Vozač (19) 'pokosio' učenike: Tri djevojke se bore za život

[EdgarFranjul]

Ove teme smo se dotakli u temi "Smrtna kazna - da ili ne", no samo usput, a ova problematika definitivno zaslužuje posebnu temu.


PROMETNE NESREĆE KOŠTAJU RH 15 MLRD. KUNA GODIŠNJE:

'Nehajne ubojice za volanom treba kažnjavati kao kriminalce, a ne uvjetnim kaznama'
'Blage kazne i općenito loša sudska praksa prema kojoj se puno teže kazne donose u slučajevima uporabe lakih droga, nego za oduzimanje života u prometu potpuno je apsurdna. Već godinama apeliramo na vrlo upitno tumačenje nehaja. Nehajni vozači uzrokovali su smrti više ljudi nego svi ostali kriminalci zajedno...
Autor: Mladen Prenc| Photo: Pixsell | Ponedjeljak, 02.07.2012 22:11


Je li kazna prvom potpredsjedniku Radimiru Čačiću za izazivanje prometne nesreće u kojoj je poginulo dvoje ljudi preblaga?
Kako bi Čačić prošao da mu se sudilo u Hrvatskoj?
Da li je uvjetna kazna za slučaj u kojem je život izgubilo dvoje ljudi pravedna presuda?

Navedena pitanja i još mnogo drugih na ovu temu posljednjih nekoliko dana preplavila su medijski prostor ali i cjelokupnu javnost koja se bori sa sličnim dilemama, nakon što je mađarski sud nepravomoćno izrekao kaznu od 22 mjeseca zatvora s rokom kušnje od tri godine potpredsjedniku hrvatske vlade.

Predsjednik Udruge obitelji osoba stradalih u prometu, Nebojša Čelica kojeg smo kontaktirali s namjerom da nam prokomentira presudu Radimiru Čačiću, na samom početku razgovora izrazio je žaljenje što se 'blage' kazne i problemi sigurnosti u prometu u medijima eksponiraju isključivo kada je riječ o nekom važnom političaru ili nekoj drugoj poznatoj osobi, a prava istina je da se takvi slučajevi među 'običnim' ljudima događaju gotovo svakodnevno.

Uvjetna kazna - praksa, a ne izuzetak

- Moram naglasiti da naša Udruga već pet punih godina djeluje u pravcu povećanja odgovornosti kada je u pitanju promet, s posebnom naznakom na nesreće u prometu s ljudskim žrtvama. Jedna od prvih primjedbi koje smo istaknuli kada smo počeli surađivati s državnim ministarstvima, bila je usmjerena na niske kazne. Neprihvatljivo je da netko tko je nepoštivanjem zakona o sigurnosti prometa na cestama oduzeo ljudski život prođe samo s uvjetnom kaznom. Posebno kada su u pitanju recidivisti, a i takvih je slučajeva bilo mnogo - gdje bi se osobe koje su uzastopno kršile prometne zakone kažnjavale samo uvjetno. Presuda Radimiru Čačiću uopće nas nije začudila u Udruzi. Takve presude su na hrvatskim sudovima već odavno postale praksa. Smeta nam, doduše, što se ti vrlo važni problemi u javnosti ističu samo ukoliko je posrijedi, kao danas, Radimir Čačić, dakle, osoba 'visokog profila', jednako kao što su u prošlosti mediji eksponirali slučaj Žužić zbog njegovog oca koji je poznati bogati poduzetnik. No, stvarnost je u potpunosti drugačija. Takve stvari događaju se svakog dana i skoro svaki tjedan se netko izvuče s uvjetnom kaznom nakon što je izazvao nesreću sa smrtnim posljedicama - tvrdi Nebojša Čelica, koji je 2007. godine pokrenuo spomenutu udrugu zajedno s nekoliko istomišljenika koji su bili pogođeni obiteljskim tragedijama u kojima su u prometnim nesrećama poginuli njihovi najmiliji, nakon čega su uvidjeli su kako smrt na cestama predstavlja epidemiju svjetskih razmjera.

