interese djece i njihove obitelji kao prirodnog okruženja i temeljne pretpostavke za zdrav psihofizički razvoj, a ne da žmirite i podržavate moralno upitne eksperimente nad djecom?

Kakvim je tek traumama u svome psihofizičkom razvoju izloženo dijete kojemu je oduzeto pravo da upozna figuru majke ili oca, i to ne zbog nesretnih okolnosti koje nažalost ponekad donosi život (bolest, smrt ili rastava roditelja), već zbog nečijeg prohtjeva da uživa igrajući roditeljsku ulogu bez obzira na stvarne potrebe i prava djeteta koje o tome niti je tko pitao, niti je moglo odlučivati? S obzirom na to da Konvencija garantira djetetu pravo na poznavanje njegovih bioloških roditelja, zanimalo bi me kako u takvim slučajevima mislite to pravo djeteta zaštititi kad ga je u različitim surogat odnosima gotovo nemoguće utvrditi?

Imate li u vidu i nebrojene mogućnosti zloporabe djece (o čemu su u više navrata pisali i svjetski mediji) od strane „roditelja“-naručitelja djece putem surogat koncepcija s ciljem zlostavljanja od strane unajmljivača surogat majki unutar isto-spolnih ili hetero-spolnih zajednica i jeste li u takvim slučajevima ikada igdje reagirali u zaštiti djece, na što vas obvezuje čl. 34 Konvencije o pravima djeteta kao na pr. u slučaju australskog isto-spolnog para koji je seksualno zlostavljao i ustupao drugim individuama posvojenu djecu za istu svrhu (na pr. slučaj M. Newton i P. Truong)?

Zašto UNICEF ne provodi snažnu i sistematsku kampanju protiv kupovanja humanog reproduktivnog materijala, novorođenčadi i djece koja je zauzela nesagledive razmjere u svijetu biznisa, a mogu si je dopustiti isključivo bogati čime se i u toj sferi reprodukcije ljudske zajednice provodi selekcija na moćne i bogate (koji si djecu naručuju i kupuju) i siromašne kojima se ograničava pravo na prirodno roditeljstvo ili su pak, protiv vlastitih moralnih načela i u borbi za preživljavanje obitelji, prisiljeni iznajmljivati svoje maternice i prodavati svoj reproduktivni materijal. Zar ne bi vaša kampanja trebala biti usmjerena na podizanje svijesti i odgovornosti bogatih za ravnopravniju raspodjelu društvenoga dobra kako bi se podigao standard siromašnih i omogućilo im se pravo na roditeljstvo (koje za sebe uz razne pritiske i lobije nastoji osvojiti i LGBT zajednica), a djeci dostojno djetinjstvo – kako to stoji u čl. 35 Konvencije o pravima djeteta?

Position Paper on Sexual Orientation and Gender Identity ne uključuje ni interes za ostvarivanje zagarantiranog prava djeteta na odgoj u duhu svoje tradicije i kulture s obzirom da je pitanje identiteta djeteta u mogućim donorskim kombinacijama i rodbinskim vezama pri umjetnoj koncepciji posve zanemareno. Kako pak Konvencija ističe “poštivanje i uvažavanje svakog roditelja i njegova vrijednosnog okvira” u skladu s međunarodnim pravnim dokumentima s područja ljudskih prava i prava djece, onda se logično nameće pitanje zaštite vrijednosnih okvira, kulturnog i nacionalnog identiteta roditelja/donora i djeteta rođenog u kombinaciji više donora (roditelja) ili u LGBT partnerstvu iz različitih dijelova svijeta od kojih svaki možebitno pripada drugačijoj vjeroispovijedi, tradiciji i kulturi?

