Zajedno za HR

[EdgarFranjul]

PRVI PRAVI POTEZ KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ: Predsjednica sprema rat i smjenjuje ministra!

Doznajte o kome se radi

Autor: I.Delić
Datum: utorak, 10. ožujka 2015. u 12:39

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović sprema se na svoj prvi pravi potez koji bi mogao iznenaditi mnoge.

Polako, ali sigurno prva hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović počinje vući prve prave političke poteze, s kojima će očito pokušati državu dovesti u red nakon godina snivanja i čekanja na promjene. Odvažila se tako na respektabilna putovanja, a jedan od prvih poteza u našem dvorištu biti će dovođenje oružanih i sigurnosnih snaga u red, što je uostalom u skladu s njenim ovlastima. Pozvat će tako, kako saznajemo ovih dana na red ministra obrane Antu Kotromanovića te preispitati njegov mandat, jer sa stanjem u vojsci koje joj je do sada prezentirano nije nimalo zadovoljna. U skladu s time, dovest će u pitanje Kotromanovićev mandat te opstanak u tom resoru, a kap koja je prelila čašu predsjedničina strpljenja su odlasci vrhunskih vojnih pilota u Oman. U Kotromanovićevom ministarstvu sve se raspada, a on nije u stanju učiniti ništa po tome pitanju, ističe naš dobro upućeni izvor te dodaje da je predsjednica radi toga zatečena i ljuta, ne samo na njega već i na premijera Zorana Milanovića koji mu takvo što odobrava. Uskoro bi se tako u javnosti mogao povesti otvoreni rat između ministra i Grabar Kitarović, sličan onome kakvom je javnost svjedočila u slučaju s ministricom Pusić.

Izuzev predsjednice, ministrovu odgovornost počeli su propitivati i pravaši, a šef HSP-a Danijel Srb u skladu s time, priopćenjem se obratio javnosti. Bez dlake na jeziku, Srb je imenovao sve one koje smatra odgovornima za situciju s hrvatskim pilotima.

"Zbog neobavljanja svoje dužnosti, posebno proteklih mjeseci, u kojima se vrbovalo vrsne hrvatske pilote, ministar obrane Kotromanović, načelnika GS Lovrić i ravnatelja VSO-e Klanac su direktni krivci što se Hrvatsku dovelo u poziciju da nema tko štititi njeno nebo.

HSP godinama ukazuje na loše stanje u HV. Srozavanje HV-a, naročito je izraženo od 2000 godine, pa do danas. Usprkos iznimno lošim uvjetima u kojima rade pripadnici HV-a, neosporna je činjenica su cijenjeni u svim misijama koje odrađuju, što potvrđuje i ovaj slučaj.

Čemu služi Ministar obrane kojem odlazi šest pilota i koji nije u stanju zaštititi vitalne interese HRZ-a i cijelog HV-a?

U svakoj državi na svijetu ljudski resurs je kapital. Svaka Vlada, samo ne Hrvatska, svoje resurse čuva i ne dozvoljava da ostane bez ljudskog potencijala. Iz Hrvatske zadnjih godina odlaze stručnjaci koji su školovani u Hrvatskoj, i čija stručnost nije upitna u svijetu.

Čemu služi Vlada u Hrvatskoj koja nezna ili ne želi zadržati stručnjake", pita se Srb te dodaje kako je bez stručnjaka znatno lakše prodavati demagogiju hrvatskom narodu o krizi. Nadalje, konstatira da će ta kriza trajati dok god su nesposobni na vlasti jer takvi ne trebaju stručnjake nego podobne. Stoga pravaše ne čudi što Hrvatska ostaje bez šest vrhunskih pilota. "U proračunu RH koji pune porezni obveznici, ima novaca za nevladine udruge koje svojim radom ugrožavaju hrvatske nacionalne interese, i svako malo prozivaju Hrvatsku, ne bi li naštetili njenom ugledu u svijetu, ali zato novca nema za održavanje borbene i sigurnosne pripravnosti RH. Proračun u kojem nacionalna sigurnost nema prioritet, kao ni svi ostali vitalni interesi Hrvatske, dovodi u sumnju sposobnost vlade koja je taj proračun donijela. Nisu krivi hrvatski piloti, nisu krivi hrvatski stručnjaci što odlaze tamo gdje se njihova stručnost priznaje i cijeni. Krivi su oni koji su na čelu hrvatske države, koji svojim pozicijama ne dozvoljavaju da u Hrvatskoj stručnjaci budu ključ razvoja i garancija izlaska iz krize.

Zato se u Hrvatskoj nakon ovakvog debakla može čuti od Ministra obrane da HRZ neće osjetiti nedostatak naših pilota. Takvu izjavu može dati samo nestručna osoba.

Uvjereni smo da Hrvatska ne bi osjetila da preko noći iz Hrvatske nestane Premijer i cijela hrvatska vlada, pitanje je samo tko bi njih htio", zaključuje Srb.

