Bilo je zanimljivo jučer pogledati emisiju "Bujica" na "Net" televiziji.
Gosti su bili Mirela Holy i Predrag Raos.
Raos, inače poznat kao extremni ljevičar, je rasturao Holy, zagovarao je heteroseksualni brak, govorio što misli o pederima (upotrebljavajući baš tu riječ x puta).....
Između ostaloga, pitao ju je zna li čemu služi penis (više puta-inzistirajući na odgovoru), na kraju joj je on rekao čemu služi.
Ona je gurala njihove dobro poznate floskule: jednako pravo za sve, primjeri homoseksualnosti kod životinja, ravnopravnost....
I kontroverzni intelektualac Predrag Raos progovorio o zdravstvenom odgoju
Predrag Raos, inače sin književnika Ivana Raosa poznatog po knjizi ‘Prosjaci i sinovi’ po kojoj je snimljena i istoimena serija, komentirao je zdravstveni odgoj u TV emisiji ‘Na rubu pameti’. Ta emisija prilično je slična poznatijoj ‘Noćnoj mori’ Željka Malnara. Iako te emisije nisu intelektualnog tipa, čak nisu ni pristojne, Predrag Raos redovito na njima nastupa iznoseći često i neka ozbiljna razmišljanja o aktualnim temama. Stječe se dojam da poznati intelektualac ustvari koristi takve emisije da bi mogao reći što misli, pošto na javnoj televiziji i vodećim tiskanim medijima, zbog svoga britkog jezika, nije dobrodošao. Evo nekoliko njegovih misli o ZO:
„U prvom redu, to je zbogom demokraciji“, kaže Raos, „kao drugo, ja sam odrastao i odgojen na tzv. znanstvenom socijalizmu – a kad se nečemu da naziv ‘znanstven’, onda to otvara sva vrata, a naravno nikad nitko nije vjerovao da je to ‘znanstveni’ socijalizam – to je bila najobičnija ideološka propaganda. Dalje, taj ‘zdravstveni odgoj’ koliko sam ja shvatio do sada, nije nikakav ‘zdravstveni odgoj’, nego je to naprosto [homoseksualna], odnosno neoliberalna propaganda koja propagira jedan New age svjetonazor koji je izvan pameti, jer se protivi civilizacijskom iskustvu.“
Zanimljivo je da to govori čovjek koji zastupa vrlo liberalne stavove o ljudskoj seksualnosti te je čak objavio nekoliko erotskih knjiga kao npr. ‘Ta današnja smradež’, 2002. godine, tako da ga se zasigurno ne može optužiti za pristranost. Evo još nekoliko njegovih misli:
„Nemam ništa protiv toga da se djecu informira, ali ako se djeci govori o nekoj temi, onda im se treba reći istinu i samo istinu. Onda im se treba reći, kad se govori o homoseksualizmu, da navesti nekoga na homoseksualizam praktički znači osuditi ga na bolest i potencijalnu smrt. Jer ono što se objektivno zna: homoseksualizam je opasan po zdravlje i život (…) Homoseksualci čine 2-3% muške populacije, a ti isti ljudi nose 50% SIDA-e. To znači da je SIDA rasprostranjenija među njima 20-30 puta više nego kod opće populacije, a osim toga analnim snošajem se SIDA 20-30 puta jače prenosi nego vaginalnim snošajem. Prema tome, djeci sasvim jasno treba reći – ako odete u homoseksualizam, povećavate rizik od side 20-30 puta. To za mene znači zdravstveni odgoj. Druga stvar, treba djeci sasvim jasno reći da to jest istina da kondom smanjuje incidenciju i prenošenje, ali (…) kod vaginalnog snošaja [rizik] prenošenja side [uz uporabu prezervativa] je 1:1000, (…) a kod homoseksualnog je 20 puta veći. Nije teško napraviti računicu. (…) Prema tome, nikakve gumice tu neće pomoći…“
