Strašno...apsurdno...ali istinito

[EdgarFranjul]

O SVIM GRAĐANSKIM REFERENDUMIMA ODLUČILI NEGATIVNO

Nakon odluke Ustavnog suda: mogu li uopće građani ikako kontrolirati loše odluke političara?

Ustavni sud donosio je brojne odluke vezane uz referendume, a posljednja u nizu svakako je ona o zabrani referenduma o davanju hrvatskih autocesta u koncesiju. Odluka je objavljena na internetskim stranicama suda, donesena je u slučaju da Vlada pokrene postupak za sklapanje istog ili sličnog pravnog posla od kojeg su Banski dvori već ranije odustali. Kako to nije prva odluka Ustavnog suda o referendumu donosimo pregled njegovih odluka.

Nedopušteno referendumsko pitanje o outsourcingu

Ustavni je sud ovaj mjesec nedopuštenim proglasio referendumsko pitanje o zabrani izdvajanja pratećih i neosnovnih djelatnosti u javnom sektoru. Naime, referendum o donošenju zakona kojim bi se zabranilo bilo kakvo izdvajanje pratećih i neosnovnih djelatnosti u javnom sektoru zatražilo je 17 sindikata. Inicijativu je potpisima poduprlo više od 600 tisuća građana.

Ipak, Ustavni sud smatra da je cilj referenduma zaštititi parcijalne interese jedne skupine zaposlenika u javnom sektoru i onemogućiti Vladi i Saboru bilo kakve buduće intervencije u postojeći radnopravni model.

“Referendumskim pitanjem nastoji se unaprijed (preventivno) zabraniti svaka eventualna buduća promjena postojećeg zakonskog uređenja radnopravnog statusa zaposlenika koji obavljaju prateće i neosnovne djelatnosti u javnom sektoru i tako zaštititi njihove parcijalne interese. Umjesto pronalaženja mehanizma koji će te parcijalne interese uravnotežiti s općim interesima društvene zajednice, Organizacijski odbor u zakonu predlaže blanketne zakonske zabrane kojima zaštitu tih parcijalnih interesa izravno suprotstavlja temeljnoj logici općeg funkcioniranja demokratske države”, tumači Ustavni sud.

Referendum o preferencijalnom glasovanju odbacio tvrdeći da nije prikupljen dovoljan broj potpisa

Jedna od posljednjih odluka svakako je i ona od prosinca prošle godine kada je Ustavni sud odlučio koliko je točno potpisa potrebno prikupiti za iniciranje referenduma. Tada su objavili da građanska inicijativa ”U ime obitelji” nije prikupila dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma o izmjenama Ustava kojima bi se uredila izborna regulativa.

“U povodu zahtjeva Organizacijskog odbora Građanske inicijative ”U ime obitelji” nije dopušteno raspisivanje referenduma jer je, prema očitovanju tog odbora, raspisivanje referenduma zatražilo 380.649 birača, a njegovo raspisivanje trebala su zatražiti 404.252 birača s obzirom na to da su na dan 21. rujna 2014. u Republici Hrvatskoj bila registrirana 4,042.522 birača“, stoji u rješenju Ustavnog suda.

Nedopušteno referendumsko pitanje o ćirilici

Tijekom ljeta 2014. godine Ustavni sud je donio odluku da referendumsko pitanje o ćirilici nije u skladu s Ustavom te da o tome nije dopušteno raspisivanje referenduma. Naime, ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja je zatražio Sabor, nakon što je Vlada prethodno utvrdila da je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara u prosincu 2013. prikupio više od 526.549 pravovaljanih potpisa birača za raspisivanje referenduma.

Prijedlog Stožera je bio da se birači pitaju žele li da se Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina propiše da pravo na ravnopravnu službenu uporabu svog jezika i pisma manjine ostvaruju u sredinama u kojima čine više od polovice, umjesto sadašnje trećine ukupnog stanovništva.

Ustavni sud je ovom odlukom vukovarskom gradskom vijeću naložio da u roku od godine dana riješi pitanje dvojezičnih ploča. Treba propisati u kojim bi se vukovarskim četvrtima dvojezični natpisi trebali postaviti, uz uvažavanje “potrebe većinskog hrvatskog naroda koje izviru iz još uvijek živih posljedica velikosrpske agresije početkom 90-ih godina 20. stoljeća te potrebu pravednog i pravilnog tretmana srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara”.

Vladu je obvezao da u godinu dana od objave ove odluke u Narodnim novinama uputi u parlamentarnu proceduru izmjene i dopune Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u kojima će urediti prikladan pravni mehanizam za slučajeve kad predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave ne provode obveze iz tog zakona, odnosno opstruiraju njegovu provedbu.

Referendum o braku – “nadzor ustavnosti sadržaja referendumskog pitanja i pretpostavki za njegovo održavanje nije potrebno provoditi”

Ustavni sud je reagirao priopćenjem i kada je u pitanju bio referendum o braku, tijekom 2013. godine, kada je zaključio da je Sabor “odluku o referendumu donio s više glasova od većine potrebne za promjenu Ustava pa naknadni nadzor ustavnosti sadržaja referendumskog pitanja i pretpostavki za njegovo održavanje nije potrebno provoditi, te eventualno odgađati ili zabranjivati referendum o definiciji braka”.

Odbacio je prijedloge udruga, te upozorio kako “eventualna dopuna Ustava odredbom prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca ne smije imati utjecaja na daljnji razvitak zakonskih okvira instituta izvanbračne i istospolne zajednice u skladu s ustavnim zahtjevom da svatko u Hrvatskoj ima pravo na poštovanje i pravnu zaštitu obiteljskog života”.

Referendum o ulasku Hrvatske u EU

U 2012. godini Ustavni sud je donio odluku kojom je utvrdio da je državni referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju 22. siječnja na kojemu se više od 66 posto na referendum izašlih hrvatskih birača izjasnilo za ulazak u Uniju, održan u skladu s Ustavom i zakonima. Ali kako to nije bila građanska, nego parlamentarna inicijativa, može se reći kako je Ustavni sud Republike Hrvatske o svim građanskim referendumskim inicijativama odlučio negativno.

Izvor: narod.hr

http://narod.hr/hrvatska/nakon-odluke-u ... politicara

[EdgarFranjul]

Na ovaj članak objavljen je i slijedeći komentar, s kojim se u potpunosti slažem:


Čuđenje, nevjerica posljedica je nelogičnosti. Iznenađenje je stanje duha koje nastupa kada smo prvi put začuđeni i u nevjerici.

Kada smo drugi put u čuđenju i nevjerici uzrokovanoj od strane nekoga tko ju je uzrokovao prvi put, onda to više nije iznenađenje.
Ako smo i tada začuđeni u tom slučaju se to zove kretenizam.

Ako je itko začuđen ili iznenađen nakon ove ili neke druge odluke ustavnog suda, vlade, EU-a, grada, da ne nabrajam tada je jednostavno kreten.
I ja sam kreten, zajedno sa svima vama koji lajemo, a karavane prolaze.