Suci šalju 'ubojitu' poruku

Osim što proziva medije i cjelokupnu javnost koji 'ne reagiraju kada se ovakve stvari događaju normalnim, običnim ljudima', Nebojša Čelica ukazuje i na još dva kapitalna problema kada su u pitanju prometne nesreće sa smrtnim posljedicama. Prema njemu, previše se olako shvaća gubitak ljudskog života u prometu, dok se istovremeno sukladno tome ponašaju i hrvatski sudovi. Mediji ne bi trebali o prometu pisati samo u okvirima crne rubrike već puno više prostora posvetiti prevenciji i edukaciji.

Primjerice, nepažnja ili nehaj, koja je glavni krimen i u Čačićevom slučaju, tretira se kao blaži oblik kaznenog dijela i što se tiče sudske prakse u RH ako postoje olakotne okolnosti, pa čak i ako žrtva nije ničim pridonijela nastanku nesreće, te još ako vozač nije ranije osuđivan, to uglavnom završava uvjetnom kaznom.

- Društveno je prihvaćena teza 'to se može svakom dogoditi'. To je jedna opasna tvrdnja kojoj su skloni i naši političari. Ispada da su ljudi koji su nepoštivanjem zakona o prometu ubili nekoga, zapravo povlašteni, dok su za nas takvi ljudi jednaki kao i ostali kriminalci. Blage kazne i općenito loša sudska praksa prema kojoj se puno teže kazne donose u slučajevima uporabe lakih droga, nego za oduzimanje života u prometu potpuno je apsurdna i potpuno narušava cjelokupni sustav vrijednosti. Ujedno takvim presudama suci šalju loše poruke ostalim vozačima da mogu oduzeti ljudski život i proći bez zatvorske kazne. Već godinama apeliramo na vrlo upitno tumačenje nehaja. Kada sagledamo statističke podatke možemo vidjeti da su upravo nehajni vozači uzrokovali smrt više ljudi nego svi ostali kriminalci zajedno. Drugim riječima, ispada da su nehajni vozači ujedno i najopasniji vozači, te je apsurd takvih preblagih kazni još veći - podvlači predsjednik Udruge obitelji osoba stradalih u prometu.

Valja razjasniti da namjera kao suprotnost nehaju kada je riječ o prometnim nesrećama ne znači da je netko nekoga namjeravao ozlijediti ili usmrtiti, kao što je riječ u domeni drugih kaznenih djela, već se ovdje namjera izražava u stupnju kršenja prometnih zakona. Međutim, smatra Čelica, potrebna je reforma takvog zakona u kojem bi se oduzimanje ljudskog života ipak tretiralo strožim odredbama. Ovako, dodaje, ispada da ako nekoga ubije dok upravlja automobilom, uopće nije nešto strašno, gotovo da postaje društveno prihvatljivo. Zato se trebamo zapitati koliko zaista vrijedi ljudski život?

Jedna nesreća - 60 tisuća kn dnevno

Faktor ljudskog života svakako treba biti na prvom mjestu kada govorimo o prometnim nesrećama, međutim, iz Udruge upozoravaju i na enormne troškove koji nastaju povodom prometnih nesreća, a za koje se svake godine iz državne blagajne izdvoji i do 15,5 milijardi kuna!

- Hrvatsku su 2007. godine prometne nesreće koštale kao jedan rebalans državnog proračuna. Šira javnost uopće nije upućena u razmjere tih troškova, a oni su poprilični. Recimo, troškovi samo jednog dana bolničkog liječenja, nakon prometne nesreće s teškim tjelesnim ozljedama, iznose oko 60 tisuća kuna dnevno. Tu se ubraja izlazak Hitne pomoći, vatrogasaca, policije i raznih drugih službi, a potom i produženo bolničko liječenje koje može, kada su teške ozlijede u pitanju, potrajati uistinu vrlo dugo. Kada bi građani i političari bili svjesni svih tih činjenica možda bi se počelo drugačije gledati na sigurnost u prometu, kao što su to već odavno učinile skandinavske zemlje poput Švedske i Norveške. One su uvidjele da najbolji rezultati dolaze iz edukacije i prevencije, dok se kod nas još uvijek na takav način ne razmišlja - objašnjava Anita Merlić, jedna od voditeljica Udruge OOSP.