Ove podatke ne možemo čuti na javnoj televiziji, iako se na internetu može naći izvještaj o zaraženima AIDS-om pa prema točnoj statistici HZJZ-a, 54% zaraženih AIDS-om u Hrvatskoj su osobe koje su imale homoseksualne odnose. Dva su razloga: prvi je ovaj koji navodi Predrag Raos o rizičnom snošaju, a drugi je to što prosječni homoseksualac, po znanstvenim istraživanjima, ima između 200 i 500 partnera tijekom života. Manje od 3% homoseksualaca, također se vidi u znanstvenim istraživanjima, imalo je samo jednog partnera. Dakle, drugim riječima, čovjek mora doći u nekakvu emisiju ‘Na rubu pameti’ da ne bi bio cenzuriran i da bi mogao iznijeti medicinske podatke iz znanstvenih istraživanja koje je moguće naći u nekoliko klikova na internetu. Predrag Raos navodi i jedan konkretan i indikativan primjer iz Afrike vezan za ovu problematiku:
„Imamo čak u svjetskim razmjerima napravljen jedan eksperiment, povijesni – dvije afričke zemlje, Nigerija i Uganda. U Nigeriji su dijelili gumice, i nisu uspjeli ni za 1% smanjiti SIDA-u. U Ugandi nikakve gumice nisu dijelili, nego su napravili propagandu da ljudi ipak paze s kim [stupaju u seksualne odnose], i suzbili su ju potpuno.“ Redovito naši liberalni mediji propagiraju korištenje kondoma – motivirani i najvjerojatnije plaćeni od moćne sex-industrije koja na kondomima i sl. proizvodima zarađuje milijarde dolara – i napadaju Katoličku crkvu da širi AIDS govoreći da su kondomi štetni. Sjećamo se nedavne medijske kampanje i halabuke dok je Papa bio u posjeti Africi. A istina je u biti suprotna. No, logika medija i biznisa je: „Ako istina šteti biznisu, mijenjaj istinu!“ Daljnje Raosovo razmišljanje još više šokira. Naime, Raos je često vrlo oštro kritizirao Crkvu, ponekad se i izrugivao na svoj način, ali sada kaže sljedeće:
„I tu će svaki doktor koji je svjestan morati prvo znati da ako se želi suzbiti neka bolest, da nikakva profilaktička sredstva ne pomažu, nego jedino što pomaže je karantena. Prema tome, Katolička crkva ovaj put govori vrlo pametno – da se, medicinskim rječnikom rečeno, zarazne bolesti suzbijaju karantenom, a ne nekakvim gumicama.“
Možda će nam netko zamjeriti što citiramo Predraga Raosa, ali čini nam se važnim pokazati u kakvu je medijsku blokadu zapalo naše društvo i koliko su neke ideologije utjecajne i moćne, te koliko je straha u pojedinih intelektualaca i doktora medicine koji se boje da ne bi bili etiketirani kao homofobi, ili nekom sličnom etiketom, tako da nam ne preostaje drugo nego da citiramo kontroverznog Predraga Raosa. Nadamo se da će se i neki drugi intelektualci ohrabriti i javno reći ono što se u znanstvenom svijetu zna već desecima godina, bez obzira na moguća šikaniranja i prijetnje kakve smo vidjeli da se događaju, kao npr. profesoru Ivanu Poljakoviću koji je suspendiran na zadarskom Sveučilištu. Evo još nekoliko Raosovih zaključnih misli:
„Djecu treba educirati, ali ne i ideologizirati i pričati im nešto što sa znanošću, medicinom i zdravstvom nema veze, zato da bi se kroz neki tobože zdravstveni odgoj širila jedna [homoseksualna] propaganda. Baš sam čitao knjigu Mancura Olsona ‘The Rise and Decline of Nations’, gdje iznosi tezu da društva propadaju tako što u društvu nastaju male grupe koje svoj interes uspijevaju nametnuti cijelome društvu (…) I to smo imali s komunizmom – imali smo šačicu komunista u Rusiji koji su zauzeli zemlju, imali smo u Hrvatskoj 1941. kad je došla šačica Ustaša i prigrabila vlast (…)[dakle] treba mladim ljudima reći: “Ne igrajte se sa životom, to nije zezanje, igrate se sa životom!”