Pozabavimo se značajkama kretenizma:

- ako još nekome nije jasno, da živimo u totalitarizmu koji se zove demokracija, ne mi, nego dobar dio svijeta
- ako imamo iluzije da je vlada, sabor, sud, ne daj Bože EU tu da radi za nas
- ako imamo iluzije da nas se ne pretvara ili nas se pretovrilo u robove koji rade za svjetske moćnike
- ako mislimo da je svakodnevni nedostatak vremena slučajan, a ne namjerno nametnuti ritam života koji nas zaglupljuje i pretvara u poslušnike koji će sve napraviti da dobiju plaću
- ako mislimo da su izbori slobodni
- ako mislimo da sve, ali baš sve strukture vlasti ne rade sustavno povezano

- ako mislimo da je naša vlada neovisna i da ne pleše po diktatu iz londona, brisela, washingtona, berlina
- ako mislimo da hrvatski narod sam ne zna odlučiti o svojoj sudbini
- ako mislimo da ne znamo sami upravljati svojim poduzećima
- ako ne shvaćamo da radimo krvavo, a plaćeni smo da preživimo i ako ne vidimo da je to moderan robovlasnički sustav
- ako mislimo da je big brother simpatična emisija koja nas ne privikava na život koji je premrežen kamerama
- ako mislimo da je normalno da svaka zgrada ili kuća ima video nadzor
- ako mislimo da je zatiranje obitelji i obiteljskog života slučajno
- ako nam je važan dio života "provesti" se u nekom trgovačkom centru i ako ne vidimo da nas to pretvara u prisiljene konzumente trećerazrednih sranja iz EU

- ako nam nametnu GMO pod krinkom da nema dosta hrane na svijetu
- ako nam propisuju veličine krastavaca ili mrkve
- ako sustavno uništavaju male proizvođače i tjeraju nas da ili imamo masovnu proizvodnju ili propadnemo
- ako je financijski sektor velika kladionica
- ako ne možete peći rakiju bez da platite za to ili ako ne možete šetati šumom naići na pola kg vrganja bez da prije tražite lugara koji će vam prodati to što ste nabrali malo gljiva
...
dopunite niz
...
i na kraju,

- AKO NEMAMO NAMJERU ODLUČNO SE SUPROTSTAVITI TERORU I PREDSTAVNICIMA TOG TERORA ZVANOG DEMOKRACIJA

tad smo kreteni, oprostite na izrazu...
Sve ovisi o nama samima, samo je pitanje kad ćemo to kolektivno shvatiti.

[BorisVasiljevic]

Takvo neznanje djelatnika VSOA-e razljutilo je ministra obrane, a o tome bi se moralo raspravljati i na predstojećoj sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Pitam se da li će se netko ljutiti i sazivati vijeća za nekih 3-4 godine kad izvuku glavu iz dupeta i shvate da nemaju više na raspolaganju nijednog stručnjaka ni iz jedne struke na teritoriju države jer su im sve pokupili stranci obećanjem ne nužno puno veće plaće, ako ništa onda barem sigurne?

Psi laju, karavane prolaze a RH trpi ogromnu materijalnu i civilizacijsku štetu školovanjem kadrova koji onda doprinose ekonomijama drugih zemalja. Nevjerojatno je da nema kadra koji će lupit šakom od stol i reći dosta svjetskim hohštaplerima i njihovim interesima. Ako i ima, tajne službe već sigurno znaju sve o tim osobama i smjestile su ih na Vrapče, novi nacionalni Goli Otok za nepodobne. Naše tajne i ostale službe nisu tu da rade u korist RH nego protiv nacionalnih interesa, tako da ne znam čemu ovaj igrokaz nije se znalo nije se moglo.

[EdgarFranjul]

PROBLEMI U RAJU

STRAVIČNO: Što su imigranti napravili od Švedske? Za 30 godina etnički Šveđani postaju manjina!

Autor: Marcel Holjevac
Ponedjeljak, 04. Svibanj 2015. u 07:19

Nedavno je u Švedskoj izbio skandal zbog pisma koje je netko iz općine Älmhult uputio imigrantima, u kojem stoji kako se od njih očekuje da se sami uzdržavaju, a ne da cijeli život provedu na socijalnoj pomoći.

U pismu odaslanom imigrantima piše, među ostalim, kako njihovo boravak u Švedskoj plaćaju švedski porezni obveznici. Napominje se da su zakoni i pravila jednaki za sve: “možete dobiti ona na što imate pravo. Ne pokušavajte se cjenkati ili pregovarati da biste dobili neke posebne pogodnosti, tako ćete samo izgubiti obraz”, kaže se u pismu. No, poznato je da imigranti ne drže previše do toga. Moli ih se da ostanu u općini gdje ste smješteni: “Samo u ovoj općini odrađene su pripreme za vaš dolazak. Sve općine u Švedskoj imaju visoki standard i kvalitetnu uslugu. Ne vjerujte da glasinama da veliki gradovi nude veće mogućnosti – obično je upravo drugačije! Älmhult ima vrlo dobar uvodni program za vas”, kaže se. “Mi pokušavamo zadovoljiti vaše potrebe, ali vi nam također trebate izaći u susret. Povjerite nam se na imigrantskom prijemu! Ne vjerujte glasinama. Oni koji su došli prije vas kao izbjeglice ne znaju sve. Polovična istina može biti štetnija od neznanja. Ako imate pitanja ili ste zabrinuti oko bilo čega, recite nama u odjelu za izbjeglice”. No najsporniji dio, za neke, je slijedeći: “Ovo društvo i naša demokracija zasnovani su na činjenici da svatko preuzima svoju osobnu odgovornost”. U pismu se napominje da se od njih očekuje da sami snose teret svog uzdržavanja.

Kad je otkriveno da je pismo kojim se novopridošle imigrante informira da zakoni važe i za njih, i da se od njih očekuje da se eventualno jednog dana skinu s grbače poreznih obveznika i legenadrne švedske socijale – nedosanjanom snu generacija jugoslavenskih lijevih intelektualaca koji su uvijek preferirali švedski model pred “kapitalizmom” jer ” u Švedskoj ne moraš raditi, dobra je socijala” – izbio je skandal. Vlast i oporba su ujedinjeni u javnoj osudi pisma, tražeći da se pronađe i kazni krivca, te ga se javno stavi na stup srama. Jer u liberalnoj (je li to još uvijek?). Švedskoj je sloboda govora postala vrlo relativna stvar. Pa je tako postalo užasno rasistički, pokvareno i nehumano reći imigrantima da se od njih očekuje da jednog dana nekog Boga i rade.

“To je užasavajući pogled na humanost”, rekao je lokalni lider socijal demokrata Lars Ingvert za novine Smallaningen. On i šef oporbe u mjestu Vidar Lundbäck su se složili u osudi: To pismo nije dovoljno opisati kao neprofesionalno. To su strašna ljudska bića”, rekao je Lars Ingvert. “Tragično je da bi u nekom trenutku povijesti Älmhultsa moglo biti ovakvog stava prema onima koji dolaze ovdje”. Vidar Lundbäck je pak uvjeren da je dokument star, možda relikt iz ureda za rad s izbjeglicama iz 1990., a slaže se da je neprihvatljiv. Ovdje je sažetak pisma iz lokalnih novina.