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova u 2011. godini dogodilo se 42 408 prometnih nesreća u kojima je 415 osoba poginulo, 3397 osoba je teško ozlijeđeno, a 14 608 ih je lakše ozlijeđeno. U odnosu na 2010. godinu prometnih nesreća bilo je manje za 4.4 posto, poginulih za 2.4 posto, lakše ozlijeđenih za 3.4 posto, dok je teško ozlijeđenih osoba bilo više za 7.0 posto.

Iako brojevi iz domene sigurnosti cestovnog prometa stagniraju, troškovi koje država izdvaja za prometne nesreće rastu zajedno s porastom troškova poslovanja države i ubrzo bi mogli poprimiti astronomske razmjere. Ukoliko je 2007. godine prema izračunu mr.sc Nebojše Dodera iz Državne uprave za ceste Kraljevine Norveške (izračun je priložen uz članak), koju je načinio u suradnji s Udrugom OOSP, državni trošak iznosio 15,5 milijardi kuna, onda je za pretpostaviti da se ove godine može razgovarati u ciframa oko 20 milijardi koje se slijevaju iz državnog proračuna.

[EdgarFranjul]

Prometna nezgoda može se dogoditi svakome - jedan trenutak nepažnje, dekoncentracije i tras.

U auto ispred sebe ili pješaka.

OK, po zakonu, zna se tko je kriv kada odostraga udari u drugi auto ili u pješaka na zebri. No, i tu ima, kao što se vidi iz članka, više nijansi.

Ono što bih želio naglasiti je da ako se nezgoda već i dogodila, treba prihvatiti nastalu situaciju i pomoći ozlijeđenima, obavijestiti policiju i sačekati očevidnu ekipu.

Nažalost, svakodnevno smo svjedoci nekulturnom, bezobzirnom i prostačkom ponašanju sudionika prometnih nezgoda, a da ima i onih koji divljaju po cesti, bilo pijani ili trijezni više je nego očito iz podataka iznesenih u članku.

Ako netko pijan sjedne za volan pa ubije nekoga, ako vozi 150 km/h kroz grad gdje je dozvoljeno 50 km/h, onda to više nisu prometni prekršaji, to je hladnokrvno ubojstvo i zakonski bi to tako trebalo i tretirati.

[shooter9]

""Kako neslužbeno doznajemo, 19-godišnji vozač osobnog automobila BMW, velikom brzinom dojurio je iz smjera obližnje Srednje poljoprivredne škole M. A. Reljković u Slavonskom Brodu i navodno prilikom obilaženja jednog vozila izgubio nadzor nad upravljačem, sletio s kolnika na stazu i doslovce pokosio tri učenice, sve starosti 15 godina, koje su se u to vrijeme vraćale iz škole. Zatim je prednjom stranom udario u kuću i bor kojeg je doslovce iščupao iz zemlje.""
""Istraga o toj teškoj nesreći, koje nažalost nisu rijetke u toj ulici zbog divljanja mladih vozača automobilima, je u tijeku.""
Županijsko državno odvjetništvo potvrdilo je da su sve tri djevojke bila na nogostupu kad je na njih naletio automobil.

Znaći da su se na tom dijelu dešavali opetovani prometni izgredi i divljanje koje je trebal daleko prije spriječiti!!!!!!!! no po našem receptu dok se ne dogodi tragedija institucije ne reagiraju


Koliko je kmh taj idiot vozio po gradu ??? Evo još jedan od mnogih koji su sigurno " zaradili "sa 19 god BMW i unesrečili nevine ljude. Do kada divljaštvo tatinih sinova na cestama ?!, Kada će pravosuđe početi funkcionirati i ovakove divljake staviti iza brave .... dugoročno .Samo takovim višegodišnjim kaznama poslati poruku budućim sileđijama na cesti što ih čeka.
Nismo mi još zreli za demokraciju koju tanka nit dijeli od anarhije i poimanja da svatko može da radi što hoće i tlači druge oko sebe bez sankcija.

[EdgarFranjul]

http://www.hoplon.hr/forum/viewtopic.php?f=12&t=651

O ovome je već bilo govora u par tema, no žalosno je da se opet pokazuje da su u Hrvatskoj kriminalci zaštićeni a pošteni građani ostavljeni ovim prvima na milost i nemilost. Čitam o nekom liku koji je bez vozačke dozvole uhvaćen 996 puta !!!!!!!!!!!!!!!