Da zaključimo: uvoditi ZO koji propagira homoseksualnost kao zdravu i normalnu opciju, a koji ne kaže da osobe koje se upuštaju u homoseksualne odnose imaju 20 do 30 puta veće šanse da dobiju AIDS, te propagirati kondom kao sredstvo koje će te od toga zaštititi, iako ćeš u isto vrijeme najvjerojatnije imati na stotine partnera, neodgovorno je, pogrešno i lažno. To zaista nije zdravstveni odgoj već homoseksualna propaganda. Još je jedna stvar vrlo zanimljiva, a istaknuo ju je i Predrag Raos: homoseksualne populacije ima oko 3% dok u isto vrijeme imaju potrebu za ogromnim brojem partnera, u prosjeku preko dvjesto. Nameće se pitanje, kako pronaći toliki broj partnera? Možda povećanjem broja zainteresiranih za homoseksualna iskustva, vršeći homoseksualnu propagandu? Prosudite sami. (Statistički podaci koji se navode u tekstu vrlo su lako dostupni na internetu.)
U. P.
Djecu se šalje u bolest i u smrt, zato da bi pederi dobili podmladak.
Jer čitava ta stvar sa tim pravom homoseksualaca nema nikakvu drugu funkciju nego da se njima stvara podmladak – da oni imaju šta ševit.
Nije njima cilj da se njih ne diskriminira u profesionalnom smislu – nitko ih nikad nije diskriminirao, da ih se ne progoni – nitko ih ne progoni, nitko im ništa ne radi. Nego se oni hoće ženit, brak itd. jer ih se želi legitimizirati. Oni moraju mlade ljude dobiti na svoju stranu, jer kao i svaka manjina, fali im partner. Kako bi dobili partnere, moraju širiti tu svoju homoseksualnu propagandu među mladim ljudima. A zdravstveni odgoj, umjesto da mladim ljudima kaže “ne igrajte se sa životom, to nije zezanje, igrate se sa životom!” I to je vrlo jednostavno, svaki doktor vrijedan svoje zakletve morao bi reći da je anus organ za izlučivanje fecesa, predviđen i projektiran za tu funkciju. Ako se prehrana poremeti, to je osjetljiv organ, zbog prevelikog uživanja mesa i zbog toksina imamo epidemiju rektalnog karcinoma.
Sad zamislite šta se dešava s jednim takvim organom kad služi za snošaj, za što nije predviđen. Kad se rauba, krvari. (…)
Alen Peruško priredio nam je prijevod vrlo informativnog pregleda djelovanje udruga pederasta, na “normalizaciji” i dekriminalizaciji seksualnih odnosa između muškaraca i dječaka. Članak Franka V. Yorka i Roberta H. Knighta je pisan 2002. godine i prikazuje tada već desetljetne napore pederasta, koju su urodili samo djelomičnim plodom. Za sada.
Homoseksualno ponašanje i pedofilija
Frank V. York i Robert H. Knight
/Prijevod na hrvatski jezik: Alen Peruško/
Članak je poduži, ali vrijedi ga pročitati i vidjeti što se svima nama događa pred očima
puls wrote:Bilo je zanimljivo jučer pogledati emisiju "Bujica" na "Net" televiziji.
Gosti su bili Mirela Holy i Predrag Raos.
Raos, inače poznat kao extremni ljevičar, je rasturao Holy, zagovarao je heteroseksualni brak, govorio što misli o pederima (upotrebljavajući baš tu riječ x puta).....