Bivši švedski premijer je nedavno izjavio: “Imigranti su ti koji stvaraju novu Švedsku, a ne Šveđani. Njima pripada Švedska.” I dok se smanjuju socijalna prava domicilnog stanovništva, jer se sredstva preusmjeravaju za imigrante, švedski Ured za imigraciju traži dodatnih 18 milijardi švedskih kruna do 2019. – ukupno 157 milijardi – kako bi se mogli nositi sa sve većim priljevom imigranta. Istovremeno imigranti ponegdje prosvjeduju tražeći bolji smještaj, naravno besplatni. Najnoviji primjer toga je 13 imigranata koji su u mjestu Värmland okupirali autobus zbog nezadovoljstva standardom koji im pruža Švedska. Htjeli su ostati u luksuznim hotelima. „Nisu bili zadovoljni smještajem niti standardom kao niti time gdje se smještaj nalazi,“ rekla je predstavnica Ureda za imigraciju u Värmlandu, Lotta Anderberg. Na pitanje jesu li to ljudi koji su pobjegli od rata i zašto uopće traže azil, Anderberg je odgovorila: „Nemam pojma koji su razlozi za traženje azila, mi to ne istražujemo u Karlstadu. Oni su zatražili azil u Švedskoj.“

Švedska je zemlja koja godišnje prima 70.000 imigranata, uglavnom iz trećeg svijeta. Etnički Šveđani će biti manjina u Švedskoj, prema nekim izračunima, za svega trideset godina. Nekoliko godina nakon toga, muslimani će postati većina. Koliko ih stvarno u Švedskoj ima ne zna se – država ne samo da ne objavljuje nego striktno zabranjuje i obeshrabruje objavu takvih podataka. No, neki podaci pokazuju da se populacija muslimana udvostručila u posljednjih 14 godina, i da ih sad ima blizu 700.000. To ne djeluje kao prevelik broj za Švedsku, radi se o oko 7 posto stanovništva, no njihov broj rapidno raste. U periodu između 1998. i 2012. broj muslimana u Švedskoj je rastao za 7,85 posto godišnje – dakle, populacija muslimana se udvostručuje unutar jednog desetljeća. A Švedska i dalje vodi liberalnu imigracijsku politiku – i dalje je liberalizira. Švedske imigracijske vlasti – Migrationsverket – su 2012. procijenile da će se 174,500 novih imigranata sliti u zemlju u iduće dvije godine, dakle do početka ove. Većina njih će završiti kao kronični socijalni slučajevi. Ukupna populacija Švedske je oko 9 milijuna ljudi: od toga, Šveđana je danas tek dvije trećine, ostalo su imigranti. Preko 600.000 novopridošlih muslimana i oko dva milijuna imigranata prve i druge generacije.

Je li to razumno? Ili samo humano? I jesu li zdrav razum i humanost ovdje u opreci, jer očito je da imigranti niti mogu niti žele prihvatiti pravila i način života koji važe u Švedskoj – i koja su od Švedske napravila jednu od najuspješnijih i najbogatijih zemalja na planeti?


Brojni Šveđani kažu da Švedska više nije što je bila: Nekoć gotovo raj na zemlji, mirna i sigurna zemlja u gotovo svakom pogledu, uzorna demokracija s odličnim socijalnim sustavom, koji je sjajno funkcionirao jer nikom nije padalo na pamet zloupotrebljavati ga, zemlja na koju su njeni stanovnici bili beskrajno ponosni. Prije nekoliko desetljeća, ako ste posjetili Švedsku, došli biste u zemlju u kojoj nema kriminala, ljudi su educirani, pristojni, i prijateljski raspoloženi, ulice su čiste a parkovi savršeno održavani. A žene su plave i lijepe. Nije bilo socijalne nepravde, geta, bijede, čak ni fast foodova u većoj mjeri. Danas, to je “multikulti” zemlja u kojoj sve više žena nosi burke, geta bujaju po rubovima gradova, kriminal buja posvuda. Broj nasilnih zločina na sto tisuća stanovika je devedesete u Švedskoj bio gotovo upola manji nego u SAD: danas je više nego dvostruko veći nego u SAD. Stockholm bilježi najveći broj silovanja od svih gradova u Europi, a preko 99 posto njih počine imigranti, iako su službene statistike nedostupne. Doduše, za to što je to grad s najviše silovanja zaslužni su dijelom i strogi švedski zakoni koji vrlo široko tumače pojam silovanja, ali i dalje ostaje činjenica da Švedska bilježi tri puta više silovanja od europskog prosjeka, i da broj silovanja raste 5 posto godišnje.

Poznat je slučaj Elin Krantz, 27-godišnje plavuše koja je bila istaknuti aktivist za prava imigranata i “obojenih”, a navodno je prema nekim izvorima ona djevojka koja se pojavljuje u spotu “Blanda Upp” (mix it up, promiješaj) koji je financirala švedska vlada kako bi promovirala miješanje rasa. Odnosno, plavuša koja pjeva iskrivljenu švedsku himnu dok simulira odnos s crncem. Nju je silovao i ubio 23-godišnji imigrant Ephrem Tadele Yohannes, a njeno tijelo bacio na stijene. Ephrem je rođen u Etiopiji, a prvo je emigrirao u SAD gdje je počinio brojne prijestupe i zločine i odležao 13 mjeseci u zatvoru u Virgniji, pa se potom žalio da je žrtva rasizma u Americi i dobio švedske papire. Dobio je 16 godina zatvora, s tim da će vjerojatno izaći nakon pola odslužene kazne.


Iako se imigranti, naročito iz islamskih država, ponašaju bitno različito od europske domicilne populacije, država odbija dati podatke koliko ih točno ima. Ali, Švedska danas drži europski rekord ne samo u silovanjima nego i u razvodima, broju samohranih majki, a mnogi se žale da se suzbija i demokracija i sloboda govora, naročito ako se tko usudi kritizirati politiku nekontrolirane imigracije. Ulice i škole više nisu sigurne, nasilje i kriminal na ulicama svakodnevnica, a počinitelji gotovo isključivo imigranti. Oni koji se bune, dolaze na udar ćudoredne policije, pod udarom su opresije i društvene osude, i općenito ih se tretira od strane “kulturnih marksista” kao disidente u nekadašnjem SSSR-u.

No, neki pak smatraju da Švedska ipak nije dovoljno multikulturalna. Među njima je Barbara Lerner Spectre, koja vodi Paideiu – Europski institut za židovske studije u Švedskoj, organizaciju financiranu od švedske vlade i Wallenberg Fondacije u svrhu promoviranja židovskih interesa. Kroz organizaciju “One Sweden” kojoj je također na čelu, promovira pak multikulturalnost. Spectre se proslavila 2010. nakon intervjua za IBA-News. Video je postao “viral” na internetu, pa je pokrenuta kampanja da se taj i druge njene video uratke ukloni s interneta i Youtubea. No, jedan video i danas postoji, a u njemu Barbara kaže: “Mislim da oživljava antisemitizam, jer u ovom trenutku Europa još nije naučila kako biti multikulturalna, i mislim da ćemo mi (Židovi) biti dio te bolne preobrazbe, koja se mora dogoditi. Europa neće biti monolitno društvo kao u nekim prošlim stoljećima. Židovi će biti u središtu toga. To je ogromna preobrazba za Europu. Ona sad idu prema multikulturalnom načinu života, i Židovima će se zamjerati zbog naše vodeće uloge. Ali bez nas u glavnoj ulozi, i bez te transformacije, Europa neće preživjeti”, kaže ona u priloženom videu.