Članak sam malo skratio zbog duljine, ali ga u cjelosti možete pogledati na doljnjem linku

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/1 ... -radi.html

[EdgarFranjul]

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u misiji pomirenja s Njemačkom

U misiji „pomirenja“, koju je morala započeti riječima da Hrvatska zna tko joj je politički saveznik, predsjednica Republike zapravo je počela otklanjati štete uspostavljene Milanovićevim ponašanjem i dezorijentiranošću njegove administracije

Datum objave: 17.03.2015 | 23:32 Autor: Davor Gjenero

Znamo li da je njemački predsjednik Joachim Gauck, jedan od predvodnika lustracijskog procesa na području negdašnje Istočne Njemačke, svojoj kolegici Kolindi Grabar Kitarović ponudio njemačku pomoć u lustracijskom procesu, jasno je da u njemačkoj politici epizoda Perković nije zaboravljena. Doduše, Josip Perković i njegov „kolega“ Zdravko Mustač nisu ti koji su pokvarili odnose službenih Zagreba i Berlina. Kontaminirao ih je Zoran Milanović, trenutni hrvatski premijer, i to ne samo nespretnim pokušajem „spašavanja kože“ ove dvojice aktera tajnih službi u autoritarnom režimu, koji su pod sumnjom da su sudjelovali ili organizirali urotu što je rezultirala ubojstvom emigranta Stjepana Đurekovića. Milanovićevi doprinosi stvaranju velikih rezervi prema Hrvatskoj u Berlinu počeli su već u rujnu 2012. kad je službeno posjetio njemačku kancelarku, i to s namjerom da lobira za ratifikaciju hrvatskoga pristupnog ugovora s EU u njemačkom parlamentu.


Tom je prigodom Milanović, međutim, napravio seriju nečuvenih poteza. U intervjuu ozbiljnom tjedniku i na predavanju u organizaciji socijalističke parlamentarne zaklade govorio je o tome kako Hrvatska nije demokratski konsolidirana država, kako nije fiskalno sređena, kako vlade u Hrvatskoj neuredno prikupljaju poreze, a istovremeno je objasnio svoj plan za „dan poslije“, za razdoblje nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Tada je po njegovu mišljenju trebao uslijediti gospodarski razvitak Hrvatske zahvaljujući investicijama iz blagajne Europske unije, dakle, javnim novcem građana europskih zemalja. Nijemcima je, drugim riječima, rekao kako dolazi iz zemlje paradoksa, koja se ne brine o svojim prihodima i zato je u dubokoj krizi, ali sve će se to riješiti kad dobije pristup fondovima u koje Nijemci obilno doprinose.

Nažalost, tog rujna, godinu dana prije pristupanja Hrvatske EU, nije se dogodilo zadnje iskustvo njemačke politike s hrvatskim premijerom. Već mjesec dana poslije ponovno je došao „lobirati“, ovoga puta među svojim stranačkim kolegama, socijalistima, a ovog je puta, nakon zgražanja u domovini zbog njegovih izjava, odabrao drugu taktiku. Sada Hrvatska više nije bila lijenčina s juga Europe, koja čeka da se prikvači na europske fondove, nego upravo suprotno, država koja je sama izgradila svoju infrastrukturu, za razliku od zemalja Srednje Europe koje su Uniji pristupile 2004. i na koje je Njemačka, nakon njihova pristupanja, potrošila velik novac.

Unatoč svemu, njemački je parlament na samom kraju procedure ratificirao hrvatski Ugovor o pristupanju EU, a tada je uslijedilo novo Milanovićevo iznenađenje Berlinu – Lex Perković. Nije bilo u pitanju samo to što se tim zakonom nastojalo zaštititi osobe koje su u ime nedemokratskog režima vjerojatno činile najteže zločine, nego se, prije svega, radilo o tipičnoj balkanskoj prevari. Hrvatska se prema partnerima, pa i Njemačkoj, obvezala da će poštivati zajedničku pravnu baštinu i provoditi obveze suradnje u pravosudnim stvarima, pa i izručivanjem svojih državljana drugoj državi u savezu, a onda je nakon ratifikacije, a još prije pristupanja, odlučila izigrati preuzetu obvezu. Dakle, ni tada se nije radilo o Perkoviću, nego o Milanoviću i njegovoj balkanskoj prevrtljivosti. Ono što je slijedilo, samo je učvrstilo uvjerenje o takvu karakteru poretka u Hrvatskoj, a proces u Münchenu ne otkriva samo tamnu stranu „jugoslavenske“ povijesti, nego i detalje o političkoj korupciji i nečuvenom ponašanju aktera represivnog aparata i onih koji bi trebali biti „službenicima suda“.

Kad je Njemačka prošle godine organizirala balkanski razvojni summit, Milanović se na njemu pojavio neozbiljno pripremljen. Pokušao je govoriti o nekakvoj regionalnoj suradnji Hrvatske, BiH, Crne Gore i Albanije, na osnovu jednoga jedinog, bijedno pripremljenog, sastanka premijera ovih država. Za razliku od njega, premijeri Aleksandar Vučić iz Srbije i Edi Rama iz Albanije došli su ozbiljno pripremljeni i ponudili konkretne projekte.