Zagreb -- Hrvatska policija je jednog 45-godišnjeg muškarca do sada 996 puta uhvatila da upravlja automobilom iako nikad nije položio vozački ispit.

Poslednji put je priveden u Prekršajni sud u Đakovu.

Kako piše Večernji list, do sada je, po nezvaničnim podacima, izazvao četiri prometne nesreće, a dva puta se trijeznio u policijskoj postaji jer je uhvaćen kako vozi pijan.

Vesna Žnidarić Bolarić, portparolka osječko-baranjske policijske uprave, kaže da policija takve prekršitelje može evidentirati i privesti u Prekršajni sud, koji potom određuje kaznu.

Vozačka dozvola se, naravno, ne može oduzeti jer je nema. Zakonski, moguće je oduzeti automobil, ali to ne garantira da neće nabaviti novi i ponovo sjesti za volan, objasnila je ona.

Dakle, baš me briga, vozam se kako i kada hoću. Da se takvima zaplijene automobili i da nakon dva takva prekršaja završe nekih pet-šest godina u zatvoru, sigurno ne bi tako postupali dalje.

Da se ovakvo divljanje za volanom tretira kao ubojstvo, također bi bilo drugačije.

[shooter9]

A kako ovaj novi slučaj ne tretirati kao pokušaj ubojstva ili ubojstvo.Uzeti volan u ruke je isto tako ubojito sredstvo kao i oružje samo se i za najmanji prekršaj oružje odmah oduzima a vozilo ne . Koliko ljudi godišnje strada u HR od oružja akoliko pogine na cesti i još nikome nije oduzet automobil. J... takove zakone i pravosuđe.

[MaxMagnus]

Isto tako ti je prošle ili pretprošle godine mamlaz u kombiju invalidizirao jedno ili dvoje djece.
Naravno da je mamlaz imao već xyz prometnih delikta.
Kazna mu je bila manja od godine dana...3 ili 6 mjeseci,zaista se ne sjećam no u svakom slučaju kazna je bila smiješna s obzitom da će dvoje djece ostatak života biti nepokretna.

Dokle će tako?
Pa dok narod ne odluči parkirati vozila na članove obitelji sudaca.
Onda će kazne prestati biti smiješne. Barem za one koji parkiraju po njihovim obiteljima.

[Fratt]

Frend je imao saobraćajku sa smrtnim slučajem,napuhao je i guli u Valturi.
Sam je rekao da ga to ide ali kako je slabijeg imovinskog stanja ne mogu ne primjetiti da je jedan drugi tatin sinek za isto dobio upola manju kaznu (12 meseci sa opcijom uvjetne nakon 8 mjeseci)...nekako mi to nije fer,bez obzira što mislim da su i jedni i drugi zaslužili guliti i duže.

[EdgarFranjul]

Više love - bolji odvjetnik. Bolji odvjetnik - manja kazna.
Imaš love - dijete studira.
Nemaš love - dijete radi.

[EdgarFranjul]

.OTAC, SIN I BMW:
'Bogati očevi su uz skupi automobil sinovima poklonili i oružje'Na zoran i velikodušan način, kao što samo rijetki to mogu, pokazujete koliko je velika Vaša ljubav prema njima. Vi, naime, dajete uvijek najbolje od sebe onima koje najviše volite. A djeci se, u ime te ljubavi, daje ono što ona požele, zar ne?

Autor: D.V. Ponedjeljak, 29 Travanj 2013 16:56

Na adresu naše redakcije pristiglo je pismo ogorčenog čitatelja kojeg je posebno pogodila potresna nesreća koja je ovih dana potresla Slavonski Brod.