Problem s Barbarom, inače suprugom glavnog štokholmskog rabina, nije taj što zastupa multikulturalnost, nego što ne zastupa isto u Švedskoj što zastupa u Izraelu. Naime, ona je istaknuti cionist i pobornik okupacije Palestine, a na okupiranim područjima joj žive djeca i unuci. U Švedskoj podržava multikulturalnost i uvoz muslimana, u Izraelu podržava šovinizam i etničku i kulturnu isključivost. Izrael nije multikulti nego židovski, što je u redu, ali je vrlo licemjerno što Šveđanima predlaže nešto što Židovima ne pada na pamet. Na facebooku i postoji grupa “Open borders for Israel“, koja je proziva zbog dvostrukih kriterija, zalažući se da se sve ono za što se ona zalaže u Švedskoj primijeni u Izraelu. “Samoproglašeni filozof Barbara Spectre nas je blokirala na svom twiteru čisto zato jer smo ukazali na to da je Izrale također “bijel” i da treba različitost”, kažu oni. Naime, Izrael ima izrazito diskriminatorne zakone.


Prošli tjedan, na problem Švedske imigracije se u tekstu “Patološki altruizam na steroidima u Švedskoj” osvrnuo i profesor psihologije Kevin MacDonald, koji kaže da Izrael i brojna druga društva sasvim lijepo funkcioniraju uz jasno prepoznatu dominantnu kulturu i dominantni narod, te podsjeća da mulitkulturalna društva imaju brojne troškove, i nikakve vidljive prednosti – osim za one koji zarađuju na imigrantima, poput iznajmljivača kuća i stanova, dok to sve plaćaju porezni obveznici. “Bolje pitanje je, može li Europa preživjeti multikulturalnost. Po definiciji, ne može”, kaže on. On se osvrće na psihološke mehanizme nametanja osjećaja krivnje bijelim ljudima, za koje kaže da ne dolaze odozdo, iz naroda, već ih nameću i kontroliraju neprijateljski nastrojene elite. “Disidenti gube poslove jer su rekli nešto što je moralno neprihvatljivo”, kaže on, i podsjeća kako nam se nameće kako je naša zapadnjačka kultura loša i zla i kako su imigranti dobri.

Da biste napredovali u karijeri, morate podržavati multikultiralnost, inače gubite posao ili ga nećete ni dobiti, kaže on (svi se sjećamo slučaja Nobelovaca Jamesa Watsona). Na zapadu bijeli akademici znaju što moraju govoriti da bi napredovali, koje dogme moraju ispoštivati. On to uspoređuje s vremenom kvekera i puritanaca, kad je svaki vid hereze dolazio pod udar “moralne većine”. “Citira se profesore s prestižnih fakulteta koji govore neke stvari, prosječan čovjek im se divi i prihvaća to, i želi emulirati elitu, razmišljati poput njih, kako bi ispao educiran i kulturan. Vi spadate u iste intelektualne krugove kao oni s Harvarda, ako podržavate ono što oni propovijedaju. Oponirati im znači da ste needucirani i moralno defektni”, kaže on.

“Samo glupi, zli i nakaradni ljudi se protive imigraciji, i to je poruka koju elite šalju zadnjih pedeset ili šezdeset godina”. Uspjeh u akademskim krugovima, kaže on, se ne bazira na na istini ili podržavanju činjenica, nego na “umrežavanju” s pravim ljudima i dominaciji elita, ponavljanju lažnih argumenata i svjesnim logičkim pogreškama u zaključivanju koje postaju općeprihvaćene istine. “Revolucija dolazi s vrha, ne odozdo – oni koji su elita institucionaliziraju svoj vrijednosni sustav, a ako hoćete opstati u akademskoj zajednici, morate biti poslušnici”, kaže MacDonald. “Ako ste u centru, bit ćete šikanirani, ako ste konzervativni, bit ćete isključeni iz akademskog svijeta kojim dominiraju propagatori politički motivirane, neomarksističke “prave znanosti”.

On podsjeća da filozof John Rawls u svom djelu “veil of ignorance” kaže da individualizam, kojeg smatra temeljem uspjeha zapadnog svijeta i naše civilizacije, podrazumijeva jednaku legitmnost svačijeg interesa – svi imamo interese, no nitko ne smije imati privilegiranu moralnu poziciju, odnsono svoje interese štititi argumentom da je “moralno superioran” ostalima. Kaže da kolektivistička društva u trećem svijetu proizvode toliko korupcije i kriminala jer u tim društvima je prva obaveza prema rodu, obitelji, “svojima”. Tome suprotstavlja principe zapada koji se danas gube: na zapadu je uvijek bila bitna reputacija, kompetencija, ljudski i moralni integritet – a ono što se sada događa je nametanje ideološkog monopola, pa tako ljevica u ime vlastite samoproglašene “moralne superiornosti” svoje interese postavlja kao interese sviju. Vraća se kolektivizam, socijalna kontrola, a ljudima se uništava reputacija zbog “hereze”, kaže on: “Socijalna psihologija služi se metodama nametanja osjećaja krivnje”. MacDonald, profesor s UCLA, inače poznat po svojoj kontroverznoj teoriji kojom uspjeh Židova na intelektualnom planu i superiornu verbalnu inteligenciju tumači ” “kolektivnom evolucijskom strategijom”, kaže da je židovska etika pak etnocentrična, za razliku od kršćanske, odnosno, slikovito rečeno, u judaizmu nije isto kad ubijete Židova ili ne-Židova. Argumenti o moralu zapada su pak neovisni o etnicitetu, kaže on u svom osvrtu na zbivanja u Švedskoj.

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/str ... 717-797717

[EdgarFranjul]

Od junaka do kukavica: Komunjare i Udba samljeli nekad borbene Hrvate

Tamo negdje kod Praške stajao je sam, visoki suhonjavi muškarac u pedeset i nekoj. Držao je u kvrgavim, ali još snažnim rukama hrvatsku zastavu...

Datum objave: 05.05.2015 | 19:29 Autor: Marko Jurič

Bio sam u subotu na Jelačić placu. Oko deset, prošetao sam s jednog kraja na drugi. Bilo je možda tridesetak tisuća ljudi. Organizatori nisu imali sreće s vremenom kad je na red došao Thompson. Trebao je ranije. Udarila kiša i rastjerala dio već izmorenih namjernika. Predugo je trajalo. Nije trebalo onoliko raznih kudova. Thompson i još koje jače ime, a onda neka poruka. Uostalom zbog poruke su i došli ljudi.


Ali dobro. Namjera je bila plemenita pa se redateljski amaterizam može oprostiti. Sramotna licitacija brojem okupljenih pokazuje podijeljenost Hrvatske. Jedni vladaju i lažu, a drugi stenju i trpe jer im nije tako loše. Čini se da Hrvatskoj predstoji ponavljanje procesa 'oslobađanja' iz devedesetih. Nenaučene povijesne lekcije se ponavljaju. Ovaj put valjda zadnji put.