Njemačka politika počela je dizati ruke od Hrvatske, a pritom vjerojatno povremeno plaća neugodnu cijenu u zatvorenim europskim forumima. Ona je, naime, bila zagovornica europske integracije Hrvatske, a ova je postala najveće europsko razočaranje – jedina zemlja u povijesti koja nakon pristupanja Uniji nije ekonomski napredovala, nego konstantno nazaduje. Isto tako, Milanović i njegova Vlada ne obavljaju neki koristan posao za EU u svom susjedstvu, niti se pristupanje Hrvatske i u bilo kom smislu pokazalo „dodanom vrijednošću“ za Uniju.

Zato je prvi posjet nove hrvatske predsjednice Berlinu svojevrsna misija smanjivanja štete. Predsjednica je točno detektirala da prema političkom mentalitetu, koji je uspostavljen u zemlji, izgleda kao da Hrvatska nije postala članicom EU, a ne vidi se niti da je članica NATO saveza. U misiji „pomirenja“, koju je morala započeti riječima da Hrvatska zna tko joj je politički saveznik, predsjednica Republike zapravo je počela otklanjati štete uspostavljene Milanovićevim ponašanjem i dezorijentiranošću njegove administracije. Tako dugo dok Hrvatska sustavno ne provodi obveze, koje je preuzela u dogovorima s Bruxellesom, teško je postići bilo kakav ozbiljan napredak. Sve dok Vlada ne funkcionira unutar čvrstoga proračunskog ograničenja, dok ne kontrolira deficit i javni dugi, dok nemilice troši javni novac, ali ne na razvoj, nego na kupovanje političke potpore pojedinih socijalnih grupacija, teško je početi ozbiljno razgovarati s Berlinom. Međutim, Hrvatska koja bi poštivala preuzete obveze, koja bi funkcionirala kao demokratska država, ograničavala javnu potrošnju, ali ne i investicije, bila bi zanimljiva Njemačkoj, možda više nego ikad prije. Njemačkoj treba dokaz da njen model nije funkcionalan samo u protestantskim državama sjevera Europe, nego da može djelovati i u maloj, relativno siromašnoj, posttranzicijskoj ekonomiji s juga Europe.

Njemačkoj treba dobar primjer, ne samo za europsko susjedstvo, nego i za europski jug. Taj dobar primjer može se do neke mjere ostvarivati ozbiljnim provođenjem suradnje, poput one u okviru Brdo-Brijuni procesa, ali još više pretvaranjem Hrvatske u državu s funkcionalnom ekonomijom, koja se razvija, i pritom poštuje temeljne europske kriterije.

Po svemu sudeći, ova će administracija trajati još oko šest mjeseci. Ti mjeseci za Hrvatsku su ovako i onako izgubljeni. Ozbiljna strategija smanjivanja štete, međutim, mora osigurati da odmah nakon odlaska Milanovića i njegove administracije s političke scene, Hrvatska počne afirmirati temeljne njemačke vrednote: socijalno-tržno gospodarstvo, efikasnu javnu upravu, štedljivu državu, nultu toleranciju korupcije. Svjetonazorska srodnost s njemačkim ključnim kreatorima javnih politika, pa i naglašavanje vrijednosti, do kojih je njemačkom Predsjedniku (ali i Kancelarki) toliko stalo, na primjer, lustracije, mogu samo doprinijeti stvaranju povoljnih društvenih okolnosti za primjenu ovog modela.

http://direktno.hr/en/2014/kolumne/1067 ... %8Dkom.htm

[EdgarFranjul]

Kolindina slika u dresu Vatrenih s utakmice srušila sve rekorde na FB!


Ovo je prvi puta da je tako visoki dužnosnik, kao što je predsjednica države, umjesto u VIP loži, rezerviranoj za uglednike iz svijeta sporta, politike, gospodarstva, kulture, sjela među navijače na tribinu Zapad.
Datum objave: 28.03.2015 | 19:56 Autor: al

Fotografija hrvatske predsjednice Kolinde Grabar- Kitarović, s utakmice Hrvatska- Norveška na maksimirskom stadionu, a koju je objavila na svom Facebook profilu postala je hit dana na društvenim mrežama.

Sliku je do trenutka u kojem pišemo tekst, lajkalo gotovo 35.000 korisnika FB-a, a podijeljena je čak 592 puta!

Kako saznajemo, riječ je o, vjerojatno, najbrže organički rastućem postu na Facebooku koji je objavila neka javna osoba.

Ovo je prvi puta da je tako visoki dužnosnik, kao što je predsjednica države, umjesto u VIP loži, rezerviranoj za uglednike iz svijeta sporta, politike, gospodarstva, kulture, sjela među navijače na tribinu Zapad. Svi hrvatski predsjednici (izuzev bivšeg Josipovića, koji nije ni posjećivao nogometne utakmice na Maksimiru), uvijek su sjedili na strogo rezerviranim mjestima u VIP loži.


Time je još jednom potvrdila svoje puno puta izrečene riječi i u izbornoj kampanji, ali i nakon što je izabrana za predsjednicu, kako će biti ''blizu običnog, malog čovjeka''.