Između ostaloga, pitao ju je zna li čemu služi penis (više puta-inzistirajući na odgovoru), na kraju joj je on rekao čemu služi.
Ona je gurala njihove dobro poznate floskule: jednako pravo za sve, primjeri homoseksualnosti kod životinja, ravnopravnost....
VIDEO: Urnebesno Predrag Raos - Mirela Holy: 'Duga je simbol savezništva s Bogom, to je kao da pederi masturbiraju po križu' .
Utorak, 11 Lipanj 2013 15:39 Ivana ..Tweet .
Na hrvatskim TV postajama sve smo već vidjeli, posebno na takozvanoj javnoj televiziji u režiji revolveraša i boksača, Zorana Šprajca i Ace Stankovića , koji su od javne televizije napravili svoju javnu prćiju, što uopće ne bi bilo sporno da su se odrekli našeg novaca, međutim nisu. Naravno, Stanković i Šprajc nemaju svjetonazorskih kompleksa, niti religijskih frustracija, što ne znači da nemaju svetaca, imaju, recimo Starčevića najviše vole vidjeti na novčanici. Ujedno, Starčević im je Bog, i sve što uz takvo božanstvo ide, što je više takvih bogova u džepu to im je vjera jača. Drugim riječima, lažu oni koji tvrde da su obmanjivači s Prisavlja 'nevjernici'.
No, pustimo sada sablasti ukletog zamka Gorana Radmana, idemo na lokalne TV postaje, u Bujicu Velimira Bujanca na Mreži. Naime, kod Bujanca su se 'sučelili' kontroverzna i izbačena iz ministarstva Mirela Holy, dakle, SDP-ova saborska zastupnica te kontroverzni književnik Predrag Raos. Emisija je zapravo bila urnebesna, posebno kad je došla do trenutka kada je Raos pokušao objasniti Mireli Holy čemu služi penis. Naravno, kao da nikada u životu nije vidjela muški spolni organ Holy je ostala izbezumljena. Naravno, Raos smatra da je 'pederastija sadistički poremećaj'.
- Ne mogu se uvesti brakovi homeseksualaca jer to ne postoji. Mogu se uvesti samo homoseksulni brakovi, a ako se uvedu to znači da u takve brakove mogu ući građani istog spola bez obzira na spolnu orjentaciju. Ravnopravnost ljudi nije isto što i ravnopravnost institucija - rekao je Raos. Homoseksualizam je nazvao poremećajem i poručio da je bit razmnožavanja da sjeme ne ode na krivo mjesto. Dečkima je poručio: ''Čuvajte svoje dupe, neću vam ga ja čuvati''.
Raos je rekao kako nije za posvajanje djece u homoseksualnim parovima, misli da se djeca time pretvaraju u ''pedersku igračku''. Misli da se ljevičarska politika svodi na to ''guzičari svih zemalja ujedinite se''. ''Nek se oni ljube gdje god hoće, ali pred katedralom nije mjesto'', poručio je. Zoofilija je rasprostranjenija od homoseksualizma, kao i incest, pa zar ćemo reći da je to u redu. Istaknuo je da se isticanjem homoseksualizma oduzima heteroseksualnim zajednicama njihovo.
.Dr. Ivan Poljaković: Homofob je besmislena riječ koju su izmislili dženderisti radi etiketiranja neistomišljenika
U intervjuu za Dnevno.hr, ujedno i prvom nakon suspenzije i povlačenja suspenzije, dr. sc. Ivan Poljaković, voditelj centra za strane jezike zadarskog Sveučilišta, govori o svom slučaju i dženderizmu, donosi svoje viđenje društvene i političke scene te prognoze u vezi daljnjeg razvoja situacije oko raspisivanja referenduma s pitanjem: “Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?”
Dr. Poljaković, u središtu interesa javnosti našli ste se u studenome prošle godine nakon što ste u jednom predavanju rekli da je homoseksualnost bolest. Jeste li uoči predavanja razmišljali o tome da bi ova izjava mogla izazvati reakcije određenih društvenih grupa?