U sličnoj prigodi, na istom mjestu 1989. godine, Prljavo je Kazalište okupilo možda pet ili deset puta više ljudi. Cijeli je trg bio krcat i sve okolne ulice 'začepljene' masom pretežno mladih ljudi. Bila je to sila koja je slomila Jugoslaviju. Danas, 26 godina kasnije puno manje ljudi, ali ono važnije, puno manje mladih ljudi. I to je problem. To je veliki problem ove Hrvatske. Mladih je sve manje. Svake godine polovina iz naraštaja digne sidro i odjedri u neku bogatu destinaciju noseći sa sobom svoju svježinu, snagu i obrazovanje. Ostavljaju čangrizave starce da se glođu oko sve mršavije kosti.

Tamo negdje kod Praške stajao je sam, visoki suhonjavi muškarac u pedeset i nekoj. Držao je u svojim kvrgavim, ali još uvijek snažnim rukama hrvatsku zastavu. Povremeno je njom zamahnuo nekoliko puta i stao. Kišilo je. Platno se natopilo vodom pa to nije bio lak posao. Izgledao je nedefinirano. Mogao je biti iz Zagreba, ali i odnekud. Promatrao sam ga. Ta mu je zastava nešto značila. Značilo mu je i to mahanje. Zacijelo je bio jedan iz one mase nepobjedivih hrvatskih mladića koji su bili na ratničkoj inicijaciji legendarnog koncerta Prljavaca na kojem se nisu nikakve političke poruke govorile. Tada je sve bilo jasno. Danas više nije. Stajao je taj muškarac, prkosio kiši i mahao svojom zastavom. Kao da je tom zastavom htio razgrnuti maglu laži koja se spustila na ovu hrvatsku stvarnost.

Problem današnje stvarnosti su političke iluzije raznih zamagljivača koje prepoznaju samo oni koji imaju iskustvo stvarnosti, dakle stariji ljudi. Mladi to iskustvo nemaju. Lako se izgube u tom virtualnom svijetu političkih i medijskih opsjenara. Na subotnjem je skupu nedostajalo mladih ljudi, a bez njih nema željenih promjena. Oni ne razumiju što se zbiva. Nedorečenost i kolebljivost pobunjenih nacionalnih političkih opcija predugo traje, a mladi su nestrpljivi, gube strpljenje i odlaze svojim putem.

Stariji su postali kukavice, kolebljivci, sebični uhljebari, grebatori, ulizice i galamdžije iza tuđih leđa. Gunđaju na šanku i samo brbljaju o raznim nepravdama. Često me neki zaskoče i stanu pričati o svim tim hrvatskim traumama, o toj beskrajnoj Udbi, komunjarama, Srbima, Jugoslavenima ili tko zna kojima koji su porobili i njih i Hrvatsku. Kad im kažem da učine nešto, e onda nastane muk i opravdanja. Ne smiju, boje se, ostati će bez posla, mogli bi imati problema, završiti na sudu, zatvoru, ali neka ja o tome nešto napišem, istražim, razotkrijem. Gledam te ljude i u njima vidim one koji su nekad bili spremni za borbu, za žrtvu. Danas više nisu. Samljelo ih je. Petnaest godina traju eksperimenti raznih političkih avanturista. Temelj države - rat za slobodu Hrvatske, doživio je toliko ružnih interpretacija. Generale se progonilo kao divlje zvijeri, a što onda može očekivati običan vojnik?

Nestalo je hrabrosti, a mladi ljudi to ne vole. Njima trebaju blistavi primjeri. Uostalom može li promatranje propadanja biti dostojanstveno? Mirni dostojanstveni skupovi su postali dosadni jer se na njima ništa ne događa, a što je najvažnije, ne daju nikakav rezultat. Mlitavost je ušla među roditelje i što onda mladi čovjek može zaključiti? Džeparac mu je tanak, posla gotovo da nema, a ako i nešto bude, često se dogodi da ne bude plaćeno. I nikom ništa. Nepravda je postala normalna, moral rijetkost.

Korupciju i podvale gledaju na fakultetu. Ruši ih se na ispitu samo kako bi fakultet više uprihodio zbog manjka nekakvih ECTS bodova pa onda slijede upisnine, testiranje semestra, indexi i slične forme kamatarenja tog studentskog lumpenproletarijata. Red ne postoji, pravila se nitko ne drži, muljanje na svakom koraku, a ako se netko pobuni ostane sam na ledini.

Struka kaže da je to društvena rezignacija, depresija, beznađe. Istina. Teško je povjerovati da hrvatski ratnici već 200 dana sjede ispred svojeg ministarstva. Teško je povjerovati da pripadnici pobjedničke vojske gledaju nekakve dezertere kako im rasprodaju zemlju za koju su se borili i izborili. Teško je povjerovati da oni koje su pobijedili danas sjede po ministarstvima, državnim agencijama ili su policajci i razbijaju glave hrvatskim ratnicima. Pobjednicima. Teško je povjerovati da se sve to samo promatra. Mirno i dostojanstveno.

Očito je taj državni Matrix, ta matrica uvjetovanja slobodnog promišljanja prema viziji ideologa vladajuće elite prožeo običan hrvatski mozak. Ta indoktrinacija, ta kolektivna hipnoza jest poput tablete za silovanje. Jednakog učinka i svrhe. Što se prije oči otvore, što se prije progleda, manje će se gangstera izredati na ovom narodu. A onda će i proraditi normalni ljudski refleks i zbaciti silovatelja s nacionalnog bića. Svaka droga je ograničenog trajanja. Buđenje je neminovnost.

Međutim, za bilo kakav pokret potreban je Jedan koji će povesti. Za većinu Tuđman se 1989. niotkuda pojavio, a bio je cijelo vrijeme tu negdje. Kada ova pustinja dovoljno sagori sve te negativne učinke opsjenarske politike, kada izumru oni neizlječivi ovisnici o kmetstvu, tada će se pojavit Jošarian koji će povesti u osvajanje obećane zemlje. Biti će to duhovna obećana zemlja, svjetonazorski slobodna u kojoj će se jasno, jednostavno i istinito živjeti ono što i kako jest. Onaj usamljeni što je poput svjetionika u oluji hrvatskom zastavom razgrtao opijenost lažima gledao je tu zemlju.

http://direktno.hr/en/2014/kolumne/1428 ... Hrvate.htm

[EdgarFranjul]

TIHOMIR DUJMOVIĆ

Da Pavelića rehabilitiramo Beograd bi prekinuo odnose sa Zagrebom!

Autor: Tihomir DujmovićPetak, 15. Svibanj 2015. u 12:36

Hoće li se za mišljenje pitati čelnici pravoslavne Crkve u Hrvatskoj pa da urbi e torbi vidimo što o rehabilitaciji Draže Mihailovića oni misle? Ne, i njih će hrvatski mediji poštedjeti delikatnog trenutka!