Očito je da je svojim subotnjim skromnim ponašanjem, koje je izazvalo oduševljenje građana, a ne samo navijača, pokazala da neće odstupati od obećanja koje je davala. A čini se da je svojim dolaskom donijela i sreću našoj reprezentaciji, jer je Hrvatska suvereno pobijedila Norvešku s 5:1!

http://direktno.hr/en/2014/sport/11470/ ... na-FB!.htm

[DeeJay]

...
U Kotromanovićevom ministarstvu sve se raspada, a on nije u stanju učiniti ništa po tome pitanju...

Naprotiv, on upravo čini ono zbog čega je na to mjesto postavljen! Sramotno je pljunuo na sve svoje suborce i na sve što je on osobno kao pripadnik HV-a tijekom DR-a uradio i sada kao dobro dresirana pudlica bespogovorno izvršava zadaće zadane od crvenog dvojca Milanović - Josipović koji su pak sebi, nastavno na Mesićevu antihrvatsku veleizdajničku politiku, kao jedinu zadaću postavili sustavno razaranje Hrvatske do neprepoznatljivosti! Išlo im je (toj trojici) to dobro gotovo petnaest godina, nadam se da je tomu sada kraj i da će gospođa Predsjednica uspjeti zaustaviti urušavanje i pokrenuti oporavak obrambenog sektora ne bi li za koju godinu HV ponovno postala respektabilna vojna sila. Uvjeren sam da ona ima kapacitete za to.

[EdgarFranjul]

Priopćenje ZUV HGP-a o micanju hrvatskoga grba s registarskih pločica


Objavljeno: 08 Travanj 2015
Napisao/la Braniteljski.hr



Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi poslao nam je priopćenje po pitanju micanja hrvatskoga grba s registarskih pločica koje prenosimo u cijelosti:


"Ovih dana svjedočimo još jednome apsurdu vladajuće elite. Naime, Ranko Ostojić odlučio je maknuti hrvatski grb s registarskih pločica s opravdanjem da je zastario i da je staromodan. S ovakvim opravdanjem možemo očekivati da sutra netko odluči modernizirati hrvatski grb, himnu i zastavu i promijeniti naziv države jer su zastarjeli.


Nedugo smo na hrsvijet.net imali priliku pročitati da Vlada na svojim Facebook službenim stranicama ima stiliziranu verziju hrvatskog grba, iako u članku 4 Zakona o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske jasno stoji da se u grbu i na zastavi Republike Hrvatske ne može se ništa mijenjati. Apsolutno je nerazumljivo zašto vladajuća elita povlači ovakve poteze te koja je njihova svrha i smisao.

Nedavno je jedan od kulturnih instrumenata vladajuće elite istaknuo kako je njegov rad usmjeren prema razgradnji nacionalnih identiteta koji su konstruirani u proteklih dvadeset godina. Pa se postavlja pitanje je li to možda svrha i smisao cijele vladajuće elite te koji su slijedeći koraci koje planiraju povući u tome smjeru.

Također, ovakvi potezi Vlade usmjereni su ka skretanju s važnijih problema koji opterećuju hrvatske građane. Hrvatski branitelji su se borili za izgradnju nacionalnog identiteta Hrvata, za hrvatski grb i hrvatsku zastavu i zato nas ovakvi potezi vladajućih posebno uznemiruju i zabrinjavaju. Nažalost, i 20 godina poslije rata doživljavamo udare na vrijednosti za koje smo se borili. Doživljavamo da nam mladi odlaze u inozemstvo, da radnici ostaju bez posla, da je svakim danom sve veći broj ljudi pod blokadom.


I onda kada se pobunimo protiv toga, vladajuća elita svim silama preko pojedinih neobjektivnih medija pokušava plasirati sliku kako su za sve to odgovorni hrvatski ratni vojni invalidi i njihova primanja, a nisu odgovorni, nesposobni i korumpirani političari. No bez obzira na sve PR službe i medije koji su u službi vladajućih, hrvatski branitelji svakog dana dobivaju sve veću podršku obespravljenih sugrađana koji žele živjeti od svoga rada u svojoj državi.


Sugrađana koji žele političare koji se ne srame hrvatskog grba, političare domoljube koji će raditi i služiti u interesu hrvatskog naroda i hrvatskih nacionalnih interesa.


Na skupu zajedništva 2. svibnja 2015. godine hrvatski branitelji i obespravljeni hrvatski narod dignut će svoj glas protiv korumpiranih političara koji su ovaj narod doveli na rub siromaštva, protiv političara koji ne drže do temeljnih nacionalnih vrijednosti i digniteta Domovinskoga rata."


http://www.braniteljski.hr/hrvatska/771 ... ih-plocica

[EdgarFranjul]

Ivan Miklenić: Oslobađanje se ne može zaustaviti

09.04.2015.