Zaključujem: Position Paper on Sexual Orientation and Gender Identity je po mome sudu pomno smišljena kampanja zaobilaznog prihvaćanja prava na roditeljstvo parova/partnerstava različitih rodnih identiteta na globalnoj razini čime bi se naknadno mogla provesti i implementacija istih u tekst Konvencije o pravima djeteta i tako postati obaveznom za sve države potpisnice. To bi dakako imalo reperkusije i na obiteljsko zakonodavstvo tih država.
Ovoj vrsti suptilnog pritiska UNICEF-a trebamo se odlučno oduprijeti. Stoga ću sa svoje strane i nadalje obavještavati što širi krug svojih poznanika i prijatelja o razlozima moga osobnog sudjelovanja u peticiji “Djeca trebaju oca i majku”.

Pretpostavljajući da je vaš odgovor potpisnicima stigao kao naputak iz središnjeg ureda UNICEF-a (zato ga valjda niste ni potpisali?!), molim da moje odlučno protivljenje aktu pod nazivom Position Paper on Sexual Orientation and Gender Identity potpisano punim imenom i prezimenom proslijedite naslovniku iz čije retorte je i proizišao navedeni uradak.

S poštovanjem,

Tuga Tarle

Izvor: Narod.hr

http://narod.hr/u-prijevodu/tuga-tarle- ... ni-mandat/

[EdgarFranjul]

CENZURI UNATOČ
Marš za život 2015.: ‘Mi smo pro-life generacija’

„I dok uredno LGBT marševi zauzimaju prvo mjesto u večernjim vijestima svjetskih medija i dok se o oko tih marševa vodi nevjerojatna medijska pompa, marševi kojima pristupaju stotine tisuća ljudi kako bi ukazali na nehumanost neograničenog “prava na ubojstvo” djeteta bivaju koliko je to moguće zataškani. I dok hrvatski mediji bez ikakvih problema liječnike koji se pozivaju na priziv savjesti nazivaju lažljivcima, teroristima, dok se i u Hrvatskoj bruji o pravu na abortus, ovako bitan događaj za cijeli svijet koji dokazuje da hrvatski liječnici i hrvatski pro-liferi nisu sami, namjerno biva ignoriran.“ Riječ je o Maršu za život 2015. Marš se svake godine održava u Washington DC-u 22. siječnja, tj. na godišnjicu donošenja odluke u procesu Roe vs. Wade čime je legaliziran abortus u SAD-u 1973. godine. Sve je počelo kao minorna demonstracija koja se ubrzo pretvorila u pokret – najveći pro-life događaj u svijetu na kojem je po nekim procjenama ove godine sudjelovalo oko pola milijuna ljudi. Mediji ovaj događaj masovno cenzuriraju.

Mladi prosvjeduju na ulicama. Provjerite zašto!

Nevjerojatna medijska cenzura za nekoliko stotina tisuća ljudi u SAD-u i u cijelom svijetu traje već dugi niz godina. Riječ je o brutalnoj i po nama neshvatljivoj cenzuri koja se odnosi isključivo na prosvjede koji još uvijek brane temeljne životne vrijednosti.

Više stotina tisuća ljudi izašlo je na ulice Washingtona i niti jedan mainstrem medij u SAD-u, a pridružili su mu se i drugi svjetski mediji uključujući i hrvatske, nije objavio niti jednu vijest o tako velikom događaju kao što je ovaj. Pitate se zbog čega bi mediji cenzurirali stotine tisuće ljudi koji na vrlo niskim temperaturama marširaju po ulicama Washingtona i drugim gradovima SAD-a? Riječ je o maršu pod nazivom “Za život” koji se tradicionalno organizira od 1973. godine kada su diljem SAD-a ukinuti svi pro-life zakoni, a sva nerođena djeca u tom trenutku ostala su bez apsolutno ikakvih prava diljem ove zemlje. Nekoliko stotina tisuća prosvjednika marširalo je zbog nevjerojatnih 58 milijuna abortusom ubijenih beba koja su zbog neograničenih zakona koji dopištaju abortuse čak i u 9. mjesecu trudnoće izloženi zastrašujućem genocidu koji se namjerno prešućuje koliko je to moguće.