Imamo li nakon rehabilitacije Draže Mihailovića snage prekinuti diplomatske odnose sa Beogradom, povući veleposlanika, zahladiti odnose nakon takve uvrede četničkim žrtvama širom Hrvatske, pa onda i alarmirati svijet da je jedan zločinački pokret rehabilitiran? Zločinački pokret nakon čije ekstaze redovito budu likvidirane na tisuće Hrvata i Bošnjaka! Redovito! Ili ćemo i mi rehabilitirati Pavelića? Ništa se od toga neće dogoditi nego ćemo se praviti da ništa nismo čuli ni vidjeli! Vlada je reagirala osudivši načelno tu rehabilitaciju, ali iza tog priopćenja ne slijedi nikakav potez! Oni se samo ne slažu! Hoće li netko nešto konkretno pitati Milorada Pupovca pa da čujemo kako lupa šakom po stolu i distancira se od srbijanskog pravosuđa? Jer srpsko narodno vijeće jest osudilo tu rehabilitaciju, ali ne vidimo da će to bilo što promijeniti u njihovim odnosima sa Srbijom! Pupovac je izjavio „nemam razumijevanja za odluku Višeg suda“, ali to ne znači da neće i dalje tijesno surađivati sa državom koja je rehabilitirala četnike. On samo „nema razumijevanja“ za tu odluku! Kakva pažljiva formulacija!

Nećemo čitati intervjue na tu temu jer će naši mediji poštedjeti srpske lidere da govore u ovoj ”delikatnoj situaciji“! Hoće li se za mišljenje pitati čelnici pravoslavne Crkve u Hrvatskoj pa da urbi e torbi vidimo što o rehabilitaciji Draže Mihailovića oni misle? Ne, i njih će hrvatski mediji poštedjeti delikatnog trenutka! Uostalom, sada je rehabilitirano i pjevanje četničkih pjesama od čelnog čovjeka pravoslavne crkve u Hrvatskoj Porfirija u čemu možemo uživati na You Tubeu! Hoće li slova progovoriti naši dični antifašisti? Hoće li pera naoštriti zbog ovog oživljavanja fašizma legija ljevičara-antifašista u novinarskim redovima? Neće, osim sporadično, alibija radi! Ništa se naime neće dogoditi jer je za sve njih samo ustaštvo zločinačko i samo hrvatska država suspektna! Povijest se prokleto ponavlja pa nas ovih dana i Ivo Banac podsjeća da je London i u drugom svjetskom ratu realno priznavao samo četničku stranu! I opet će ih i u ovoj rehabilitaciji prvi podržati London! Sa kojim je Ivo Josipović sklopio strateško partnerstvo glede zajedničke politike u regiji! Naime, nedostatak prave i oštre političke reakcije iritira, jer samo politički idioti mogu rehabilitaciju Draže Mihailovića tretirati kao nevažni politički folklor za koji je dovoljno distancirati se od njega prigodnim priopćenjem. Rafinirana i redizajnirana četnička politika koju danas u Beogradu vode nekadašnji Šešeljevi šegrti nastavlja tamo gdje je Milošević stao, a ova rehabilitacija će im dati snažan vjetar u leđa. Rehabilitacijom Draže Mihailovića rehabilitiran je kompletan četnički pokret, amnestirani su de facto četnički zločini i politički je između redova izdana zapovijed da se krene dalje. Kakva Hrvatska dočekuje novo postrojavanje četnika na povijesnoj sceni? Razjedinjena, podijeljena do te razine da dolazak desnog centra na vlast oporba i slavni antifašisti zovu puzajućom fašizacijom! Tako da je Hrvatska zabavljena iracionalnom mržnjom ljevice protiv ustaša kojih realno nema, jedva i primijetila da se legaliziraju četnici kojih je puna Srbija! Jer, to su isti oni četnici koji su poklali Škabrnju ovog rata! To su isti oni četnici u čijim postrojbama se predsjednik Nikolić borio ovog rata po Slavoniji. Što bi još trebali napraviti da reagiramo kao prava država? Naime, za ovu legalizaciju četništva dio krivnje snosi i Hrvatska. Jer upravo je ona trebala biti ta koja je morala upozoravati svijet na svaku pojavu četništva, od dolaska Nikolića do pobjede Vučića! Šuteći o tome i odlazeći u Beograd u vrijeme dok je trajala tiha rehabilitacija ravnogorskog pokreta, Josipović-Milanovićeva vlast je davala svojevrsni alibi tim procesima. A trebalo je odmah skočiti na noge! Umjesto reakcije na realno četništvo oni su izmišljali ustaške zmije po Hrvatskoj, a rade to kako vidimo i danas.

Rehabilitiravši sad i krajnje službeno četništvo i Dražu Mihailovića Srbija će osnažena krenuti u nova osvajanja. Ne topovima i tenkovima jer to za sada nije moguće, ali zato na svaki drugi način. Posjet premjera Vučića Sarajevu i njegova izjava kako je odnos Srba i Bošnjaka temelj za stabilnost regije jasan je znak da oni drže da su pregazili Hrvate u BIH i da i jedni i drugi vide da u Zagrebu ne postoji nitko tko će im ozbiljno stati na put. A i koga da se boje? Milanovića? Leke? Josipovića?

Ta nova suradnja Srba i Bošnjaka već je pakleno osmišljena u sudskim postupcima koji se upravo pripremaju protiv hrvatskih generala u ovom ratu. Sarajevo ih optužuje zbog zločina, a Srbi sudovima predaju zahtjeve za materijalnu odštetu u razaranjima! Zagreb šuti i pravi se da ništa ne vidi! Vidjeti ćete kako će nakon legalizacije Draže izgledati incidenti po Slavoniji. Svi ti autobusi koji ljeti stižu iz Srbije doći će ovaj put sa „legaliziranim“ plakatima čiča Draže! Vidjet ćemo hoće li hrvatska policija uredovati onako pedantno kako su uredovali kad se radilo o čirilici u Vukovaru! Legalizacijom Draže Mihailovića Srbija je ubacila u višu brzinu, Vučić i Nikolić su četničkoj Srbiji namignuli da vidi da o njima vode računa, kupujući kućni mir za ustupke koje će u budućim pregovaranjima sa Unijom nužno morati davati. Ono što Hrvatska ne vidi jest činjenica da Srbija pomalo počinje preuzimati glavnu pozornost čak i u Njemačkoj jer se pokazala kao stamena, kao vješta i kao tvrdokorna. Igrajući na kartu Rusije pokazala je da ima rezervnu opciju i u riječ nameće se kao najsnažniji igrač u regiji. Za to vrijeme Hrvatska se ideološki iscrpljuje u patologiji svoje prošlosti gdje ljevica širom Hrvatske vidi ustaše kojih nema i uopće ne razumije da im za to vrijeme četnici prilaze iza leđa i ukopavaju se za odlučnu bitku. I dok Slavko Goldstein plaši naciju da u slučaju dolaska HDZ-a na vlast postoji mogućnost i otvaranja logora, Beograd rehabilitira Dražu Mihailovića! Dok se Srbija 80-tih spremala na rat, Račanova Hrvatska je razvijala jugoslavensku sintezu i tragala za hrvatskim nacionalizmom! Ponavljanje povijesti doista zna biti čista farsa!

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/d ... bom-801207

[EdgarFranjul]

ŽIVOTINJE VRJEDNIJE OD LJUDI?

219_20140329184714269.jpg (19.42 KiB) Viewed 16449 times

SRAMOTA: U Hrvatskoj nije dopušteno ubiti vrapca u jajetu, ali dijete u maternici je!