Opće stanje u Hrvatskoj, koje se zbog nečinjenja odgovornih političara trajno pogoršava, izazvalo je i vrlo dobronamjerna, premda ozbiljna i relativno oštra, upozorenja visokih predstavnika naše Crkve koji su ih izgovorili za proslave svetoga Vazmenoga trodnevlja.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u uskrsnoj homiliji uz ostalo je upozorio: »U hrvatskom smo društvu u posljednje vrijeme svjedoci nekoga gotovo programiranoga razaranja društvenoga tkiva. Dojam je da se vrlo polagano, ali sustavno, iz dana u dan oslabljuju službe koje su na korist zajednice i općega dobra.« Također je rekao: »Osjećamo kako se usporedno radi na rušenju istinskih autoriteta promičući autoritet ničega, iza čega ipak netko stoji, a evanđelje nam, srećom, pomaže vidjeti osnovnu razliku između pravih autoriteta i onih lažnih, koji su pritajene metode kadri zaodjenuti u ruho demokracije.« Te riječi, premda izgovorene vjernicima okupljenima u zagrebačkoj prvostolnici, tiču se svih vjernika, ali i svih građana u Hrvatskoj, osobito onih koji imaju u rukama instrumente kojima je moguće osloboditi hrvatsko društvo, politiku, gospodarstvo i cjelokupni javni život. Glavni problem Hrvatske je onaj »netko koji stoji iza«, odnosno onaj koji se koristi »pritajenim metodama«, autoritet koji se samo kiti ruhom demokracije, a ključ promjena i boljitka u Hrvatskoj upravo je u raskrinkavanju i onemogućavanju toga skrivenoga autoriteta.

Ako se primijeni Isusovo načelo »po plodovima ćete ih prepoznati«, onda je lako taj skriveni autoritet poistovjetiti sa zlim stablom koje ne može dati dobre plodove, a kakve plodove, odnosno zla daje, na svojoj koži osjećaju gotovo svi hrvatski građani. Uostalom kako se ne bi ticalo svakoga u Hrvatskoj ako je plod djelovanja toga skrivenoga autoriteta »gotovo programirano razaranje društvenoga tkiva«? Upozorenje na taj skriveni autoritet i na njegov učinak iznimno je važno jer samo postojanje toga autoriteta čak većina ne prihvaća, nije ga uopće svjesna, a to je pokazatelj golemoga uspjeha manipulacije toga autoriteta i njegovih vlastitih i često nesvjesno produženih medijskih ruku koje često i samu pomisao na toga moćnoga, glavnoga, a ni za što odgovornoga, subjekta iza scene dočekuju na nož i tako mu olakšavaju djelovanje. Nije li više nego znakovita činjenica da su i političari i mediji prešutjeli dobronamjerno i vrlo važno kardinalovo upozorenje?

Logično je da samo oni koji ne žele dobro ni konkretnim ljudima ni hrvatskomu narodu ni državi Hrvatskoj mogu sudjelovati i sudjeluju na različite načine u razaranju društvenoga tkiva. No, koliko god se to prešućivalo i ignoriralo, neumitno vrijeme počelo je snažno raditi protiv tih skrivenih moćnih autoriteta i ništa ne će moći zaustaviti oslobađanje hrvatskoga društva. Uostalom i promjena međunarodnih političkih okolnosti, a osobito činjenica da je Hrvatska ipak članica i NATO saveza i Europske unije, dovodi u pitanje dosadašnje (ne)svjesno poigravanje Hrvatskom i njezinim stanovništvom. Koliko god bila relativno mala, Hrvatska je strateški važna zemlja i ne će moći ostati poligon za istjerivanje interesa određene skupine koja se već davno, još za prošle države i komunističkoga režima, etablirala, prigrabila si povlastice te ih se nipošto ne želi odreći. Razaranje društvenoga tkiva ostavlja za sobom vidljive tragove i strahovite posljedice pustošenja te se to više i ne može kriti i zato tomu mora doći uskoro kraj.

Može li itko od hrvatskih građana, kojima je makar malo stalo do općega dobra hrvatskoga društva, biti ravnodušan na pojavu sustavnoga oslabljivanja »služba koje su na korist zajednice i općega dobra« odnosno ključnih hrvatskih institucija?


Mnogo je primjera za takvo djelovanje, odnosno otvoreno govoreći, za razaranje u suvremenom hrvatskom društvu, a ovdje je dovoljno navesti »slučaj« višegodišnjega smišljenoga i sustavnoga slabljenja i onemogućavanja Imunološkoga zavoda, ustanove koja je – kako je to očito svakomu u Hrvatskoj – isključivo u službi hrvatskoga društva i njegova općega dobra i sad su je nakon mnogih igara i igrica prisiljeni spašavati građani. Vrlo je to rječit primjer koji razotkriva političare, ne samo sadašnje na vlasti, premda su se oni na tom primjeru osobito kompromitirali, nego i one koji su ranije bili na vlasti a nisu željeli poduzeti ništa stvarno da zaštite i unaprijede tu prevažnu instituciju.


Iznimno su važne i nezaobilazne i riječi nadbiskupa Đure Hranića izgovorene na Veliki četvrtak u đakovačkoj katedrali: »Večeras želimo doviknuti svima odgovornima u našem društvu, od lokalnih političara do državne vlasti, od bankarskih institucija do gospodarstvenika i direktora koji se kao lešinari tuku i svađaju za svoju stranačku i političku prevlast te otimaju posljednje ostatke neuništenoga gospodarstva da su jednaki licemjernim Judama koji prodaju i gaze vas, vaše ljudsko dostojanstvo i Boga u vama. Večeras iz ove katedrale želimo doviknuti: Dosta je politikantstva i bahatoga ponašanja! Dosta je sprege politike i gospodarstva te politikantskoga upravljanja gospodarskim subjektima i projektima! Dosta nam je licemjerja, beskrupuloznosti i korumpiranih političara te sebičnih gospodarstvenika koji i vlastitu dušu, a ne samo druge ljude, prodaju za novac!«


Te istinite i upozoravajuće riječi trebale bi postati predmet ispita savjesti svih prozvanih jer je više nego tragično žudjeti za vlašću, za položajem, a ne mariti za stvarno teško stanje sve većega broja hrvatskih građana, i još očekivati da to i dalje ostane u društvu neprepoznato. I pritom je oslobađanje sve neizbježnije.