I dok uredno LGBT marševi zauzimaju prvo mjesto u večernjim vijestima svjetskih medija i dok se o oko tih marševa vodi nevjerojatna medijska pompa, marševi kojima pristupaju stotine tisuća ljudi kako bi ukazali na nehumanost neograničenog “prava na ubojstvo” djeteta bivaju koliko je to moguće zataškani. I dok hrvatski mediji bez ikakvih problema liječnike koji se pozivaju na priziv savjesti nazivaju lažljivcima, teroristima, dok se i u Hrvatskoj bruji o pravu na abortus, ovako bitan događaj za cijeli svijet koji dokazuje da hrvatski liječnici i hrvatski pro-liferi nisu sami, namjerno biva ignoriran. I to je u najmanju ruku tužno, ali i zastrašujuće ako razmislimo o razlozima zbog kojih bi ovako veliki događaj bio zataškan.

Sinkronizirana akcija prešućivanja ovog događaja u cijelom svijetu je instrumentalana jer je zapravo nevjerojatno da su mediji koji se inače bave vremenskom prognozom u SAD-u, ignorirali oluju ljudskih srca u tom istom SAD-u jer je to kao manje važno u novinarskom smislu. Naravno da nije manje važno i naravno da stotine tisuća ljudi koji na minus temperaturama na ulicama Washingtona marširaju kao jedan zaslužuju biti medijski popraćeni barem onoliko koliko je to bila i oluja u SAD-u, ali to se nije dogodilo. Dakle, nekome je izuzetno stalo da “sloboda govora” dopire samo s jedne strane, one koja se bori za ubijanje, dok će druga strana biti ušutkana, ako ne medijima, onda “šakom” kako je to bio slučaj s hrvatskom pro-lifericom Ružicom Čavar. Razlog tome je naravno strah od dobra i strah od toga da se taj, po njima vjerojatno teroristički pokret ne bi proširio po svijetu. Upoznati smo s činjenicom da se pod pojmom “ekstremist” u službenim dokumentima SAD-a vode svi ljudi koji marširaju za život, dok svi oni aborteri koji su poubijali minimalno 58 milijuna beba vode kao “zdravi građani neke zemlje”. Pravi primjer za to bio je prošle godine kada su jednako tako svi mediji prešutjeli ovaj prosvjed, a umjesto priloga o prosvjedu koji slavi život, nacionalna TV kuća MSNBC tog dana, 22. siječnja u večernju emisiju dovodi šestero radikalnih zagovaratelja abortusa, a među njima i pojedince koji zagovaraju ubojstvo djeteta čak i nakon njegova rođenja.

Izvor: Narod.hr/zdravstveniodgoj.com

http://narod.hr/svijet/mars-za-zivot-20 ... eneracija/

[EdgarFranjul]

KOMENTAR NOVOG ZAKONA U SLOVENIJI
Planinić: olako se donose zakoni koji rastaču društvo, i još ih se proglašava naprednima

Krešimir Planinić, voditelj pravnog tima udruge U ime obitelji i Natalija Kanački, članica Upravnog odbora, komentirali su za naš portal donošenje zakona o istospolnim parovima u Sloveniji i njegov mogući odjek u Hrvatskoj.

“Nevjerojatno kako političari olako donose zakone koji dugoročno loše utječu na društvo u cjelini i još iste zakone proklamiraju kao napredne.”, istaknuo je Planinić.

“Zanimljivo je kako se usprkos izražavanju volje građana putem referenduma, kako u Sloveniji tako i u Hrvatskoj, uvijek radi pritisak da se volja građana zanemari ili promijeni”, istaknula je Natalija Kanački, komentirajući prihvaćanje novog zakona u Sloveniji o bračnoj zajednici i obiteljskim odnosima kojim se istospolni parovi u svojim pravima u potpunosti izjednačuju s heteroseksualnima unatoč tome što su Slovenci sličan zakon odbili na referendumu 2012.