Predavanje koje sam održao bilo je u prvom redu usredotočeno na kritiku Zdravstvenog odgoja, kojeg je sada evo i Ustavni sud ukinuo. S obzirom da je 4. modul tog kurikuluma kojeg sam kritizirao promovirao rodnu ideologiju onda je bio i red da nešto kažem o glavnoj okosnici te ideologije, tj. o apsurdnoj tvrdnji da je istospolnost potpuno normalna pojava. Svatko razborit zna da je privlačnost muškarca i žene utkana u naše biološko biće, te da bez toga nema opstanka vrste, a da je istospolna privlačnost jedan poremećaj te biološke datosti. To međutim ne znači da osobe s takvim poremećajem treba diskriminirati. To ne bi bilo kršćanski, ni ljudski. Rodnom ideologijom se već dugo bavim, a imajući i iskustvo s Novog Zelanda, znao sam da će moje izjave izazvati negodovanja kod dženderista.
Znači, bili ste svjesni rizika ili ste čak svjesno željeli isprovocirati reakcije?
Da bio sam svjestan rizika, ali nisam imao namjeru nikoga izazivati. Ja sam u svojoj knjizi ''Istina – Uvod u apologetiku'', još 2008. godine napisao da je istospolnost bolest, tada nitko nije reagirao, pa ni rektor Uglešić kome sam poklonio knjigu.
Uslijedila je suspenzija obavljanja službe profesora „zbog teške povrede radne dužnosti i narušavanja ugleda Sveučilišta. Na koji ste to način narušili ugled Sveučilišta?
Ako gledate sa strane vladajućeg režima, onda sam narušio ugled Sveučilišta u Zadru jer sam raskrinkao taj novi totalitarizam koji se potiho u Hrvatskoj promovira već 14 godina. Ako pak gledate sa strane demokratskog pluralizma, onda mi je zbog suprotstavljanja novom totalitarizmu Sveučilište trebalo dodijeliti nagradu, kao što je to napisao u otvorenom pismu jedan od najuglednijih profesora Sveučilišta u Zadru, moj kolega prof. dr. sc. Mile Mamić.
No, sada je suspenzija povučena. Kako to, što se promijenilo?
Ništa se nije promijenilo. Jednostavno, u Hrvatskoj još ne postoji zakon po kojem bi se moglo sankcionirati javno iznošenje mišljenja, i to sam ja dobro znao, a to su shvatili i oni, pa su me na vrijeme vratili na posao, tjedan dana prije sudskog ročišta. Međutim, nemojmo se zavaravati, ako se jednog dana legalizira istospolni brak, zakoni će se tako promijeniti da će svako protivljenje novom totalitarizmu biti sankcionirano. Čak vam se neće dozvoliti ni da se nazivate ocem ili majkom, jer će se i to smatrati navodnom diskriminacijom istospolaca.
Obzirom da ste studirali i radili u Velikoj Britaniji i Novom Zelandu poznato vam je njihovo zakonodavstvo. Da ste tamo izjavili ono što ste izjavili u Hrvatskoj, slučaj ne bi samo tako završio, zar ne?
Točno, tamo bih mogao završiti u zatvoru.
Kako spriječiti to da se radi ovakve „diskriminacije“ i „homofobije“ šalje ljude u zatvor kao što se već događa u SAD-u, Velikoj Britaniji…?
Moramo se oduprijeti dženderizmu, najperfidnijem i najopasnijem totalitarizmu u povijesti ljudskog roda. Skupljanje potpisa za referendum ''U ime obitelji'' je pokazalo da u Hrvatskoj ljudima još nije ispran mozak, te da dženderizam neće tako lako proći. Hrvati trebaju napraviti još samo jedan iskorak, politički organizirati kršćansko-domoljubnu tihu većinu u treći blok, koji jedino može osloboditi Hrvatsku od ove nove agresije.