Ivan Miklenić / Glas Koncila

http://www.hrsvijet.net/index.php/kolum ... zaustaviti

[EdgarFranjul]

ŽELJA ZA JEDINSTVOM

Kardinal Bozanić za Oluju predvodi misu u Kninu, ide i na Bleiburg

Mi ne možemo odlučivati o tome gdje će država slaviti, ali možemo odrediti gdje ćemo imati misu. Bit će to u Kninu i predvodit će je kardinal Bozanić, rekao je mons. Devčić

Datum objave: 17.04.2015 | 09:05 Autor: js/vl

Kardinal Josip Bozanić i svi hrvatski biskupi bit će na obilježavanju 20. godišnjice Oluje u Kninu, gdje će održati misu.



"To je naša poruka i želja da se potakne jedinstvo i da se ne stvaraju podjele", rekao je nakon proljetnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu biskup dubrovački mons. Mate Uzinić, prenosi Večernji.

"Žalosti nas to što se događa i podjele mogu štetiti svima. Mi ne možemo odlučivati o tome gdje će država slaviti, ali možemo odrediti gdje ćemo imati misu. Bit će to u Kninu i predvodit će je kardinal Bozanić", rekao je nadbiskup riječki mons. Ivan Devčić.

Mons. Devčić najavio je i da će misu na Bleiburgu ove godine također predvoditi kardinal Josip Bozanić u povodu 70. obljetnice tragedije, a s njim će biti i nekoliko biskupa. HBK je pokrovitelj bleiburške komemoracije.

http://direktno.hr/en/2014/direkt/12854 ... eiburg.htm

[EdgarFranjul]

LETAK.pdf

(82.91 KiB) Downloaded 256 times

[EdgarFranjul]

Jugoslavenstvo i jugofašizam poput socijalne leukemije u Hrvatskoj

Poraz Josipovića jest prvi veliki poraz tih snaga i veliki gubitak za njih jer su izgubili važnu polugu svoje vlasti. Međutim, zvijer je i dalje snažna, a ovako ranjena možda i opasnija

Datum objave: 27.04.2015 | 10:42 Autor: Marko Jurič¸

Jugoslavenstvo je vrlo čudna pojava u ovom sadašnjem trenutku u Hrvatskoj. Vrlo je moćno, lukavo i proželo je veliku većinu važnijih državnih institucija, javnih firmi, NGO sektor i sve važnije medije. To jugoslavenstvo je zapravo fašističke naravi, totalitarno elitističko, gangsterko, rasističko i netolerantno. Budući brani zločine iz svoje povijesti i taj element sadrži, što znači da bi ga u okolnostima koje bi to dozvoljavale i danas pokazalo.



Problem hrvatskih nacionalnih političkih opcija jest kukavičluk, oportunizam, komoditet i oslanjanje na faktore NATO saveza i europskih institucija koji bi trebali biti kao brana toj zločinačkoj ideologiji. U biti ti nedostaci su posljedica svojevrsne negativne političke selekcije koja je prožela glavne političke nacionalne opcije pa su tako u tim strankama na važnijim pozicijama ljudi nedovoljne pronicljivosti, neću reći budale, ali svakako slijepci, površni odnosno nesposobni analitičari.

Kada se tome još pridodaju njihove karakterne mane lako se dođe do odgovora zašto to jugoslavenstvo tako lako dobiva legitimitet i poput neke sociološke leukemije kapilarno prodire u sve dijelove strukture nacionalnog bića.

Domovinski je rat bio ustanak protiv Jugoslavije i ustanak protiv komunističkog društvenog uređenja i ideologije. Ako izbrišemo ovakvu terminologiju prema goloj činjeničnoj faktografiji tog doba lako dođemo do poimanja kako je Domovinski rat zapravo suštinski bio jedan antifašistički rat, rat ili ustanak protiv jugoslavenskog fašizma. Uostalom predvodio ga je posljednji autentični antifašist Tuđman.

I pobijedio je u frontalnom sukobu. Nažalost bolest ga je oslabila i onemogućila da dovrši taj rat i potpuno porazi te jugoslavenske fašiste. Slabosti HDZ-a koje su e pokazale odmah nakon Tuđmanove smrti omogućile su oporavak tim jugofašističkim snagama i one su polako počele preuzimati vlast u Hrvatskoj.

Poraz Josipovića jest prvi veliki poraz tih snaga i veliki gubitak za njih jer su izgubili važnu polugu svoje vlasti. Međutim, zvijer je i dalje snažna, a ovako ranjena možda i opasnija. Milanovićev SDP ima nesreću što im je upravo Milanović šef. Radi se o hipertrofiranoj sujeti, egu koji često pada u svoje emocionalne delirije koji mu onda umanjuju racionalnu prosudbu.