- Povodom tragedije koja se prije neki dan dogodila u Slavonskom Brodu, kada su tri djevojke teško stradale, od kojih je jedna (Ivona) podlegla ozlijedama, šaljem Vam tekst kojeg sam napisao nakon što je prošle godine u Solinu smrtno stradao mladić na kojega je također naletio BMW, za čijim je upravljačem bio golobradi momak koji nije smio voziti auto s toliko konjskih snaga. Obrazac tragedije je gotovo identičan - otac koji daje, poklanja ili dopušta nedopuštenu vožnju BMW-om svome sinu koji, tako, postaje (potencijalnim) ubojicom, piše Dražen Radman koji nam je poslao svoje pismo. Njega prenosimo u cijelosti:

'U Markovo ime, u ime Ružice, u ime Ane i Kate i u ime svih drugih smrtno pokošenih od strane ‘limenog konja’ tipa BMW (i sličnih), obraćam se Vama, dičnim, uvaženim i bogatim očevima; Vama koji kao rođendansko iznenađenje poklanjate svojim dragim sinovima ni manje ni više nego takvu jednu ‘igračku’ kao što je BMW.

Na zoran i velikodušan način, kao što samo rijetki to mogu, pokazujete koliko je velika Vaša ljubav prema njima. Vi, naime, dajete uvijek najbolje od sebe onima koje najviše volite. A djeci se, u ime te ljubavi, daje ono što ona požele, zar ne?

No, čini se da ste zanemarili jednu bitnu stvar – da ste, uz poklonjeni autić, svojim sinovima istovremeno poklonili i pravo pravcato oružje kojim je neobično lako ubiti ljude koji se spomenutim ‘autićima’ Vaših sinova – nađu na putu, tj. na pločniku ili u nekom drugom autu s daleko manje konjskih snaga. Vaši sinovi su, gospodo, postali golobrade ubojice, a Vi, na neki točno određeni način postali sukrivci, jer ste godinama ‘pripremali’ teren da bi se takvo što i dogodilo…

I bojim se da takvi poput Vas ništa ne nauče iz ovako tragičnog slijeda. Bojim se da niti na kratko ne razmislite o pokvarenosti koja se tu negdje oko Vas ili u Vama krije. Mučno mi je u cijeloj priči što obično u takvim situacijama nastojite svim svojim silama, svim svojim novcima i vezama – izvući svoje sinove (i sebe) što je moguće više ‘neokrznutima’…

Bojim se da pri takvim ‘nezgodama’ jedino razmišljate, volio bih da se varam, o tome kako će Vaš obiteljski odvjetnik ‘razriješiti’ situaciju, obzirom da je, najčešće, i on vrlo utjecajan čovjek koji slučajno, eto, poznaje ljude na važnim pozicijama.

On će, što je normalno u našem podneblju, u ime dugogodišnjeg prijateljstva, u ime ‘vraćanja usluge’, u ime podebljanja svog računa – učiniti ‘sve što je u njegovoj moći’ kako bi se stvar stavila u zapećak ili barem maksimalno sanirala, da ne kažem zataškala.

Gospodo očevi i odvjetnici, takvo ponašanje nije normalno. Ono je nenormalno i morbidno, jer stvara zloćudan i bezdušan potencijal za stradanje nove nevine žrtve.

Bojim se da se niste niti pokušali barem na trenutak staviti u kožu roditelja koji su u hipu izgubili svog (jedinog) sina ili kćer. A kamoli da ste osjetili njihovu bol, pustili koju suzu zbog njih …

Možda ste takve osjećaje nemarno i ‘slučajno’ izgubili na svom trnovitom putu ka zvijezdama…

Usput, trebali biste znati da što se čovjek više penje, teže se spušta, ali zato lako i strmoglavije pada.

Vi i Vama slični, zapravo ništa ne znate o odgoju djece, a niti o prokletoj moći novca. Ne znate za jednostavnu činjenicu – da ne zgrčete i ne kontrolirate Vi njega, nego da novac zgrče i kontrolira Vas.

Vi ne znate koliku štetu nanosite svojim sinovima (i kćerima), ako ih zarana obasipate tako skupocjenim darovima. Ne znate da im tako stavljate teške ‘utege na leđa’ koje oni ne mogu nositi. Djetinjasto pokušavate kompenzirati nedostatak prave ljubavi. Tako u njima hranite obijest pa je samo pitanje vremena i mjesta gdje će izazvati neku veliku nesreću, tragediju ili smrt.

U ime grubo ‘pokošenih’ koji su stali na put Vaših sinova i više nisu među nama; u ime njihovih roditelja, prijatelja, braće i sestara koji bolno tuguju, molim Vas, prestanite više s tim!