Prokomentirajte riječ homofob. Vjerujem da vam je poznato kako su vas neki mediji prozvali homofobnim profesorom bez navodnih znakova a Zagreb Pride vas je svrstao na njihovu listu homofoba godine, zajedno s kardinalom Bozanićem, prof. Adalbertom Rebićem, biskupom Pozaićem i Karolinom Vidović Krišto.
Da, vrlo sam ponosan što sam svrstan uz bok takvim borcima za istinu. Etimološki gledano homofob je besmislena riječ. Nju su izmislili dženderisti i ona nije ništa drugo do ideološka etiketa, homofob je svatko tko se protivi njihovoj ideologiji, a u homofobe dakako spadaju i mnogi istospolci, kao što su Rupert Everett i stotine drugih, koji se protive tom novom totalitarizmu. Vidjeli smo da su u prosvjedima protiv istospolnih brakova u Parizu sudjelovali i mnogobrojni istospolci. Tako možemo reći da su ljudi s etiketom homofoba ustvari antidženderisti, nešto kao antifašisti u prošlosti.
Godinama su u Hrvatskoj vrlo glasne pa i agresivne razne feminističke i homoseksualne udruge. Za razliku od njih, udrugama drugačijeg moralnovrjednosnog stava trebalo je dosta da se organiziraju i izbore za svoj prostor na društvenoj sceni. Što je tome razlog?
LGBT i slične udruge služe dženderistima – da ne bude zabune, dženderisti su uglavnom heterospolci – kao toljaga za ušutkavanje neistomišljenika, nešto slično kao što je Gestapo služio Hitleru. Važno je istaći da LGBT udruge ne predstavljaju istospolce, već dženderiste. Unutar populacije ljudi s istospolnom privlačnošću nema više od 10% istospolaca koji podržavaju dženderizam. Većina istospolaca podržava brak između muškarca i žene, te im ne pada na pamet odlaziti na gay parade, a velik dio njih se i liječi. Glasovi koji se, kao što ste rekli, tek sad dižu protiv ove diktature, ustvari su reakcija na ovaj teror i to je razlog zašto su se pojavili kasnije. Sve dok ministar Jovanović nije uveo istospolnu propagandu u škole, ljudi nisu bili ni svjesni što se događa, iako se ono događalo i prije ministra Jovanovića. Ranije me ljudi uopće nisu razumjeli o čemu govorim, dok me sada, nakon Jovanovićevog ''preodgoja'' i posjete Judith Reisman vrlo dobro razumiju.
Pronaći podatke o udrugama koji govore tko je i koliko dobio od države nije teško ali je malo teže dobiti odgovor na pitanje po kojim kriterijima. U kojoj mjeri je aktivizam uvjetovan financijama?
LGBT udruge pod krinkom zastupanja jedne manjine, kažem pod krinkom, jer one ne zastupaju istospolnu manjinu, već dženderiste koji su uglavnom heterospolci, dobivaju ogromne financijske pomoći, počevši od Ujedinjenih naroda preko ministarstava određenih država pa do pojedinih moćnih i bogatih korporacija. Naravno da ako imate novaca, onda imate i profesionalce koje se potpuno mogu posvetiti zadanim ciljevima.
Je li vaša Udruga Katolik do sada dobila sredstva od države za neke svoje projekte?
Ne, do sada nismo dobili niti jedne kune.
Osim ove razine bavljenja politikom koja je u zapadnom svijetu vrlo omiljena naročito među mladima, recite nam nešto o važnosti aktivnog bavljenja stranačkom politikom za koju je papa Franjo nedavno rekao da je „najviši oblik milosrđa“?