Trenutno su glavne poluge tog jugofašizma Pupovac i Pusićka jer su, po svemu sudeći, oslonjeni na neke inozemne čimbenike. Oni su svojevrsne kontrolne instalacije provođenja te jugofašističke ideologije i korektori Milanovićevih eskapada nepromišljenosti. Druga linija su bivši predsjednici države koji igraju politički igrokaz antifašizma prije svega zbog promidžbenih učinaka političkog kompromitiranja i zastrašivanja HDZ-a kako bi on odustao od konačnog obračuna s njima kada dođe na vlast. Na taj se način zapravo pripremaju za novo razdoblje političke hibernacije u kojem će nastojati sačuvati dio političkih i većinu gospodarskih i bankarskih nomenklatura.

I to može biti problem jer HDZ ima puno opasnih pukotina u svojem kadrovskom sastavu. Mnogi su ucjenjivi, a značajan broj su jeftini politički obrtnici kojima je osobni probitak važniji. Oni su uzrok strančarenja, osobito onog iz Sanaderovih i Kosoričinih godina vladavine. HDZ mora doživjeti renesansu, političku diferencijaciju ili banalno rečeno čišćenje.

Veliki je problem sustavna kontaminacija javnog prostora jugoslavenstvom gdje se ono prikazuje iskrivljeno kao civilizacijski doseg i kao kontrapunkt ognjištarskom i rođačkom nacionalizmu utjelovljenom u korupcionaškim aferama HDZ-ovih kokošara. Priprost hrvatski puk lako nasjeda na takvu agitaciju, pogotovo jer je pritisnut egzistencijalnim strahovima i crnim prognozama budućnosti. Pored toga u javni je prostor ubačena društvena legalizacija raznih moralnih nastranosti i slavljenje hedonističkog vrijednosnog sustava.

Drugim riječima, provedena je široka akcija sustavnog kvarenja ljudi, nešto slično Opijumskim ratovima, zbog čega je oslabljen zdravi nacionalni refleks prosječnog hrvatskog čovjeka. U takvim je okolnostima olakšano penetrirati tim jugofašističkim gangsterima koji su u zadnjih dvadesetak godina ispleli snažnu mrežu. Hrvatska jest formalno neovisna, demokratska, gdje se prema biračkoj volji mijenja i postavlja vlast. Međutim, ta je mreža toliko snažna i prisutna na onim razinama koje su zadužene za oblikovanje javnoga mnijenja, provođenje izbora, donošenje odgovarajućih zakona koji potom omogućuju kadroviranje po jugofašističkom modelu.

Kako bilo HDZ je najsnažnija, dobro organizirana nacionalna politička opcija. Na njemu je u ovom trenutku velika, rekao bih, povijesna politička odgovornost za sudbinu i budućnost hrvatskoga naroda i države. Hoće li biti dorastao tim izazovima znati će se u narednom izbornom ciklusu i razdoblju iza toga. Situacija je takva da bi izbore trebao dobiti bez većih teškoća, ali daleko veći i važniji izazov biti će ono što slijedi nakon preuzimanja vlasti.

Velika je to odgovornost, zahtjevan posao osobito za prve ljude stranke Karamarka i Brkića. To što slijedi neće biti šminkersko obnašanje vlasti, a osobito ne smije biti elemenata politike 'podijele plijena'. I to ne samo zbog naroda, nego i zbog njih. Jer kada političar svojim djelima ispisuje povijest on i sebe upisuje u tu povijest, a djela su ta koja će ga opisati za buduće naraštaje i za onu transcendentnu vječnost ljudskoga bitka.

http://direktno.hr/en/2014/kolumne/1359 ... atskoj.htm

[EdgarFranjul]

Odlična državnica - u Državi koja je nanovo granatirana

Autor Domagoj Ante Petrić
Petak, 01 Svibanj 2015 10:07


Crveni četnici, strani agenti i predstavnici organiziranog financijskog kriminala koji su zaposjeli trg sv. Marka, uz veći dio tiskanih i elektronskih medija te vodstvo hrvatskoga gospodarstva, uništavaju sve ustanove i ekonomske resurse da bi tako osujetili i samu održivost Republike Hrvatske.

Očito je da dok su slagali polja za ovaj današnji scenarij, nisu predvidjeli u svojoj dugoročnoj strategiji da će im se na putu pojaviti Kolinda Grabar Kitarović kao ozbiljan civilizacijski čimbenik hrvatske moderne politike i kao čuvarica institucionalnosti.

Bila je ona element kojeg je multimafija ispočetka promatrala s tolerantnošću: registrirali su je samo kao jednu lijepu pojavu, sa prirodnim šarmom, međunarodnim ugledom i iskustvom u geopolitičkom radu....ali samo to.