Autor: Zrinka Kasapić

Ponedjeljak, 25. Svibanj 2015. u 11:19

Branitelji ljudi gdje ste?

Da, mi živimo u svijetu koji ubija djecu. I to više nije nikakva tajna niti šok. Šokantno je zapravo da smo kao društvo (katoličko društvo) u potpunosti oguglali na ubijanje ljudi te da nijemo promatramo i šutke odobravamo zakone koji u našoj blizini odobravaju ubojstvo čovjeka. Sramota je zapravo po cjelokupno društvo da šutimo na zvjerstva koja se događaju u hrvatskim bolnicama nad nerođenom djecom.

Također, sramota je da u hrvatskom zakonu postoji Zakon o zaštiti životinja i bilja, ali ne postoji Zakon o zaštiti čovjeka, ljudskog bića, već samo onaj koji štiti neka ljudska prava. Jeste li se zapitali što je to ljudsko pravo i koliko se ljudsko pravo razlikuje od čovjeka? Ljudsko pravo je umjetna, neživa tvorevina, dok je čovjek živo biće ostavljeno na milost i nemilost tom neživom entitetu (pravu) kojemu je dano da ubija. Iz tog zakona, naravno izuzeta su stvarna prava, temeljna prava, pravo na život nerođenog čovjeka. Jer, kako da čovjek ima prava ako se nije niti rodio? Sramota je nadalje da je u Hrvatskoj na snazi odštetni cjenik za preko 400 posebno zaštićenih životinja po kojemu se predviđaju kazne ako se ubije primjerice vrapca u jajetu, slavuja u jajetu ili ako se uništi šumski mravinjak ili se pogazi neka zaštićena biljka i to bez obzira da se netko pita želimo li ili ne ove životinje ili bilje, dok za ljudsko biće ne postoji nikakav zakon, osim onoga koji dopušta ubijanje djeteta još u utrobi majke. To je monstruozno i naprosto strašno.

Kazne za ubijanje “zaštićenih” životinja sežu i do nekoliko desetaka tisuća kuna, dok se ubijanje ljudskog bića odvija potpuno legalno, i još smo upozoreni da ne smijemo majkama i aborterima “nabijati” grižnju savjesti, primjerice molitvom pred bolnicom. Situacija postaje skandalozna u trenutku kada vidimo da se zbog nestanka ili ubojstva jednog psa, jedne životinje na noge medijima podigne cijela država, dok na gnjusno ubijanje beba nitko ne reagira, već ti isti mediji na sav glas optužuju one koji se bore za život, iako je abortus, odnosno oduzimanje života ljudskom biću u sukobu sa svim etičkim normama.

To dokazuje i Hipokratova zakletva koju polažu svi liječnici prije diplome a koja kaže “Apsolutno ću poštovati život od samoga začeća… Ovo izjavljujem slobodno i svjesno pozivajući se na svoju čast!” Hrvatsko Sabor je 1996. godine usvojio program demografskog razvoja kroz kojeg porućuje: “Život čovjeka temeljna je vrijednost našeg društva te ga treba zaštiti od začeća do prirodne smrti.” U Hrvatskom Ustavu jasno piše da svaki čovjek ima pravo na život, ali kada je u pitanju pravo nerođenog djeteta sve to pada u vodu, a da nitko zapravo ne zna kako ni zašto. Jer, u Hrvatskoj se nikada nije održala javna rasprava, nikada se nije pokrenulo to pitanje, već je Zakon o abortusu Hrvatima nametnut u komunističkoj Jugoslaviji – zločinačkoj tvorevini koja je ubijala Hrvate, a nastavlja ih ubijati i danas. I to na način da je životinja zakonima zaštićenija od čovjeka, a šutnja našeg društva strašnija od bilo čega.

Nerođena djeca nisu dobila priliku govoriti i braniti svoja prava, a čak i životinje imaju aktiviste koji to čine za njih, stoga je neizmjerno važno po Hrvatsku da branitelji ljudskog života budu glasniji! Samo se zapitajte zašto je nerođeni vrabac posebniji od nerođenog čovjeka? Riječ je naravno o nametnutom apsurdu i indoktrinaciji hrvatskog društva, a koja je svakim danom sve strašnija i snažnija!

“Zaista kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće” (MT 25,40). Naša najmanja braća ili sestre su upravo oni mali, tek začeti u majčinoj utrobi, zar je to tako teško za prihvatiti?

http://www.dnevno.hr/vjera/pro-life/sra ... -je-803376

[EdgarFranjul]

Norveška: Trojica afričkih imigranata silovala djevojčicu. Kazne? Tragikomične!

31. Listopad 2015. - Crna kronika


Tri afrička imigranta brutalno su silovala 14-godišnju djevojčicu u srpnju prošle godine. Silovanja su počinjena u prigradskom vlaku i u stanu jednog od silovatelja, u Oslu. Dvojica silovatelja, Bile Mohamed Elmi (18) i Abdirizak Nur Ali (21), osuđeni su za zločin krajem kolovoza. Proteklih je dana osuđen i 21-godišnji Mohamed Abdirisak Mohamed. Pitate se kakve su kazne dobili?

Krajem srpnja prošle godine, trojica dotičnih Afrikanaca, trebala su se naći s maloljetnom djevojčicom u Oslu S. Smisao njihovog okupljanja bilo je obično druženje, ali ubrzo se sve promijenilo nakon što joj je jedan od Afrikanaca stavio ruku oko vrata djevojčici i protiv njene volje ju odvukao u prigradski vlak koji vozi između Osla S i Lillestrøma. Sva trojica su znala koliko ima godina.

U samom vlaku Bile Mohamed Elmi prisilio je djevojčicu na oralni seks, a potom ju je analno zlostavljao. Djevojčici je pritom govorio: „Šuti kurvo!“ i „Vrišteća kurvo!“


U vlaku je navodno bio i četvrti Afrikanac, koji je bio prijatelj Bilea, a koji je „čuvao stražu“ dok se zlostavljanje odvijalo.

Trojica Afrikanaca potom su djevojčicu izveli iz vlaka na postaji Haugenstua i odveli je u napuštenu poljoprivrednu zgradu, nedaleko od stanice.

Tamo ju je analno silovao drugi afrički divljak, Mohamed Abdirisak Mohamed. Ovo silovanje, prema tužiteljici, bilo je još grublje od prijašnjeg u vlaku.

Nakon silovanja, crnački divljaci djevojčicu su prisilili da puši marihuanu, kako bi je dodatno omamili.

No, tu odvratnosti nije kraj. Djevojčicu su trojica divljaka izveli van iz zgrade, polegli je na travu, a potom ju je ponovno silovao Bile Mohamed Elmi. Nakon što je silovanje završilo, djevojčica je bila toliko potresena, očajna i iscrpljena, da je rekla da si želi oduzeti život. Međutim, Bile ju je samo odgurnuo da se pomake prema ostaloj dvojici.

Nakon kratkog hoda, došli su u stan u jednoj zgradi u četvrti Høybråtenveien, predgrađu Osla. Bio je to stan Abdirizak Nur Alija, koji ju je tamo i silovao.

Odmah po ulasku u stan, djevojčica je bila prisiljena popiti alkoholno piće, koje ju je ponovno omamilo. Potom je odvučena u sobu i polegnuta na madrac.