Planinić: Napadi na osobna uvjerenja i rastakanje obitelji bit će na dnevnom redu u Lijepoj našoj umjesto nužne demografske obnove zemlje, ako naši predstavnici javne vlasti dobro ne promisle

Krešimir Planinić, voditelj pravnog tima udruge U ime obitelji istaknuo je kako je nevjerojatno kako političari olako donose zakone koji dugoročno loše utječu na društvo u cjelini i još iste zakone proklamiraju kao napredne.

“Time mislim na upravo donesni zakon u Sloveniji koji izjednačava brak s istospolnim partnerstvom! Volio bih kad bi barem neki od onih koji donose odluke pogledali što je posljedica sličnih zakona u drugim zemljama. Primjerice, pogledajte kratak film Što je ‘istospolni brak’ donio Massachusettsu (What ‘gay marriage’ did to Massachusetts), pa će Vam biti jasno o kojem društvenom budućem obrascu govorimo”, naglasio je rekavši kako ovdje nije riječ o neupitnom iskazivanju dostajnstva i poštovanju svake osobe, već o društvenom okviru (pa i pravnom) koji trebamo slijediti te zaštita interesa djeteta.

“Svaki pravni korak koji vidite u bilo kojoj državi da kreće u pokušaju izjednačavanja nečega što nije isto (braka kao zajednice žene i muškarca, s jedne strane, s istospolnim parovima, s druge strane), dovodi na kraju do traženja za posvajanjem djece i ne samo od tih zajednica. Nema kraja ljudskim željama da se promoviraju u prava!”, ocijenio je te dodao: “Nakon toga se javljaju različiti drugi sadržaji koji ulaze iza već osvojenih prava istospolnih parova – od poligamskih zajednica do pedofilskih udruga i stremljenja da je sve isto. Na isti način iščekujem da će Zakon o životnom partnerstvu u Hrvatskoj, koji je donesen protiv iskazanog narodnog stajališta na referendumu, biti samo odskočna daska za daljnje želje (‘prava’) posvajanja”.

“U slučaju takvog ‘napretka’ možete i računati da će se u budućnosti na razne načine progoniti oni koji su uvjereni da je brak zajednica žene i muškaraca. Napadi na osobna uvjerenja i rastakanje obitelji bit će na dnevnom redu u Lijepoj našoj umjesto nužne demografske obnove zemlje, ako naši predstavnici javne vlasti dobro ne promisle”, zaključio je Planinić.

Kanački: Djeca su najslabija karika društva i treba im zaštita

“Udruga U ime obitelji prati rad Slovenske civilne inicijative za obitelj i prava djece (CIFRC) na čelu s g. Alešom Primcom. Situacija u Sloveniji slična je kao i u Hrvatskoj, jedino što se u Hrvatskoj događa s manjim vremenskim odmakom. CIFRC je 25.ožujka 2012. g. uspješno organizirao referendum kojim je osporio Obiteljski zakon izglasan u parlamentu da se istospolnim parovima daje pravo na ‘brak’ i posvajanje djece. Uspješan rad CIFRC-a je snažno motivirao rad naše inicijative za referendumsku zaštitu braka kao životne zajednice žene i muškarca”

“Zanimljivo je kako se usprkos izražavanju volje građana putem referenduma, kako u Sloveniji tako i u Hrvatskoj, uvijek radi pritisak da se volja građana zanemari ili promijeni. Stoga je izuzetno važno što smo mi u Hrvatskoj brak zaštitili Ustavom. Udruga U ime obitelji podupire stav CIFRC-a da su djeca najslabija karika društva te im je potreba najveća zaštita, skrb i pozornost. Obiteljski zakon uvijek treba poštivati i promicati najbolje interese djece, a ne bilo kojeg pojedinca ili skupine ljudi. Obzirom na događaje u Sloveniji možemo predvidjeti i sličan razvoj događaja u Hrvatskoj”, zaključila je Kanački.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/planinic-olako ... aprednima/