Za njih, jedini pravi političari su ortaci koljača pa je Grabar Kitarović za njih predstavljala isključivo nekakvu dekorativnu ništicu. Gotovo ništa, usporedi li je se Pusičkom, Vlaisavljevičkom, s raznim Ankama partizankama i njihovim replikama na državnim platnim popisima, te s Mesićevim, Josipovićevim, Taritaškinim, Peđinim i inim "sposobnostima". Odnosno , sa sposobnostima cijele Milanovićeve vlade i dvije trećine Sabora, koji su legalnost i institucije hrvatske Države ustanove pretvorili u kule dima i laži.

Oni su se bez ikakvoga znanja, moralnih vrlina, pameti ili privrženosti narodu kojeg bi trebali opsluživati , domogli vlasti i riznice, te s njima raspolažu na slijepo i ludo, u skladu sa željom da državu unište za uvijek, a sebe i svoje sekte i obitelji za uvijek obogate u nekoj balkanskoj ili neosovjetskoj federaciji ili konfederaciji.

Dakle, uvjereni su bili svi ti udbaški i kosovski agenti, da nikada nitko ne će, a još manje jedna blaga i dostojanstvena žena visoke kulture i damskih postupaka, prekršiti nametnuta pravila ''političke korektne hipokrizije''. Nisu vjerovali da će ona iznenada i energično osvijetliti hrvatsku političku noć, te da će na suptilan i kulturan način staviti prave stvari na pravo mjesto.


Travanjska zasjeda u znaku povijesti

Posljednji teški udarac nanijela im je predsjednica Republike u nedjelju 26. travnja 2015., kada je zaobišla zamku koju su joj u Jasenovcu pripremili Pupovac, Lončar, Milanović, Mesić, Jergović i tridesetak njihovih niže rangiranih prekrivenih agenata provokatora.

Zadatak im je zaista bio staviti na kocku i samo fizičko preživljavanje predsjednice u njihovom kaosu vlasti.

Sve kritike koje je predsjednica morala nakon toga progutati, logična su posljedica aktivnosti postojeće komunističke terorističke mržnje. U cijeloj slagalici koju su Bog i njena državnička intuicija rasprostrli na jasenovačkom tragičnom polju treba istaknuti muževan, pošten i povijesno antološki potez Branka Lustiga, koji se kao stvarna žrtva ljudske opakosti i kao svjedok tog vremena, prihvatio misiju da bude izaslanikom hrvatske predsjednice, te se u svom govoru hrabro založio za humanost, u trenutku i na mjestu gdje su uz njega patološki mrzitelji i profesionalni agitatori preko mikrofona opet sijali sjeme laži a možda i napast nekih budućih zločina.

Oni i njihovi plaćeni agitatori izviždali su velikog intelektualca Branka Lustiga. Jer oni ne žele čuti istinu nego nagovijest novih krvoprolića. Jasno, takva je srž boljševizma i plana nove Jugoslavije, na svim mjestima gdje se ona priprema: u Putinovim stožerima, u beogradskim svetosavskim slavljima ili u kancelarijama na čelu kojih sjede u Zagrebu dužnosnici kriptokomunisti.

Što ćemo s novom kastom terorista?

Kada govorimo o teroristima unutar Hrvatske danas, govorimo o novom sloju totalitaraca, rušitelja i mrzitelja svega hrvatskog, koji koriste sredstva političkoga terora, psihološkoga rata, falsificiranih dokumenata i optužbi, mafijskog uništavanjagospodarstva, difamaciju Crkve, lomljenja veza s BiH i s dijasporom bez paljbe i vatre, ali ipak sa smrtonosnim granatama.

Nema dvojbe da je prva na ciljniku ­ nakon Republike Hrvatske, Bosna i Hercegovina, gdje postoji jedna sitna ali i dinamična teroristička podloga spavača, koji mogu računati na potporu četničko­komunističkih zagrebačkih revanšista u mjeri u kojoj su spremni započeti veliku operaciju u hrvatskim krajevima.

Danas je veliki hrvatski posao upozoriti sve hrvatske demokratske ličnosti i ustanove da ničim nije do sada osigurana pobjeda narodne većine na parlamentarnim izborima koji su pred nama. Put do pobjede će biti trnovit, nadzorne jedinice će u mnogim slučajevima biti podmićene.

Hrvatska povijest i svakodnevnica će biti falsificirane sve više i više uz pomoć HRT-a, Yu-lista, Indexa, Novog Lista, Večernjeg lista i drugih subvencijoniranih informativinih sredstava. Zato treba ne samo izborni proces ubrzati nego i preispitati sada, a ne nakon izbora (kao što se je dogodilo s Vlaisavljevičkom, Josipovićima , Mesićem ml., Tatalovićem i drugima) koji im je pravi identitet i što su radili do pred 20/30 godina).

Skoro da je uzaludno znati danas životopis mlađeg Milanovića, nakon što ga je prevareni narod izabrao za poziciju premijera - zlo je učinjeno, uljezi su na pozicijama, domogli su se novaca i svjetskih veza, pa nije lako sada očistiti palubu.

Samo činjenice i istine na vrijeme mogu u politici biti djelotvorne. Već kad lustracije u Hrvatskoj bilo nije, onda je opće hrvatski posao na svaku podvaljenu kandidaturu i koaliciju koja se priprema, ukazati gromkim glasom javnosti.

Domagoj Ante PETRIĆ/HRsvijet

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=13