Abdirizak Nur Ali djevojčicu je zatim silovao oralno i analno, a to je bilo četvrto silovanje unutar samo nekoliko sati. Silovanje je bilo toliko brutalno i teško, da se djevojčica onesvijestila.

Slijedećeg dana, djevojčica je polugola i polu-onesviještena izašla iz stana i otišla je u podzemnu željeznicu. Nakon što je došla u Oslo, policija ju je pronašla i opisala u svom izvještaju kao „teško pretučenu.“ Nakon što su čuli njenu priču, odvezli su djevojčicu na liječnički pregled, a također ju je tražio i njen otac.


Tijekom napada, djevojčica je pokušala nekoliko puta zaustaviti silovatelje i jasno im je rekla da prestanu, ali je u odnosu na njih bila preslaba, posebno nakon više brutalnih silovanja.

Crnački divljaci tijekom napada nisu koristili kondome, ali je ostalo nepoznato je li djevojčica zaražena nekom od spolno prenosivih bolesti.

Djevojčica je ipak bila dovoljno hrabra i sabrana da pomogne policiji u istrazi te im je pokazala mjesta gdje su se zlostavljanja odvijala, a ostaci sjemena pronađeni su u vlaku, kao i u napuštenoj poljoprivrednoj zgradi.

Djevojčica je uslijed svega ovoga, što je čudom preživjela, pretrpjela teške mentalne traume, uslijed kojih je izgubila jednu školsku godinu, a dijagnosticiran joj je i PTSP.

Iako su svi očekivali i svatko bi pomislio da će počinitelji dobiti dugogodišnje zatvorske kazne, to se nije dogodilo. Zakon za ovako teški oblik udruženog nasilja predviđa kaznu od 21 godine.

Međutim, u ovom slučaju, unatoč prvotnoj najavi optužbe za grupno silovanje, ta optužba zamijenjena je posve šokantno, optužbom za „seksualni čin s maloljetnicima,“ što znači, osobama ispod 16 godina, a ujedno znači i drastično manje kazne.


„Vjerujemo da dokazi nisu podupirali optužbu za grupno silovanje. Ne mogu ići u detalje, ali postoji ukupna ocjena svih dokaza u slučaju,“ rekla je okružna tužiteljica (!) Cecilie Schloss Mills.

Osude:

Bile Mohamed Elmi, rođen 1996., dobo je kaznu od 344 dana društveno korisnog rada, a ta kazna uključuje i osude za nasilje iz još jednog slučaja u veljači.

Abdirizak Nur Ali, rođen 1993., osuđen je na 10 mjeseci zatvora, a kazna mu je smanjena za 2 mjeseca, jer je priznao krivnju.

Osuđeni su također dužni djevojčici isplatiti 75 000 i 60 000 NOK odštete.

Mohamed Abdirisak Mohamed, naknadno je osuđen na godinu i pet mjeseci zatvora.

Zanimljivo je istaknuti da su i mnogi norveški mediji pokušali zataškati ovaj zločin, odnosno nisu izvještavali javnost o njemu. U slučajevima kad se to ipak i dogodilo, afrički divljaci su nazivani kao „prijatelji,“ „počinitelji,“ „branjeni,“ „muškarci“ i „optuženici.“

Je li ova djevojčica također „zaslužila“ biti ovako kažnjena zato što su „bijelci krali naftu u Africi?“ Jesu li kazne možda preoštre?

Izvor 1

Izvor 2

http://pandora.kreativisti.org/norveska ... gikomicne/

[Fratt]

Ako ima ikakve pravde to ih čeka u bajbuku.Pitanje je samo da li Pravda možda škilji ispod svog poveza i pušta kako kome odgovara...

[EdgarFranjul]

TKO JE NJIMA GOSPODAR?

UZBUNA! OVO JE KRAJ VREMENA: Oni traže legalizaciju spolnih odnosa s mrtvima!

Autor: Z. K.Srijeda, 24. Veljača 2016. u 17:21

Živimo u vremenu kada je dopušteno ubijati djecu u krilu majke, kada je dopušteno činiti najodvratnije zločine u ime demokracije.

Svijet definitivno ide svome kraju. Zvjerad se zaista rasplesala, a kao glavne alatke njihova sveproždirućeg mahanja su ‘ljudska, ženska antidiskriminacijska’ i sva moguća nastrana prava koja zahtijevaju – a čini se i dobivaju.

Nije prošla ni godina dana kako je bivši američki kongresnik Tom DeLaya najavio legalizacije 12 novih perverzija, i već nam stižu vijesti o zahtjevima za legalizacijom. Dogodilo se to u Švedskoj. Mladež Švedske liberalne partije predala je zakonodavnim tijelima svoje zemlje zahtjev za legalizaciju nekrofilije i incesta. Dio te stranke tvrdi da bi spolni odnosi s ‘mrtvima’, kao i odnosi između najbližih srodnika trebali biti zakonom dopušteni zbog toga što ‘NITKO’ nema pravo ljudima određivati što je moralno, a što nije. Cecilia Johnsson, vođa mladeži te stranke izjavila je kako smatra da nitko ne smije zabranjivati ‘ljubav’ u pogledu incesta, a što se nekrofilije tiče, kazala je da ako osoba na samrti potpiše dokument da daje svoje tijelo za takve usluge, da tu nema što država zabranjivati. Dodala je da se njoj i njezinoj stranci nikako ne sviđaju moralni zakoni našeg društva te da je zahtjev za micanje moralnih zakona korak ispred svih.

Tom DeLay je 2015. rekao: “Postoji tajni dokument koji je izašao iz ministarstva pravosuđa. Oni će sada ići u legalizaciju 12 novih perverzija, kao što su bestijalnost, poligamija… seks s dječacima će postati legalan… Imaju cijeli popis strategija s kojima će ići na crkve, svećenike i svaki biznis koji će se pokušati pozivati na vjersku slobodu. To nadire poput plimnog vala.” Nakon njegove izjave cijeli svijet se smijao. A sada?

Što reći na ovo dijabolično sablažnjavanje i živih i mrtvih, osim da je ovaj korak ‘mladih’ samo plod bezbožne politike koja godinama, pogotovo u zapadnom dijelu svijeta, laganim koracima ispire savjest našeg društva. Upravo to dokazuje borba protiv morala i bilo kakvih općeljudskih zakona. Što će nam oni? Samo smetaju ljudskoj slobodi?! Ovi ljudi misle da micanjem savjesti i morala iz društva brišu i gospodara i ne shvaćaju da zapravo prihvaćaju pravila gospodara razvrata, najavljenog i u Biblijskoj knjizi posljednjeg vremena!

Međutim, što očekivati? Ipak, živimo u vremenu kada je dopušteno ubijati djecu u krilu majke, kada je dopušteno činiti najodvratnije zločine u ime demokracije. Živimo u vremenu razvrata i vremenu kada zatvorenih očiju tapkamo u stvarnosti dok nam oduzimaju – ljudskost! Međutim, da bi se stvari mijenjale potrebno je budno reagirati, a ne šutjeti kao što sada šuti svijet.


http://www.dnevno.hr/planet-x/uzbuna-ov ... ima-897514