U Hrvatskoj su ljudi proveli mnogo godina pod diktaturom proletarijata kada se niste mogli baviti politikom ako niste bili u partiji. To je jedan od razloga zašto mnogi katolici misle da se ne treba baviti politikom ni danas. Međutim, kada živite u višestranačju svaki čin, pa i onda kada ne iziđete na izbore, je politički čin. Povlačenje u mišje rupe i pasivizam nije ni u kojem slučaju odlika kršćanstva. Vjera nije privatna stvar kako nam to dženderisti žele nametnuti, već je ona način života. Vjernik treba svoju vjeru svjedočiti u svakom trenutku svog života. Ja sam Crkva, svaki vjernik je jedan ud Kristov i svi zajedno činimo mistično Tijelo Kristovo, tj. Crkvu, a ujedno smo i građani Hrvatske koji plaćaju porez, te imamo itekako pravo ne samo imati svoje mišljenje, već i boriti se da to mišljenje bude i provedeno u zakonske regulative. Oglušiti se na poziv političkog angažmana, barem u vidu glasovanja, je stvarno licemjerno, i više sliči ponašanju farizeja nego kršćana.
Kako gledate na papu Franju i njegov pontifikat do sada?
Duh Sveti vodi Crkvu i vjerujem da je izabrao papu Franju upravo zato jer je on još kao biskup imao najviše iskustva u borbi s dženderistima u Argentini. Dženderizam je najveća prijetnja današnjem čovječanstvu i mislim da je papa Franjo pravi izbor za ovo vrijeme lažnog morala.
Koje su vaše prognoze u vezi raspisivanja referenduma s pitanjem: “Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?” Kako mislite da će sve to proći, jesu li moguće opstrukcije od strane vladajućih?
Vladajuća klika će učiniti sve da do tog referenduma ne dođe, ali ako u konačnici uspiju spriječiti referendum to će biti jasan znak da je demokracija konačno ugušena, a to će onda dati legitimitet i drugačijem načinu borbe za dostojanstvo čovjeka i opstanak hrvatskog naroda.
Očekujete li da će ubuduće udruge i političke stranke s kršćanskim predznakom biti sve aktivnije i prepoznatljivije?
Katolici moraju shvatiti da nitko drugi neće zastupati njihove interese osim njih samih. Nažalost u Hrvatskoj se već 14 godina smjenjuju desno i lijevo krilo iste dženderističke oligarhije, a katolici kao omamljeni glasuju za iste stranke koje su uništile industrijsku proizvodnju, nisu procesuirale niti jedan jedini komunistički zločin, koje podržavaju abortus i umjetnu oplodnju, koje su donijele Zakon o suzbijanju diskriminacije i planiraju registraciju istospolnog partnerstva, jednom riječju, čine sve protivno ne samo kršćanstvu već i zdravom razumu. Ipak, unatoč potpunoj medijskoj blokadi ljudi postaju sve više svjesniji izdaje od strane vladajućih političkih elita i zato mislim da će doći do stvaranja kršćansko-domoljubnog bloka, trećeg puta, koji bi mogao napokon osloboditi Hrvatsku, jer ako se to ne dogodi uzaludna je onda bila pobjeda u Domovinskom ratu.
Jako dobar članak koji treba pročitati. Govori o tome kako to funkcionira u USA. Uza sve udruge lezbijki, homoseksualaca i ostalih, američki je Kongres za administracije Billa Clinotona 1996. donio „Zakon o zaštiti braka“ (Defense of Marriage Act) zvan DOMA.
U međuvremenu je 35 od 48 američkih saveznih država donijelo taj isti zakon.
Zakon DOMA definira brak izričito i isključivo kao vezu između jednog muškarca i jedne žene i time isključuje sve druge definicije.
Na Havajima i na Aljaski održao se 1998. referendum. Na Havajima je 69 % građana a na Aljaski 68 % građana glasovalo za to, da se zakon DOMA uključi u državni ustav. U Kaliforniji je 2000-te 61 % građana glasovalo za to isto. Ni jedna jedina američka savezna država ne dopušta „istospolni brak“.
