Preostalih 85% su samo statisti u vlastitom sljepilu, apsorbirani Trumpovom medijskom predstavom. Dok vi žvačete rečenice nabacane američkom biraču, prava geopolitika preoblikuje svijet pred vašim očima. Ovaj post nije za one koji misle – oni to već znaju. Namijenjen je ostalima, koji ni ne sumnjaju da su dio scenarija ideološke penetracije. Frontovi su jasno ocrtani: s jedne strane su SAD, Izrael i Ukrajina, a s druge – Kina, Iran i Rusija. Nema srednje opcije! Bitka se zapravo vodi oko toga tko će kontrolirati Hormuški tjesnac i rutu nafte, a time i njezinu cijenu. Ako Iran, uz podršku Kine, tamo dominira, diktirat će inflaciju u Europi
i 
Sjedinjenim Državama. U regiji se vode dvije paralelne bitke – protiv Teheranovih ambicija i protiv utjecaja Pekinga. Ako islamski režim prijeđe nuklearni prag, svijet će ući u eru 24-satnog reketiranja, u kojem će fanatici držati "daljinski upravljač" globalne inflacije. Stav Saudijske Arabije, Egipta i UAE-a to potvrđuje - svjesni su da će bez američkog i izraelskog vojnog štita njihov suverenitet biti zbrisan šijitskom ekspanzijom. Za njih Iran
nije "teorija", već egzistencijalna prijetnja. U ime svjetskog mira, kritično je važno ne dopustiti režimu u Teheranu da stekne nuklearno oružje. Je li tako teško shvatiti što će se dogoditi ako diplomacija konačno propadne?! Što ćemo učiniti ako ajatolasi počnu diktirati cijene goriva kontrolirajući ključne morske rute i probudimo se s naftom od 300 dolara po barelu?! Ne pitate li se zašto arapske monarhije podržavaju Washington i Jeruzalem? Ne pitate li se zašto sam iranski narod stoji iza Izraela i Amerike?Oni su ti koji inzistiraju na potpunoj neutralizaciji iranske prijetnje i žele da Trump nastavi s pritiskom. Peking i Teheran čak ni ne skrivaju svoje krajnje ciljeve. Ako uspiju, znate li koliko brzo ćete se početi pitati: "Gdje su bili Izrael i Amerika da ih nisu zaustavili?!". Vrlo brzo se zaboravilo da je Iran desetljećima sudjelovao u gotovo svakom terorističkom činu na svijetu - ostaje najveći sponzor terorizma kroz svoju strategiju "izvoza revolucije". Od bombaških napada u Buenos Airesu 1990-ih do trenutnih napada Hutija u Crvenom moru i Hezbollaha u Libanonu, obrazac je nepromjenjiv. Sukob nije lokalan za Bliski istok. Za ideologe u Teheranu, svijet je podijeljen na "Imamov tabor" i sve ostale, koje treba pokoriti ili eliminirati. To njihovu vanjsku politiku pretvara u globalnu prijetnju koja nadilazi granice Izraela. Trenutne akcije SAD-a i Izraela nisu samo politički izbor, već pokušaj sprječavanja globalne kataklizme.
Iran se desetljećima priprema za ovaj rat, ima ogromne arsenale i smiješno je da korisni idioti očekuju da će se tako ozbiljan sukob riješiti brzo i lako. Iranska obrana izgrađena je na konceptu "dubinske obrane". Njihova mreža podzemnih tunela i "raketnih gradova", građena tijekom 40 godina, ne može se neutralizirati u danima. Trump i Izrael shvaćaju da je ovo rat iscrpljivanja, a ne munjevita pobjeda. Cilj SAD-a i Izraela nije jednostavno dignuti u zrak nekoliko skladišta, već urušiti ekonomsku i vojnu logistiku IRGC-a (Islamske revolucionarne garde), što zahtijeva vrijeme i ogromne resurse. Iranski "raketni gradovi" njegov su strateški adut - smješteni do 500 metara pod zemljom u planinama Zagros, gotovo su neranjivi na standardne zračne napade. Stoga saveznička strategija nije frontalni napad, već "kirurško davljenje": prekid komunikacija, opskrbe energijom i logističkih tunela koji povezuju bunkere s površinom. Vjerujete li stvarno da će Izrael i Amerika započeti rat bez plana?
Je li ovo Rusija koja napada Ukrajinu praznim tenkovima?!
Mossad i CIA rade izvanredno sinkronizirano u određivanju ciljeva, što smo vidjeli u preciznim napadima na vođe Hezbollaha i IRGC-a.
Na globalnoj razini, cilj Pekinga je postići potpunu dominaciju nametanjem ekonomske ovisnosti do 2049. Ovaj datum nije slučajan - obilježava stogodišnjicu osnivanja Narodne Republike Kine (NR Kina). Službeno se strategija naziva "Drugi stogodišnji cilj" ili "Veliki preporod kineske nacije". Ključni instrument u ovom planu je inicijativa "Pojas i put". Kroz velike infrastrukturne projekte Kina gradi ekonomske veze i dužničku ovisnost u Aziji, Africi i Europi, što kineskoj državi jamči političku lojalnost i stalan pristup strateškim resursima.
Nisu li pitali Europu?
O Europi, dok se organizira, Iran će imati nuklearno oružje! Ovo je neuspjeh europske politike – birokratska tromost nasuprot diktatorskoj odlučnosti. Obavještajni podaci pokazuju da je Teheran udaljen tjednima od sastavljanja svoje prve bojeve glave. „Europski put“ pregovora i sankcija traje mjesecima i godinama – vrijeme koje Izrael doslovno nema, budući da je na prvim crtama bojišnice.
Zdravko Kos
29.3.2026.