Priznajte da ste grubo i grdno pogriješili. Promjenite se dok još imate vremena za to… Bog Vam bio milostiv!'

[EdgarFranjul]

Tekst preuzet s: www.rudan.info

RODITELJI moje generacije nisu svoju deriščad doživljavali poput božanstava koja im svojom dernjavom ukazuju milost. Ne sjećam se da smo mi mlade mame, nisu ni tate , satima analizirali svaki pokret, čin ili osmijeh naše djece. Danas mlade majke I očevi vise na internetu i pokušavaju otkriti kako djecu najbezbolnije uvesti u svijet odraslih.

Savjeti su vrlo jasni. Svoje dijete morate voljeti beskrajno i bezuvjetno. Osluškivati njegove potrebe. Ako ih ne čujete krenite ih pogađati sistemom pokušaja i pogrešaka. Cipele naručite preko interneta iz Londona, neka crknu od zavisti klinci u vrtiću kad vašu princezu ugledaju u tenisicama optočenim poludragim kamenjem.

Instrukcije nisu skupe ako vašem najdražem kućnom debilu pomognu da neradom dođe do petice. Ima li smisla noći o ponoći pustiti svoje dijete bez auta u život? Mogu li današnja fina djeca uopće funkcionirati bez četiri kotača? Što ako beba uđe u auto nekog drogiranog kretena pa je ovaj ubije? Nije li bolje Junaku Našeg Života dati jak auto, neka preživi ako naleti na nešto mekano i toplo što se u krivo vrijeme našlo na trotoaru?

Ako to nešto nakon sraza sa automobilom našeg osamnaestogodišnjeg ljubimca pogine, ili ostane bogalj… Što učiniti ako si mama i ako si tata? Najprije treba izjaviti za novine da je tvome djetetu jako teško. Jest da je pokosilo tri nevine djevojčice vozeći poput luđaka automobil koji nije smio voziti… Jedna curica je mrtva, druge dvije se bore za život ali ni mom malom nije lako. Stalno misli na njih.

Novinari suosjećaju sa jadnim roditeljima jadnog dječaka. Za to su plaćeni. Za suosjećanje sa ubojicom plaćeni su i suci. I sudski vještaci. I psiholozi. I psihijatri. Nema u Hrvatskoj stručnjaka koji neće potpisati kako ubojice koje ubijaju na cesti nisu ubojice, to su samo ljudi koji “izazivaju saobraćajne nesreće u cestovnom prometu”.

Živimo u humanoj zemlji. Zato posebno brinemo o mladim ljudima koji “izazivaju saobraćajne nesreće u cestovnom prometu” zato jer je pred njima život. Tko jebe žrtve. Pred njima je ionako samo grob. Baš smo milosti puni, mi promatrači sa strane.

Milosti su puni i roditelji žrtava. Poluživi, možda živi, dozvoljavaju da se iz njihovog mrtvog djeteta izvuku organi koji će pomoći nekom siročetu da poživi ako na njega automobilom ne naleti tatin i mamin sin. Nemoć nas običnih građana ove gadne zemljice vrišti do neba. Kako možemo, mi kojih nema, pomoći svom srcu da ne pukne kad ugledamo svoje mrtvo dijete na asvaltu?

U novinama gledamo bahatu njušku njegova ubojice. Čitamo odvratne izjave roditelja koji su sve svoje snage uložili da bi svoje dijete pretvorili u bešćutnu životinju. Na sudu slušamo zašto će ga osloboditi bezdušni sudac ili bezdušna sutkinja.

A kad to nešto izađe na slobodu spremno da opet krene u krvavi pohod sve će mu biti oprošteno unaprijed.

Roditelje pobijene djece čije su krvave školske torbe ostale na krvavom asvaltu pamtit ćemo kao dobročinitelje i heroje. U najtežim trenucima u životu smogli su snage i podijelili potrebitima srca, bubrege i oči svoje djece.

Da li bismo živjeli u boljoj zemlji kad bi mame i tate drumskih razbojnika znale da će nakon krvavog uleta njihovog nakota njegovo srce, oči, uši, nos, pluća, bubrezi biti donirani prvom psu lutalici koji se doklati do grma pokraj krvave ceste? Može mu oglodati glavu. Metak neka ispljune.

Linč? Linč!